REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb-Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-289/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĐP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Valentina Božiček, odvjetnica u Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 31. listopada 2025. u nazočnosti tužiteljice i njezine punomoćnice, 26. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 5.594,89 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04), od 01.01.2008.g. pa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 01. 08. 2015. pa do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 29.01.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne tope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, a koje zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos teku kako slijedi: na iznos od 8,69 EUR od dana 21. svibnja 2006. pa do isplate

na iznos od 8,30 EUR od dana 21. lipnja 2006. pa do isplate

na iznos od 6,82 EUR od dana 21. srpnja 2006. pa do isplate

na iznos od 6,45 EUR od dana 21. kolovoza 2006. pa do isplate

na iznos od 8,94 EUR od dana 21. rujna 2006. pa do isplate

na iznos od 8,16 EUR od dana 21. listopada 2006. pa do isplate

na iznos od 6,11 EUR od dana 21. studenog 2006. pa do isplate

na iznos od 6,22 EUR od dana 21. prosinca 2006. pa do isplate

na iznos od 4,53 EUR od dana 21. siječnja 2007. pa do isplate

na iznos od 4,14 EUR od dana 21. veljače 2007. pa do isplate

na iznos od 5,29 EUR od dana 21. ožujka 2007. pa do isplate

na iznos od 3,92 EUR od dana 21. travnja 2007. pa do isplate

na iznos od 0,39 EUR od dana 21. svibnja 2007. pa do isplate

na iznos od 3,06 EUR od dana 21. kolovoza 2007. pa do isplate

na iznos od 6,58 EUR od dana 21. rujna 2007. pa do isplate

na iznos od 5,92 EUR od dana 21. listopada 2007. pa do isplate

na iznos od 8,74 EUR od dana 21. studenog 2007. pa do isplate

na iznos od 5,94 EUR od dana 21. prosinca 2007. pa do isplate

na iznos od 10,52 EUR od dana 21. siječnja 2008. pa do isplate

na iznos od 9,77 EUR od dana 21. veljače 2008. pa do isplate

na iznos od 14,33 EUR od dana 21. ožujka 2008. pa do isplate

na iznos od 9,77 EUR od dana 21. travnja 2008. pa do isplate

na iznos od 7,16 EUR od dana 21. svibnja 2008. pa do isplate

na iznos od 8,36 EUR od dana 21. lipnja 2008. pa do isplate

na iznos od 7,72 EUR od dana 21. srpnja 2008. pa do isplate

na iznos od 7,63 EUR od dana 21. kolovoza 2008. pa do isplate

na iznos od 7,43 EUR od dana 21. rujna 2008. pa do isplate

na iznos od 16,33 EUR od dana 21. listopada 2008. pa do isplate

na iznos od 15,70 EUR od dana 21. studenog 2008. pa do isplate

na iznos od 15,05 EUR od dana 21. prosinca 2008. pa do isplate

na iznos od 34,26 EUR od dana 21. siječnja 2009. pa do isplate

na iznos od 35,70 EUR od dana 21. veljače 2009. pa do isplate

na iznos od 29,51 EUR od dana 21. ožujka 2009. pa do isplate

na iznos od 29,87 EUR od dana 21. travnja 2009. pa do isplate

na iznos od 30,79 EUR od dana 21. svibnja 2009. pa do isplate

na iznos od 28,59 EUR od dana 21. lipnja 2009. pa do isplate

na iznos od 29,00 EUR od dana 21. srpnja 2009. pa do isplate

na iznos od 28,32 EUR od dana 21. kolovoza 2009. pa do isplate

na iznos od 28,48 EUR od dana 21. rujna 2009. pa do isplate

na iznos od 27,29 EUR od dana 21. listopada 2009. pa do isplate

na iznos od 29,31 EUR od dana 21. studenog 2009. pa do isplate

na iznos od 30,44 EUR od dana 21. prosinca 2009. pa do isplate

na iznos od 33,54 EUR od dana 21. siječnja 2010. pa do isplate

na iznos od 35,09 EUR od dana 21. veljače 2010. pa do isplate

na iznos od 38,68 EUR od dana 21. ožujka 2010. pa do isplate

na iznos od 38,50 EUR od dana 21. travnja 2010. pa do isplate

na iznos od 43,41 EUR od dana 21. svibnja 2010. pa do isplate

na iznos od 46,17 EUR od dana 21. lipnja 2010. pa do isplate

na iznos od 48,22 EUR od dana 21. srpnja 2010. pa do isplate

na iznos od 54,17 EUR od dana 21. kolovoza 2010. pa do isplate

na iznos od 54,80 EUR od dana 21. rujna 2010. pa do isplate

na iznos od 56,18 EUR od dana 21. listopada 2010. pa do isplate

na iznos od 54,51 EUR od dana 21. studenog 2010. pa do isplate

na iznos od 67,88 EUR od dana 21. prosinca 2010. pa do isplate

na iznos od 65,37 EUR od dana 21. siječnja 2011. pa do isplate

na iznos od 66,15 EUR od dana 21. veljače 2011. pa do isplate

na iznos od 68,48 EUR od dana 21. ožujka 2011. pa do isplate

na iznos od 65,66 EUR od dana 21. travnja 2011. pa do isplate

na iznos od 72,51 EUR od dana 21. svibnja 2011. pa do isplate

na iznos od 82,67 EUR od dana 21. lipnja 2011. pa do isplate

na iznos od 92,69 EUR od dana 21. srpnja 2011. pa do isplate

na iznos od 100,94 EUR od dana 21. kolovoza 2011. pa do isplate

na iznos od 85,76 EUR od dana 21. rujna 2011. pa do isplate

na iznos od 77,04 EUR od dana 21. listopada 2011. pa do isplate

na iznos od 79,09 EUR od dana 21. studenog 2011. pa do isplate

na iznos od 83,27 EUR od dana 21. prosinca 2011. pa do isplate

na iznos od 87,21 EUR od dana 21. siječnja 2012. pa do isplate

na iznos od 87,94 EUR od dana 21. veljače 2012. pa do isplate

na iznos od 86,42 EUR od dana 21. ožujka 2012. pa do isplate

na iznos od 86,14 EUR od dana 21. travnja 2012. pa do isplate

na iznos od 88,28 EUR od dana 21. svibnja 2012. pa do isplate

na iznos od 88,06 EUR od dana 21. lipnja 2012. pa do isplate

na iznos od 85,92 EUR od dana 21. srpnja 2012. pa do isplate

na iznos od 84,92 EUR od dana 21. kolovoza 2012. pa do isplate

na iznos od 2.789,69 EUR od dana 23. kolovoza 2012. pa do isplate;

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu 1.276,55 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s prednikom tuženika sklopila Ugovor o kreditu broj 919075 (dalje: Ugovor), koji je sadržavao nepoštene i ništetne odredbe koje se odnose na jednostrani način promjene kamatne stope i na valutnu klauzulu CHF, pri čemu se poziva na utvrđenja iz postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača. Od tuženika konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži isplatu neosnovano stečenog iznosa 5.594,89 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda te se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne spori da je s tužiteljem sklopio predmetni Ugovor o kreditu, ali osporava da se u ovom postupku tužitelj može pozivati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu. Osporava ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, navodeći da tužiteljica nije dokazala da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i da se ne radi o odredbama koje protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stana te ističe prigovor zastare. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ističe da istu ne osporava. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka sud je pročitao izračun prijevremene otplate za kredit broj 919075 (list 8 spisa), zahtjev za dostavom dokumentacije (list 9), izvadak iz matice vjenčanih (list 10-11), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 12 i 14-15), dopis tuženika o dostavi dokumentacije (list 23), Ugovor o kreditu broj 919075 od 24. travnja 2006. (list 24-27), otplatnu tablicu po kreditu (list 28-33), prometnu karticu po kreditu (list 34-41), potvrdu Sberbank d.d. o otplati kredita (list 42), izračun razlika preplate kredita (list 43-45) te je saslušao tužiteljicu.

4. Prije svega, valja reći da nije osnovan prigovor mjesne nenadležnosti tuženika iz razloga što je tužba podnesena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, kao isključivom nadležnom sudu prema odredbi čl. 12. 3. Ugovora, čija je nadležnost rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske prenesena na ovaj sud, sukladno čl. 11. st. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 87/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23, dalje: ZS).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice kojim traži isplatu iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.

7 . Odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) propisano je da je sud u parnicama za naknadu štete ili isplatu vezan za utvrđenja iz presude kojom je utvrđeno da su postupanjem tuženika povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj dužan štititi.

8. Trgovački sud u Zagrebu je 7. travnja 2013. donio presudu P-1401/12 u sporu za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među njima i ovdje tuženika. Tom presudom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača unoseći u ugovore o kreditu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17, kao i kasnijim odlukama Vrhovnog i Ustavnog suda.

9. Istom presudom Trgovački sud u Zagrebu je utvrdio da je tuženik upravo u razdoblju na koje se odnosi i predmetni ugovor o kreditu (u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku ovdje tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time navedena banka, sada ovdje tuženik, postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku, a u pogledu promjenjive kamatne stope ugovorne kamate je osim navedenog, između ostalog i pojašnjeno da je unošenjem u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima u spornom razdoblju, bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati tijekom budućeg kreditnog razdoblja.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio predmetni Ugovor o kreditu da je ispunio svoje obveze prema odredbama tog kredita, a sporno je jesu li pojedine odredbe Ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, odnosno jesu li te odredbe u suprotnosti s propisima kojima je uređena zaštita potrošača. Slijedom toga, sporno je mogu li se utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 primijeniti na ovaj predmet. Konačno, sporan je i nastup zastare.

11. Uvidom u čl. 2., 4. i 9. spornog Ugovora o kreditu, sud je utvrdio da se radi o nenamjenskom kreditu koji sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke te o valutnoj klauzuli kojom je iznos anuiteta vezan uz valutu švicarski franak (CHF). Upravo su takve odredbe bile predmet spora u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.

12. Sud je stava da je na temelju čl. 502.c ZPP-a u ovom predmetu vezan za utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. Međutim, bez obzira na utvrđenja iz kolektivne presude, sud, imajući u vidu shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke br. U-III/5358/21, smatra da tuženik ima pravo dokazivati da je konkretnom potrošaču dao potrebne obavijesti o spornim ugovornim odredbama. Stoga je saslušao tužiteljicu.

13. Tužiteljica je u svom iskazu navela da joj je kredit bio potreban radi uređenja obiteljske kuće i dovršetka fasade, te da je kredit sklopila u poslovnici Volksbanke d.d.u Varšavskoj ulici, gdje su joj ponudili ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima (CHF). Ističe da su joj djelatnici banke pritom rekli kako je tečaj CHF stabilan i da nema razloga za brigu oko mogućeg povećanja rate kredita. Budući da je rata kredita u CHF bila niža od one u eurima, odlučila je prihvatiti ponudu. Međutim, nakon znatnog porasta tečaja i rasta rate kredita, više nije bila u mogućnosti redovito ga otplaćivati, zbog čega je uzela novi kredit kod Zagrebačke banke kako bi u cijelosti zatvorila dug prema Volksbanci. Konačno, navodi da je ugovor s Volksbankom bio sklopljen na unaprijed pripremljenom obrascu banke, o čijim se odredbama nije moglo pregovarati.

14. Sud je stava da iz ovog iskaza, kojeg ocjenjuje životnim i vjerodostojnim, ne proizlazi da bi tuženik u konkretnom slučaju tužiteljici dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama niti da bi se o tim ugovornim odredbama posebno pregovaralo. Naime, iz tog iskaza proizlazi da je tužiteljica potrošač, da se sporne odredbe ugovora nisu mogle mijenjati i da upozorenja o riziku valutne klauzule i promjenjive kamatne stope nisu bila odgovarajuća. Pritom se ponovno napominje da je na tuženoj banci teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora.

15. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne.

16. Čl. 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje-ZOO) propisano je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je stekla na osnovu ništetnih odredbi ugovora, a da ništetnost pojedinih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora ako ugovor može opstati bez njih. Pri tome se polazi od načela favor negotii, to jest u prilog održanju ugovora na pravnoj snazi, ako se ikako može. Takvo stajalište je zauzeo i Visoki trgovački sud u svojoj presudi Pž-6632/17. Stoga je tuženik dužan tužiteljici vratiti razliku anuiteta koja je nastala primjenom ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

17. Kako je tuženik izričito priznao postavljenu visinu tužbenog zahtjeva, sud zaključuje da je tužiteljica tuženiku s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplatila ukupan iznos 5.594,89 eura pa je zato, sukladno čl. 323. ZOO-a, tuženik dužan tužiteljici taj iznos i vratiti.

18. O prigovoru zastare tuženika treba reći da je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

19. S obzirom da je ništetnost spornih ugovornih odredaba ustanovljena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, sud je stava da je zastara počela teći tek on pravomoćnosti odluka donesenih u tom postupku. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018. u odnosu na prednika tuženika postala pravomoćna (presuda Visokog Trgovačkog suda posl. br. Pž-6632/2017), ocjena je suda da petogodišnji opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a nije protekao do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 13. lipnja 2023.

20. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate. Budući da je banka kod ugovaranja odredbi o valutnoj klauzuli bila svjesna posljedica i rizika tih odredbi, sud smatra da je ista nepošteni stjecatelj pa je dužna isplatiti zatezne kamate od dana stjecanja, pri čemu se ističe i da tuženik nije osporio zatražene zatezne kamate. Stopa zateznih kamata propisana je čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke.

22. Odluka o parničnom trošku je donesena na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa). Tako je tužiteljici dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak obrazloženih podnesaka od 21. rujna 2023. i 7. ožujka 2025. u iznosu 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima od 12. ožujka 2025. i 31. listopada 2025. u iznosu od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1). Ukupno to iznosi 500 bodova što, imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura, PDV od 25% te plaćenu pristojbu na tužbu u iznosu 26,55 eura daje iznos od 1.276,55 eura. Sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelj ima pravo i na zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana donošenja odluke o trošku.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. II. izreke.

U Zagrebu 26. studenoga 2025.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku