Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1241/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka, predsjednika vijeća, Božidara Horvata, suca izvjestitelja i člana vijeća te Jasminke Pavković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tina Čemerika, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3204/2021-21 od 11. srpnja 2024. koja je ispravljena pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3204/2021-23 od 3. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3204/2021-21 od 11. srpnja 2024., ispravljena pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3204/2021-23 od 3. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 056-50-4225508 od 2. srpnja 2007. i Dodatka br. 1. Ugovora o kreditu br. 056-50-4225508 od 15. prosinca 2010. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, pod toč. II. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 4.908,15 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća te je pod toč. III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.411,70 eura sa zateznim kamatama od 11. srpnja 2024. do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, a zbog svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti te odrediti da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zatezne kamate tekuće od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i trošak žalbe uvećan za zatezne kamate tekuće od donošenja drugostupanjske odluke do isplate, a podredno da se pobijana presuda ukine i odredi da se ponovo provede glavna rasprava. Tuženik na ime troškova žalbenog postupka ukupno zahtijeva naknadu od 404,96 eura.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire tuženik. To stoga što pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima pa se presuda može ispitati. Nadalje, presuda sadrži razloge o svim bitnim prigovorima tuženika, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP na koju tuženik upire žalbom.

5. Neosnovano tuženik ističe i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. st. 2. ZPP. Naime, u smislu odredbe čl. 190. st. 1. ZPP tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a iznimno od toga i do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 2. ZPP). Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj preinačio tužbu nakon provedenog vještačenja po vještaku financijske struke, povisujući tužbeni zahtjev upravo u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka. Slijedom toga, budući da tužitelj bez provedenog vještačenja po vještaku financijske struke nije mogao određeno postaviti tužbeni zahtjev, to je pravilno prvostupanjski sud dopustio navedenu preinaku.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 056-50-4225508 od 2. srpnja 2007. i Dodatka br. 1. Ugovora o kreditu br. 056-50-4225508 od 15. prosinca 2010. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te zahtjev za isplatu iznosa od 4.908,15 eura na ime ništetnosti tih odredbi. Tim Ugovorom s Dodatkom je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 25.623,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, a kredit se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem na dan dospijeća.

8. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužitelja utvrdio da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i da tuženik nije tužitelja kao potrošača u cijelosti jasno i transparentno informirao o svim rizicima koje prate ugovorenu valutu u švicarskim francima, a koje su ugovorne odredbe sastavni dio standardiziranog ugovora koji je unaprijed sastavljen od strane tuženika.

8.1. Naime, tuženik nije dokazao suprotno, iako je prema čl. 81. st. 4. Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 i 46/07 – dalje: ZZP/03) na njemu bio teret dokaza da se o toj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

8.2. Nastavno na prethodno, iako se radi o ugovornim odredbama koje su u gramatičkom smislu jasne, lako razumljive i uočljive, po svom sadržaju te ugovorne odredbe ne sadrže dovoljno parametara iz kojih bi bilo razvidno na koji se način formira tečaj u švicarskim francima, niti o čemu ovise promjene kamatne stope, pa se stoga ne mogu za potrošača smatrati jasnim i lako razumljivim.

8.3. Pritom je za istaknuti da pozivanje tuženika na mogućnost izbora tužitelja između kredita vezanog uz valutu u CHF i kredita vezanog uz valutu u eurima nije od utjecaja na pitanje je li tuženik informirao tužitelja o svim rizicima ugovorene valutne klauzule i jesu li o takvoj ugovornoj odredbi stranke potom pregovarale.

9. Nadalje, razmatrajući osnovanost tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud polazi od presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja i to presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. te utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenog iznosa.

10. Pravilno se sud prvog stupnja pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedene presude u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a s obzirom na to da, kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. S obzirom na navedena utvrđenja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su odredbe o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora ništetne. Naime, prema čl. 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je prema čl. 87. ZZP/03 takva odredba ništetna.

12. Promašen je tuženikov prigovor da tužitelj nije mogao isticati ništetnost predmetne ugovorne odredbe iz razloga koji je predviđen odredbom čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO). Naime, temeljna je pretpostavka za primjenu navedene odredbe, kojom je regulirano pitanje konvalidacije ništetnog ugovora, to da je uzrok ništavosti naknadno nestao, a o čemu u konkretnom slučaju nema govora, pa pitanje je li zabrana bila manjeg značenja (sve i da doista zabrana jest takvog karaktera) niti nije od utjecaja na pitanje valjanosti predmetnih ugovornih odredbi.

13. Imajući na umu vezanost prvostupanjskog suda za pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, to se prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 502.c ZPP pozvao na utvrđenja iz presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja, pa je pozivanje tuženika na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava neosnovano.

14. Prema čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

15. Stoga je sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u prethodno navedenim zakonskim odredbama obvezao tuženika da isplati tužitelju razliku po osnovi valutne klauzule (između iznosa koje je tužitelj stvarno platio i iznosa koji bi platio da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita) u iznosu od ukupno 4.908,15 eura. Visinu tužbenog zahtjeva sud je pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja financijske vještakinje Ines Lozić iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., a koji dokaz je prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud.

16. Na žalbeni navod tuženika kojima osporava metodologiju izračuna vještakinje vrijedi istaknuti da se metodologija izračuna temelji na utvrđenju da je ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF iz čega slijedi da je za pitanje visine preplate relevantna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita, a koje je pravno pitanje valjano obrazložio prvostupanjski sud.

17. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. travnja 2021., to je podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 225. ZOO.

17.1. S tim u vezi je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojem, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a u povodu individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan.

17.2. Glede preinake tužbe povišenjem zahtjeva, pravilno je prvostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor zastare pozivom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024., prema kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

18. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik bio nesavjestan u vrijeme stjecanja svake uplate, jer je tuženik s obzirom na čl. 81. ZZP/03, znao ili morao znati da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama. Slijedom toga, pravilno je prvostupanjski sud dosudio zatezne kamate od dana uplate svakog mjesečnog iznosa sukladno čl. 1115. ZOO.

19. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja za odluku pa nisu posebno ocjenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

20. Budući da je tužitelj uspio u sporu, to je tuženik, suprotno žalbenom prigovoru, dužan tužitelju u smislu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice.

21. Neosnovano tuženik osporava vrijednost boda po kojoj su obračunati parnični troškovi tužitelju. Naime, prema Tbr. 54. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 eura te je u Tbr. 52. Tarife propisano da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Budući da je Tarifa bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke o troškovima postupka, to je pravilno prvostupanjski sud vrijednost boda cijenio prema Tarifi.

22. Nije u pravu tuženik niti kada ističe da u podnesku od 19. ožujka 2024. tužitelj samo iskazuje tužbeni zahtjev u eurima i da zbog toga prvostupanjski sud nije trebao priznati taj trošak. Naime, u tom se podnesku tužitelj ujedno poziva i na nedavno donesenu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske glede negativnih tečajnih razlika, a koje pitanje je bilo sporno u prvostupanjskom postupku. Stoga je pravilno prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak sastava navedenog podneska.

23. Žalbeni prigovor u vezi podneska tužitelja od 12. srpnja 2022. ne može se ispitati jer prvostupanjski sud nije niti odlučivao o podnesku od tog dana.

24. Konačno, promašen je i žalbeni prigovor koji se odnosi na trošak pristojbe na sudsku odluku, a s obzirom na to da taj trošak nije priznat tužitelju.

25. Pravilnost odluke o opravdanosti i visini priznatih troškova u preostalom dijelu nije ispitivana od strane ovoga drugostupanjskog suda u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP, a s obzirom na to da ista dalje nije osporena žalbenim navodima.

26. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu (toč. I. izreke ove drugostupanjske presude).

27. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe odbijen je kao neosnovan, jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku. (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 26. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak