P-236/2024-72

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, Stjepana Radića 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, a protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, povodom tužbe radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 11. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te donošenjem presude na ročištu za objavu od dana 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7. st. 4. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5103490331 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 26. ožujka 2007. koja glasi "VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-račun Banke", te se utvrđuje da je ništetna odredba čl. 8. st. 2. navedenog Ugovora koja glasi: "Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke".

II. S dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB 23057039320, da tužitelju RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike redovnih kamata isplati iznos od 3.742,24 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje počam do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje počam od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počam od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče na:

- iznos od 61,74 EUR od 2. svibnja 2008. do isplate,

- iznos od 61,15 EUR od 2. lipnja 2008. do isplate,

- iznos od 61,60 EUR od 2. srpnja 2008. do isplate,

- iznos od 60,41 EUR od 2. kolovoza 2008. do isplate,

- iznos od 60,56 EUR od 2. rujna 2008. do isplate,

- iznos od 61,55 EUR od 2. listopada 2008. do isplate,

- iznos od 66,54 EUR od 2. studenog 2008. do isplate,

- iznos od 62,56 EUR od 2. prosinca 2008. do isplate,

- iznos od 67,04 EUR od 2. siječnja 2009. do isplate,

- iznos od 67,22 EUR od 2. veljače 2009. do isplate,

- iznos od 67,39 EUR od 2. ožujka 2009. do isplate,

- iznos od 66,46 EUR od 2. travnja 2009. do isplate,

- iznos od 107,70 EUR od 2. svibnja 2009. do isplate,

- iznos od 105,98 EUR od 2. lipnja 2009. do isplate,

- iznos od 104,00 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,

- iznos od 104,57 EUR od 2. kolovoza 2009. do isplate,

- iznos od 105,69 EUR od 2. rujna 2009. do isplate,

- iznos od 104,24 EUR od 2. listopada 2009. do isplate,

- iznos od 103,93 EUR od 2. studenog 2009. do isplate,

- iznos od 105,24 EUR od 2. prosinca 2009. do isplate,

- iznos od 106,24 EUR od 2. siječnja 2010. do isplate,

- iznos od 107,62 EUR od 2. veljače 2010. do isplate,

- iznos od 107,03 EUR od 2. ožujka 2010. do isplate,

- iznos od 109,51 EUR od 2. travnja 2010. do isplate,

- iznos od 108,72 EUR od 2. svibnja 2010. do isplate,

- iznos od 109,14 EUR od 2. lipnja 2010. do isplate,

- iznos od 116,01 EUR od 2. srpnja 2010. do isplate,

- iznos od 114,22 EUR od 2. kolovoza 2010. do isplate,

- iznos od 119,74 EUR od 2. rujna 2010. do isplate,

- iznos od 116,71 EUR od 2. listopada 2010. do isplate,

- iznos od 83,36 EUR od 2. studenog 2010. do isplate,

- iznos od 88,52 EUR od 2. prosinca 2010. do isplate,

- iznos od 91,03 EUR od 2. siječnja 2011. do isplate,

- iznos od 88,80 EUR od 2. veljače 2011. do isplate,

- iznos od 89,23 EUR od 2. ožujka 2011. do isplate,

- iznos od 87,32 EUR od 2. travnja 2011. do isplate,

- iznos od 87,36 EUR od 2. svibnja 2011. do isplate,

- iznos od 52,12 EUR od 2. lipnja 2011. do isplate,

- iznos od 52,48 EUR od 2. srpnja 2011. do isplate,

- iznos od 55,75 EUR od 2. kolovoza 2011. do isplate,

- iznos od 55,13 EUR od 2. rujna 2011. do isplate,

- iznos od 52,35 EUR od 2. listopada 2011. do isplate,

- iznos od 5,36 EUR od 2. studenog 2011. do isplate,

- iznos od 5,32 EUR od 2. prosinca 2011. do isplate,

- iznos od 5,36 EUR od 2. siječnja 2012. do isplate,

- iznos od 5,41 EUR od 2. veljače 2012. do isplate,

- iznos od 5,40 EUR od 2. ožujka 2012. do isplate,

- iznos od 5,33 EUR od 2. travanj 2012. do isplate,

- iznos od 5,32 EUR od 2. svibnja 2012. do isplate,

- iznos od 5,33 EUR od 2. lipnja 2012. do isplate,

- iznos od 5,28 EUR od 2. srpnja 2012. do isplate,

- iznos od 5,25 EUR od 2. kolovoza 2012. do isplate,

- iznos od 5,20 EUR od 2. rujan 2012. do isplate,

- iznos od 5,13 EUR od 2. listopad 2012. do isplate,

- iznos od 5,17 EUR od 2. studeni 2012. do isplate,

- iznos od 5,16 EUR od 2. prosinac 2012. do isplate,

- iznos od 5,14 EUR od 2. siječanj 2013. do isplate,

- iznos od 5,03 EUR od 2. veljače 2013. do isplate,

- iznos od 5,06 EUR od 2. ožujka 2013. do isplate,

- iznos od 5,06 EUR od 2. travnja 2013. do isplate,

- iznos od 5,00 EUR od 2. svibnja 2013. do isplate,

- iznos od 4,88 EUR od 2. lipnja 2013. do isplate,

- iznos od 4,82 EUR od 2. srpnja 2013. do isplate,

- iznos od 4,84 EUR od 2. kolovoza 2013. do isplate,

- iznos od 4,85 EUR od 2. rujna 2013. do isplate,

- iznos od 4,90 EUR od 2. listopada 2013. do isplate,

- iznos od 4,84 EUR od 2. studenog 2013. do isplate,

- iznos od 4,83 EUR od 2. prosinca 2013. do isplate,

- iznos od 5,01 EUR od 2. siječnja 2014. do isplate, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB 23057039320, da tužitelju RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime tečajne razlike isplati iznos od 22.932,02 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje počam do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje počam od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počam od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče na:

- iznos od 2,24 EUR od 2. ožujka 2008. do isplate,

- iznos od 13,69 EUR od 2. travnja 2008. do isplate,

- iznos od 69,79 EUR od 2. studenog 2008. do isplate,

- iznos od 9,54 EUR od 2. prosinca 2008. do isplate,

- iznos od 80,88 EUR od 2. siječnja 2009. do isplate,

- iznos od 85,40 EUR od 2. veljače 2009. do isplate,

- iznos od 89,97 EUR od 2. ožujka 2009. do isplate,

- iznos od 76,35 EUR od 2. travnja 2009. do isplate,

- iznos od 77,37 EUR od 2. svibnja 2009. do isplate,

- iznos od 62,10 EUR od 2. lipnja 2009. do isplate,

- iznos od 44,21 EUR od 2. srpnja 2009. do isplate,

- iznos od 51,57 EUR od 2. kolovoza 2009. do isplate,

- iznos od 64,53 EUR od 2. rujna 2009. do isplate,

- iznos od 51,91 EUR od 2. listopada 2009. do isplate,

- iznos od 50,68 EUR od 2. studenog 2009. do isplate,

- iznos od 65,68 EUR od 2. prosinca 2009. do isplate,

- iznos od 77,72 EUR od 2. siječnja 2010. do isplate,

- iznos od 93,45 EUR od 2. veljače 2010. do isplate,

- iznos od 89,65 EUR od 2. ožujka 2010. do isplate,

- iznos od 116,72 EUR od 2. travnja 2010. do isplate,

- iznos od 110,85 EUR od 2. svibnja 2010. do isplate,

- iznos od 117,28 EUR od 2. lipnja 2010. do isplate,

- iznos od 189,32 EUR od 2. srpnja 2010. do isplate,

- iznos od 173,38 EUR od 2. kolovoza 2010. do isplate,

- iznos od 232,01 EUR od 2. rujna 2010. do isplate,

- iznos od 202,93 EUR od 2. listopada 2010. do isplate,

- iznos od 174,89 EUR od 2. studenog 2010. do isplate,

- iznos od 248,58 EUR od 2. prosinca 2010. do isplate,

- iznos od 286,17 EUR od 2. siječnja 2011. do isplate,

- iznos od 258,04 EUR od 2. veljače 2011. do isplate,

- iznos od 266,71 EUR od 2. ožujka 2011. do isplate,

- iznos od 243,16 EUR od 2. travnja 2011. do isplate,

- iznos od 245,78 EUR od 2. svibnja 2011. do isplate,

- iznos od 314,22 EUR od 2. lipnja 2011. do isplate,

- iznos od 326,34 EUR od 2. srpnja 2011. do isplate,

- iznos od 409,75 EUR od 2. kolovoza 2011. do isplate,

- iznos od 397,95 EUR od 2. rujna 2011. do isplate,

- iznos od 332,48 EUR od 2. listopada 2011. do isplate,

- iznos od 323,52 EUR od 2. studenog 2011. do isplate,

- iznos od 319,04 EUR od 2. prosinca 2011. do isplate,

- iznos od 335,60 EUR od 2. siječnja 2012. do isplate,

- iznos od 354,10 EUR od 2. veljače 2012. do isplate,

- iznos od 354,53 EUR od 2. ožujka 2012. do isplate,

- iznos od 342,97 EUR od 2. travnja 2012. do isplate,

- iznos od 346,77 EUR od 2. svibnja 2012. do isplate,

- iznos od 353,90 EUR od 2. lipnja 2012. do isplate,

- iznos od 347,13 EUR od 2. srpnja 2012. do isplate,

- iznos od 347,63 EUR od 2. kolovoza 2012. do isplate,

- iznos od 341,12 EUR od 2. rujan 2012. do isplate,

- iznos od 328,24 EUR od 2. listopad 2012. do isplate,

- iznos od 343,07 EUR od 2. studeni 2012. do isplate,

- iznos od 347,31 EUR od 2. prosinac 2012. do isplate,

- iznos od 347,63 EUR od 2. siječanj 2013. do isplate,

- iznos od 326,16 EUR od 2. veljače 2013. do isplate,

- iznos od 339,98 EUR od 2. ožujka 2013. do isplate,

- iznos od 343,72 EUR od 2. travnja 2013. do isplate,

- iznos od 335,43 EUR od 2. svibnja 2013. do isplate,

- iznos od 312,16 EUR od 2. lipnja 2013. do isplate,

- iznos od 302,97 EUR od 2. srpnja 2013. do isplate,

- iznos od 312,55 EUR od 2. kolovoza 2013. do isplate,

- iznos od 322,31 EUR od 2. rujna 2013. do isplate,

- iznos od 340,30 EUR od 2. listopada 2013. do isplate,

- iznos od 331,63 EUR od 2. studenog 2013. do isplate,

- iznos od 336,33 EUR od 2. prosinca 2013. do isplate,

- iznos od 339,55 EUR od 2. siječnja 2014. do isplate,

- iznos od 325,00 EUR od 2. veljače 2014. do isplate,

- iznos od 330,14 EUR od 2. ožujka 2014. do isplate,

- iznos od 326,50 EUR od 2. travnja 2014. do isplate,

- iznos od 319,95 EUR od 2. svibnja 2014. do isplate,

- iznos od 316,69 EUR od 2. lipnja 2014. do isplate,

- iznos od 319,49 EUR od 2. srpnja 2014. do isplate,

- iznos od 327,34 EUR od 2. kolovoza 2014. do isplate,

- iznos od 337,36 EUR od 2. rujna 2014. do isplate,

- iznos od 339,04 EUR od 2. listopada 2014. do isplate,

- iznos od 342,50 EUR od 2. studenog 2014. do isplate,

- iznos od 348,36 EUR od 2. prosinca 2014. do isplate,

- iznos od 344,96 EUR od 2. siječnja 2015. do isplate,

- iznos od 533,57 EUR od 2. veljače 2015. do isplate,

- iznos od 505,39 EUR od 2. ožujka 2015. do isplate,

- iznos od 525,05 EUR od 2. travnja 2015. do isplate,

- iznos od 507,97 EUR od 2. svibnja 2015. do isplate,

- iznos od 529,73 EUR od 2. lipnja 2015. do isplate,

- iznos od 517,07 EUR od 2. srpnja 2015. do isplate,

- iznos od 497,01 EUR od 2. kolovoza 2015. do isplate,

- iznos od 459,96 EUR od 2. rujna 2015. do isplate, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., Rijeka, Jadranski Trg 3a, OIB 23057039320, da tužitelju RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike glavnice isplati iznos od 3.555,36 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od 1. listopada 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počam od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, do isplate, u roku od 15 dana.",

tužitelj se odbija kao neosnovanim.

III. Svaka strana snosi svoje troškove.

IV. Tuženikov prigovor prijeboja za iznos od 340,74 EUR i 2.068,42 EUR, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov prednik ĆZ s tuženikom dana 26. ožujka 2007. zaključio Ugovor o kreditu za iznos kredita od 234.000,00 CHF. Ovo sve uz nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita prema promjenjivoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF (švicarskog franka) na dan otplate kredita (valutnoj klauzuli). Navodi da je dana 02. veljače 2016. s tuženikom sklopio Aneks broj 1. Ugovora o kreditu, ali i po tom Ugovoru je zbog ništetnih odredbi iz Osnovnog ugovora preplatio određeni iznos kredita i to na ime više plaćenih kamata u iznosu od 3.742,24 EUR, razlike glavnice u iznosu od 3.555,36 EUR i tečajnih razlika u iznosu od 22.932,02 EUR.

Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kako je to citirano u točki I. i II. izreke presude i obveže tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je između ostalog naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom. Navodi da su tužitelj i tuženik dana 02. veljače 2016. sklopili Aneks broj 1. Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), pa stoga tužitelj više nema valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te posljedično tome i potraživati bilo kakva obeštećenja s te osnove.

Dajući odgovor na tužbu, tuženik je istaknuo prigovor prijeboja u iznosu od 2.068,42 EUR u odnosu na sve niže kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu, te u iznosu od 340,74 EUR u odnosu na niži tečaj CHF u odnosu na početni tečaj.

Dajući odgovor na tužbu, tuženik je istaknuo i prigovor zastare potraživanja tužitelja, te prigovor da tužitelj nije potrošač u smislu Zakona o zaštiti potrošača. Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, usvoji tuženikov prigovor prijeboja, te obveže tužitelja na naknadu tuženiku parničnog troška.

3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:

Uvid u Ugovor o kreditu zaključen između stranaka od dana 26. ožujka 2007. (list 6), Plan otplate kredita – otplatni plan (list 13, 23, 25, 29-30, 33-37, 39-42), Obavijest o usklađivanju visine kamatne stope (list 16-19, 21-22, 24, 27-28 i 30-32), Obavijest o promjeni uvjeta o kreditu (list 20), Obavijest o kreditu (list 26-38), Aneks broj 1 Ugovora o kreditu (list 45), Obavijest o izračunu konverzije kredita (list 49), Izračun konverzije kredita (list 51-54), Obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita (list 55 i 82), Nacrt Aneksa ugovora o kreditu (list 56), Pregled prometa po partiji kredita (list 59 i 67), izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa (list 123), reklamni materijal tuženika za stambeni kredit (list 126-157), Podatak HNB o prosječnoj kamatnoj stopi za stambene kredite (listi 160), vještački nalaz vještaka Rašić Josipa (list 168), pisani iskaz CZ (list 304), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda Bjelovar, Stalne službe Daruvar broj O-1764/22 (list 503), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Mentat d.o.o. Bjelovar, te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 540), provedeno je i financijsko knjigovodstveno vještačenje po novom vještaku LIMA FORENZIKA iz Bjelovara, tj. Malčić Lidiji, te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 638, 723 i 725).

4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

Naime, između stranaka nije sporno da su dana 26. ožujka 2007. prednik tužitelja ĆZ i tuženik sklopili Ugovor o kreditu za novčani iznos od 234.000,00 CHF i to uz uvjete, a kako to tužitelj navodi u tužbi.

Nesporno je da su stranke dana 02. veljače 2016. sklopili Aneks broj 1 ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

Nesporno je da je tužitelj RZ nasljednik i pravni sljednik prvobitnog tužitelja ĆZ.

Sporno je da li su ugovorne odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu ništetne i da li je uslijed takvih odredbi tuženik neosnovano stekao korist u vidu više otplaćenog kredita od strane tužitelja, te da li je u obvezi vratiti tužitelju neosnovanu stečenu korist.

Sporno je da li je i osnovan tuženikov prigovor prijeboja, prigovor zastare potraživanja tužitelja, te prigovor da tužitelj nema svojstvo potrošača.

5. Kako je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, sud je po prijedlogu tužitelja u tijeku postupka proveo prethodno vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Matijević Marijani iz Bjelovara.

Kako isti vještak nije izvršio zadatak vještačenja, te kako je stoga tužitelj imao i primjedbe na takav nalaz, tužitelj je predložio dopunu nalaza i mišljenja od strane istog vještaka.

Kako spomenuti vještak nakon donošenja nalaza i mišljenja nije više bio sudski vještak, jer mu nije bila produžena licenca za vještačenje, sud je po prijedlogu tužitelja proveo novo financijsko knjigovodstveno vještačenje po novom vještaku LIMA FORENZIKA iz Bjelovara, tj. vještaku Malčić Lidiji.

Temeljem nalaza i mišljenja novog vještaka, utvrđeno je da je tužitelj zbog promjenjive kamatne stope preplatio kredit u iznosu od 3.297,92 EUR, zbog promjene tečaja je preplatio kredit u iznosu od 21.824,11 EUR, a razlika glavnice je utvrđena u iznosu od 9.563,52 EUR.

Za napomenuti je da tužitelj nije postavio, tj. precizirao tužbeni zahtjev u skladu s podacima iz vještačkog nalaza.

6. Pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na tuženika, kao jednog od više utuženih banaka, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ugovorena isto tako valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF (švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca.

Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti, ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

Iz navedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, ništetne.

Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nedopuštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora.

Prema odredbi čl. 5. iste Direktive, u slučaju ugovora u kojem se potrošaču, sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu naplate veće naknade za kredit, odnosno veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe, a u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

7. Temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, sud je vezan za utvrđenje unaprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredbi u ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.

8. Sud je isto tako na stanovištu da je tuženik Ugovorom o kreditu, kojeg je zaključio s tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnom i nepoštenom ugovornom odredbom, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).

Naime, tužitelj kao građanin s prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja, nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja Ugovora, porasti više od ugovorenog i to u nekoliko navrata.

S druge strane, tuženik kao bankar je trebao upozoriti tužitelja i na okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati.

9. Kako je utvrđeno da je tuženik temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist, a za to nema pravne osnove, bio bi je dužan vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima).

Međutim, dana 30. rujna 2015. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) sve s ciljem uklanjanja negativnih posljedica iz Ugovora o kreditu, a vezano za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Odnosno, istim odredbama spomenutog Zakona je omogućeno potrošačima kao korisnicima kredita u CHF izjednačavanje s potrošačima kao korisnicima kredita u EUR, a postupak konverzije kredita je propisan čl. 19.c. istog Zakona.

Nalazom vještaka financijsko – knjigovodstvene struke HZ, tj. Lidije Malčić je utvrđeno da su sve uplate povodom spornog kredita uključene u izračun konverzije, te da je konverzija provedena u skladu s čl. 19.c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

Istim nalazom je također utvrđeno da su izračun konverzije i izračun razlike zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF dva potpuno različita izračuna. Čak što više i tužitelj u svom podnesku od 22. siječnja 2025. (list 555) navodi da ne osporava da je konverzija provedene u skladu sa zakonskim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15). To znači da su konverzijom kredita obuhvaćene i obračunate i više plaćene kamate i razlike tečaja CHF.

10. Dakle, kako je ovako izvedenim dokazima utvrđeno da je tužitelj konverzijom kredita riješio pitanje preplaćenog iznosa kredita zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, te kako se na taj način kao korisnik kredita u CHF izjednačio s korisnicima kredita u EUR, sud je stoga na stanovištu da tužitelj nema više pravo, tj. pravnu osnovu na povrat više plaćenog iznosa kredita zbog više plaćenih kamata i zbog promjene tečaja CHF (valutne klauzule), pa je stoga i odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude.

11. S druge strane, imajući u vidu sve naprijed iznijeto, sud je na stanovištu da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čl. 8. st. 2. i čl. 7. st. 4. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, a na način suprotno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja, predstavljale nepoštene ugovorne odredbe, te su bile ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, pa je u pogledu istih odredbi i odlučio kao u točki I. izreke presude.

Ovo sve uzimajući u vidu da je čl. 328. Zakona o obveznim odnosima određeno da se pravo na isticanje (utvrđenje) ništetnosti ugovora ne gasi.

12. Kako je utvrđeno da je tuženik u Ugovoru o kreditu svjesno koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, odnosno kako time proizlazi da je u zasnivanju obveznog odnosa s tužiteljem postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima), onda temeljem čl. 6. Zakona o obveznim odnosima tuženik i ne može tražiti ostvarenje svojih prava povodom takvih odredbi Ugovora jer bi to značilo zlouporabu prava.

Stoga je sud i odbio tuženika s prigovorom prijeboja kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki IV. izreke presude.

S druge strane, neosnovan je prigovor tuženika kojim osporava tužitelju svojstvo potrošača.

Naime, temeljem čl. 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornog Ugovora o kreditu, određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, a niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Uvidom u točku 3. Ugovora o kreditu zaključenom između prednika tužitelja i tuženika od 26. ožujka 2007., utvrđeno je da se radi o namjenskom stambenom kreditu.

Dakle, kako je prednik tužitelja kao fizička osoba s tuženikom sklopio pravni posao (Ugovor o kreditu) za svoje osobne potrebe (stambene potrebe), onda je prednik tužitelja svakako imao svojstvo potrošača, kao i aktivnu legitimaciju u ovom predmetu.

S obzirom da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatu svojih potraživanja, nije bilo potrebe od strane suda raspravljati o prigovoru zastare potraživanja tužitelja, istaknutog od strane tuženika.

13. Kako su obje stranke djelomično uspjele u parnici i u približno jednakim dijelovima (tužitelj u pogledu točke I. i IV. tužbenog zahtjeva, a tuženik u pogledu točke II. tužbenog zahtjeva), temeljem čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove, a kako je to naznačeno u točki III. izreke presude.

14. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve odluke.

U Daruvaru 26. studeni 2025.

S U D A C :

Branislav Hunjak

P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Zajednički odvjetnički ured GZ, ĐZ, LZ, VZ i RZR, [adresa]

2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb