Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1720/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d.,[adresa], OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5707/2024-9 od 11. srpnja 2025., 26. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana i preinačava se odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5707/2024-9 od 11. srpnja 2025. u očito odbijajućem dijelu i rješava:

Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da naknadi tužitelju BN troškove postupka u daljnjem iznosu od 843,75 eura (slovima: osamstočetrdeset- trieurasedamdesetpetcenti) sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 93,75 eura (slovima:devedesettrieurasedamdesetpetcenti) u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba članka 2./ KAMATE I NAKNADE, Ugovora o [broj kredita] od 15. lipnja 2007. zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora koja glasi „Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora“. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 175,53 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 307,79 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv očito odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i dosudi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 843,75 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane odluke nije počinjena niti jedna od tih procesnih povreda.

6. Pobijanu odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi primjenom čl. 154.st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje:Tarifa) pa tužitelju dosuđuje troškove postupka odmjerene prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 175,53 eura.

7. Tužitelj žalbom osnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio troškove postupka samo prema vrijednosti predmeta spora kondemnatornog tužbenog zahtjeva, jer da je sukladno čl. 37.ZPP-a i Tbr.7.t.1. Tarife valjalo troškove odmjeriti prema vrijednosti kondemnatornog i deklaratornog tužbenog zahtjeva odnosno u visini od 100 bodova.

8. Prema odredbi čl. 37.st.1. ZPP-a ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.

9. U konkretnom slučaju tužitelj je istaknuo više tužbenih zahtjeva i to zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 175,53 eura isplaćenog na temelju ništetne odredbe, dakle zahtjeve koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.502,76 eura, a koji iznos predstavlja zbroj iznosa od 175,53 eura i iznosa od 1.327,23 eura .

10. S obzirom na istaknuta dva tužbena zahtjeva (deklaratorni i kondemnatorni) koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, pri određivanju vrijednosti predmeta spora u primjenu dolazi odredba čl. 37.st.1. ZPP-a prema kojoj se vrijednost predmeta spora određuje zbrajanjem vrijednosti postavljenih zahtjeva. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je troškove postupka odmjerio prema vrijednosti predmeta spora samo kondemnatornog tužbenog zahtjeva u iznosu od 175,53 eura, a ne prema vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi u iznosu od 1.502,76 eura koja predstavlja zbroj vrijednosti predmeta spora deklaratornog i kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Pri tome, označena vrijednost predmeta spora u skladu je sa čl. 40. st. 2. ZPP-a (u odnosu na deklaratorni zahtjev) i čl. 35.st.1. ZPP-a (u odnosu na kondemnatorni zahtjev).

11. Pored toga, deklaratorni zahtjev predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje o pravnoj osnovanosti kondemnatornog zahtjeva,a kako je tuženik tijekom postupka osporavao pravnu osnovanost deklaratornog zahtjeva, dok je visina kondemnatornog zahtjeva među strankama bila nesporna, to su se upravo u vezi deklaratornog zahtjeva izvodili dokazi, slijedom čega su troškovi postupka pretežno nastali u vezi togzahtjeva, što potkrjepljuje pravno shvaćanje da je zbroj vrijednosti predmeta spora oba zahtjeva mjerodavan za odmjeravanje troškova postupka, a ne isključivo vrijednost predmeta spora kondemnatornog zahtjeva kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.

12. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 155.st.2. ZPP-a i Tbr.7.t.1.Tarife kada je tužitelju odmjerio troškove postupka za poduzete radnje u visini od 25 bodova, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava s obzirom na mjerodavnu vrijednost predmeta spora iste valjalo odmjeriti u visini od 100 bodova. Stoga tužitelju primjenom Tbr.8.t.1. i 9.t.1. u vezi s Tbr.7.t.1. i Tbr. 54. Tarife pripada za sastav tužbe, zastupanje na ročištima 12. svibnja 2025. i 13. lipnja 2025. i sastav podneska od 31. ožujka 2025. daljnji iznos od po 150,00 eura (po 75 bodova) odnosno ukupan iznos od 600,00 eura, a za zastupanje na ročištu za objavu presude daljnji iznos od 75,00 eura (37,5 bodova), sa PDV-om u iznosu od 168,75 eura (Tbr.46. Tarife), odnosno ukupan iznos od 843,75 eura.

13. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 380.toč.3. ZPP-a prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i preinačiti pobijanu odluku, kao u točki I. izreke.

14. S obzirom da je tužitelj uspio u žalbenom postupku, pozivom na čl. 154.st.1. i čl. 155. u vezi s čl. 166.st.2. ZPP-a pripada mu zatraženi trošak prema vrijednosti pobijanog dijela odluke (843,75 eura tj. 75 bodova) i to za sastav žalbe u iznosu od 75,00 eura (Tbr.10.t.4. Tarife) sa PDV-om u iznosu od 18,75 eura (Tbr.46.Tarife) odnosno u ukupnom iznosu od 93,75 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci 26. studenog 2025.

Sutkinja

Ingrid Bučković