Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč

Posl. br.  P-497/2023-72

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Matei Knežević, odvjetnici iz Poreča, protiv tuženika ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 13. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, dana 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica] i dijela nekretnine na k. č. br. [katastarska čestica], obje u k. o. [katastarska općina], koji su na skici izmjere izrađene po Geokliman d.o.o. geodetski poslovi, Poreč od lipnja 2025., označeni žutom bojom i koja skica izmjere je sastavni dio ove presude.

II. Tužitelj je ovlašten na temelju ove presude i po njezinoj pravomoćnosti, izraditi geodetski elaborat i prijavni list te izvršiti cijepanje dijelova nekretnina iz točke I. izreke ove presude u posebne katastarske čestice na kojima će se tužitelj upisati kao vlasnik u 1/1 dijela, a što je tuženik dužan trpjeti.

III. Tužitelj je ovlašten na temelju ove presude ishoditi brisanje zabilježbe postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, sastavljenog u uredu javnog bilježnika Anke Poropat, br. OU-152/19 od 29.03.2019.g., koja zabilježba je na nekretnini katastarske oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], upisana pod posl. br. Z-6679/2019.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.321,64 eura u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženice UHI, radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi navodi da je ista upisana kao samovlasnica nekretnine označena kao k. č. br. [katastarska čestica], oranica i pašnjak, u površini 14490 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina]. Tužitelj da je samovlasnik susjedne nekretnine označena kao k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak i šuma, površine 4110 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina]. Prema katastarskom nacrtu nekretnina UHI k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] da se svojim položajem prostire u dubini uzduž rečene nekretnine tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], koja da u naravi graniči s nekretninama njegova sina JH, od UH (tužitelja), označene kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina]. Međutim, nadalje navodi da se u naravi dio nekretnine tuženice k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] uvijek smatrao dijelom rečene nekretnine tužitelja, koji dio tužitelj drži u zakonitu i mirnu posjedu više od 20 godine te da se uvijek ponašao kao gospodar rečenoga dijela nekretnine UHI, koja to njegovo pravo odnosno posjed da nije nikada osporavala niti da se bilo kada miješala u posjed spornoga dijela, koji dio u naravi predstavlja gospodarsku i funkcionalnu cjelinu s nekretninom tužitelja. Za potrebe ovoga postupka tužitelj da je dao izraditi skicu lica mjesta na kopiji katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], koju da je izradio Geoplan d.o.o. [adresa] dana 06. srpnja 2020. godine, na kojoj skici – kopiji katastarskog plana je rečeni dio nekretnine tuženice prikazan žutom kockastom šrafurom u obliku četverokuta – trapeza i obilježen crvenim velikim tiskanim slovima A, B, C, D i E, u površini od 2766 m2. Sukladno odredbi čl. 114., 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, predlaže da sud donese presudu kako je to navedeno u izreci ove presude.

2. Podneskom od 24.12.2020. nazvanim "Odgovor na tužbu" odvjetnik Danijel Leva je obavijestio sud kako se tuženica UHI nalazi u izolaciji u domu za starije osobe u Rovinju, da je tužbu zaprimila treća osoba te da je, po kazivanju treće osobe, tuženica dementna, u poodmakloj životnoj dobi i nije sposobna za rasuđivanje. Stoga da sud mora razriješiti najprije ta procesna pitanja. Nadalje navodi da se tuženica protivi tužbi u cijelosti te se osporavaju posjed i savjesnost tužitelja te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Ovosudnim rješenjem posl. br. P-528/2020-25 od 12.08.2021. utvrđen je prekid postupka zbog smrti tuženice UHI. UHI umrla je 04.08.2021.

4. Rješenjem posl. br. P-528/2020-28 od 23.03.2023. pozvan je nasljednik ŽH da kao nasljednik iza pok. UHI preuzme postupak (pok. UHI imala sa ŽH sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 29. ožujka 2019. godine kojim je svu svoju imovinu ostavila ŽH).

5. ŽH, tuženik, preuzeo je postupak iza pok. UHI.

6. Na očevidu lica mjesta dana 06.02.2024. tuženik ŽH je izjavio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

7. Nakon provedenog očevida i izrade skice izmjere po ovlaštenom sudskom vještaku tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način kako je to opisano u toč. I - III izreke ove presude.

8. Tuženik se protivio i preciziranom tužbenom zahtjevu.

9. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (3-5, 51- 52, 82-97, 137, 179-183), izlist katastarskog plana (6), kopiju katastarskog plana (7), geodetski elaborat (98-113), izvod iz katastarskog plana (114), izvršen je očevid lica mjesta u prisutnosti stalnog sudkog vještaka mjerničke struke, u ortofoto snimak (120), prijepis posjedovnog lista (121-123), uvjerenje o statusu čestice (135), skicu izmjere (168-171), te su saslušani svjedoci JH, GH, ĆH, VH, te tužitelj i tuženik kao parnične stranke.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige priložen uz tužbu utvrđeno je da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u samovlasništvu UHI. A k. č. [katastarska čestica] bila je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u samovlasništvu tužitelja. U zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dolaze upisane druge nekretnine, od kojih su neke u neposrednoj blizini sporne nekretnine upisane u vlasništvu JH od UH (sina tužitelja).

12. Prilikom podnošenja tužbe tužitelj je priložio kopiju katastarskog plana izrađenu po ovlaštenoj tvrtki Geoplan geodetski poslovi d.o.o. dana 06.07.2020. na kojoj je prikazao sporni dio i označio oznakama A-B-C-D-E.

13. Očevidom lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka i u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja te tuženika osobno, a i svjedoka, utvrđeno je da u naravi predmet spora predstavlja šumu i šikaru, da sjeverozapadni dio katastarske čestice [katastarska čestica], tj. sporni dio sa južne strane ide šumskim putem, te u trokut prema sjeveru sve do lokve. Sporni dio sa jugoistočne strane graniči sa bijelim putem i to sa k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sporni dio, trokut zapadno od navedenog bijelog puta, nosi oznaku k. č. [katastarska čestica] odnosno taj trokut je sjeverni dio navedene k.č. Sporni dijelovi u naravi su šume i to istočni i zapadni dio obzirom na bijelu prometnicu, te među njima nisu vidljive fizičke međe.

14. Uvidom u uvjerenje o statusu čestice izdano od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju grada Poreča od 12.02.2024. utvrđeno je da se k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] nalaze izvan granica građevinskog područja.

15. Uvidom u geodetski elaborat (98-113) utvrđeno je da je isti izrađen na prijedlog grada Poreča – Parenzo, nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, za potrebe provođenja promjena u katastru zemljišta u svrhu evidentiranja izvedenog stanja ceste, a sve za potrebe eksploatacije polja " [adresa]", za korist trgovačkog društva Kamen d.d. za proizvodnju i obradu kamena sa sjedištem u [adresa]. Dakle, nakon podnošenja tužbe izrađen je navedeni geodetski elaborat radi ucrtavanja nerazvrstane ceste preko k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. A prema izvatku iz zemljišnih knjiga spomenuta cesta ima katastarsku oznaku k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Na temelju prijavnih listova i kopija katastarskog plana te katastarskog elaborata te pripadajućih odluka dopušteno je cijepanje k. č. [katastarska čestica] sa 14490 m2 na k. č. [katastarska čestica] sa 9397 m2 i na k. č. [katastarska čestica] sa 4514 m2. Provedbom geodetskog elaborata od dotadašnje k. č. [katastarska čestica] površine 14490 m2 formirane su k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 9397 m2 i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 4514 m2, te dio nerazvrstane ceste na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Posljedično navedenom tj. nakon parcelacije tuženik je upisan kao vlasnik na k. č. [katastarska čestica] površine 9397 m2 i k. č. [katastarska čestica] površine 4514 m2 u cijelosti.

16. U zemljišnim knjigama na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana je zabilježba postojanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju sastavljenog u uredu javnog bilježnika Anke Poropat br. OU-152/19 29.03.2019., upisana pod br. Z-6679/19. S obzirom na ovu presudu predmetna zabilježba više nema nikakvu pravnu snagu i svrhu slijedom čega je presuđeno kao u toč. III izreke presude tj. naloženo je njezino brisanje.

17. Svjedok JH, sin tužitelja, rođen 1982., iskazao je: "Dijelove nekretnina koje je pokazao moj otac i koje su predmet tužbe od kad ja pamtim mi ih koristimo tj. moj otac. Pred 10 godina na tim dijelovima smo pilili drva. Inače, ovuda šetamo, gledamo, i na taj način pazimo te naše nekretnine. Ja se sjećam unazad 30 godina, dok smo još živjeli u [adresa], dolazili smo piliti na te sporne dijelove. Ja osobno sam pomagao krcati drva koja su moji stariji pilili. Prikolicom od auta smo vozili drva u [adresa] za grijanje. Ja sam poznavao UHI i tuženika poznajem jer on posljednjih 20 do 25 godina živi u [adresa]. Ja u [adresa] živim 23 godine. ŽHI nisam nikada vidio da je bilo što radila na spornim dijelovima nekretnina. A tuženika sam vidio prije otprilike 2 godine da je pilio drva na spornom dijelu nekretnine i onda smo ja, moj otac i moj barba došli tu i upozorili ga da ne pili drva jer da je to naše odnosno od moga oca. Tuženik je tada odustao od nastavka piljenja. Ja se ne sjećam što je tuženik tada rekao. Drva koja je bio ispilio rekli smo mu da ih ostavi i da će bit od onoga tko uspije u ovom sporu. Tuženika smo vidjeli samo taj jedan put. ŽHI nisam nikada vidio na spornim dijelovima nekretnina ali ona nije nikad nigdje izlazila. Kada smo tuženika vidjeli da pili drva na spornom dijelu nekretnine moj otac je pozvao policiju. Policiju smo pozvali jer znamo kako stvar funkcionira. Mom ocu nije nikada nitko branio da koristi sporne dijelove nekretnina. Na spornom dijelu nekretnine k. č. [katastarska čestica] sam čak uništio jednu jaknu kada smo pilili drva. Osim mog oca nitko drugi nije koristio sporne dijelove nekretnina. Jesu, samo očevi roditelji. UHI je živjela u selu [adresa]. Na upit da li je ona znala da moj otac koristi sporne dijelove nekretnine iskazujem svi su znali. Ona nije nikada branila mom ocu da koristi sporne dijelove. Tuženik je znao da moj otac koristi sporne dijelove i nije mu branio. Orijentaciju do kuda i što točno je moj otac koristio da smo znali po putu, koji nije ucrtan ali je u naravi postojao."

17.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da on ima neposredna saznanja o posjedovanju predmetnih nekretnina s obzirom da je član obitelji tužitelja, da je i osobno još od djetinjstva dolazio sa roditeljima i bakom i djedom na predmetne nekretnine te i sam pomagao na slaganju drva prilikom piljenja tj. iz iskaza svjedoka sud je utvrdio da su u posjedu predmetnih nekretnina bili njegovi djed i baka, a zatim njegov otac koji je i dan danas u posjedu i taj posjed da je bio miran, samostalan, kontinuiran i da ih nikada nitko nije smetao u posjedu niti osporavao bilo koja prava na predmetnim nekretninama sve do unatrag dvije godine kada je tuženik rekao da je to njegovo jer da je stekao od UHI temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

18. Svjedok GH, brat tužitelja, rođen 1944., iskazao je: "Meni je poznato da je sporne dijelove nekretnine koristio i koristi moj brat, zadnje što je pilio drva na njima bilo je otprilike prije 7 godina. To mi je poznato zato jer sam mu i ja pomogao piliti drva. Te sporne dijelove nekretnina koristili su i naši roditelji i oni su pilili drva na njima. Nakon smrti oca koji je umro 1994. godine mi braća smo se dogovorili da poslije oca to pripada mom bratu, tužitelju i nakon toga je tužitelj nastavio koristiti te sporne dijelove, kao što je ranije koristio i naš otac. Jedan dio spornog dijela koristio se kao šuma i tu smo pilili drva, a jedan dio je prije puno godina u naravi predstavljao vrt na kojem smo sadili zelje i krumpir. Ja sam poznavao UHI, a i tuženika poznajem. Ni mom ocu, ni mom bratu tužitelju nikada nitko nije branio da koriste sporne dijelove nekretnina. Mi smo branili tuženiku jer smo prije dvije godine ga vidjeli da je pilio drva na spornom dijelu nekretnine. Moj brat je zvao policiju i nakon toga je došla policija. Nikad nitko drugi nije koristio sporne dijelove osim naše obitelji tj. obitelji oca i sada brata tužitelja. UHI je živjela u [adresa], u [adresa] je živjela od kad je u mirovinu išla, a prije toga je živjela u [adresa]. Na upit da li je ona znala da naša obitelj koristi sporne dijelove nekretnina iskazujem „sigurno je znala“. Koliko je meni poznato ona nije branila mom bratu da koristi predmetne nekretnine. Ja vjerujem da je tuženik znao da je moj brat koristio odnosno da koristi sporne dijelove nekretnine i da mu nije branio. Ja nisam znao i ne znam da li je tuženik branio mom bratu, ja nisam čuo da bi tuženik branio mom bratu što koristi sporne dijelove. Kao orijentir točno koji dio smo mi koristili, a sada moj brat je bio taj što je oduvijek na licu mjesta bio put koji nam je bio orijentir što je naše. Da je to moj otac koristio ja znam od kada sam počeo pamtiti kao dijete."

18.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da otkad pamti za sebe su na spornim dijelovima njegovi roditelji, a nakon smrti njegovih roditelja (otac je umro 1994.g.), tada su se braća dogovorili da predmetne nekretnine pripadaju tužitelju, dakle, da su sporne nekretnine od njegova pamćenja u posjedu samo njegovih roditelja, a nakon njihove smrti, tužitelja te da su ih koristili na način da su pilili drva, održavali ih i da im nikada nitko pa tako ni UHI nije osporavala bilo koje pravo niti se protivila da oni siječu drva iako je znala da sporne nekretnine koriste tužitelj, a prije njega njegovi pravni prednici.

19. Svjedokinja ĆH, supruga tužitelja, rođena 1956., iskazala je: "Sa tužiteljem sam u braku već 50 godina i živjeli smo ovdje u [adresa] i od tada imam saznanja za sporne dijelove nekretnina. Moja saznanja su da su moj svekrv i svekrva baš na tom spornom dijelu nekretnina pilili drva i moj suprug i ja smo pomagali. Ja sam poznavala UHI, a poznajem i tuženika. Ni IH, ni tuženika nikada nisam vidjela da bi bilo što radili na spornim dijelovima nekretnine. Mom suprugu nije nikada branio da koristi te nekretnine. Osim mog supruga i njegovih roditelja nitko nije koristio sporne dijelove nekretnina. Sporni dijelovi nekretnina su predstavljali uvijek šumu na kojoj su se pilili drva osim što je na dijelu k. č. [katastarska čestica] bio i mali dio vrta na kojem se sadile biljke za blago, kelj i sl. JHI sigurno je znala da mi koristimo sporne dijelove nekretnina i nije nam branila. I tuženik je znao da mi koristimo te nekretnine, niti on nam nije branio. Mi smo znali do kuda treba pili jer je baš put i do puta smo pilili. Taj put, ne mislim na ovaj veliki bijeli put, nego baš šumski put je on oduvijek postojao i on je bio granica po kojem smo znali do kuda je naše."

19.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da ima neposredna saznanja zadnjih 50 godina za sporne dijelove nekretnina, da od kada je udana za tužitelja, tj. već 50 godina sporne dijelove su koristili svekar i svekrva na način da su pilili drva, a na jednom dijelu da su koristili kao vrta na kojem su stavili biljke za stoku, kelj i slično i da im nikada nitko nije branio da to čine.

20. Svjedokinja DH, nesrodna sa strankama, rođena 1958., iskazala je: " Ja sam od rođenja ovdje u [adresa] s time da sam 30 godina živjela u [adresa] ali sam 3 puta tjedno dolazila u [adresa] i konačno sada živim ovdje. Ja i moja obitelj imamo u neposrednoj blizini nekretnine koje su bile naše vlasništvo i za doći do njih prolazili smo uz sporne dijelove nekretnina za koje me pitate i te sporne dijelove nekretnina koristila je obitelj ĆH, obitelj tužitelja. Ta saznanja imam od svog pamćenja još kao dijete. Ja sam poznavala oca tužitelja i on je koristio te nekretnine na način da su jedan mali dio obrađivali, a ostalo su koristili kao šumu. Ja sam poznavala UHI i tuženika poznajem. UHI i tuženika nikada nisam vidjela na spornim dijelovima nekretnina. Njih sam vidjela dolje niže, izvan spornih dijelova. Ja nisam upoznata da li je tužitelju ili njegovim prednicima ikada itko branio da koriste sporne dijelove nekretnina. Ja nisam čula da bi itko rekao ili da se protivi da to tužitelj a prije njega njegov otac koristi. Osim tužitelja i njegovih roditelja nitko nije koristio sporne dijelove nekretnine. JHI je inače iz [adresa], ali je poslije živjela u [adresa] i kada je išla u penziju došla je opet živjeti u [adresa]. Ja pretpostavljam da je JHI znala da tužitelj koristi sporne nekretnine. Ja ne znam da li je JHI branila tužitelju da koristi sporne dijelove nekretnina. Ja mislim da je tuženik znao da tužitelj koristio sporne dijelove nekretnine. Ja nisam upoznata da li je tuženik branio tužitelju da koristi sporne nekretnine. Tužitelji oko spornih dijelova nekretnina imaju cijeli kompleks svojih nekretnina i uz njih je poljski put uz koji se protežu ti njihovi dijelovi. UHI se iz Zagreba ovdje u [adresa] vratila prije cca 50 godina. Ja papirnato nisam znala što je čije, dakle nisam znala vlasničko stanje već samo znam za posjed tj. tko je što koristio."

20.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je rođena u mjestu gdje se nalaze sporne nekretnine te da od rođenja ima saznanja o njima odnosno o pojesdu tih nekretnina od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika te da nikada nikog drugog nije vidjela na spornim nekretninama osim tužitelja i njegovih pravnih prednika. A poznaje i tuženika, a poznavala je i UHI.

21. Sud je prihvatio iskaze svjedoka vjerodostojnima jer su iskazivali, uvjerljivo, sukladno, a s obzirom na stanje na licu mjesta i kompleks susjednih nekretnina koji su u vlasništvu tužitelja i uz koji se proteže poljski put i sporni dijelovi, sud zaključuje da je tužitelj, a prije njega njegovi roditelji, bili u kontinuiranom, samostalnom i mirnom posjedu spornih dijelova nekretnina najmanje 50 godina.

22. Tužitelj UH, rođen 1947., iskazao je: "Sporni dio nekretnine u naravi izgleda kao trokut i sa svih strana tog spornog dijela su naše nekretnine. Ja nikada nisam znao da sporni dio ne bi bio i uknjižen na mene. Prva saznanja da sporni dio nije uknjižen na mene sam saznao kad je Kamen Pazin počeo praviti cestu za potrebe kamenoloma. Tada sam prvi puta vidio da taj sporni dio nije uknjižen na moje ime pa sam se odmah obratio odvjetniku i podnio tužbu. Sporni dio smo koristili dio kao bošku, a dio kao vrta. U dijelu di je bio vrta smo sadili za stoku a na dijelu gdje je šuma smo sjekli drva. Sporni dio nekretnine su na isti način koristili moji roditelji nakon njih ja i moja obitelj. Prije sedam do osam godina smo sin i ja u spornom dijelu šume sjekli drva. Meni a niti mojim roditeljima nije nikada nitko branio da koristimo sporni dio, da se siječemo drva i da sadimo gdje je bio vrta. Moji roditelji su umrli 1993 i 1994., godinu dana razlike između njihove smrti i dok su oni bili živi su na spornom dijelu sjekli drva. Nakon njihove smrti ja sam dva do tri puta sjekao drva. To je mala boška, pa nismo pun sjekli, ali uvijek smo obilazili taj sporni dio, šetali tuda. Ja sam poznavao JHI. JHI je posljednjih 40 godina živjela u [adresa], a prije toga u Zagrebu. Ona je rodom iz [adresa], od rođenja je živjela tu ali je oda otišla živjeti u [adresa], pa se nakon toga vratila u [adresa] kako sam već iskazao. JHI je sto posto znala da mi koristimo sporni dio nekretnine i nikada me nije smetala niti bilo što prigovorila. JHI me je vidjela na spornom dijelu nekretnine, vjerojatno smo tada sjekli drva. JHI me poznavala od malih nogu i vidjela je moje roditelje u vrtu na tom spornom dijelu kako su roditelji sadili zelje i druge povrtne kulture. Tuženika poznajem. Tuženik me je vidio na spornom dijelu nekretnine kada sam pilio drva i on mi je tada prišao i pitao me je da li mu dozvoljavam da prođe sa traktorom. Naravno ja sam mu dozvolio. Čak mi je pomogao jer sam ja stariji te mi je pomogao ispiliti neka veća drva, na spornom dijelu. Ja znam granice na terenu i to je vrlo lako opisati jer početak počinje od lokve, prema gore, i dolazi do poljskog puta gdje se skreće u moju odnosno našu parcelu. Nakon smrti naših roditelja ja i brat smo se dogovorili kome što pripada i prema tom dogovoru sporni dio je pripao meni. To je moj brat u svom iskazu i potvrdio. Kada sam vidio tuženika da pili na mom dijelu nekretnine, meni je to bilo nelogično da pili na mome i zato sam pozvao policiju. JHI me na spornom dijelu nekretnine vidjela od kad ja pamtim. Tuženik je posljednjih 25 do 30 godina ovdje u [adresa] i vidio me je na spornom dijelu. Na upit tuženika da li je boška bila zaraštena iskazujem da je normalno kada smo posjekli drva da je tada izrašten „sik“."

22.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on prva saznanja da sporni dijelovi predmetnih nekretnina nisu njegovo vlasništvo ima od neposredno prije podnošenja tužbe, kada je tvrtka Kamen Pazin počela praviti cestu za potrebe eksploatacije kamenoloma. Iz iskaza proizlazi da su mu roditelji umrli jedan 1993., a drugi 1994., da su za njihova življenja sjekli drva na spornim dijelovima, a nakon što su roditelji umrli da su sporni dijelovi nekretnine pripali upravo tužitelju, prema dogovoru braće, te je i tužitelj nastavio piliti drva, obilaziti, a zadnji puta da je šumu pilio prije otprilike 6-7 godina. Prema iskazu tužitelja proizlazi da ga je LH vidjela da na spornom dijelu pili drva, kao i njegove roditelje ranije, da su roditelji na spornom dijelu imali i vrta na kojem su sadili ili sijali zelje i druge povrtne kulture, međutim nikada da nije tome prigovorila. A tuženik da je tek nakon smrti LH počeo piliti drva na spornom dijelu na što da ga je tužitelj upozorio, a potom i pozvao policiju, koja je i došla na lice mjesta.

23. Tuženik ŽH, rođen 1967., iskazao je: "Sporni dio šume bio je od LH. Nakon što je ona umrla taj dio je moj. UH mi se javio da je taj dio njegov nakon što je JHI umrla. Nakon što je JHI umrla UH je došao kod mene i rekao mi je da je to njegov dio i da mu prepišem. Ja bi UH mogao dati 300 m2, ali ne 3500 m2. Ja sam brinuo o LH i tendio sam o njoj do zadnjeg dana. Meni JHI nikada nije rekla da ju je UH tužio za sporni dio. JHI je bila dementna ali samo pred smrt. UH nije nikada bio na spornom dijelu već samo na njegovom dijelu. Za sporni dio nekretnine nije nikada bila policija. Zapravo ja sam pilio drva na spornom dijelu nekretnine, pa je došao UH i vikao je na mene zašto tu pilim jer da je to njegovo i zbog toga je došla policija. UH je tada rekao da je to njegovo. UH nije 30 godina bio na tom mjestu. JHI mi je više puta na terenu pokazala što je njezino."

23.1. Iz iskaza tuženika proizlazi da se upravo on smatra vlasnikom spornih dijelova nekretnina jer ih je stekao od LH temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nadalje iz njegovog iskaza proizlazi da mu se tužitelj obratio nakon smrti LH i tražio od tuženika da mu prepiše sporne nekretnine. Tuženik je iskazao da bi tužitelju i mogao dati 300 m2, ali ne onoliko koliko tužitelj traži. Tuženik je izričito iskazao da tužitelj 30 godina nije bio na spornim nekretninama. Iskaz tuženika sud nije prihvatio u potpunosti vjerodostojnim, pogotovo ne u dijelu kada je iskazao da tužitelj 30 godina nije bio na spornim nekretninama, budući da iz iskaza svih saslušanih svjedoka, a među kojima je i VH, koja nije u srodstvu stranka niti ima pravni interes za uspjeh bilo koje od stranaka za uspjeh u ovom postupku, a koja je iskazala da ima neposredna saznanja da su upravo tužitelj i njegovi pravni prednici bili u mirnom, kontinuiranom, samostalnom posjedu spornih dijelova nekretnine više od 30 godina, a i dulje.

24. Iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka sud je nesporno utvrdio da su tužitelj, a prije njega njegovi pravni prednici, roditelji, bili u mirnom, posljednjem, samostalnom i kontinuiranom posjedu spornih nekretnina više od 50 godina, da su na spornim nekretninama pilili drva, a prije više godina i obrađivali dio kao vrta za sadnju povrtnih kultura i drugih kultura za stoku, a nakon smrti roditelja da je tužitelj nastavio piliti drva prema svojim potrebama, a posljednji puta, prije podnošenja tužbe – prije 6- 7 godina. Svjedoci i tužitelj su iskazivali sigurno, uvjerljivo i sukladno, zato je sud prihvatio iskaz svjedoka i tužitelja, vjerodostojnim. Iskaz tuženika u dijelu da tužitelj nije bio 30 godina na predmetnim nekretninama sud nije prihvatio vjerodostojnim, jer te tvrdnje tuženik nije i dokazao. Tuženik nije predložio niti jednog svjedoka niti druge dokaze koji bi potvrdili da je njegov iskaz u tom dijelu vjerodostojan.

25. Iz provedenih dokaza je dakle utvrđeno da su pravni prednici tužitelja i sam tužitelj na spornim dijelovima nekretnina bili u samostalnom, poštenom, mirnom i istinitom posjedu više od 50 godina, te da je tužitelj i nadalje u posjedu i do neposredno prije podnošenja ove tužbe odnosno do početka izgradnje ceste za potrebe eksploatacije kamenoloma, nije znao da predmetne nekretnine ne bi bile njegovo i zemljišnoknjižno vlasništvo u cijelosti.

26. U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti u smislu da uvjerenje o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

27. Provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da posjed predmetnih nekretnine nije nikad bio oduzet niti smetan tužitelju i njegovim pravnim prednicima.

28. U ovom postupku, primjenom instituta dosjelosti, poštenje posjeda se pretpostavlja, a nasljednik se smatra poštenim posjednikom. Sama činjenica da je kao suvlasnik na predmetnim nekretninama upisan tuženik, ne čini posjed tužitelja nepoštenim, jer u protivnom institut dosjelosti ne bi imao smisla.

29. Što se tiče posjeda spornih dijelova nekretnina niti jedan od svjedoka, niti tužitelj, nisu iskazivali kontradiktorno onome drugome, niti demantirali iskaz ovog drugog, a što se tiče materijalnih dokaza u spisu, vlasništva (izvatka iz zemljišne knjige), ta isprava se odnosi na vlasništvo, a ne posjed, tako da niti jedan dokaz (osim iskaza tuženika) ne demantira iskaz svjedoka i tužitelja glede posjeda. Kako je već naprijed navedeno tužitelj je u poštenom, kontinuiranom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine, uključujući i svog pravnog prednika više od 50 godina. Teret dokaza glede poštenja posjeda bio je na tuženiku, međutim tuženik niti jednim dokazom, a nije predložio niti jednog svjedoka, nije dokazao nepoštenje posjeda tužitelja.

30. Odredba čl. 159 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost). Prema čl. 3 istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost).

31. Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema st. 3. istog članka nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Prema čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je morao s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

32. Provedenim dokazima nije utvrđeno da bi tužitelj znao, a niti je to morao znati da sporni dijelovi nekretnina koje su koristili njegovi pravni prednici, a potom on ne bi bili njegovo vlasništvo u cijelosti.

33. Prema čl. 18 st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

34. Prema čl. 11 st. 1. ZV-a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik samostalni je posjednik.

35. Prema čl. 11 st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se presumiraju, ali se može dokazati i suprotno. Na tuženiku je bio teret dokaza da posjed tužitelja nije pošten, međutim tuženik to nije dokazao, niti je u ukupnosti svih provedenih dokaza utvrđeno nepoštenje posjeda tužitelja.

36. Kroz posjedovanje predmetne nekretnine u primjeni je bio OGZ, ZOVO, a konačno sada i važeći ZV. Svi navedeni zakoni propisivali su savjesnost, odnosno poštenje posjeda nekretnine, te da se savjesnost odnosno poštenje posjednika presumira sve dok se ne dokaže suprotno. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a također i za vrijeme važenja ZOVO- a (čl. 72. st. 3.), kao i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a (paragraf 328).

37. Iz niti jednog od provedenih dokaza se ne može, sa stupnjem izvjesnosti, utvrditi da je tužitelj znao, odnosno, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (paragraf 326 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).

38. Tužitelj, ni njegovi pravni prednici, posjed predmetne nekretnine nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, (paragraf 345 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ,), a nije utvrđeno da ne bi imao pravo na posjed. Pravni prednik tužitelja je predmetnu nekretninu stekao još za vrijeme kada je na snazi bio Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ) i u konkretnom slučaju ispunile su se potrebne pretpostavke koje su bile propisane u paragrafima 1452-1477 Opći građanski zakonik

- Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).

39. S obzirom na sve naprijed navedeno pravni prednici tužitelja bili su u posjedu predmetne nekretnine do svoje smrti, a nije dokazano da bi njihov posjed bio nesamostalan ili nepošten, a nakon njihove smrti u posjedu predmetne nekretnine je tužitelj kao nasljednik, te je i dosjelošću stekao predmetnu nekretninu na spornim dijelovima tuženika.

40. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje, odnosno da posjed izvršava samo tužitelj, pa je taj raskorak trebalo uskladiti sa pravnim stanjem.

41. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

42. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u točki I izreke.

43. S obzirom da je prije provedbe ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, potrebno izraditi geodetski elaborat i prijavni list te izvršiti cijepanje dijelova nekretnina opisanih u toč. i izreke ove presude sud je ovlastio tužitelja da to isto izradi, a sve sukladno skici izmjere izrađene po Geokliman d.o.o. [adresa] od lipnja 2025. na kojoj su sporni dijelovi označeni žutom bojom i koja skica izmjere je sastavni dio ove presude. Zato je presuđeno kao u toč. II izreke ove presude.

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/22, 114/22, 155/2023 dalje: ZPP). Tuženik je izgubio ovu parnicu pa je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe 100,00 eura, za zastupanje na ročištu 07.09.2023. 100,00 eura (vodeći računa da je VPS bio označen sa 10.000,00 kn, a navedeni iznos je tada predstavljao i osnov traženja troška za sastav tužbe pa je tako tužitelj potraživao 750,00 kn, a navedeni VPS od 10.000,00 kn je bila granica do prelaska u viši rang). Zato je za ove dvije radnje tužitelju priznat trošak po 100,00 eura, neovisno o odredbi čl. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/23, dalje: Tarifa), jer prema navedenoj odredbi primjenjuje se tarifa i vrijednost boda, ali s obzirom da je sam tužitelj prilikom podnošenja tužbe kao vrijednost predmeta spora označio 10.000,00 kn, a ne npr. 10.001,00 kn, vjerojatno vodeći računa da se odnosi na niži rang tarife. Nadalje, tužitelju je priznat trošak za sastav podneska od 19.01.2024. i 05.03.2024., te za zastupanje na ročištima 06.02.2024., 24.01.2025., 17.09.2025. i 13.10.2025. za svaku radnju po 200,00 eura, zatim mu je priznat trošak za zastupanje na ročištu 25.11.2024. 100,00 eura (50%), jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Tužitelju je priznat trošak za ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, za svaku po 26,54 eura. Priznat mu je i trošak mjerničkog vještaka u iznosu od 969,60 eura te trošak suda u iznosu od 98,96 eura (2 x 49,48 eura), a što sveukupno iznosi 2.321,64 eura. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 24.09.2020., jer navedeni podnesak nije bio nužan, a tužitelj je već uz tužbu mogao dostaviti uplatnicu o plaćanju sudske pristojbe. Nije mu priznat ni trošak sastava podnesaka od 21.03.2023. jer isti nije bio nužan za potrebe odlučivanja u ovom postupku, kao što mu nije priznat ni trošak podnesaka od 02.10.2023. i 28.11.2023. jer se radi o podnescima nastalim greškom tužitelja. Tužitelju nisu priznati troškovi za sastav podneska od 23.09.2020. i 24.09.2020. jer isti ne postoje u spisu. Također mu nije priznat trošak sastava podneska od 17.09.2025. jer je isti podnesak predao na ročištu istog dana te ga i obrazložio. A nije mu priznat ni trošak sudske pristojbe radi zabilježbe spora jer nije dokazao da je tu sudsku pristojbu i platio. Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen trošak kao je to opisano u toč. IV izreke ove presude.

45. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo 26. studenog 2025.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku