REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kžzd-42/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Vlašića, kao predsjednika vijeća, Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Antonije Alešković Nikić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela povrede prava uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. – dalje: KZ/11), glave XVII. (kaznena djela protiv braka, obitelji i djece), odlučujući o žalbi optuženika po branitelju Ivanu Milanoviću, odvjetniku iz Umaga, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Kzd- 38/2022 od 8. travnja 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 26. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženika CŠ odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Pola optuženik CŠ, proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, povreda dužnosti uzdržavanja, opisano i kažnjivo prema odredbi članka 172. stavka 2. KZ/11 te je na temelju odredbe članka 44. KZ/11 i članka 172. stavka. 2 KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, a na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku provjeravanja u trajanju 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
1.1.Na temelju odredbe članka 56. stavka 4. KZ/11 u vezi odredbe članka 62. stavka 2. točke 12. KZ/11 optuženiku je naložena posebna obveza isplate uskraćenih iznosa uzdržavanja od veljače 2023. do travnja 2025. s tim da mjesečni anuiteti iznose 123,43 eura pa je riječ o ukupno 3.085,80 eura (tri tisuće osamdeset i pet eura i osamdeset centi), u roku 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude, a neisplaćeni iznos uzdržavanja za inkriminirano razdoblje u iznosu 210,00 (dvjesto deset) eura u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
1.2. Na temelju odredbe članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri navedenu obvezu, ili ju teško ili uporno krši. Ako se utvrdi da počinitelj obveze nije izvršio iz opravdanih razloga ili da je iz opravdanih razloga sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ako ga do tada nije imao, ili ga može osloboditi obveza, odnosno zaštitnog nadzora, ili mu može produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza ili zaštitnog nadzora.
1.3.Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24. – dalje: ZKP/08) u vezi odredbe članka 145. stavka 2. točaka 1. -8. ZKP/08 optuženi CŠ je obvezan isplatiti paušalni trošak postupka u visini 500,00 (petsto) eura, naknadu i trošak za zastupanje branitelja i trošak opunomoćenice oštećenice u visini 312,50 eura (tristo dvanaest eura i pedeset centi), u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv presude žalbu je podnio optuženik CŠ po branitelju Ivanu Milanoviću, odvjetniku iz Umaga, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona. U žalbi se navodi kako pobijana presuda nije zasnovana na zakonu jer je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu kaznenog zakona, jer sud u razlozima pobijane presude ne obrazlaže, odnosno ne navodi razloge niti za jedan od spomenutih bitnih elemenata kaznenog djela. Smatraju i kako se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a kako na strani optuženika postoje opravdani razlozi zbog kojih nije mogao plaćati uzdržavanje kroz inkriminirano razdoblje, to je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona na štetu optuženika. Slijedom navedenog predlažu da nadležni županijski sud kao sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te da optuženika i branitelja obavijesti o drugostupanjskoj sjednici vijeća.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na javnu sjednicu vijeća nije pristupio branitelj optuženika Ivan Milanović niti optuženik CŠ, a nije pristupilo ni Županijsko državno odvjetništvo iz Slavonskog Broda, a svi su uredno obaviješteni o istoj, pa je na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 sjednica održana bez njihove prisutnosti.
5. Žalba optuženika CŠ nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog postupka na koje ukazuje žalitelj.
6.1. Neosnovano žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da prvostupanjski sud nije obrazložio postojanje namjere na počinjenje kaznenog djela čime su izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Imajući u vidu da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela, u toj situaciji, skladu s člankom 459. stavak 7. ZKP/08 obrazloženje presude sadržava samo podatke iz stavka 6. istog članka koji se odnose na okolnosti koje je sud uzeo u obzir pri odmjeravanja kazne, tako da izostanak detaljnijeg obrazloženja o elementima počinjenog djela nema za posljedicu ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalitelj.
6.2. Nadalje, neosnovano žalitelj upire na postojanje bitne povrede iz članka 368. stavak 1. točka 9. ZKP/08 (vjerojatno se misli na članak 468.ZKP/08) da je prekoračena optužba time što je osuđujućom presudom okrivljenik proglašen krivim za djelo povrede dužnosti uzdržavanja počinjeno od siječnja 2021. do veljače 2023.,a istom presudom optuženiku je određena posebna obveza iz članka 62. stavak 2. točka 12. KZ/11 za razdoblje neplaćenih iznosa uzdržavanja od veljače 2023. do travnja 2025. iako to razdoblje nije obuhvaćeno optužbom. Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno odredio posebnu obvezu koja je u konkretnom slučaju primjerena, a s obzirom na počinjeno djelo i počinitelja (točka 12. članka 62. stavak 2. KZ/11), sve budući da optuženik godinama nije plaćao dužno uzdržavanje za mlt. dijete te je godinama od 2016. do 2025. neredovito plaćao uzdržavanje, tako da je već dva puta osuđen zbog istog kaznenog djela počinjenog prema istoj mlt. oštećenici. Stoga je radi ostvarenja pojačane zaštite interesa mlt. djeteta prvostupanjski sud pravilno naložio posebnu obvezu platiti dužno uzdržavanje za razdoblje od veljače 2023. do travnja 2025. a koje vrijeme nije obuhvaćeno optužnicom i pobijanom presudom sve do vremena kad je donošenja nepravomoćne prvostupanjske presude. Tako da određivanjem posebne obveze za razdoblje različito od inkriminiranog razdoblja nije prekoračena optužba kako neosnovano navodi žalitelj.
7. Žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Žalitelju se ukazuje na činjenicu da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela, tako da isti sada ne može u skladu s člankom 467. stavak 7. ZKP/08 presudu osporavati zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, optuženik je priznao počinjenje kaznenog djela u svojoj obrani, s tim da je neplaćanje dužnog uzdržavanja opravdao time što navodno nije imao broj računa z.z. mlt. kćeri. Prvostupanjski sud je ispravno otklonio kao neistinito ovakvo opravdanje optuženika, jer je to suprotno potvrdama o isplatama na račun ŠŠ majke i z.z. mlt. kćeri od tijekom 2020. i u travnju 2021.
8. Žalba nije osnovana ni zbog povrede kaznenog zakona, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio navedene odredbe kaznenog zakona. Neosnovano žalitelj tvrdi kako nije utvrđeno postojanje izravne namjere za počinjenje kaznenog djela na strani optuženika, a postojanje iste nedvojbeno je utvrđeno, a što proizlazi iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje ŠŠ (majke zz mlt. oštećenice) od 26. listopada 2021. (list 55-56) iz kojeg proizlazi da je optuženik u 2020. uplatio u dva navrata novčani iznos u visini 6.000,00 kuna, nakon toga ništa do travnja 2021. kada je uplatio dodatnih 4.000,00 kuna u tri navrata i od tada opet ništa. Isto tako neosnovano žalitelj navodi kako postoje opravdani razlozi za neplaćanje uzdržavanja, jer da je u inkriminiranom razdoblju obavljao poslove ribara, te nije imao redovne prihode, a jedno je vrijeme bio i u istražnom zatvoru. Suprotno žalbenim navodima sve ovo navedeno ne predstavlja opravdane razloge za primjenu članka 172. stavak 3. KZ/11 kako neopravdano predlaže žalitelj.
8.1. Prema tome, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke o počinjenju kaznenog djela od strane optuženika i stupnju njegove kaznene odgovornosti te je pravilno zaključio da je optuženik CŠ svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, povreda dužnosti uzdržavanja, opisano i kažnjivo prema odredbi članka 172. stavka 2. KZ/11, u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude, a u obrazloženju pobijane presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Analizirajući pobijanu presudu u dijelu odluke o kazni, utvrđeno je kako je prvostupanjski sud optuženiku za počinjeno kazneno djelo pravilno vrednovao sve okolnosti važne za odmjeravanje i za individualizaciju kazne u skladu s člankom 47. KZ/11, te ga pravilno, zbog činjenice da se radi o specijalnom povratniku, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci. Ispravan je zaključak prvostupanjskog suda, a s tim se slaže i ovaj drugostupanjski sud kako se opravdano može očekivati da će se svrha kažnjavanja prema optuženiku ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora te da će se uvjetnom osudom uz izrečenu posebnu obvezu dovoljno utjecati na optuženika da više ne čini kaznena djela. To osobito kad se uzme u obzir da je u međuvremenu optuženik do zaključenja dokaznog postupka u pretežnom dijelu isplatio dužne obroke uzdržavanja kao i da ima obvezu uzdržavati još jedno mlt. dijete koje je dužan uzdržavati, a izricanjem uvjetne osude će se optuženiku omogućiti izvršavanje daljnjih obveza uzdržavanja.
9.1.Prema ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća, takva kazna je primjerena svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima, te i ovaj sud vjeruje kako će i sama prijetnja kaznom bez njezina izvršenja, u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne počini kazneno djelo, a rok provjeravanja od pet godina je primjeren i dostatan radi provjere budućeg postupanja optuženika. Ovaj drugostupanjski sud smatra kako će ova kazna ukazati drugim počiniteljima da je činjenje kaznenih djela pogrešno a kažnjavanje počinitelja pravedno, te će se istom u cijelosti ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije propisana člankom 41.KZ/11.
10. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak 1. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Požega, 26. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Nenad Vlašić
