REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kž-374/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Vlašića, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Mile Solde, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Antonije Alešković Nikić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŠH, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i optuženika ŠH, po braniteljici Draženki Saško, odvjetnici iz Varaždina, na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i optuženika ŠH odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu optuženik ŠH proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, te mu je za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu FH utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu ZH utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

a na temelju članka 58. stavak 2. KZ/11 optuženiku ŠH opozvana je uvjetna osuda koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-182/2023-49 od 9. srpnja 2024., koja je postala pravomoćna istoga dana, te je određeno da će se nad optuženikom izvršiti kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11,te se sukladno članku 58. stavak 3. KZ/11 kazna zatvora od 9 (devet) mjeseci smatra utvrđenom,

pa je na temelju članka 53. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 51. stavak 2. te u vezi članka 58. stavak 2. i 3. KZ/11 optuženik ŠH osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda, time da se od kazne na koju je optuženik ŠH osuđen izvršava 9 (devet) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik ŠH u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko se pridržava provođenja zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ/11 te ukoliko se pridržava sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11, time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

1.1.Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci uračunava mu se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. travnja 2024. do 9. srpnja 2024. te od 20. rujna 2024. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 64. KZ/11 optuženiku je određen zaštitni nadzor koji može trajati najdulje do proteka roka za provjeravanje.

1.3.Na temelju članka 64. stavak 4. KZ/11 zaštitni nadzor se može ukinuti i prije isteka roka na koji je određen ako su prestale potrebe pomoći, vođenja i nadzora.

1.4. Na temelju članka 69. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženiku ŠH je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava dok će se okrivljenik nalaziti na izdržavanju kazne, a tijekom trajanja roka provjeravanja uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje do prestanka roka provjeravanja.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženik je u cijelosti oslobođen od obveze naknade ovog kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP). ODO Varaždin u žalbi navodi kako je pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanje vezano za primjenu instituta djelomične uvjetne osude sukladno članku 57. Kaznenog zakona. Izricanjem samo bezuvjetne kazne optuženik bi u mnogo kraćem roku bio podvrgnut sigurnosnoj mjeri obaveznog liječenja od ovisnosti s obzirom da navedena sigurnosna mjera u smislu odredbe članka 69. stavak 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, dok u slučaju izricanja uvjetne osude ista može trajati do proteka roka provjeravanja.

3. Žalbu protiv presude podnio je i optuženik ŠH po braniteljici Draženki Saško, odvjetnici iz Varaždina, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, sigurnosnoj mjeri i zaštitnom nadzoru. U žalbi se navodi kako je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP time što u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i u znanoj mjeri proturječni. U obrazloženju odluke u potpunosti izostaju razlozi iz kojih proizlazi namjera okrivljenika da inkriminirajućim riječima ustraši ili uznemiri oštećenike. S obzirom da iz činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazi da predmetne prijetnje nisu izrečene neposredno pred ocem CH i bratom AH, već pred djelatnicama Hrvatskog zavoda za socijalni rad i majkom TH, a koje riječi je majka okrivljenika prenijela istima. Prvostupanjski sud nije dao razloge kako u pogledu postojanja kaznenih djela za koje je ptuženika proglasio krivim tako i u pogledu njegove krivnje. Iz svih navedenih razloga, smatraju kako su odluke o kazni, odluka o opozivu uvjetne osude te odluke o sigurnosnoj mjeri i zaštitnom nadzoru neutemeljene i nezakonite. Slijedom navedenog predlažu da Županijski sud prihvati žalbu optuženika i preinači presudu na način da ga oslobodi od optužbe za kaznena djela koja su mu stavljena na teret, a podredno da ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Optuženik ŠH po braniteljici Draženki Saško dostavio je odgovor na žalbu s prijedlogom da Županijski sud žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu odbije kao neosnovanu.

5. Na javnu sjednicu vijeća nisu pristupili braniteljica optuženika Draženka Saško ni optuženik ŠH niti Županijsko državno odvjetništvo iz Slavonskog Broda, a svi su uredno obaviješteno o istoj, pa je na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 sjednica održana bez njihove prisutnosti.

6.Žalbe ODO u Varaždinu i optuženika ŠH nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti kao i u smislu žalbenih navoda, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena, u istoj su navedeni jasni, dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju neosnovano ukazuje optuženik.

7.1. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je u točkama 23.1. do 25.1. obrazloženja presude naveo argumentirane razloge te je valjano, dostatno i adekvatno obrazložio ostvarenje bitnih elemenata počinjenih kaznenih djela kao i sve sastavnice krivnje optuženika, te je pravilno utvrdio da je optuženik počinio dva kaznena djela prijetnje prema bliskim osobama i to prema ocu i bratu, te je pravilno optuženika proglasio krivim zbog dva kaznena djela iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11. Iako optuženik inkriminirane riječi da će zatući brata i oca nije izgovorio neposredno tim osobama, već pred svojom majkom i socijalnim radnicama, time kod optuženika nije izostala namjera kako bi tim riječima ustrašio žrtve, jer su izrečene riječi – da će nekoga zatući - objektivno podobne kod svake prosječne osobe izazvati strah za vlastiti život.

7.2.Nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kad tvrdi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. točka 5. ZKP/08 jer brat optuženika nije dao prijedlog za kazneni progon za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11, niti se izjasnio kao žrtva i nije želio sudjelovati u postupku. Naime, u konkretnom slučaju optuženiku je stavljeno na teret i proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11, koje kazneno djelo se goni po službenoj dužnosti, a ne po prijedlogu kako neosnovano ističe optuženik.

8. Žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Neosnovano žalitelj navodi kako je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pogrešno utvrdio činjenično stanje time što je zaključio kako je optuženik kritične zgode "više puta rekao da će zatući tatu i brata", kao i da je te riječi njegova majka prenijela istima. Naime, žalitelj ustraje na neznatnim razlikama u iskazima svjedokinja- djelatnicama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Ludbreg i majke optuženika kad su opisivale izrečene prijeteće riječi, ali po ocjeni prvostupanjskog suda ispitane svjedokinje su iskazivale uvjerljivo, detaljno i okolnosno, njihovi su iskazi suglasni u bitnim detaljima, a očito su izrečene riječi bile ozbiljne i prijeteće, a ne "nekakvo lamentiranje alkoholiziranog optuženika" kako neosnovano ističe žalitelj. Da se radilo o ozbiljnim i konkretnim prijetnjama jasno proizlazi iz činjenice što su nakon toga djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad odmah telefonskim putem podnijele kaznenu prijavu u PP Ludbreg protiv optuženika zbog kaznenog djela prijetnje bliskoj osobi iz članka 139. stavak 3. KZ/11. Nadalje je nesporno majka optuženika te prijeteće riječi prenijela suprugu-ocu optuženika FH i sinu ZH, kako to proizlazi iz iskaza majke optuženika TH i oca FH, koje iskaze je prvostupanjski sud pravilno prihvatio i ocijenio ih istinitim i vjerodostojnim. Neosnovano žalitelj ističe kako nema dokaza da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje prema bratu, jer ga brat ničim ne tereti niti je dao iskaz već je prihvatio blagodat nesvjedočenja, budući da je to suprotno drugim provedenim dokazima osobito iskazu majke i socijalnih radnica Područnog ureda Ludbreg, tako da je činjenica što optuženika brat ne tereti za počinjenje kaznenog djela potpuno irelevantna.

8.1. Imajući u vidu sve navedeno, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, a nije osnovana ni zbog povrede kaznenog zakona, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio navedene odredbe kaznenog zakona.

9. Prema tome, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke o počinjenju kaznenog djela od strane optuženika i stupnju njegove kaznene odgovornosti, te u obrazloženju svoje presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik ŠH, svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude.

10. Žalba ODO u Varaždinu zbog odluke o kazni nije osnovana. Suprotno žalbenim navodima, ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11 koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je u tom pogledu okrivljeniku osnovano cijenio kao olakotne okolnosti činjenice da je njegova ubrojivost tempore criminis bila smanjena, ali ne bitno, a kao otegotne okolnosti cijenjena je činjenica ranije osuđivanosti i to za isto kazneno djelo koje mu se i u ovome postupku stavlja na teret što ukazuje na činjenicu da ranija osuda nije djelovala na optuženika u smjeru da svoje ponašanje uskladi sa društveno prihvatljivim, odnosno da se kloni daljnjeg protupravnog ponašanja.

10.1. Pravilno je prvostupanjski sud optuženiku za počinjena kaznena djela odmjerio pojedinačne kazne zatvora kao u izreci od po sedam mjeseci zatvora za svako djelo, a nakon toga, obzirom da je okrivljenik u roku provjeravanja po ranijoj presudi koja mu je izrečena uvjetno počinio novo kazneno djelo, temeljem članka 58. stavka 2. KZ/11, optuženiku opozvao uvjetnu osudu koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu pod brojem K-182/2023 od 9. srpnja 2024., koja je postala pravomoćna istoga dana, te kojom je optuženik bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci uvjetno na 2 (dvije) godine, odlučivši da će se izvršiti kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 te se ujedno, sukladno članku 58. stavku 3. KZ/11, ta kazna zatvora od 9 (devet) mjeseci smatra optuženiku utvrđenom. Nakon toga, na temelju 53. stavka 1. u vezi članka 51. stavak 2. u svezi članka 58. stavak 2. i 3. KZ/11 pravilno je prvostupanjski sud optuženiku, cijeneći osobine ličnosti okrivljenika (emocionalno nestabilna ličnost uz ovisnost o alkoholu) i ukupnost počinjenih kaznenih djela (tri kaznena djela prijetnje bliskoj osobi), izrekao optuženiku jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

10.2. Nisu osnovani žalbeni navodi ODO u Varaždinu kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje vezano za primjenu instituta djelomične uvjetne osude i da se svrha kažnjavanja može ostvariti samo bezuvjetnom kaznom zatvora. Pravilno je prvostupanjski sud, ocijenio da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno izvršiti cijelu kaznu, te da se sa visokim stupnjem vjerojatnosti može očekivati da optuženik ubuduće više neće činiti kaznena djela te mu je izrekao djelomičnu uvjetnu osudu tako da se od kazne na koju je optužen izvršava dio kazne zatvora od 9 (devet) mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati zaštitnog nadzora i ukoliko će se pridržavati sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11.

10.3. Tako izrečena kazna je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pogodna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 . Pravilno je prvostupanjski sud optuženiku uz djelomičnu uvjetnu osudu, sukladno mišljenju psihijatrijskog vještaka iz kojeg proizlazi da zbog progresivne alkoholne ovisnosti kod optuženika postoji opasnost od počinjenja i težeg kaznenog djela uključujući i onog kojim je prijetio, izrekao sigurnosnu mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. Ova mjera će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava dok će se optuženik nalaziti na izdržavanju kazne, a tijekom trajanja roka provjeravanja na slobodi uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje do prestanka roka provjeravanja, kojom mjerom će se otkloniti okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela, konkretno utvrđena progresivna alkoholna ovisnost, kako proizlazi iz nalaza i iskaza vještaka psihijatra.

10.4. Uzimajući u obzir način počinjenja djela koja je optuženik počinio pod utjecajem alkohola, te da se radi o osobi sa poremećajem ličnosti emocionalno nestabilnog tipa, pravilno je mišljenje prvostupanjskog suda da je okrivljeniku potrebna pomoć, vođenje i nadzor nadležnog tijela za probaciju kako ubuduće ne bi činio kaznena djela, zbog čega mu je izrečen zaštitni nadzor koji može trajati do proteka roka provjeravanja. Na taj će se način zaštititi interese žrtava, provjeravati daljnje ponašanje okrivljenika, i to kroz rok kušnje od 3 (tri) godine te će se istome ujedno pružiti podrška i pomoć u daljnjem ponašanju, što uključuje i kritički osvrt na vlastito ponašanje te potrebu da isto promijeni te više ne čini kaznena djela.

11. Izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom uz zaštitni nadzor i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu će se i po ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća, ostvariti svrha kažnjavanja tako da okrivljenik prestane činiti kaznena djela i ustraje u liječenju alkoholne ovisnosti koja poticajno djeluje na činjenje novih kaznenih djela, te da se ovom kaznom dovoljno izriče društveni prijekor zbog počinjenih djela, te će ista kazna utjecati na to da i drugi shvate kako je činjenje kaznenih djela pogrešno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, s tim da će istovremeno ova kazna uz zaštitni nadzor optuženiku omogućiti ponovno uključivanje u društvo.

12. Budući je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelji pobijaju prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, trebalo na temelju članka 482. ZKP/08. žalbe ODO Varaždin i optuženika ŠH odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Požega, 26. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Nenad Vlašić