Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-4233/2022-4

Poslovni broj: Usž-4233/2022-4

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. G., B. V., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Z., radi poništenja rješenja o prigovoru, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-2965/2021-5 od 7. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

Poništava se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-2965/2021-5 od 7. lipnja 2022. i predmet se vraća sudu na ponovno rješavanje.

 

Obrazloženje

 

1.              Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba izjavljena radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-04/21-06/1, urbroj: 524-11/1-21-3 od 20. srpnja 2021. Tim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb M., klasa: UP/I-050-01/21-01/1, urbroj: 2147-15-01-01-21 od 27. siječnja 2021., kojim je kao nedopušten odbačen prigovor tužitelja označen kao "Javni natječaj za izbor i imenovanje ravnateljice Centra za socijalnu skrb M. – prigovor" zaprimljen 21. siječnja 2021.

2.              Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

3.              Dalje u žalbi daje osvrt na zaključke i stajališta prvostupanjskog suda na temelju kojih je ocijenjeno da tužba tužitelja nije dopuštena, smatrajući da su pogrešni, a pobijano rješenje nezakonito. Tužitelj iznosi kronologiju događaja te opisuje koje je radnje poduzeo u svezi zaštite svojih prava i pravnih interesa, a s obzirom da je povukao tužbu kojom je pokrenuo sudski postupak, zaključuje da evidentno nije koristio sudsku zaštitu u postupku pokrenutom kod suda nadležnog za radne sporove. S time u vezi smatra da su zaključci prvostupanjskog suda da tužitelj ima osiguranu pravnu zaštitu na temelju odredbi Zakona o ustanovama, pogrešni, kao i ocjena da tužitelj zbog tih razloga nema pravni interes za vođenje upravnog spora. Dodaje i da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju propustio dati osvrt na primjenu odredbi Zakona o rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, a koji propis je lex specialis.

4.              Zaključno, tužitelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog propisa u žalbi predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji i poništi pobijano rješenje.

5.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

6.              Žalba je osnovana.

7.              Ispitujući zakonitost rješenja prvostupanjskog suda u granicama razloga iz žalbe sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio osnovanim razloge zbog kojih tužitelj žalbom osporava prvostupanjsko rješenje.

8.              Utvrdivši da se protiv tuženikovog rješenja ne može voditi upravni spor, prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužitelja kao nedopuštenu, pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a.

9.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je Centar za socijalnu skrb M. tužitelju dostavio obavijest kojom se izvješćuje da je za ravnateljicu Centra za socijalnu skrb M. po natječaju objavljenom u "Narodnim novinama" broj 108 od 7. listopada 2020. izabrana kandidatkinja N. U., dipl. pravnica, s kojom se sklapa ugovor o radu. Također je tužitelj obaviješten na koji način može pregledati natječajni materijal, a i da može tražiti sudsku zaštitu kod suda nadležnog za radne sporove, ukoliko smatra da je izbor navedenog kandidata nezakonit. Dodaje se i da kao osoba s invaliditetom, ukoliko smatra da mu je povrijeđeno pravo prednosti pri zapošljavanju, može podnijeti zahtjev nadležnoj inspekciji za provedbu nadzora u pobliže naznačenom roku.

10.              Nadalje, proizlazi da je tužitelj podnio prigovor na odluku o izboru ravnateljice Centra za socijalnu skrb M., pozivajući se na odredbu članka 156. ZUP-a, a koji je odbačen kao nedopušten, zbog čega je protiv tuženikovog rješenja od 20. srpnja 2021. prvostupanjskom sudu podnio tužbu.

11.              Međutim, ovaj Sud ukazuje na stajalište izraženo u ustavnosudskoj praksi, a prema kojem nije prihvatljivo utvrđenje upravnih sudova da kandidati koji nisu odabrani na natječaju koji je objavila javna ustanova nisu ovlašteni na poništenje odluke o izboru protukandidata na natječaju, odnosno da nisu ovlašteni ni žalbom ni u sudskom postupku zahtijevati poništenje odluke o izboru kandidata na natječaju.

12.              Naime, protivno ocjeni prvostupanjskog suda, Ustavni sud u nizu odluka ističe da se radi o interesu (pa i pravu) kandidata jer je sam učinak odluke o izboru kandidata za tu osobu važan, a o tome ovisi da li će se s tom osobom sklopiti ugovor o radu ili ne, zbog čega se zaključuje da se radi o drugom postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, a zbog čega ima osnove i za primjenu članka 156. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Stoga nije bilo osnove da se tužba tužitelja odbaci pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a, jer je sud pogrešno ocijenio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora.

13.              Naime, vezano uz ocjenu prvostupanjskog suda da je u predmetnom slučaju osigurana druga pravna zaštita, na temelju odredbe članka 42. u svezi članka 38. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", 76/93., 29/97., 47/99., 35/08. i 127/09.) kojom je propisana mogućnost podnošenja tužbe o kojoj odlučuje sud nadležan za radne sporove, a o kojoj pravnoj zaštiti je tužitelj i poučen u obavijesti o izboru kandidata na navedenom natječaju te koju zaštitu je prema podacima spisa predmeta tužitelj i koristio, valja reći da ovaj Sud primjećuje da Zakon o radu ("Narodne novine", 93/14., 127/17. i 98/19.) ne sadrži odredbe koje omogućavaju sudsku zaštitu kandidata kojeg poslodavac nije primio u radni odnos, a tu okolnost prvostupanjski sud nije posebno razmatrao.

14.              Slijedom iznesenog, bez obzira što odredbe Zakona o ustanovama propisuju da se pravni status osoba zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u vezi s njihovim radom uređuju općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije propisano, sukladno stajalištu izraženom u ustavnosudskoj praksi u konkretnom slučaju bi se radilo o ocjeni zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke, odnosno o primjeni članka 156. ZUP-a, zbog čega je prvostupanjski sud odbacivši tužbu tužitelja, povrijedio pravo tužitelja da pod jednakim uvjetima bude primljen u javnu službu, zajamčeno odredbom članka 44. Ustava Republike Hrvatske. S tim u vezi valja reći da navedeno jamstvo znači da se jednaki uvjeti moraju osigurati svima, a što implicira da je zabranjen svaki oblik privilegiranja pojedinaca na bilo koji način prilikom primanja u javne službe. Također, to pravo, pod jednakim uvjetima, biti primljen u javne službe ne znači samo formalnu jednakost u natječaju, već i pravo svakog kandidata da se, na jednak način za sve, uzmu u obzir njegova stručna, moralna i druga svojstva, a što dalje podrazumijeva određeni postupak prijema i mogućnost sudske kontrole takvog postupka prijema, bez obzira što to nije jamstvo da će osoba koja je kandidat u konačnici biti primljena u javnu službu.

15.              Slijedom iznesenog, valja reći da je u predmetnom slučaju tuženik javna ustanova čije postupanje i odluke podliježu nadzoru i preispitivanju zakonitosti u smislu članka 2. i članka 3. stavka 1. točke 2. ZUS-a, a zbog čega, uvažavajući stajališta izražena u nizu odluka Ustavnog suda RH, ocjena zakonitosti postupka primitka u javnu službu mora biti osigurana kroz mogućnost sudske kontrole takvog postupka. S tim u vezi se dodaje da je tuženik rješenjem od 20. srpnja 2021. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Centra za socijalnu skrb M., klasa: UP/I-050-01/21-01/1, urbroj: 2147-15-01-01-21 od 27. siječnja 2021., kojim je kao nedopušten odbačen prigovor tužitelja na postupak i odabir kandidata koji je označen kao "Javni natječaj za izbor i imenovanje ravnateljice Centra za socijalnu skrb M. – prigovor" zaprimljen 21. siječnja 2021.

16.              Stoga je ovaj Sud ocijenio da je, a uvažavajući pri tome sve okolnosti konkretnog slučaja, prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir sve činjenice i pravne elemente koji su mjerodavni za donošenje pravilne i zakonite odluke, zbog čega će u nastavku postupka meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

17.              Stoga je trebalo, na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 11. listopada 2023.

 

                                                                                                        Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r. 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu