Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. I. Lebovića 42

Poslovni broj: P-67/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Zlati Bašek Skrba, u pravnoj stvari tužitelja RADNIK d.d., [adresa], OIB: 21846792292, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, radi utvrđenja i trpljenja upisa uknjižbe prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 7. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika, 26. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tužitelj RADNIK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 21846792292 stekao pravo upisa uknjižbe prava vlasništva (1/1) na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označenoj kao zk. č. br. 229/23, KUĆA I DVOR KALNIK U BELKAH, površine 500 čhv, te nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označenoj kao zk. č. br. 229/24, ŠUMA KALNIK, površine 114 čhv.

II Tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 dužna je trpjeti uknjižbe prava vlasništva tužitelja RADNIK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 21846792292, na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označenoj kao zk. č. br. 229/23, KUĆA I DVOR KALNIK U BELKAH, površine 500 čhv, te nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označenoj kao zk. č. br. 229/24, ŠUMA KALNIK, površine 114 čhv,

i to brisanjem prava samovlasništva na navedenim nekretninama s imenima i samovlasništva REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587,

uz istovremeni upis uknjižbe prava vlasništva na navedenim nekretninama na ime i samovlasništvo (1/1) tužitelja RADNIK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 21846792292, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 21846792292, da tužitelju RADNIK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 21846792292, naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koju je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećane za osam postotnih poena, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

IV Zemljišnoknjižni odjel Križevci, Općinskog suda u Bjelovaru izvršiti će upis uknjižbe prava vlasništva prema odredbama ove presude, a na prijedlog tužitelja."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 1.500,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovaj parnični postupak pokrenut je podnošenjem tužbe 7. srpnja 2023. radi utvrđenja prava upisa i trpljenja upisa uknjižbe prava vlasništva tužitelja na nekretninama. U tužbi tužitelj navodi da je u dugogodišnjem kvalificiranom posjedu nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk. č. br. 229/23, KUĆA I DVOR KALNIK U BELKAH, površine 500 čhv, te nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk. č. br. 229/24, ŠUMA KALNIK, površine 114 čhv, a na kojim nekretninama je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik tužena, Republika Hrvatska i to u cijelosti. Prilikom kupoprodaje predmetne nekretnine bile su upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji zk. uložak je sada utrnut. U katastarskom operatu Područnog ureda za katastar Koprivnica, Odjel za katastar nekretnina Križevci u posjedovnom listu br. 1475 za k. o. [katastarska općina], kao posjednik zk. č. br. 229/23 upisana je tužena Republika Hrvatska u cijelosti, dok su u posjedovnom listu br. 1111 za k. o. [katastarska općina] kao posjednik zk. č. br. 229/24 upisane Hrvatske šume d.o.o., također u cijelosti. Tužitelj u tužbi, nadalje navodi da je predmetne nekretnine prije više od dvadeset godina stekao povodom oglasa Stečajnog vijeća Trgovačkog suda u Bjelovaru, temeljem valjanog pravnog posla sklopljenog s prodavateljem TRGOVAČKO KRIŽEVCI d.d. u stečaju i to Ugovora o prodaji od dana 7. travnja 2002. Iz navedenog Ugovora da je vidljivo kako je tužitelj stekao nekretninu – Sindikalni dom pobliže opisanu u članku 2. istog Ugovora, zajedno sa svim pravima povezanim uz vlasništvo objektu pripadajućeg zemljišta i svega što je sa zemljištem povezano, dakle uključujući i šumu. Nadalje navodi da je tužitelj ishodio dobivanje tabularne izjave od strane Općine Kalnik kao pravnog sljednika Općenarodne imovine. Dodaje da je prednik tužitelja, odnosno prodavatelj TRGOVAČKO KRIŽEVCI d.d. vlasništvo predmetnih nekretnina steklo Kupoprodajnim ugovorom od Komunalne ustanove – Sindikalna podružnica Križevci zaključenog 16. srpnja 1971.

2. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnom i ovršnom presudom Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-47/2003 od dana 25. siječnja 2005., koja je u povodu žalbe tužitelja Republike Hrvatske (sada tužene) potvrđena drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Pž-285/2010 od dana 17. listopada 2013., odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske kojim traži od prvotuženika TRGOVAČKO KRIŽEVCI d.d. u stečaju, te drugotuženika RADNIK d.d. (sada tužitelja) predaju u posjed, slobodnu od osoba i stvari, nekretnine označene kao zk. č. br. 229/23 kuća i dvor sa 500 čhv i zk. č. br. 229/23 šuma [adresa] sa 114 čhv, sve upisane u tadašnjem zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj nadalje navodi da u obrazloženju presude Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u bitnome navodi kako je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske (sada tužene) u odnosu na oba tuženika jer da bi tužitelj uspio sa vlasničkom tužbom, mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo te da se nalazi u tuženikovu posjedu. Još jedna bitna pretpostavka za osnovanost tužbenog zahtjeva jest da tuženik kao podsjetnik ne uspije dokazati da ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje stvari (pravo na posjed). Obzirom da prvotuženik u vrijeme podnošenja tužbe više nije bio posjednik predmetnih čestica, tužbeni zahtjev da je u odnosu na njega pravilno neosnovan. U odnosu na drugotuženika RADNIK d.d. (sada tužitelja), tužbeni zahtjev da je neosnovan budući da je dokazao postojanje svog prava koje ga ovlašćuje na posjedovanje tih čestica (pravo na posjed) slijedom čega je s pravom odbio predaju stvari njezinom „vlasniku Republici Hrvatskoj. Tužitelj u tužbi nadalje navodi da je drugostupanjski sud pravilno utvrdio kako je prvotuženik bio u posjedu predmetnih čestica temeljem valjanog pravnog posla od 1971., a od 2002. drugotuženik RADNIK d.d. Ujedno, navodi da se tužitelj i nadalje nalazi u posjedu predmetnih čestica. Nadalje, tužitelj navodi da osim prava na posjed Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u obrazloženju presude nalazi da je prvotuženik temeljem Kupoprodajnog ugovora od 16. srpnja 1971. stekao pravo vlasništva predmetnih čestica neovisno od toga što nije u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik budući da se vlasništvo prema Općem građanskom zakoniku moglo steći na temelju pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor bio izvršen, dok drugotuženik (sada tužitelj) svoje (predmnijevano) pravo vlasništva izvodi iz prava vlasništva prvotuženika TRGOVAČKO KRIŽEVCI d.d. u stečaju. Dakle, drugotuženik (sada tužitelj) da je uspješno osporio i vlasništvo Republike Hrvatske na predmetnim česticama također kao jednu od bitnih pretpostavki za osnovanost tužbenog zahtjeva.

3. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbi zaključuje da ima opravdan pravni interes za podnošenjem ove tužbe, a sve budući da je predmetne čestice stekao valjanim pravnim poslom dana 7. travnja 2002., te da je od tog dana pa sve do dana podnošenja ove tužbe u povodu istih – dugogodišnji, nesmetani i kvalificirani posjednik. Tužitelj ukazuje da se sukladno odredbi čl. 186.a ZPP-a prije podnošenja ove tužbe obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora. Međutim, iako je tužitelj bio strpljiv te uporno ustrajao mirnom rješenju spora sa tuženom, posebno radi izbjegavanja vođenja dugotrajnog sudskog postupka te stvaranja nepotrebnih troškova, tužena je dopisom od dana 14. travnja 2023. broj: N-DO-35/2021-37 ipak otklonila mogućnost mirnog rješenja spora. Obzirom da nije u mogućnosti na drugačiji način srediti zemljišno-knjižno stanje, tužitelj navodi da je prisiljen podnijeti ovu tužbu.

4. U odgovoru na tužbu (str. 48-51) tužena u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, te prvenstveno sukladno odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ističe prigovor ništetnosti ugovora o kupoprodaji zaključenog 7. travnja 2002. između trgovačkog društva TRGOVAČKO KRIŽEVCI d.d., u stečaju (MB [matični broj]) kao prodavatelja i tužitelja Radnik d.d., [adresa], kao kupca u pogledu nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor [adresa] u [adresa] s 500 čhv i u zk. ul. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica] šuma [adresa] s 114 čhv, a sve iz razloga jer da:

- iz ugovora o prodaji zaključenog 7. travnja 2002. između TRGOVAČKO KRIŽEVCI d.d., u stečaju, kao prodavatelja i Radnika d.d., [adresa], kao kupca, proizlazi da je prodavatelj sporne nekretnine u stečaju prodavao kao izvanknjižni vlasnik s kojoj činjenicom da je kupac bio upoznat što je konstatirano u čl. 7. ugovora.

- iz zaključka Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa: UP/I-943-06/02-01/76, urbroj: 563-03-02/03-2002-2 od 16. svibnja 2002. da proizlazi da je obustavljen postupak davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu trgovačkog društva Trgovačko d.d. [adresa], u stečaju. Iz obrazloženja citiranog zaključka da proizlazi da je nakon provedenog postupka utvrđeno da su kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tada bile u zemljišnim knjigama upisane kao općenarodna imovina te da su se prema podacima DGU, Područnog ureda za katastar Koprivnica, Ispostava Križevci, broj Klasa: 935-07/03-01/88, urbroj: 541-07-03/09-02-2 od 23. siječnja 2002. vodile kao posjed Hrvatskih šuma, a prema podatcima iz uvjerenje Ureda državne uprave u KKŽ, Pododsjeka za prostorno uređenje, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Križevci klasa: 350-01/02-01/33, urbroj: 21137-03/2-02-02 od 8. svibnja 2002. da proizlazi da se predmetne nekretnine nalaze izvan granica građevinskog područja naselja Kalnik, tj. da nemaju imovinsko pravni status građevinskog zemljišta slijedom čega da sporne nekretnine nisu bile procijenjene u temeljni kapital društva u pretvorbi, a niti su mogle biti jer nemaju status građevinskog zemljišta.

- iz rješenja Ministarstva poljoprivrede, Klasa: UP/I-321-02/23-01/5, urbroj:

525-10/598-23-4 od 30. ožujka 2023. da proizlazi da se sporne nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] površine 1800 m2 i kčbr. [katastarska čestica] površine 410 m2, obje k. o. [katastarska općina], smatraju šumama i šumskim zemljištem. Iz obrazloženja rješenja da proizlazi da je terenskim očevidom utvrđeno su sporne nekretnine u vlasništvu i posjedu Republike Hrvatske te su obuhvaćene Osnovama gospodarenja za GJ "Kalnik – Kolačka" te u naravi predstavljaju mješovitu sastojinu crnogorice i bjelogorice starosti oko 80 godina, koje čine kompleks šuma kojima gospodare i u posjedu su Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma, Podružnica Koprivnica.

5. Nadalje, tužena u odgovoru na tužbu ističe da unatoč (načelnom) pravnom shvaćanju o tome da prodaja tuđe stvari nema za posljedicu ništetnost ugovora u smislu odredbe čl. 380. st. 1. ZOO već da daje pravo kupcu koji nije znao, niti je mogao znati da je stvar tuđa, zahtijevati raskid ugovora, odnosno naknadu štete o čemu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama izrazio svoje pravno shvaćanje (Rev-1001/00 od 25. studenog 2003., Rev-683/05 od 25. srpnja 2007., Revx-780/11 od 17. veljače 2015., Revx-376/14 od 17. ožujka 2015.), u konkretnom slučaju ono da se ne može primijeniti. Ukazuje da je općim pravilom iz odredbe čl. 380. st. 1. ZOO određeno da je ništetan ugovor o kupoprodaji stvari koja je izvan prometa, dakle, predmet prodaje (stvar) mora biti u prometu. Odredba st. 2. ove odredbe propisuje da na prodaju stvari čiji je promet ograničen vrijede posebni propisi.

6. Tužena dodaje da iz činjenica i dokumentacije dostavljene u odgovoru na tužbu proizlazi da su sporne nekretnine u vrijeme sklapanja spornog ugovora o prodaji (7. travnja 2002.) bile u režimu društvenog vlasništva te da nisu bile unesene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe prodavatelja Trgovačko Križevci d.d., u stečaju, te da su sukladno odredbama Zakona o šumama predstavljale šumu i šumsko zemljište na kojem je po sili zakona nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska. Tužena ukazuje da je nesporno i općepoznato kako u Republici Hrvatskoj u pogledu šuma i šumskog zemljišta vrijedi poseban pravni režim i da to znači da se na vlasništvo šuma i šumskog zemljišta i njegova ograničenja kao i na druga stvarna prava na šumskom zemljištu primjenjuju posebni propisi koji reguliraju pravni status i promet šumama i šumskim zemljištem kao lex specialis, a opći propisi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima se primjenjuju samo na ono što tim posebnim propisima nije uređeno. Zaključuje da je ona (Republika Hrvatska) stekla izvanknjižno pravo vlasništva na šumama i šumskom u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske u trenutku stupanja na snagu Zakona o šumama (Narodne novine broj 41/90, stupio na snagu 16. listopada 1990.). Naglašava kako bivše društvene pravne osobe nisu niti mogle unijeti u društveni kapital šume i šumsko zemljište koje je postalo vlasništvo države stupanjem na snagu Zakona o šumama iz 1990. jer da nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 390. i 390.a ZVDSP-a. Naime, odredbom čl. 390. st. 1. ZV-a određeno je da se odredbe čl. 360. do 365. ZV-a (a radi se upravo o odredbama koje propisuju pretvorbu društvenog vlasništva) ne odnose na stvari na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije, na stvari koje nisu unesene u kapital pravnih osoba u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća, te na stvari pravnih osoba u društvenom vlasništvu sa sjedištem na prije okupiranom, a sada oslobođenom području Republike Hrvatske. Kasnijom odredbom čl. 390.a ZV-a koja je stupila na snagu 25. srpnja 2006. ("Narodne novine", broj 79/06) detaljnije da su propisani uvjeti pod kojima trgovačko društvo kao pravni slijednik ranijeg društvenog poduzeća stječe vlasništvo na nekretninama. Tako da je propisano da trgovačko društvo kao pravni slijednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva, vlasnik samo onih nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile: društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva. Uzimajući u obzir sve navedeno, tužena zaključuje da predmetna nekretnina (šuma i šumsko zemljište) nije mogla biti predmetom stjecanja prava vlasništva budući nije mogla biti u pravnom prometu uopće, a samim tim nije mogla biti niti predmet kupoprodaje iz spornog ugovora o prodaji slijedom čega da su stranke iz tog ugovora postupale protivno prisilnim propisima, a zbog čega da je temeljem čl. 322 ZOO-a sporni ugovor o prodaji ništetan.

7. Nastavno na sve navedeno tužena osporava da bi tužitelj bio kvalificirani posjednik nekretnina koje su predmet spora pa predlaže sudu da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

8. Dana 30. studenog 2023. zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem se očituje na navode odgovora na tužbu, navodeći da tužena neosnovano u odgovoru na tužbu ističe prigovor ništetnosti Ugovora o kupoprodaji broj 7004/2002, sklopljen između trgovačkog društva TRGOVAČKO KRIŽEVCI d.d. u stečaju kako prodavatelja i tužitelja RADNIK d.d. kao kupca navodeći kako iz ugovora proizlazi da je prodavatelj sporne nekretnine u stečaju prodavao kao izvanknjižni vlasnik, a s kojom činjenicom da je bio upoznat tužitelj kao kupac, te da se sporne nekretnine smatraju šumama i šumskim zemljištem. Prije svega, tužitelj ističe kako je prednik tužitelja predmetne nekretnine stekao kupoprodajnim ugovorom 1971., dakle prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Službeni list“ SFRJ broj 6/80) slijedom čega da se za navedeni ugovor i stjecanje prava vlasništva primjenjuju pravna pravila Općeg građanskog zakonika sukladno odredbi čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije („Službeni list“ FNRJ broj 86/46). Ukazuje da se prema Općem građanskom zakoniku vlasništvo moglo steći na temelju valjanog pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor bio izvršen (tako da iznosi i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-250/90 od 20. ožujka 1991. Nadalje navodi da obzirom da je ugovor bio izvršen od strane obje ugovorne strane, da proizlazi kako je TRGOVAČKO KRIŽEVCI d.d., odnosno prednik tužitelja stekao pravo vlasništva (korištenja) na česticama koje su predmet ovog tužbenog zahtjeva, dakle, neovisno što se u zemljišnim knjigama nije upisao. Prema tome, prodavatelj da je temeljem Ugovora o prodaji broj 7004/2002, bio ovlašten prenijeti svoje pravo vlasništva na kupca, ovdje tužitelja te da nije prodao nešto što nije njegovo ili nešto što nije moglo biti predmetom kupoprodaje.

9. Nadalje, tužitelj navodi kako ne spori da je u zemljišnim knjigama ranije bila upisana Općenarodna imovina, no upravo zbog toga da je od Općine Kalnik kao pravnog slijednika Općenarodne imovine ishodio tabularne isprave, dakle, prije potpisivanja zapisnika o primopredaji poslovnih objekata i osnovnih sredstava od 2. prosinca 2002. Nadalje, tužitelj navodi da nije točna tvrdnja da se predmetne nekretnine nalaze izvan granica građevinskog područja, to jest da nemaju imovinsko pravni status građevinskog zemljišta. U odnosu na rješenje Ministarstva poljoprivrede, Klasa: UP/I-321-02/23-01/5, Urbroj: 525-10/598-23-4 od 30. ožujka 2023. iz kojeg proizlazi da sporne nekretnine se smatraju šumama i šumskim zemljištem, tužitelj isto osporava u cijelosti. To sve iz razloga što je na zk. č. br. 229/23 KUĆA I DVOR KALNIK U BELKAH, površine 500 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], izgrađena građevina prije 1968. Takva građevina i dan danas da postoji. Iz same kulture da je također vidljivo da se radi o građevini. Ujedno, da nije jasno temelj čega je utvrđeno da je Republika Hrvatska vlasnik i posjednik predmetnih čestica s obzirom da je od 1971. vlasnik i posjednik bio prednik tužitelja, a od 2002. i sam tužitelj. Odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90 koji je stupio na snagu 16. listopada 1990.) propisano je da šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskim zemljištima u privatnom vlasništvu jesu u državnom vlasništvu. Obzirom da su predmetne čestice bile u privatnom vlasništvu, tužena da nije mogla steći izvanknjižno/knjižno pravo vlasništva na šumama i šumskom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske u trenutku stupanja na snagu Zakona o šumama, a kako to navodi u odgovoru na tužbu. Nadalje, tužitelj ukazuje da je odredbom čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno za 20 godina, ako se radi o nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske. Smatra da je pravo na posjed prodavatelja, odnosno prednika tužitelja i samog tužitelja na jasan i nedvosmislen način utvrđeno i opisano u presudama Trgovačkog suda u Bjelovaru od 25. siječnja 2005. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 17. listopada 2013. poslovni broj Pž-285/10, koje je tužitelj dostavio kao prilog tužbi. Prema navedenim presudama, da proizlazi da je prednik tužitelja bio je u posjedu predmetnih nekretnina od 1971. do 2. prosinca 2002. bez prekida i to kao zakonit, istinit i pošten posjednik, a tužitelj od 2. prosinca 2002. pa nadalje. Prema tome, rok iz čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da je protekao i prije donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/1997, U-I- 235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999., kojom je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a kojom je bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Uvažavajući novu odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojoj „U rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana“, rok da je također protekao još 8. listopada 2011. Štoviše, čak i da se rok računa od zapisnika o primopredaji potpisanog između tužitelja i njegova prednika, odnosno 2. prosinca 2002. pa sve do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno 7. srpnja 2023. rok od 20 godina također da je protekao. Tužitelj navodi da kao samostalni posjednik predmetnih čestica ponovo ističe kako je njegov posjed zakonit jer je stečen temeljem Ugovora o prodaji broj 7004/2002, istinit je jer nije pribavljen silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, a pošten jer tužitelj, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Slijedom svega navedenog tužitelj osporava navode tužene u cijelosti kao neosnovane i irelevantne u ovoj pravnoj stvari.

10. Tužena je podneskom od 23. siječnja 2024. prvenstveno istaknula da u cijelosti ostaje kod navoda odgovora na tužbu te ističe da osporava navode iz podneska tužitelja od 30. studenog 2023. te ističe da se tužitelj neosnovano poziva na odredbe Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima i na pravna pravila Općeg građanskog zakonika i to iz razloga što se radi o nekretninama koje su bile od 1948. upisane kao Općenarodna imovina i nikada nisu bile upisane kao vlasništvo Komunalne ustanove – Sindikalne podružnice niti Trgovačkog poduzeća na malo i veliko iz Križevaca. Dakle, kupoprodajnim ugovorom od 16. srpnja 1971. stranke toga ugovora raspolagale su nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva, a ne privatnog vlasništva. Pored navedenog tužena ističe da taj kupoprodajni ugovor nema ovjere valjanosti pravnog posla od strane državnog pravobranitelja zbog čega je isti također ništetan. Nadalje tužena ukazuje da tužitelj ne osporava da su sporne nekretnine u zemljišnim knjigama bile upisane kao Općenarodna imovina. Nadalje u odnosu na navode tužitelja da je zbog toga od Općine Kalnik kao pravnog slijednika Općenarodne imovine ishodio tabularne isprave, tužena ističe da Općina Kalnik nije pravni slijednik općenarodne imovine već je to u ovoj situaciji Republika Hrvatska budući je vlasništvo stečeno ex lege temeljem Zakona o šumama jer se radi o šumama i šumskom zemljištu, kao što je to već isticano u odgovoru na tužbu. Zaključno tužena ponovno ističe da su sporne nekretnine i prije prvog raspolaganja temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1971. bile u režimu društvenog vlasništva i za njih se primjenjuju propisi o pretvorbi prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu, a ne opći propisi o stjecanju prava vlasništva. Slijedom navedenog tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, te tužitelja obveže na plaćanje troškova postupka.

11. Tužitelj je 15. travnja 2024. u svom podnesku nastavno na podnesak tužene od 23. siječnja 2024. istaknuo kako isti osporava u cijelosti. Ponovo ukazuje na odluku VTSRH Pž-285/10 i odluku ovog suda P-47/03 i navodi da iz obrazloženja tih odluka proizlazi valjan način stjecana predmetnih čestica te činjenica zakonitog, istinitog i poštenog posjeda i to kako prednika tužitelja tako i samog tužitelja RADNIK d.d.

12. Tijekom postupka sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u isprave u spisu i to zemljišnoknjižni izvadak i posjedovni list (str. 5-15 spisa), Ugovor o prodaji iz 2002. (str. 16-17 spisa), Kupoprodajni ugovor iz 1971. (str. 18-19 spisa), Tabularne isprave (str. 20-23 spisa), Potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-47/2003-47 od 2. svibnja 2018. (str. 24-30 spisa), Presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-285/10-3 od 17. listopada 2013. (str. 31-37), Zahtjev za mirno rješenje spora Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 14. kolovoza 2018. (str. 38-40), Dopis Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru – nemogućnost mirnog rješenja spora od 14. travnja 2023. (str. 41-43), Zaključak Hrvatskog fonda za privatizaciju od 16. svibnja 2002. o obustavi postupka obnove davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu trgovačkog društva Trgovačko d.d. [adresa] u stečaju, pokrenut po službenoj dužnosti (str. 52- 53), zemljišno-knjižne izvatke i povijesne zk. izvatke (str. 61-80 spisa), podnesak Hrvatskih šuma d.o.o. od 17. listopada 2023. s prilozima (str. 81-114 spisa), Prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, Stalne službe u Križevcima, Građansko-upravnog odjela od 30. kolovoza 2012. s prilozima (str. 115-136 spisa), oglas Vjesnika od 15. siječnja 2002. (str. 150), Zapisnik o primopredaji poslovnih prostora i osnovnih sredstva od 2. 12. 2002. (str. 155), Zapisnik Trgovačkog suda u Bjelovaru broj P-47/2003-18 od 5. ožujka 2004. (str. 194-196 spisa), nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka Štefice Tukša iz Gornje Rijeke od 5. veljače 2025. (str. 212-214) i očitovanje (str.222). Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u priloženi spis ovog suda broj P-47/03. Održan je očevid na licu mjesta uz mjerničko vještačenje radi identifikacije nekretnina i utvrđivanja posjedovanja. Izveden je dokaz saslušanjem člana Uprave tužitelja RU za tužitelja. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NU, ĐU, KU, VU i ŽU te je po suglasnosti stranaka pročitan zapisnik o saslušanju UU iz priloženog spisa ovog suda broj P-47/03. Dana 22. travnja 2024. na traženje Trgovačkog suda u Bjelovaru, Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, Zemljišnoknjižni odjel Križevci dostavio je zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i povijesni prikaz, (str. 159-173 spisa) i zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i povijesni prikaz, povijesni prikaz za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], (str. 174-181 spisa) te je izvršen uvid u navedene isprave.

13. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio odlučne činjenice i tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

14. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tužitelj RADNIK d.d. stekao pravo upisa uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označenoj kao zk. č. br. 229/23, KUĆA I DVOR KALNIK U BELKAH, površine 500 čhv, te nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označenoj kao zk. č. br. 229/24, ŠUMA KALNIK, površine 114 čhv. i da je tužena REPUBLIKA HRVATSKA, dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama i to brisanjem prava samovlasništva na navedenim nekretninama s imenima i samovlasništva REPUBLIKE HRVATSKE uz istovremeni upis uknjižbe prava vlasništva na navedenim nekretninama na ime i samovlasništvo tužitelja.

15. Tijekom postupka bila je sporna činjenica posjedovanja predmetnih nekretnina od strane tužitelja odnosno je li tužitelj dugogodišnji kvalificirani posjednik predmetnih nekretnina. Sporno je je li ugovor o prodaji predmetnih nekretnina sklopljen između Trgovačko Križevci d.d. u stečaju i društva Radnik d.d. od 7. travnja 2002. ništav i je li tužitelj temeljem tog ugovora stekao valjanu osnovu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama budući da tužena tvrdi da je ona postala vlasnica predmetnih nekretnina ex lege jer da se radi o šumi i nekretninama koje nisu ušle u temeljni kapital u postupku pretvorbe i privatizacije prodavatelja te da prodavatelj nije bio vlasnik predmetnih nekretnina, dok tužitelj tvrdi da su nekretnine stečene i dosjelošću. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

16. iz priloženih isprava proizlazi:

-Iz ugovora o prodaji zaključenog 7. travnja 2002. (str. 16-17 spisa) proizlazi da je zaključen između TRGOVAČKO KRIŽEVCI d.d, u stečaju, kao prodavatelja i Radnika d.d., [adresa], kao kupca. Čl. 2. opisano je da je prodavatelj izvanknjižni vlasnik i posljednji mirni posjednik objekta koji je sagrađen na nekretninama upisanim u ko. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] i to kčbr. [katastarska čestica], kuća i dvor KALNIK površine 500 čhv. i čkbr. [katastarska čestica], šuma [adresa] u [adresa] površine 114 čhv. Nadalje je navedeno da se u naravi radi o zgradi sindikalnog doma u izgradnji s pripadajućim zemljištem te je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 52.778,00 kuna koja će se podmiriti prijebojem s tražbinom kupca. U čl. 7. Ugovora navedeno je da je kupac upoznat s činjenicom da prodavatelj nije u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik nekretnine.

- iz zapisnika o primopredaji poslovnih objekata i osnovnih sredstava od 2.12.2002. (str.79 spisa P-47/03) proizlazi da predstavnik Trgovačko Križevci d.d. u stečaju predaje prostor – prodavaonicu i osnovna sredstva – Sindikalni dom Kalnik kupcu GP RADNIK d.d.

-Iz kupoprodajnog ugovora od 16. srpnja 1971. (str.18-19) sklopljenog između Komunalne ustanove-Sindikalne podružnice te ustanove kao prodavatelja i Trgovačkog poduzeća na veliko i malo [adresa] kao kupca proizlazi da je pravni prednik TRGOVAČKO KRIŽEVCI d.d. i to Trgovačko poduzeće na veliko i malo Križevci tim kupoprodajnim ugovorom kupio objekt "Vikend kuća". Nije naveden broj zk. ul. već je navedeno da se radi o nekretnini Odjel 6, prilog odobrenje šumsko poljoprivredno gospodarstvo „ R Birta“ Bjelovar od 1966. Istim ugovorom prodavatelj se obvezao uvesti kupca u posjed i izvršiti zajedno s kupcem i šumskim gospodarstvom "Mojca Birta" sve radove oko prijenosa prava korištenja pripadajućeg zemljišta kupoprodajnog objekta (čl. VIII).

-Prema priloženom zk. izvatcima uz tužbu sa stanjem na dan 27.06.2023. nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene su kao čkbr. [katastarska čestica], KUĆA I DVOR KALNIK U BELKAH, površine 500 čhv, te nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene su kao zk. č. br. 229/24, ŠUMA KALNIK, površine 114 čhv, a na kojim nekretninama je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik tužena, Republika Hrvatska.

-Prema stanju spisa prilikom sklapanja ugovora o prodaji 2002. predmetne nekretnine bile su upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji zk. uložak je sada utrnut.

-Prema priloženim posjedovnim listovima sa stanjem na dan 27.06.2023. u katastarskom operatu Područnog ureda za katastar Koprivnica, Odjel za katastar nekretnina Križevci u posjedovnom listu br. 1475 za k. o. [katastarska općina], kao posjednik kčbr. [katastarska čestica], upisana je tužena Republika Hrvatska, dok su u posjedovnom listu br. 1111 za k. o. [katastarska općina] kao posjednik čkbr. [katastarska čestica] upisane su Hrvatske šume d.o.o.

- iz rješenja Ministarstva poljoprivrede, Klasa: UP/I-321-02/23-01/5, urbroj:

525-10/598-23-4 od 30. ožujka 2023. (str.42-43 spisa) proizlazi da se sporne nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] površine 1800 m2 i kčbr. [katastarska čestica] površine 410 m2, obje k. o. [katastarska općina], smatraju šumama i šumskim zemljištem. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je terenskim očevidom utvrđeno su sporne nekretnine u vlasništvu i posjedu Republike Hrvatske te su obuhvaćene Osnovama gospodarenja za GJ "Kalnik – Kolačka" te u naravi predstavljaju mješovitu sastojinu crnogorice i bjelogorice starosti oko 80 godina, koje čine kompleks šuma kojima gospodare i u posjedu su Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma, Podružnica Koprivnica.

- iz zaključka Hrvatskog fonda za privatizaciju klasa: UP/I-943-06/02-01/76, urbroj: 563-03-02/03-2002-2 od 16. svibnja 2002. (str. 52-53 spisa), proizlazi da je obustavljen postupak davanja suglasnosti na namjeravanu pretvorbu trgovačkog društva Trgovačko d.d. [adresa], u stečaju. Iz obrazloženja citiranog zaključka proizlazi da je utvrđeno nakon provedenog postupka da su kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tada bile u zemljišnim knjigama upisane kao općenarodna imovina te da su se prema podacima DGU, Područnog ureda za katastar Koprivnica, Ispostava Križevci, broj Klasa: 935-07/03-01/88, urbroj: 541-07-03/09-02-2 od 23. siječnja 2002. vodile kao posjed Hrvatskih šuma, a prema podatcima iz uvjerenje Ureda državne uprave u KKŽ, Pododsjeka za prostorno uređenje, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Križevci klasa: 350-01/02-01/33, urbroj: 21137-03/2-02-02 od 8. svibnja 2002. da proizlazi da se predmetne nekretnine nalaze izvan granica građevinskog područja naselja Kalnik, tj. da nemaju imovinsko pravni status građevinskog zemljišta slijedom čega da sporne nekretnine nisu bile procijenjene u temeljni kapital društva u pretvorbi, a da niti su mogle biti jer nemaju status građevinskog zemljišta.

-Iz dopisa Hrvatskih šuma (str. 81-82 spisa) proizlazi da se čkbr. [katastarska čestica] kuća- dvor Breg površine 1800 m[2] nalazi u šumskogospodarskoj osnovi, čkbr. [katastarska čestica], šuma Breg površine 410 m[2] da se također nalazi u šumskogospodarskoj osnovi. Također je navedeno da je matična kčbr. [katastarska čestica] sa ostalim parcelama oduzeta od zemljišne zajednice sela [adresa] i [adresa] rješenjem broj 428 od 3. lipnja 1947. Nadalje je navedeno da iz kopije starih osnova se vidi da su čkbr. [katastarska čestica] navedene u osnovama gospodarenja od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2012., a u prethodnoj osnovi od 1. siječnja 1993. do 31. prosinca 2002. da je upisana cijela čkbr. [katastarska čestica], dok u prethodnim programima nema tih čestica.

- iz Oglasa objavljenom u Vjesniku od 15. siječnja 2002. (str. 150 spisa), proizlazi da je oglašena prodaja objekta na [adresa] površine 104,89 m2 kčbr. [katastarska čestica] zk ul. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina] s napomenom da je objekt vanknjižno vlasništvo stečajnog dužnika Trgovačkog Križevci d.d. u stečaju izgrađen na općenarodnoj imovini.

- iz priloženog spisa ovog suda broj P-47/03 proizlazi da se na str. 19-20 nalazi zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška]. ko [katastarska općina] sa stanjem na dan 13. ožujka 2000. i upis općenarodne imovine na taj dan u odnosu na predmetne nekretnine.

- Prema ovom spisu priloženim povijesnim podatcima zemljišnih knjiga proizlazi da je 1948. godine u odnosu na predmetne čestice upisana Općenarodna imovina bez upisa da bi bilo tko imao pravo upravljanja i ne proizlazi da je Općina Kalnik imala upisano pravo raspolaganja na predmetnim nekretninama. Raniji zk. ul. br. [broj ZK uloška] je utrnut te je čkbr. [katastarska čestica] upisana 31. kolovoza 2012. u zk. ul. br. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina]. Iz tog zk. uloška proizlazi da je pod brojem Z- 2245/12 na temelju čl. 362. st. 3. ZVDSP-a upisano pravo vlasništva RH. Čkbr. [katastarska čestica] je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. i upisano je pravo vlasništva Republike Hrvatske.

17. VU saslušan kao svjedok dana 16. lipnja 2024. u svom iskazu navodi:

"Ja sam od 1974. do 31. prosinca 2012. bio zaposlen u Hrvatskim šumama. Od zaposlenja do 1982. radio sam na poslovima sjekača a od 1982. bio sam poslovođa i radio na poslovima uzgoja šuma, time da sam negdje od 1992. radio i na radnom mjestu čuvara šuma-lugara i to nekih desetak godina a nakon toga do umirovljena bio sam poslovođa u Hrvatskim šumama te sam i vodio poslove na uzgajanju šuma. Poznato mi je o kojoj je nekretnini spor između stranaka u ovom postupku upravo iz razloga jer sam kao djelatnik Hrvatskih šuma obilazio i predmetnu nekretninu i na istoj su vršeni i određeni radovi i to radovi na uzgoju šume. Također mi je poznato o kojoj se nekretnini radi jer živim nekih tri kilometra od samog objekta koji se nalazi na predmetnoj nekretnini te je i moj tata imao nekih 200 m od predmetnog objekta kuću. Kada sam počeo raditi u Šumariji Križevci 1974. i kada sam počeo obilaziti predmetni dio šuma gdje se nalazi objekt ja sam taj objekt već zatekao u stanju izgrađenosti kakav je i danas. Naime taj objekt ima dvije etaže time da je jedna više u zemlji i objekt nije zapravo završen jer je i bez stolarije i bez krovišta. U to vrijeme ja nisam znao niti čiji je to objekt niti tko ga je gradio i isti niti tada niti sada nitko nije koristio i to sam objekt. U odnosu na okoliš oko tog objekta znam da je taj okoliš uređivan od strane djelatnika Hrvatskih šuma odnosno ranijih organizacija kojeg su slijednik Hrvatske šume. To mi je poznato jer sam ja upravo kao poslovođa vodio poslove vezano za uređenje okoliša. Naime uz taj objekt jedna cesta vodi prema Planinarcu a jedna cesta vodi prema odašiljaču Vranilec. Vršilo se uređivanje okoliša sa svake strane tog objekta i ispred tog objekta do te ceste za odašiljač dok s donje južne strane objekta Hrvatske šume nisu vršile nikakve radove jer je nekakvih metar ili dva s te donje južne strane šuma u privatnom vlasništvu. Znam da je jednom prilikom iz Koprivnice došla pravnica iz Uprava šuma te se tom prilikom vršila izmjera tog objekta na kojem sam bio prisutan i ja. Tom prilikom ja nisam vidio nikakav dokument o čijem bi se vlasništvu radilo i što bi se zaključilo u svezi te izmjere. Znam da je rađen zapisnik u vezi te izmjere, a što se dalje događalo ja nemam saznanja u svezi tog objekta. Zadnji put kada sam prolazio pored tog objekta a to je bilo negdje prije dvije godine stanje tog objekta je bilo kao i ranije time da moram napomenuti da se sa ceste na kojoj sam se nalazio taj objekt nalazi udaljen od prilike 10 metara i koliko sam mogao vidjeti s te udaljenosti objekt je i dalje bio bez krovišta i fasade.

Na upit punomoćnika tužitelja mogu li pojasniti koji radovi su od strane Hrvatskih šuma vršeni na predmetnoj nekretnini mogu reći da se na tom dijelu vršilo pošumljavanje negdje sedamdesetih kada je na šumskom odjelu 5B i D naziva Belke sađena crnogorica i to smreka i crni bor. Kada se radi o tako mladoj šumi tada se vrši održavanje na način da se čisti korov i nepoželjne vrste kako bi se uzgajala željena stabla. Takvo čišćenje mladih šuma vrši se svakih 5 godina sve dok ne napune od prilike 20 godina, tada se čišćenje vrši svakih 10 godina. Prvo takvo čišćenje koje sam ja naložio kao poslovođa Hrvatskih šuma bilo je od prilike prije 40 godina. Znam da je i prije tog čišćenja bilo čišćenja od strane djelatnika Hrvatskih šuma. Poznato mi je da je na tom dijelu šuma i u tijeku Domovinskog rata vršena i sanitarna sječa šuma uslijed bolesti drveta. Nakon Domovinskog rata bio sam zadužen za drugi dio šuma i koliko se sada sjećam ja osobno ispred Hrvatskih šuma nisam poduzimao nikakve radnje vezano za predmetne nekretnine. Nadalje moram napomenuti da od prilike zadnjih 20 godina, ako ne i 30 na području [adresa] više se i ne mogu vršiti sječe i to u odjelima 1-13 budući je to cijelo područje proglašeno zaštićenim dijelom prirode. Time da je dopuštena samo sanitarna sječa.

Na upit zastupnice po zakonu tuženika mogu li dodatno pojasniti što se od radova u zaštićenim područjima prirode može činiti u odnosu na šume mogu odgovoriti da je dopuštena njega šuma odnosno u slučaju bolesti potrebno je vršiti i sanitarnu sječu i zaštitu šuma. Nadalje mogu na daljnji upit jesu li vidljive međe između šuma koje se prostiru od objekta nadalje mogu odgovoriti da se šuma širi prema sjeveru i zapadu i da nisu vidljive međe jer je sve u tom vlasništvu šuma vlasništvo Hrvatskih šuma. Vidljiva je samo cesta prema odašiljaču Vranilec. Na daljnji upit zastupnice po zakonu tuženika je li mi poznato od kada se u tom dijelu nalazi šuma mogu odgovoriti sam ja 1968. završio osnovnu školu i da se sjećam da je na tom dijelu gdje se nalazi predmetni objekt bila šikara a negdje 300 m iznad prema sjeveru nalazio se kamen.

Na daljnji upit zastupnice po zakonu tuženika je li mi poznato da bi itko osporavao Hrvatskim šumama posjed predmetnih nekretnina i je li itko zatečen na spornoj nekretnini mogu odgovoriti da koliko je meni poznato nitko nije osporavao posjed Hrvatskim šumama niti je itko drugi zatečen na predmetnim nekretninama time da mogu pojasniti kada su se radovi vršili oko samog objekta da su se radovi vršili oko jedan dan. Tom prilikom kada se radilo u blizini tog objekta ja nisam uočio da bi bilo tko išta radio na tom objektu.

Nakon što mi sud predočava fotografije koje se nalaze na listu 111-114 spisa mogu potvrditi da se radi o predmetnom objektu."

18. Svjedok ŽU u svom iskazu danom 16. lipnja 2024. navodi: "Ja sam tajnik uprave kod tužitelja, time da sam zaposlen kod tužitelja od 1993. Ja sam i pokrenuo postupak vezano za kupnju predmetnog objekta na [adresa] stoga mi je poznato da je tužitelj 2002. povodom oglasa Trgovačkog suda u Bjelovaru za prodaju nekretnina društva TRGOVAČKO KRIŽEVCI podnio ponudu za kupnju predmetnog objekta i pripadajućeg zemljišta te je tužitelj RADNIK d.d. s tadašnjim stečajnim upraviteljem TRGOVAČKOG KRIŽEVCI sklopio ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine. Nakon nekoliko mjeseci izvršena je i primopredaja o čemu je sastavljen i zapisnik te je izvršena i isplata kupoprodajne cijene. Budući se u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina vodila kao općenarodna imovina, a kako je Općina Kalnik bila upoznata da je predmetne nekretnine poduzeće TRGOVAČKO KRIŽEVCI imalo dugi niz godina u vlasništvu, i ta općina je izdala tabularnu ispravu da što se tiče te općine da dopušta da se upiše vlasništvo tužitelja odnosno RADNIKA d.d. Moram reći da je prije sklapanja ugovora o kupoprodaji Ugostiteljstvo Križevci bilo zakupnik planinarskog doma koji se nalazi u blizini i predmetnog objekta. Kako je Ugostiteljstvo Križevci pripojeno RADNIKU d.d., RADNIK d.d. je bio upoznat s tom nekretninom gdje se ona nalazi kada se je javio na predmetni oglas za kupnju nekretnine. Znam da je tužitelju bilo poznato da je predmetnu nekretninu TRGOVAČKO KRIŽEVCI kupilo od Sindikata komunalne ustanove 1971. jer je RADNIK d.d. imao na uvid predmetni ugovor u kojem se navodilo da je sastavni dio tog ugovora i suglasnost tadašnjeg šumskog gospodarstva Mojica Birta Bjelovar, prednika današnjih Hrvatskih šuma. Nadalje poznato mi je da je nakon primopredaje tužitelj počeo krčiti raslinje na predmetnim nekretninama, dok je 2003. došla i tužba od strane Republike Hrvatske za predaju u posjed te tijekom trajanja tog postupka i sud je izašao na očevid te je donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev Republike Hrvatske te je 2013. drugostupanjski sud i potvrdio tu odluku. Radi navedenog tužitelj je smatrao da je problem riješen i da je on zakonit, istinit, pošteni posjednik i vlasnik predmetnih nekretnina. Radi navedenog je 2013. tužitelj uputio tuženiku Republici Hrvatskoj zahtjev za mirno rješenje spora radi izdavanja tabularne isprave kako bi se tužitelj upisao u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina. Cijelo to vrijeme N je održavao predmetne nekretnine i to koliko se iste mogu održavati na način da bi se porušilo koje stablo, održavao pristupni put i čistilo zemljišne oko objekta, a to čini i danas.

Na upit suda mogu li pojasniti koje točno nekretnine su bile predane tužitelju u posjed od strane stečajnog upravitelja i jesu li bile vidljive međe u odnosu na ostalo okolno zemljište i šumu mogu odgovoriti da sam ja osobno bio prisutan prilikom primopredaje predmetnih nekretnina ispred tužitelja i znam da je tom prilikom bio prisutan i geodeta koji je pokazao međe i mogu potvrditi da se radilo o međama obje nekretnine koje su navedene u predmetnom kupoprodajnom ugovoru i to čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica]. Koliko se sada sjećam geodeta koji je bio tom prilikom je ŠU iz [adresa]. Želim još dodati da je tužitelj i danas u mirnom posjedu predmetnih nekretnina i nitko tužitelja ne smeta u njegovom posjedu.

Na pitanje zastupnice po zakonu tuženika mogu li pojasniti na koji način se vrši posjedovna vlast na predmetnim nekretninama mogu reći kao što sam već uvodno naveo održavanjem predmetnih nekretnina i hodanjem po nekretninama. Tužitelj bi želio završiti predmetni objekt no to nije moguće dok se tužitelj ne upiše u zemljišnim knjigama kao vlasnik. Radi navedenog je između ostalog i pokrenut ovaj parnični postupak.

Na pitanje zastupnice po zakonu tuženika je li tužitelj pokušao provesti predmetni ugovor o kupoprodaji u zemljišnim knjigama mogu navesti da je već prilikom objave oglasa za prodaju predmetnih nekretnina koji oglas je objavljen kod Trgovačkog suda u Bjelovaru navedeno da se radi o izvnknjižnom vlasništvu poduzeća TRGOVAČKO KRIŽEVCI te se tužitelj pouzdao u to da je to poduzeće izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina tim više jer je tužitelj znao i za to da je TRGOVAČKO PODUZEĆE sklopilo ugovor 1971. sa Sindikatom komunalne ustanove Križevci.

Na pitanje zastupnice po zakonu tuženika je li prilikom primopredaje predmetnih nekretnina vršeno i označavanje međa mogu navesti da nisu postavljani nikakvi međašni znaci i mogu potvrditi da se u tom dijelu svugdje oko objekta nalazi šuma.

Utvrđuje se da se svjedoku predočava oglas koji se nalazi na str. 15 priloženog spisa ovog suda broj P-47/03 te isti svjedok potvrđuje da je to oglas povodom kojeg je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kupoprodaji.

Na poseban upit suda imam li saznanja odnosno ima li tužitelj saznanja da bi područje na kojem je izgrađen predmetni objekt odnosno nekretnine koje su predmet ugovora o kupoprodaji bilo zaštićeno područje prirode mogu odgovoriti da je meni osobno poznato da je cijeli [adresa] zaštićeno područje prirode ali se ne mogu očitovati da sam tužitelj odnosno zastupnici po zakonu tužitelja imaju takva saznanja. Time da moram napomenuti da se predmetni objekt prema mojim saznanjima nalazi od 1968. i 1969. To je sve što imam za iskazati."

19. Svjedok GU u svom iskazu danom 16. lipnja 2024. navodi: "Mogu navesti da sam zaposlenik tužitelja na radnom mjestu na gradilištima i u RADNIKU d.d. radim već 34 godine. S obzirom da živim u mjestu [adresa] poznato mi je gdje se nalaze predmetne nekretnine i objekt. Budući živim na [adresa] raspitivao sam se i saznao od svoje majke da je objekt građen još negdje između 1967-1968. i da je moj otac radio na tom objektu. Tako znam da je taj objekt radio Sindikat dok je bilo govora da će vlasnik biti TRGOVAČKO KRIŽEVCI. Poznato mi je da je 2002. društvo RADNIK d.d. kupilo predmetnu nekretninu. Ovo sve mi je poznato iz pričanja moje majke i iz lokalnih dostupnih izvora.

Na upit suda imam li saznanja tko bi bio u posjedu predmetnih nekretnina i vršio eventualno održavanje istih mogu navesti da sam nakon što je RADNIK d.d. kupio predmetne nekretnine znao vidjeti da prema tom dijelu šume gdje se nalazi i predmetni objekt odlazi kombi s logom RADNIK d.d. te zaključujem da je RADNIK d.d. išao održavati predmetni objekt i to mislim na nekakvo nužno održavanje područja oko objekta jer na samom objektu nisu vršeni nikakvi radovi. Moram pojasniti da je [adresa] mala sredina te ljudi međusobno prenose informacije koje znaju pa sam ja i tako od jednog svog prijatelja koji je hodao po šumi saznao da je on vidio u šumi RADNIK-ov kombi.

Na upit punomoćnika tužitelja imam li saznanja da bi eventulano netko od Hrvatskih puma odražavao zemljište oko objekta mogu navesti da sam ja znao prolaziti tim dijelom šume budući se u neposrednom objektu nalazi i put prema odašiljaču i ja tada nisam uočio djelatnike Hrvatskih šuma i nemam saznanja tko bi uklonio drvo koje bi znalo pasti u tom dijelu šume a nekih drugih održavanja po predmetnim parcelama nisam uočio jer to više izgleda kao nacionalni park. To je sve što imam za iskazati."

20. Svjedok KU u svom iskazu danom 16. lipnja 2024. navodi: "Ja sam od 1989. zaposlen u Hrvatskim šumama time da sam od 1999. bio revirnik u Šumariji Križevci a ranije sam bio na radnim mjestima u drugim šumarijama. Od 2001. sam upravitelj Šumarije Križevci. Poznato mi je da se iza planinarskog doma na [adresa] nalaze predmetne nekretnine i objekt. Znam da su predmetne nekretnine u sustavu šumsko gospodarske osnove. Te nekretnine odnosno sagrađeni objekt je u lošem stanju i taj objekt ne koriste Hrvatske šume a niti mi je poznato da bi bilo tko drugi koristio taj objekt. Nekretnine se nalaze u zaštićenom krajoliku u dijelu šuma odjel 5D. U odnosu na šumu koja se nalazi oko tog objekta Hrvatske šume vrše samo zahvate sječe suhih i oštećenih stabala dok zahvate iskorištavanja šuma nije moguće radi toga što se radi o zaštićenom krajoliku i u tom predjelu prolaze i poučne staze. Nemam saznanja da bi netko ispred RADNIK-a d.d. vršio bilo kakve radove čišćenja oko predmetnog objekta. Sam taj objekt nije na glavnoj prometnici već blizu dijela kako se ide prema odašiljaču. Kao upravitelj Hrvatskih šuma nemam saznanja da bi itko od Hrvatskih šuma tražio dozvolu za vršenje bilo kakve sječe drveća koje se nalazi na predmetnim nekretninama.

Na upit suda imam li saznanja od kada je to područje zaštićeni krajolik mogu navesti da je taj dio u šumsko gospodarskoj osnovi od 1993. ali ne znam točno od kada bi bio proglašen zaštićenim krajolikom. To je sve što imam za iskazati."

21. Na ročištu za glavnu raspravu održanu 19. rujna 2024. saslušan je za tužitelja zastupnik po zakonu RU koji je u iskazu naveo:

"Ja sam od 2017. zaposlen kod tužitelja, time da sam od 2020. i član uprave tužitelja. Radim na poslovima voditelja pogona oplata, održavanja mehanizacije, transporta, voditelja gradilišta. U odnosu na nekretnine koje posjeduje tužitelj, a radi se o većem broju nekretnina na području Križevaca i okolice, pa tako i [adresa], tužitelj ima oformljenu ekipu radnika za održavanje svih nekretnina i znam da dečki iz te ekipe jednom mjesečno kose sve nekretnine društva Radnik d.d.. Poznato mi je da se na taj način održava i nekretnina tužitelja koja se nalazi na [adresa] jer sam ja osobno ispred tužitelja i bio na toj nekretnini kada se je pristupilo čišćenju. Čistilo se na način da bi se pokosila trava i prikupljalo granje. Radi se o nekretnini do koje se dolazi kada se krene prema odašiljaču na [adresa] i prije Planinarskog doma na Kalniku s lijeve strane nalazi se ta nekretnina, dio pristupne ceste je do te nekretnine asflatiran, a dio je makadam. Na nekretnini se nalazi i zgrada koja je unutar šume. Zgrada ima betonski temelj, a gore je zidano kamenom. Sama zgrada je u lošem stanju. Ja osobno nemam saznanja na koji način je Radnik d.d. stekao predmetnu nekretninu s obzirom da sam zaposlen od 2017.. Kada sam bio na predmetnoj nekretnini nisam vidio nikog drugog da bi bio na toj nekretnini, a niti sam od dečki koji su išli čistiti predmetnu nekretninu čuo da bi bio bilo tko zatečen na predmetnoj nekretnini. Mogu dodati da sam zadnji put ja osobno bio na predmetnoj nekretnini prije 2 tjedna kada se također pristupilo čišćenju nekretnine. Kada se pristupa čišćenju nekretnine čisti se dio oko zgrade i do makadamske ceste s gornje strane nekretnine. Nikada se nije, koliko je meni poznato, pristupilo bilo kakvom rušenju drveća. To je sve što imam za iskazati."

22. Na održanom ročištu za glavu raspravu dana 7. listopada 2025. saslušan je svjedok NU koji je u svom iskazu naveo:

"Ja sam bio zaposlen u poduzeću Trgovačko Križevci od sedamdesetih godina prošlog stoljeća pa sve do otvaranja stečaja nad tim poduzećem koje je bilo oko 2000. godine. Zadnji posao koji sam obavljao prije otvaranja stečaja bilo je radno mjesto pomoćnika direktora. Tih sedamdesetih kada sam se tek zaposlio u Trgovačkom Križevci radio sam kao prodavač, zatim kao referent komercijalista a zatim i kao rukovoditelj komercijale. Meni je poznato gdje se predmetne nekretnine nalaze i to da se nalaze na gorju [adresa]. Nadalje, znam da su se predmetne nekretnine vodile kao osnovno sredstvo i vlasništvo Trgovačko Križevci. Također mi je poznato da je Trgovačko Križevci željelo urediti predmetni sindikalni objekt, međutim došlo je do poteškoća u poslovanju te se odustalo od ulaganja u objekt. Na kraju je došlo i do otvaranja stečajnog postupka nad Trgovačko Križevci i ja više ne znam što se nadalje događalo s predmetnim nekretninama. Ja ne znam na koji način je poduzeće Trgovačko Križevci steklo u svoje vlasništvo predmetne nekretnine. Ja sam jednom prilikom i bio na [adresa] kod tog objekta i znam da je trebalo prvenstveno ugraditi i stolariju i izvesti dodatne radove da bi se uopće mogao koristiti predmetni objekt ali do radova kako sam naprijed naveo nije došlo uslijed financijskih poteškoća Trgovačkog Križevci. Znam da su oko tog objekta i vršeni određeni radovi čišćenja kako ne bi zaraslo. Ja nemam saznanja o tome da bi bilo tko društvu Trgovačko Križevci osporavalo pravo vlasništva i posjedovanja predmetnih nekretnina u razdoblju dok sam ja bio zaposlen u tom društvu.

Na pitanje punomoćnika tužitelja imam li saznanja je li predmetna nekretnina ušla u stečajnu masu Trgovačkog Križevci, mogu odgovoriti da ja nemam saznanja o tome i u tom smislu me nije kontaktirao niti stečajni upravitelj.

Na pitanje zastupnice po zakonu tuženika mogu li dodatno pojasniti koja se točno površina predmetnih nekretnina održavala, mogu odgovoriti da ja imam saznanja da se održavalo i čistilo oko samog izgrađenog objekta i u tom smislu bi se poslao netko od sindikata. Ja nisam nikada prisustvovao nikakvoj radnji utvrđivanja međa predmetnih nekretnina i u tom smislu nisam bio upoznat koja je točno površina zemljišta.

Na pitanje zastupnice po zakonu tuženika imam li saznanja jesu li predmetne nekretnine u pretvorbi unesene eventualno u temelji kapital Trgovačko Križevci, mogu odgovoriti da je nemam saznanja o tome. Mogu jedino reći da je želja Trgovačkog Križevci bila da se predmetne nekretnine urede kao sindikalno izletište te su se stoga poduzimale određene radnje i preko sindikata. Smatram da bi podatci o tome je li predmetna nekretnina unesena u temeljni kapital Trgovačkog Križevci trebali postojati u materijalnoj dokumentaciji."

23. Utvrđuje se da je tužitelj tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka TU budući je lošeg zdravstvenog stanja. Nadalje, s obzirom da je HU koji je bio stečajni upravitelj TRGOVAČKO KRIŽEVCI d.d. u stečaju preminuo, predložio je da se na okolnosti posjedovanja i kupoprodaje predmetne nekretnine pročita njegov iskaz dan u predmetu ovog suda broj P-47/03. Tuženik je bio suglasan da se iskaz HU dan u parničnom postupku broj P-47/03 koristi kao dokaz u ovom postupku.

24. Iz priloženog spisa broj P-47/03 ovog suda proizlazi da je 31. siječnja 2023. bila podnesena tužba tužitelja Republike Hrvatske protiv tuženika "TRGOVAČKO KRIŽEVCI" d.d. u stečaju radi predaje u posjed nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica]. Uz tužbu priložen je izvadak iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine sa stanjem na dan 13. ožujka 2000. iz kojih proizlazi da je čkbr. [katastarska čestica], kuća i dvor sa 500 čhv i čkbr. [katastarska čestica] šuma sa 114 čhv dok je kao vlasnik navedena općenarodna imovina. U tužbi u tom predmetu se navodi da se vodi stečajni postupak broj brojem St-51/00 u kojem si postupku stečajnom postupku svojata za tuženika kao stečajnog dužnika pravo vlasništva na gore navedenim nekretninama te da je temeljem čl. 79. st. 3. Stečajnog zakona tužiteljica uputila stečajnom upravitelju pisani zahtjev za predaju u posjed spornih nekretnina te kako isti nije predao nekretnine podnosi se tužba radi predaje u posjed jer da tuženik drži sporne nekretnine u posjedu bez pravnog osnova. Nadalje proizlazi da je tom predmetu P-47/03 pripojen spis P-333/03 radi zajedničkog raspravljanja. Tužba iz predmeta P-333/03 podnesena je 27. svibnja 2003. te je naznačen kao tužitelj Republika Hrvatska a kao tuženik RADNIK d.d. [adresa]. Tužba je također radi predaje u posjed predmetnih nekretnina. U tužbi se navodi da tuženik RADNIK d.d. [adresa] je nepošteni posjednik predmetnih nekretnina i da je dužan nekretninu predati u posjed.

25. Iz zapisnika iz priloženog spisa ovog suda broj P-47/03 od 5. ožujka 2004. (str. 76-77 spisa broj P-47/03 i str. 194-196 ovog spisa) proizlazi da je na ročištu saslušan kao svjedok HU koji je u svom iskazu u bitnom naveo da je stečajni upravitelj poduzeća TRGOVAČKO KRIŽEVCI d.d. od 29. studenoga 2000. te da je utvrdio da se sporne nekretnine vode kao osnovno sredstvo te firme te da u konačnici te nekretnine nisu ušle u elaborat o pretvorbi. S obzirom da su se predmetne nekretnine vodile kao osnovno sredstvo TRGOVAČKO KRIŽEVCI d.d. pristupilo se prodaji istih te su one prodane RADNIKU d.d. Nadalje je naveo da je izvršena primopredaje nekretnina te je potpisao zapisnik o primopredaji poslovnih objekata i osnovnih sredstava (str.76 spisa) te da je primopredaja izvršena.

26. Nadalje, iz presude Visokog trgovačkog sud Republike Hrvatske broj Pž- 285/10-3 od 17. listopada 2013. (str. 31-37) proizlazi da je odbijena žalba tužitelja Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-47/03 od 25. siječnja 2005., a kojom prvostupanjskom presudom (str. 25-30 spisa) je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske koji glasi:

„ I. tuženik Trgovačko Križevci d.d. u stečaju i II. tuženik RADNIK d.d. [adresa], dužni su predati REPUBLICI HRVATSKOJ u posjed, slobodnu od osoba i stvari, nekretninu označenu sa čkbr. [katastarska čestica] kuća i dvor sa 500 čhv, i čkbr. [katastarska čestica] šuma [adresa] sa 114 čhv, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]“.

26.1. Iz navedene drugostupanjske presude proizlazi da je ocjena drugostupanjskog suda da je prvotuženik temeljem Kupoprodajnog ugovora od 16. srpnja 1971. stekao pravo vlasništva predmetnih čestica neovisno od toga što nije u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik budući da se vlasništvo prema Općem građanskom zakoniku moglo steći na temelju pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor bio izvršen, dok drugotuženik (sada tužitelj) svoje (predmnijevano) pravo vlasništva izvodi iz prava vlasništva prvotuženika TRGOVAČKO KRIŽEVCI d.d. u stečaju. U obrazloženju se navodi da budući je u odnosu na objekt prvotuženik stekao vlasništvo, a u odnosu na pripadajuće nekretnine pravo korištenja, drugotuženik je i pošten posjednik prema članku 18. stavak 3 tog Zakona, tim više što tužitelj nije sukladno odredbi članka 18. stavak 5. istog Zakona uspio dokazati drugotuženikovo znanje za eventualnu nepoštenost posjeda. Nadalje je navedeno da u odnosu na predmetni objekt drugostupanjski sud nalazi da je prvotuženik temeljem Kupoprodajnog ugovora od 16. srpnja 1971. stekao pravo vlasništva tog objekta neovisno od toga što se nije u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik, a drugotuženik svoje (predmnijevano) pravo vlasništva izvodi iz prava vlasništva prvotuženika: dakle, drugotuženik je u ovom parničnom predmetu uspješno osporio i tužiteljevo vlasništvo predmetnog objekta.

27. Iz kupoprodajnog ugovora od 16. srpnja 1971. (str.18-19) sklopljenog između Komunalne ustanove-sindikalne podružnice Križevci kao prodavatelja i Trgovačkog poduzeća na veliko i malo [adresa] kao kupca proizlazi da je pravni prednik TRGOVAČKO KRIŽEVCI d.d. i to Trgovačko poduzeće na veliko i malo Križevci tim kupoprodajnim ugovorom kupio objekt "Vikend kuća". Istim ugovorom prodavatelj se obvezao uvesti kupca u posjed i izvršiti zajedno s kupcem i šumskim gospodarstvom "Mojca Birta" sve radove oko prijenosa prava korištenja pripadajućeg zemljišta kupoprodajnog objekta.

28. U ovom predmetu dana 6. prosinca 2024. održan je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka Šteficu Tukša i mjerničko vještačenje radi identifikacije i utvrđivanja posjedovanja nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], kuća i dvor [adresa] u [adresa] s 500 čhv i u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kčbr. [katastarska čestica], šuma [adresa] s 114 čhv. Očevidom je utvrđeno da se na licu mjesta nalazi nedovršena zgrada sa stanjem izgrađenosti kao na fotografijama koje se nalaze u spisu predmeta (str.208-209, 111-114). Zgrada i okolno zemljište na kojem se nalaze stabla ograđeno je sa svih strana koje graniče sa pristupnim putem i okolnim šumskim zemljištem. Osim sa jugoistočne strane. Ograda je žičana sa tri strane učvršćena željeznim stupovima, četvrta strana koja nije ograđena odnosi se na dio zemljišta koji se strmo spušta niz padinu. Utvrđuje se da mjernička vještakinja navodi da se predmetna zgrada i zemljište nalazi na čkbr. [katastarska čestica]. Nadalje, na čestici 229/24 nalaze se stabla, vidljiva je postojeća šuma. Vještakinja navodi da je izvršila sva potrebna mjerenja.

29. Dana 10. veljače 2025. sud je zaprimio i pisani nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka Štefice Tukša iz Gornje Rijeke u kojem navodi (str. 212-214) da je na licu mjesta identificirala predmetne nekretnine u k. o. [katastarska općina] i to:

- čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] na ime REPUBLIKA HRVATSKA kao kuća i dvor [adresa] u [adresa] sa 500 čhv, dok je ista čestica u katastarskom operatu evidentirana u posjedovnom listu broj 1475 na ime Republika Hrvatska (vlasnik) kao kuća-dvor sa 1800 m2,

- čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] na ime Republika Hrvatska kao šuma [adresa] sa 114 čhv, dok je ista čestica u katastarskom operatu evidentirana u posjedovnom listu broj 1111 na ime HRVATSKE ŠUME d.o.o. Zagreb, Lj. F. Vukotinovića 2 kao šuma sa 410 m2.

29.1. Nadalje vještak navodi da je detaljnom izmjerom i identifikacijom predmetnih čestica na licu mjesta konstatira da postoji vidljiva ograđena površina sa tri strane ograđena sa žičanom ogradom na željeznim stupovima, i to sa sjeveroistočne, sjeverne i jugozapadne strane, dok sa južne strane nema ograde. Unutar središnjeg ograđenog prostora smještena je postojeća zgrada. Prostor unutar ograde sa jugoistočne strane do zgrade je bez visokih stabala, dok je prostor sjeverno i sjeverozapadno od zgrade obrastao visokim stablima. Uvidom u stanje katastarskog operata, te stanje u zemljišnoj knjizi vidljivo je da je zgrada upisana kao kuća i dvor, a kuća je također i evidentirana na postojećem katastarskom planu na predmetnoj čkbr. [katastarska čestica]. U prilogu nalaza dostavila je prikaz mjerenih podataka postojeće ograđene površine kao i postojeće zgrade preklopljen na katastarski plan na kojem je vidljivo odstupanje, odnosno pomak DKP (digitalnog katastarskog plana) u odnosu na prikaz mjerenih podataka, odnosno snimljene ograde. Ovakvi i slični pomaci nisu rijetkost kod starije izmjere mjerila 1:2880 a posebno kod šuma, no detaljnim proučavanjem svih dostupnih podataka u katastru i zemljišnoj knjizi konstatira da je zgrada i ograđena površina od 942 m2 sa vrlo velikom vjerojatnošću na čkbr. [katastarska čestica], dok ukupna površina čkbr. [katastarska čestica] u katastarskom operatu iznosi 1800 m2, iz čega proizlazi da je izvan ograđenog dijela čkbr. [katastarska čestica] površina od 858 m2. Stvarni položaj ograđene površine bi se trebao evidentirati kroz geodetski elaborat prema stvarnom stanju na terenu ukoliko je to u interesu tužitelja. Na predmetnu čkbr. [katastarska čestica] sa jugozapadne strane nadovezuje se čkbr. [katastarska čestica] evidentirana kao put, dok se na istu nekretninu nadovezuje i predmetna čkbr. [katastarska čestica], koja je u naravi šuma obrasla drvećem, a ista se nalazi izvan ograđene površine.

30. Podneskom od 21. ožujka 2025. tužitelj se očituje na nalaz i mišljenje, te geodetsku snimku mjerničkog vještaka Štefice Tukša prigovarajući kao nepotpunom jer da iz nalaza i mišljenja te geodetskog snimka koji je stalni sudski vještak preklopio sa katastarskim planom, proizlazi da je snimljen samo dio posjeda kč. br. [katastarska čestica], i to onaj koji se nalazi unutar ograde, dok preostali dio posjeda koji tužitelj uživa i koji je omeđen i obilježen trajnim međnim oznakama, a nalazi se izvan ograde na kč. br. [katastarska čestica], kao i na cijeloj kč. br. [katastarska čestica], nije uopće identificiran niti je dostavljen prikaz mjernih podataka, a trebao je biti, te da vještak međne linije opazio i pažljivo evidentirao, a sastoje se od čeličnih klinova sa žutim plastičnim kapama te su uz iste stajali i nadalje stoje drveni kolci obojeni crvenom bojom kako bi se međne granice bolje uočile uslijed zatrpavanja lišćem i granjem, a i poradi lakšeg održavanja predmetnih čestica. Ukazuje da osim međnih oznaka na kč. br. [katastarska čestica], za vrijeme uviđaja, iste su bile jasno vidljive i na kč. br. [katastarska čestica], te se jednako obilazilo i ukazivalo na iste kao kod kč. br. [katastarska čestica]. Međutim, da vještak na tu katastarsku česticu nije priložio nikakav prikaz niti iznio mišljenje, već samo konstataciju da se nalazi izvan ograđene površine. Tužitelj također navodi da se izričito protivi da se stvarni položaj (samo) ograđene površine evidentira kroz geodetski elaborat „ prema stvarnom stanju na terenu“ ukoliko već postoje odstupanja koja nisu rijetkost kod starije izmjere mjerila 1:2880, obzirom da se njegov dugogodišnji kvalificirani posjed odnosi pored ograđenog dijela i na površinu izvan ograđenog dijela, kao što to na licu mjesta nesporno proizlazi.

31. Dana 14. svibnja 2025. zaprimljen je podnesak mjerničke vještakinje Štefica Tukša kojim se očitovala na podnesak tužitelja od 21. ožujka 2025. (str. 222) da je ograđeni dio predmetne čkbr. [katastarska čestica] nepravilnog oblika sa velikim brojem lomnih točaka te da postoji vidljivo odstupanje, odnosno pomak DKP (digitalnog katastarskog plana u odnosu na prikaz mjerenih podataka, odnosno snimljene ograde. Ostatak čestice da nije stavljan na snimak jer da to nije posebno traženo, no da je nesporno da je tužitelj na očevidu pokazivao i dio predmetne čkbr. [katastarska čestica] izvan ograđenog dijela i to sa južne, odnosno jugoistočne strane (gdje je po prekidu ograde velika strmina) a gdje su bili vidljivi drveni kolci (tužitelj u podnesku navodi da su uz iste ukopani postavljeni čelični klinovi sa žutim plastičnim kapama) i na tom dijelu postoje šumska drveća. Nadalje navodi da bi se stvarni položaj trebao evidentirani zapravo za čitavu predmetnu čkbr. [katastarska čestica] uključujući i ograđeni dio, no da za samu identifikaciju isto nije neophodno, jer cjelokupno sagledavajući čkbr. [katastarska čestica] sa ograđenim dijelom kao i obilježenim prostorom izvan ograde tužitelj pokazuje čitavu čkbr. [katastarska čestica]. Sa tog stajališta također konstatira da bi predmetnu čkbr. [katastarska čestica] bilo potrebno sagledavati kao jednu cjelinu, jer eventualna parcelacija ako bi i bila predložena, po važećem Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, nije moguća jer parcelacija na poljoprivrednom zemljištu nije dozvoljena za parcele manje od jedan hektar u novom stanju, a što je ovdje slučaj, a također parcelacija da nije moguća ni po Zakonu o šumskom zemljištu. Za predmetnu čkbr. [katastarska čestica] u nalazu da je konstatirala da je ista u naravi šuma, da se nalazi izvan ograđenog dijela, točnije:" Na predmetnu čkbr. [katastarska čestica] sa jugozapadne strane nadovezuje se čkbr. [katastarska čestica] evidentirana kao put, dok se na istu nekretninu nadovezuje i predmetna čkbr. [katastarska čestica], koja je u naravi šuma obrasla drvećem ,a ista se nalazi izvan ograđene površine.", te sada dodaje da je ista na terenu bila obilježena vidljivim drvenim kolcima koji oblikom u pogledu identifikacije odgovaraju predmetnoj čkbr. [katastarska čestica] (očita greška u pisanju treba stajati 229/24). Nadalje, vještakinja navodi da za realizaciju evidentiranja i obilježavanja postojećih međa te izmjere istih na propisan način trebaju sudjelovati svi korisnici prava na predmetnim nekretninama kao i nositelji prava na nekretninama sa kojima predmetne nekretnine graniče, te da taj postupak može provoditi tužitelj i po okončanju ovog postupka ukoliko zaključi da mu je isti potreban.

32. Dana 10. lipnja 2025. tužitelj se očituje na očitovanje mjerničke vještakinje Štefice Tukša navodeći da sagledavajući kčbr. [katastarska čestica] sa ograđenim dijelom kao i obilježenim prostorom izvan ograde koji je na očevidu od strane tužitelja pokazivan, ista u pogledu identifikacije predstavlja čitavu kčbr. [katastarska čestica], da je kčbr. [katastarska čestica] također vidljivo obilježena, te da kao takva u pogledu identifikacije odgovara predmetnoj kčbr. [katastarska čestica]. U odnosu na prijedlog o potrebi dodatnih snimanja, tužitelj prihvaća mišljenje vještaka da za potrebe identifikacije isto nije potrebno jer je očevid predložen i određen upravo radi identifikacije predmetnih čestica, no kako je snimak već bio priložen nalazu te obuhvaćao samo ograđeni dio čestice, smatrao je pravilnim da se predmetni snimak dopuni. Što se tiče naglaska na posebno izdvajanje površine ograđenog dijela, iako nema saznanja o istome, tužitelj smatra da je isto nepotrebno obzirom da svoju faktičnu vlast vrši i izvan ograđenog dijela kčbr. [katastarska čestica], kao i na kčbr. [katastarska čestica].

33. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje mjerničke vještakinje kao obrazložen i stručan.

34. Na održanom ročištu za glavnu raspravu dana 7. listopada 2025. tužitelj navodi da iz provedenih dokaza i utvrđenih činjenica proizlazi da tužitelj po svojim prednicima i osobno od 1971. pa do podnošenja tužbe posjeduje predmetne nekretnine kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednik te samostalni posjednik dakle dulje od 50 godina bez prekida. Radi navedenog tužitelj smatra da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću i stoga predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev. Tužena je navela da osporava naprijed iznesene navode tužitelja i ostaje kod odgovora na tužbu i svih iznesenih navoda tijekom postupka, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

35. Prema odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.). Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 2.). Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (stavak 3.). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka (stavak 4.).

U smislu odredbe čl. 160. st. 2. ZVDSP-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 1., 2. i 3. ZVDSP-a).

Sukladno odredbi čl. 18. st. 5. ZVDSP-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

36. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjenje već u vrijeme podnošenja tužbe.

37. Dakle, da bi osoba u smislu odredbe čl. 159. ZVDSP-a stekla pravo vlasništva dosjelošću stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, potrebno je da dokaže da je bila u kvalificiranom (zakonitom, istinitom i poštenom) posjedu u neprekidnom trajanju od 20 godina ili barem poštenom posjedu u trajanju od 40 godina.

38. Imajući u vidu navedeno, kada je posjednik samo pošten (ali ne i zakonit), te kada se radi o nekretnini koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, to bi taj posjed trebao trajati najmanje 40 godina da bi posjednik stekao vlasništvo u smislu čl. 159. st. 4. ZVDSP-a.

39. Iz iskaza svjedoka VU proizlazi da je rođen 1953. te da je od 1974. do 31. prosinca 2012. bio zaposlen u Hrvatskim šumama. Nadalje iz navoda istog proizlazi da sagrađeni objekt prema njegovim saznanjima nitko nije koristio a da su okoliš oko tog objekta uređivali djelatnici Hrvatskih šuma. Nadalje svjedok je naveo da nitko djelatnicima Hrvatskih šuma nije branio posjed niti je itko zatečen na predmetnim nekretninama. U odnosu na predmetne nekretnine naveo je da zadnjih 20 godina ako ne i 30 na području [adresa] više i ne mogu vršiti sječe i to stoga jer je cijelo područje proglašeno zaštićenim dijelom prirode te je dopuštena samo sanitarna sječa.

40. Nadalje, iz iskaza svjedoka ŽU tajnika uprave kod tužitelja proizlazi da je tužitelj održavao predmetne nekretnine na način da je porušio koje stablo, održavao pristupni put i čistio zemljište oko objekta. Nadalje svjedok ĐU s prebivalištem u [adresa] djelatnik tužitelja naveo je da mu je poznato gdje se nalaze predmetne nekretnine budući živi na [adresa] te da je od svoje majke saznao da je objekt građen između 1967. i 1968. i da je na tom objektu radio njegov otac i iz tog razloga zna da je objekt radio Sindikat dok je bilo govora da će vlasnik biti TRGOVAČKO KRIŽEVCI. Poznato mu je da je 2002. društvo RADNIK d.d. kupilo predmetnu nekretninu.

41. Iz iskaza KU proizlazi da je od 1989. zaposlen u Hrvatskim šumama te je od 2001. upravitelj Šumarije Križevci. Poznato mu je da su predmetne nekretnine u sastavu šumskogospodarske osnove od 1993. te da je sagrađeni objekt u lošem stanju i ne koriste ga Hrvatske šume niti mu je poznato tko bi drugi koristio taj objekt. U odnosu na šumu koja se nalazi oko tog objekta navodi da Hrvatske šume vrše samo zahvate sječe suhih i oštećenih stabala dok zahvati iskorištavanja šuma nisu mogući radi toga što se radi o zaštićenom krajoliku.

42. Iz iskaza RU koji je član uprave tužitelja i koji je saslušan za tužitelja kao stranku proizlazi da mu je poznato da RADNIK d.d. održava predmetne nekretnine te da je bio i prisutan prilikom čišćenja kada se je pokosila trava i prikupljalo granje. Navodi da se radi o nekretnini do koje se dolazi kada se krene prema odašiljaču na [adresa] i prije Planinarskog doma na Kalniku s lijeve strane nalazi se ta nekretnina, dio pristupne ceste je do te nekretnine asflatiran, a dio je makadam. Na nekretnini se nalazi i zgrada koja je unutar šume. Zgrada ima betonski temelj, a gore je zidano kamenom. Sama zgrada je u lošem stanju.

43. Iz iskaza svjedoka NU proizlazi da je bio zaposlen u poduzeću TRGOVAČKO KRIŽEVCI od sedamdesetih godina prošlog stoljeća do otvaranja stečaja nad tim poduzećem koje je bilo oko 2000. te navodi da su se predmetne nekretnine vodile kao osnovno sredstvo i vlasništvo TRGOVAČKO KRIŽEVCI te da je željelo urediti predmetni objekt, no da je došlo do poteškoća u poslovanju i odustalo se od ulaganja. Zna da su se oko tog objekta i vršili određeni radovi čišćenja kako ne bi zaraslo. Nema saznanja o tome da bi bilo tko društvu TRGOVAČKO KRIŽEVCI osporavalo pravo vlasništva i posjedovanja predmetnih nekretnina u razdoblju dok je bio zaposlen u tom društvu. U odnosu na čišćenje naveo je da se čistilo oko samog izgrađenog objekta no da on nije prisustvovao radnji utvrđivanja međa predmetnih nekretnina i da u tom smislu mu nije poznata točna površina zemljišta. Nije mu poznato jesu li predmetne nekretnine u pretvorbi eventualno unesene u temeljni kapital TRGOVAČKO KRIŽEVCI.

44. Iskaze sud prihvaća kao vjerodostojne, jer su svjedoci te saslušani zz. tužitelja iskazivali o svojim saznanjima u svezi posjedovanja predmetnih nekretnina.

45. Očevidom na licu mjesta održanom 6. prosinca 2024. (str. 208-209) utvrđeno je u bitnom da je stanje građevinskog objekta kao na fotografijama (str. 111- 114). Dakle proizlazi da se radi o nedovršenom građevinskom objektu i neuređenom objektu. Očevidom je utvrđeno da je na dan održavanja očevida zgrada i okolno zemljište na kojem se nalaze stabla ograđeno sa svih strana koje graniče sa pristupnim putem i okolnim šumskim zemljištem, osim sa jugoistočne strane. Ograda je žičana sa tri strane učvršćena željeznim stupovima, četvrta strana koja nije ograđena odnosi se na dio zemljišta koji se strmo spušta niz padinu. Mjernička vještakinja prilikom identifikacije navodi da se predmetna zgrada i zemljište nalazi na čkbr. [katastarska čestica]. Nadalje, utvrđeno je da se čkbr. [katastarska čestica] nalaze stabla i vidljiva je postojeća šuma.

46. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj od prosinca 2002. neprekidno u posjedu predmetnih nekretnina sve do pokretanja tužbe 7. srpnja 2023. Dakle nalazi se u posjedu neprekidno 20 godina i 6 mjeseci. Činjenica je da se posjedovne radnje ( sječa drveća) u šumama ne čine tako često kao na drugim kulturama, to je životno da su na predmetnim nekretninama i djelatnici Hrvatskih šuma i djelatnici tužitelja poduzimali određene radnje održavanja i da za činjenicu poduzimanja radnji jedne strane prema drugoj nisu znali da bi branili poduzimanje posjedovnih radnji jedni drugima. O poduzimanju radnje postavljanja ograde koja je zatečena prilikom očevida na licu mjesta oko nedovršenog objekta saslušani svjedoci do tog dana i zz. tužitelja nisu iskazivali, te se može zaključiti da nije postojala u vrijeme kada su se pojedini svjedoci zatekli na nekretnini. Iz stanja spisa ovog suda broj P-47/03 može se zaključiti da ograda u vrijeme zaključenja glavne rasprave u tom predmetu 12. siječnja 2005. i prema izvedenim dokazima u tom predmetu tada nije postojala, time da je održan i očevid na licu mjesta dana 1. travnja 2004. i nije konstatirano postojanje ograde već je tada konstatirano da je sam objekt 13x9 metara u izgradnji i da se prema izgledu može zaključiti da na objektu duže vrijeme nisu izvođeni nikakvi radovi i da je okoliš objekta zarastao u raslinje koje je oko objekta očišćeno za potrebe očevida (str. 84. priloženog spisa P-47/03).

47. Odredbom čl. 19. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje ZVDSP) propisano je:

(1) Posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno.

(2) Smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

48. Nije utvrđeno da bi posjed tužitelja prestao nakon što je bio stečen predajom posjeda od strane stečajnog upravitelja društva Trgovačko Križevci d.d. u stečaju dana 2. prosinca 2002 .

49. Iz očitovanja Hrvatskih šuma od 17. listopada 2023. (str. 81-82 spisa) proizlazi da se čkbr. [katastarska čestica] kuća-dvor Breg površine 1800 m[2] nalazi u šumskogospodarskoj osnovi, čkbr. [katastarska čestica], šuma Breg površine 410 m[2] da se također nalazi u šumskogospodarskoj osnovi. Također je navedeno da je matična kčbr. [katastarska čestica] sa ostalim parcelama oduzeta od zemljišne zajednice sela [adresa] i [adresa] rješenjem broj 428 od 3. lipnja 1947. Nadalje je navedeno da iz kopije starih osnova se vidi da su čkbr. [katastarska čestica] navedene u osnovama gospodarenja od 1. siječnja 2002. do 31. prosinca 2012., a u prethodnoj osnovi od 1. siječnja 1993. do 31. prosinca 2002. da je upisana cijela čkbr. [katastarska čestica], dok u prethodnim programima nema tih čestica.

50. Iz priloženog prijedloga za uknjižbu prava vlasništva od 30. kolovoza 2012. (str. 115-118 spisa) proizlazi da je podnesen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u odnosu na čkbr. [katastarska čestica] od strane Republike Hrvatske. Nadalje, proizlazi da je prijedlog podnesen radi upisa temeljem odredbe čl. 362. st. 3. ZVDSP-a te je upis proveden pod brojem Z-2245/12 temeljem istog članka te je upisana Republika Hrvatska kao vlasnik.

51. U odnosu na čkbr. [katastarska čestica] šuma [adresa] proizlazi da je sada upisana u zemljišnim knjigama zk. ul. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina] (str. 163-167) te je upisana Republika Hrvatska kao vlasnik. U odnosu na čkbr. [katastarska čestica], kuća i dvor [adresa] u [adresa] proizlazi da je sada upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], ko [katastarska općina] (str. 174-176) te je upisana Republika Hrvatska kao vlasnik.

52. Nije sporno da je do upisa Republike Hrvatske u zemljišnim knjigama kao vlasnik na obje čkbr. bila upisana općenarodna imovina, kako to proizlazi i iz priloženih povijesnih zk. izvadaka (str. 158-181) .

53. Iz provedenih dokaza proizlazi da su sporne nekretnine na dan 1. siječnja 1991. bile u režimu društvenog vlasništva te da nisu bile unesene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe prodavatelja Trgovačko Križevci d.d.

54. Prema ocjeni ovog suda sukladno odredbama Zakona o šumama (NN br. 52/90) predmetne nekretnine su prema svojim osobinama šuma i šumsko zemljište sukladno čl. 4. tog zakona na kojem je po sili zakona nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska (čl. 16. tog Zakona).

55. Odredbe čl. 1., čl. 4. i čl. 16. Zakona o šumama (NN br. 52/90) glase: "Član 1.

Šume i šumska zemijišta. kao dobra od općeg interesa, uživaju posebnu zaštitu i koriste se pod uvjetima i na način koji su propisani ovim zakonom. Šume i šumska zemljišta su specifično prirodno bogatstvo te s općekorisnim funkcijarna šuma predstavljaju posebnc prirodne i gospodarske uvjete rada.

Član 4.

Šumom, prema ovom zakonu. smatra se zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari.

Šumom se ne smatraju odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima.

Šumskim zemljištem, prema ovom zakonu, smatra se zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.

Član 16.

Šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske."

56. Dakle, odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o šumama („Narodne novine“ br. 52/90. i 61/90., dalje, ZŠ), u svezi s odredbom čl. 388. st. 2. ZVDSP-a, propisano je da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u državnom vlasništvu Republike Hrvatske. Dakle, iz citirane odredbe jasno proizlazi da su sukladno odredbi članka 16. stavak 1. ZŠ-a u svezi s odredbom članka 388. stavak 2. ZVDSP-a, šume i šumsko zemljište koje su na dan 16. listopada 1990. (dan stupanja na snagu tog zakona) bile u društvenom vlasništvu, temeljem zakona postale vlasništvo Republike Hrvatske.

57. Pretvorba vlasništva na šumama i šumskom zemljištu na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskog zemljišta u privatnom vlasništvu izvršena je člankom 16. stavak 1. Zakona o šumama. Ta odredba unesena je u Zakon o šumama („Narodne novine“, broj 54/83, 32/87 i 47/89 - dalje: ZŠ) odredbom članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 41/90), koji je stupio na snagu 16. listopada 1990., a primjenjuje se od 1. siječnja 1991., osim odredaba članka 5., članka 48., članka 49. i članka 50. toga Zakona koje se primjenjuju od dana stupanja na snagu istog Zakona. Dakle, nakon stupanja na snagu Zakona o šumama, odnosno od njegove primjene 1. siječnja 1991., sve šume i šumska zemljišta koja su bila društveno vlasništvo, po sili zakona (ex lege) postala su vlasništvo Republike Hrvatske.

58. Treba dodati da Zakon o šumama SRH, koji je stupio na snagu 31. svibnja 1977. („Narodne novine“ br. 20/77.) izričito je propisao: “Na šumama i šumskom zemljištu u društvenom vlasništvu ne može se steći pravo vlasništva dosjelošću” (članak 49. stavak 2.). Ova je odredba zadržana u Zakonu o šumama i nakon prijenosa šuma i šumskog zemljišta u društvenom vlasništvu u vlasništvo Republike Hrvatske (članci 6. i 55. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama, „Narodne novine“ br. 41/90., koji je Zakon stupio na snagu u listopada 1990.). Stoga se na šumama i šumskom zemljištu nije moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću. Međutim, navedena odredba ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske 2000. (Odluka Ustavnog suda RH, od 12. siječnja 2000., broj: U- I – 374/1998, objavljena u "Narodne novine" broj: 8/00.).

59. Republika Hrvatska je ex lege postala vlasnik spornih nekretnina i po osnovi čl. 47. Zakona o privatizaciji. Naime, čl. 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj 21/96), propisano je da dionice, udjeli, stvari i prava koji nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi, prenose se Hrvatskom fondu za privatizaciju, ako ne postoje razlozi za obnovu postupka, odnosno ako prijenos ne utječe na postojeću tehnološku cjelinu. Slijednik Hrvatskog fonda za privatizaciju je tužiteljica Republika Hrvatska, na temelju Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“ broj 145/10, 70/12), odnosno Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 94/13).

60. Dakle, Trgovačko Križevci d.d. u stečaju nije u trenutku sklapanja ugovora o prodaji 2002. bilo izvanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina jer predmetne nekretnine nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala te pravne osobe na temelju Zakona o pretvorbi.

61. Tužitelj je ukazivao da se radi o građevinskom zemljištu međutim navedeno ne proizlazi iz priloženih isprava, dok nedovršeni građevinski objekt je izgrađen na šumskom zemljištu u gorju [adresa] te je okolica obrasla drvećem koja šuma i zemljište je i prema navodima svjedoka zaštićeni krajolik. Valja u tom kontekstu ukazati i na odredbu čl. 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 50/20), iz koje proizlazi da je predmet toga Zakona uređivanje pojma, vrste, obuhvata i načina identifikacije građevinskog zemljišta koje je bilo u društvenom vlasništvu ili koje je i danas uknjiženo kao društveno vlasništvo, na kojemu je društveno poduzeće imalo knjižno ili izvanknjižno pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije u dijelu ili u cijelosti procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u trgovačko društvo i koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije (čl.1.).

62. Odredbom čl. 28. st. 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu navedeno je da ostalo građevinsko zemljište odnosno građevina čija vrijednost nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (»Narodne novine«, br. 19/91., 83/92., 84/92., 94/93., 2/94., 9/95., 21/96. i 118/99.) odnosno nije unesena u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji (»Narodne novine«, br. 21/96., 71/97., 16/98., 73/00. i 92/10.) vlasništvo je Republike Hrvatske.

63. Prema ocjeni ovog suda predmetne nekretnine su šuma i šumsko zemljište bez obzira na postojanje nedovršenog objekta kako je opisan u ugovoru o prodaji iz 2002. te se radi o gorju [adresa] i nekretninama upisanim u ko. [katastarska općina].

64. Tužitelj prema ocjeni ovog suda je pošteni i istinit posjednik, međutim njegov posjed ne može se smatrati zakonitim, jer ugovor o prodaji iz 2002. nije sklopljen s vlasnikom Republikom Hrvatskom, već s pravnom osobnom koja nije u trenutku sklapanja ugovora o imala pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

65. Osnovano tužena u podnesku od 23. siječnja 2024. stoga ističe da se tužitelj neosnovano poziva na odredbe Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima i na pravna pravila Općeg građanskog zakonika i to iz razloga što se radi o nekretninama koje su bile od 1948. upisane kao Općenarodna imovina i nije bilo u zemljišnim knjigama upisano pravo korištenja, niti upravljanja i raspolaganja, niti u korist Komunalne ustanove – Sindikalne podružnice niti u korist Trgovačkog poduzeća na malo i veliko iz Križevaca. Dakle, kupoprodajnim ugovorom od 16. srpnja 1971. stranke toga ugovora raspolagale su nekretninama koje su bile u režimu društvenog vlasništva, a ne privatnog vlasništva te su sve nekretnine kod pretvorbe Trgovačkog poduzeća na malo i veliko trebale biti unesene u temeljni kapital pa tako i predmetne. Stoga ukoliko je i Trgovačko poduzeće na malo i veliko i imalo izvanknjižno vlasništvo (ili pravo korištenja) predmetnih nekretnina, ono nije moglo nastaviti egzistirati nakon pretvorbe društvenog vlasništva jer to poduzeće prilikom pretvorbe i privatizacije nije predmetne nekretnine unijelo u temeljni kapital.

66. Republika Hrvatska postala je vlasnik predmetnih nekretnina ex lege sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama i prije sklapanja ranije citiranog ugovora o prodaji 2002. i donošenja odluke u ranije citiranom predmetu ovog suda P- 47/03.

67. Prodaja tuđe stvari nema za posljedicu ništavost ugovora već daje pravo kupcu koji nije znao, niti je mogao znati da je stvar tuđa, zahtijevati raskid ugovora, odnosno naknadu štete.

68. Odlučna činjenica je da Trgovačko poduzeće na malo i veliko sporne nekretnine nije unijelo u svoj temelji kapital kako to proizlazi iz stanja spisa, već su iste ex lege postale vlasništvo Republike Hrvatske, stoga proizlazi da time niti Trgovačkog Križevci d.d. nakon pretvorbe nije steklo niti po kojoj zakonskoj osnovi pravo vlasništva predmetnih nekretnina, niti su u trenutku prodaje u stečaju, dakle kada je Trgovačko Križevci d.d. bilo u postupku stečaja, predmetne nekretnine bile izvanknjižno vlasništvo Trgovačkog Križevci d.d. u stečaju. Time niti to trgovačko društvo nije moglo Ugovorom o prodaji iz 2002. prenijeti više prava na tužitelja kao kupca. Stoga Ugovor iz 2002. nije ugovor koji tužitelju daje valjanu pravnu osnovu posjedovanja predmetnih nekretnina, jer prodavatelj nije bio stvarni vlasnik nekretnina i time tužitelj nije zakoniti posjednik, iako je pošten (nije znao, niti je imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed) i istinit posjednik (nije pribavljen silom). Stoga tužitelj nije kvalificirani posjednik da bi bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću.

69. Treba u tom kontekstu dodati da je u Ugovoru o prodaji iz 2002. u čl. 8. navedeno da su stranke postigle sporazum sa Općinom [adresa] koja da je nositelj raspolaganja zemljištem i da će prama tom sporazumu tužitelj ishoditi tabularnu ispravu od Općine Kalnik. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije iznosio činjenice iz kojih bi proizlazilo da bi Općina Kalnik imala pravo raspolaganja predmetnim nekretninama, dapače i kada je Općina Kalnik po općinskom načelniku izdala tabularne isprave za predmetne nekretnine (str. 20-23) proizlazi iz sadržaja istih da se navodi kako je upisana općenarodna imovina, dok se ne navodi temeljem kojeg ovlaštenja Općina Kalnik izdaje tabularnu ispravu, niti se navodi bilo kakav temelj po kojem bi Općina Kalnik imala pravo raspolaganja zemljištem.

70. Tužitelj nije niti predlagao tijekom postupka dokaze u pravcu utvrđenja kakav je to sporazum postignut s Općinom Kalnik koji se spominje u Ugovoru o prodaji 2002. Nadalje, u samom Oglasu objavljenom u Vjesniku od 15. siječnja 2002. (str. 150 spisa), oglašena je prodaja objekta na [adresa] (Sindikalni dom-u izgradnji) površine 104,89 m2 kčbr. [katastarska čestica] zk ul. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina] s napomenom da je objekt vanknjižno vlasništvo stečajnog dužnika Trgovačko Križevci d.d. u stečaju izgrađen na općenarodnoj imovini.

71. Prema podatcima zemljišnih knjiga ne proizlazi da je Općina Kalnik imala upisano pravo raspolaganja na predmetnim nekretninama. Prema povijesnim zk. podatcima 1948. godine upisana je Općenarodna imovina bez upisa da bi bilo tko imao pravo upravljanja, korištenja ili raspolaganja.

72. Prema revizijskoj odluci Vrhovnog suda broj Rev 221/2024-4 od 13. veljače 2024. izraženo je pravno shvaćanje u svezi pretpostavki stjecanja prava vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu te je u bitnom navedeno kako Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/98 kao i odredba čl. 55. st. 2. ZŠ odnose se isključivo na mogućnost stjecanja vlasništva dosjelošću na šumama šumskom zemljištu u razdoblju nakon što su šume i šumsko zemljište postale državno vlasništvo.

73. Sukladno izloženim činjenicama i citiranim zakonskim odredbama, kako od trenutka kada su predmetne nekretnine ex lege postale državno vlasništvo Republike Hrvatske, dakle tužene najranije 1991. prema Zakonu o šumama do podnošenja tužbe 7. srpnja 2023. nije protekao rok od 40 godina posjedovanja predmetnih nekretnina po tužitelju za izvanrednu dosjelost koji rok se primjenjuje jer tužitelj prema naprijed navedenom utvrđenju ovog suda nije kvalificirani posjednik, to time tužitelj nije stekao pravo vlasništva niti temeljem izvanredne dosjelosti prema čl. 159. ZVDSP-a, niti je utvrđeno da bi temeljem samog ugovora o prodaji iz 2002. stekao pravo vlasništva nekretnina (odnosno valjani titulus) niti da bi s time stekao pravo na upis vlasništva u zemljišnu knjigu. Stoga niti tužena kao stvarni i kao zemljišnoknjižno upisani vlasnik nekretnina nije u obvezi trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama i postavljeni tužbeni zahtjev je stoga neosnovan.

74. Sukladno izloženom odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan.

75. Budući je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan tužitelj je dužan sukladno odredbama čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. i 163. ZPP-a naknaditi tuženoj troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice i to u visini određenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) koja se Tarifa primjenjuje u ovom postupku sukladno Tbr. 52. st. 3. Tarife i vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife). Tuženoj se određuje trošak odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 23. siječnja 2024. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) 200,00 eura, za zastupanja na ročištima održanim 16. travnja 2024., 12. lipnja 2024., 19. rujna 2024., za pristup očevidu na licu mjesta 6. prosinca 2024. i ročištu 7. listopada 2025., zatraženih 200,00 eura po svakoj radnji (Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 7. Tarife) te se trošak određuje ukupno u iznosu 1.400,00 eura.

76. Nadalje tužena potražuje i trošak pristupa ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 100,00 eura te se sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife određuje trošak od 100,00 eura.

77. Sukladno navedenom obvezan je tužitelj da tuženoj naknadi trošak postupka u iznosu od 1.500,00 eura.

78. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Bjelovar, 26. studenoga 2025.

Sutkinja

Zlata Bašek Skrba

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka odluke, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu. Žalba se podnosi u tri primjerka.