Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-6961/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice – specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika FI, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 28. i stavka 2., 7. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 21. svibnja 2024., broj: Pp-16801/2022, na sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.,

p r e s u d i o j e :

U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se djelo okrivljenika pravno označava kao prekršaj iz prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 39. i stavka 2., 15. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), te se prihvaća žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, pa se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se na temelju navedenog pravnog propisa, okrivljeniku FI izriče novčana kazna u iznosu od 920,00 eura (devetstodvadeset eura), koji iznos se, u smislu odredbe članka 229. stavka 15. Zakona o radu, uvećava dvostruko pa se okrivljeniku izriče novčana kazna u iznosu od 1.840,00 eura (tisućuosamstočetrdeset eura), koju je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude, a okrivljeniku će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako isti, u naprijed navedenom roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 900,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 28. i stavka 2., 7. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

4. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći u bitnom da je okrivljenik sankcioniran novčanom kaznom ublaženom u odnosu na iznos minimalne zakonom zapriječene kazne za isto prekršajno djelo, sve to sa pozivom na čl. 37. Prekršajnog zakona, te s obrazloženjem postojanja olakotnih okolnosti u vidu korektnog držanja pred sudom, imovinskih prilika i obiteljskih prilika i dosadašnje nekažnjavanosti. Smatra da je izrečena novčana kazna niska u odnosu na sve okolnosti slučaja.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je osnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je Općinski prekršajni sud u Splitu na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo, međutim, kako je nakon počinjenja prekršaja 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN 151/22), koji je u odnosu na iznos zaprijećene kazne blaži za počinitelja, to je isti primijenjen, u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, pa je u tom dijelu preinačena pravna oznaka djela kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.

7. Nadalje, odlučujući o žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da ima osnove za preinačenje odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8. Naime, ovaj sud smatra da izrečena novčana kazna okrivljeniku nije primjerena težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne za prekršaj iz članka 229. stavka 1. podstavka 39. i stavka 2., 15. Zakona o radu, za koji je propisana novčana kazna za fizičku osobu obrtnika u rasponu od 920,00 do 1.320,00 eura, pa je ovaj sud prihvatio žalbu tužitelja, te je okrivljeniku, s obzirom da na strani okrivljenika nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanje propisane novčane kazne, niti je okrivljenik u prvostupanjskom postupku dostavio dokaze o materijalnom stanju i obiteljskim prilikama, preinačio i povećao novčanu kaznu na iznos propisanog minimuma, s time da je iznos novčane kazne uvećan dvostruko, u smislu odredbe članka 229. stavka 15. Zakona o radu, jer je prekršaj počinjen u odnosu na maloljetnika. Ovaj sud smatra da će se izvršenjem navedene kazne ostvariti svrha prekršajnog postupka, pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

9. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.