REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-9098/2019-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
RJEŠENJE
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ana Ćurković Dražić u pravnoj stvari tužiteljice AT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Marijan Belčić, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika OTP banka d. d., OIB: 52508873833 iz Splita, Domovinskog rata 61, zastupana po Sanja Vukina, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. studenog 2025., istoga dana,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl.2. toč.4. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava br. 52972/07, sklopljenog dana 05.07.2007 godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:
”…izračunato korištenjem prodajnog tečaja Kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF), vrijedećeg na dan plaćanja, ako Ugovorom nije drugačije određeno.“
-iz čl.11. st.d) toč.1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava br. 52972/07, sklopljenog dana 05.07.2007 godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:
“…po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.”
-iz čl. 13. toč.1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava br. 52972/07, sklopljenog dana 05.07.2007 godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:
„…utvrđuje se Odlukom kreditora.“ 2
II Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana tužitelju na ime razlike tečaja te promjene kamatne stope plati iznos od 27.744,07 EUR / 209.037,75 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi
58,92 EUR / 443,94 kn tekućom od 16.08.2007.
23,90 EUR / 180,04 kn tekućom od 16.09.2007.
6,68 EUR / 50,33 kn tekućom od 16.10.2007.
10,19 EUR / 76,77 kn tekućom od 16.11.2007
11,74 EUR / 88,45 kn tekućom od 16.12.2007.
23,30 EUR / 175,54 kn tekućom od 16.01.2008.
31,49 EUR / 237,29 kn tekućom od 16.02.2008.
47,36 EUR / 356,84 kn tekućom od 16.03.2008.
35,13 EUR / 264,72 kn tekućom od 16.04.2008.
20,13 EUR / 151,67 kn tekućom od 16.05.2008.
25,21 EUR / 189,93 kn tekućom od 16.06.2008.
22,56 EUR / 170,01 kn tekućom od 16.07.2008.
12,23 EUR / 92,14 kn tekućom od 16.08.2008.
20,65 EUR / 155,61 kn tekućom od 16.09.2008.
73,57 EUR / 554,35 kn tekućom od 16.10.2008.
92,34 EUR / 695,73 kn tekućom od 16.11.2008.
85,36 EUR / 643,16 kn tekućom od 16.12.2008.
124,52 EUR / 938,16 kn tekućom od 16.01.2009.
203,49 EUR / 1.533,21 kn tekućom od 16.02.2009.
223,49 EUR / 1.683,87 kn tekućom od 16.03.2009.
188,38 EUR / 1.419,38 kn tekućom od 16.04.2009.
182,13 EUR / 1.372,27 kn tekućom od 16.05.2009.
178,61 EUR / 1.345,77 kn tekućom od 16.06.2009.
185,68 EUR / 1.399,04 kn tekućom od 16.07.2009.
171,56 EUR / 1.292,62 kn tekućom od 16.08.2009.
177,97 EUR / 1.340,95 kn tekućom od 16.09.2009.
166,97 EUR / 1.258,02 kn tekućom od 16.10.2009.
176,75 EUR / 1.331,76 kn tekućom od 16.11.2009.
171,14 EUR / 1.289,46 kn tekućom od 16.12.2009.
193,92 EUR / 1.461,12 kn tekućom od 16.01.2010.
208,89 EUR / 1.573,87 kn tekućom od 16.02.2010.
205,72 EUR / 1.549,98 kn tekućom od 16.03.2010.
253,68 EUR / 1.911,37 kn tekućom od 16.04.2010.
272,67 EUR / 2.054,43 kn tekućom od 16.05.2010.
289,60 EUR / 2.181,96 kn tekućom od 16.06.2010.
322,05 EUR / 2.426,47 kn tekućom od 16.07.2010.
290,32 EUR / 2.187,38 kn tekućom od 18.08.2010.
370,94 EUR / 2.794,83 kn tekućom od 18.09.2010.
328,63 EUR / 2.476,07 kn tekućom od 16.10.2010.
336,82 EUR / 2.537,77 kn tekućom od 16.11.2010.
371,90 EUR / 2.802,09 kn tekućom od 16.12.2010.
418,28 EUR/ 3.151,50 kn tekućom od 16.01.2011.
331,69 EUR/ 2.499,09 kn tekućom od 17.02.2011.
347,36 EUR/ 2.617,18 kn tekućom od 16.03.2011.
325,18 EUR/ 2.450,10 kn tekućom od 16.04.2011.
375,36 EUR/ 2.828,14 kn tekućom od 16.05.2011.
409,75 EUR/ 3.087,24 kn tekućom od 16.06.2011.
425,35 EUR/ 3.204,80 kn tekućom od 16.07.2011.
598,76 EUR/ 4.511,34 kn tekućom od 16.08.2011.
434,29 EUR/ 3.272,13 kn tekućom od 16.09.2011.
409,75 EUR/ 3.087,25 kn tekućom od 16.10.2011.
415,79 EUR/ 3.132,77 kn tekućom od 16.11.2011.
413,56 EUR/ 3.115,95 kn tekućom od 16.12.2011.
434,96 EUR/ 3.277,23 kn tekućom od 16.01.2012.
449,92 EUR/ 3.389,94 kn/ tekućom od 16.02.2012.
454,54 EUR/ 3.424,72 kn tekućom od 16.03.2012.
443,66 EUR/ 3.342,77 kn tekućom od 16.04.2012.
449,47 EUR/ 3.386,50 kn tekućom od 16.05.2012.
455,45 EUR/ 3.431,61 kn tekućom od 16.06.2012.
446,48 EUR/ 3.364,01 kn tekućom od 16.07.2012.
445,64 EUR/ 3.357,67 kn tekućom od 16.08.2012.
428,74 EUR/ 3.230,32 kn tekućom od 16.09.2012.
434,51 EUR/ 3.273,78 kn tekućom od 16.10.2012.
447,07 EUR/ 3.368,42 kn tekućom od 16.11.2012.
443,07 EUR/ 3.338,34 kn tekućom od 16.12.2012.
448,84 EUR/ 3.381,80 kn tekućom od 16.01.2013.
432,45 EUR/ 3.258,33 kn tekućom od 16.02.2013.
426,12 EUR/ 3.210,58 kn tekućom od 16.03.2013.
444,19 EUR/ 3.346,77 kn/ tekućom od 16.04.2013.
426,50 EUR/ 3.213,49 kn tekućom od 16.05.2013.
417,18 EUR/ 3.143,26 kn tekućom od 16.06.2013.
406,67 EUR/ 3.064,06 kn tekućom od 16.07.2013.
419,54 EUR/ 3.161,06 kn tekućom od 16.08.2013.
426,59 EUR/ 3.214,17 kn tekućom od 16.09.2013.
433,30 EUR/ 3.264,68 kn tekućom od 16.10.2013.
434,82 EUR/ 3.276,16 kn tekućom od 16.11.2013.
443,64 EUR/ 3.342,63 kn tekućom od 16.12.2013.
266,51 EUR/ 2.007,99 kn tekućom od 16.01.2014.
277,41 EUR/ 2.090,11 kn tekućom od 16.02.2014.
282,16 EUR/ 2.125,91 kn tekućom od 16.03.2014.
281,28 EUR/ 2.119,28 kn tekućom od 16.04.2014.
273,61 EUR/ 2.061,51 kn tekućom od 16.05.2014.
272,50 EUR/ 2.053,12 kn tekućom od 16.06.2014.
279,14 EUR/ 2.103,20 kn tekućom od 16.07.2014.
285,90 EUR / 2.154,14 kn tekućom od 16.08.2014.
289,42 EUR / 2.180,60 kn tekućom od 16.09.2014.
289,82 EUR / 2.183,67 kn tekućom od 16.10.2014.
296,28 EUR / 2.232,35 kn tekućom od 16.11.2014.
298,29 EUR / 2.247,46 kn tekućom od 16.12.2014.
300,91 EUR / 2.267,20 kn tekućom od 16.01.2015.
470,35 EUR / 3.543,82 kn tekućom od 16.02.2015.
283,63 EUR / 2.137,03 kn tekućom od 16.03.2015.
283,63 EUR / 2.137,03 kn tekućom od 16.04.2015.
283,63 EUR / 2.137,03 kn tekućom od 16.05.2015.
283,63 EUR / 2.137,03 kn tekućom od 16.06.2015.
283,63 EUR / 2.137,04 kn tekućom od 16.07.2015.
283,63 EUR / 2.137,03 kn tekućom od 16.08.2015.
283,63 EUR / 2.137,04 kn tekućom od 16.09.2015.
do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je €opska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je €opska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja €opske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III Utvrđuje se da ne postoji tuženikovo potraživanje prema tužitelju u iznosu od
90.800,72 kn sa zateznim kamatama;
-na iznos od 2.127,07 kn od 11.03.2016.g. pa do isplate;
- na iznos od 3.351,85 kn od 12.04.2016.g. pa do isplate;
- na iznos od 3.344,30 kn od 11.05.2016.g. pa do isplate;
- na iznos od 3.376,28 kn od 11.06.2016.g. pa do isplate;
- na iznos od 3.355,40 kn od 12.07.2016.g. pa do isplate;
-na iznos od 75.245,82 kn od 30.07.2016.g. pa do isplate.
IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknaditi trošak postupka u iznosu od 5.199,47 € sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je €opska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja €opske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
i riješio je
Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 09.06.2021.
Obrazloženje
1. Nije među strankama sporno da je tužitelj s prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava broj: 5297207 od 05.07.2007. godine, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kreditu odobrio kredit u iznosu od 196.135,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita. Ugovorena je kamatna stopa od 4,20% godišnje, promjenjiva. Nije sporno niti da su stranke dana 22.02.2016. sklopile Dodatak tome ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita u €.
2. U predmetnom Ugovoru ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužitelja.
3. Pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž- 66322017 od 14.06.2018.g. i Pž-712913 od 13.06.2014.g. u toč. I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-140112 od 04.07.2013.g. kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 01.06.2004. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
4. Nadalje, između stranaka je sklopljen i Dodatak Ugovora o kreditu dana 22.02.2016..g. pod uvjetima propisanim odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("NN" 1022015), kojim Dodatkom ugovora je provedena konverzija kao da je otpočetka bio sklopljen Ugovor u €ima, a u vrijeme kada još nije bila donešena odluka VTS RH Pž 663217 kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost ugovaranja valutne kaluzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF. U gotovo bezizlaznoj situaciji, tužitelj je, kao i većina potrošača, odlučio konvertirati svoj ugovor u sigurnu valutu €, u vrijeme kada još nije znao niti mogao znati da će zaštitna klauzula CHF u potrošačkim ugovorima o kreditu biti utvrđena ništetnom.
5. Ništetne odredbe iz osnovnog ugovora u dijelu koji se odnosi na ništetan način promjene kamatne stope, ali i na vezivanje glavnice kredita uz valutu CHF, bile su na snazi sve do zaključenja Aneksa Ugovoru, ali njihove posljedice po tužitelja traju i dalje. Tužitelj tvrdi da mu tužena prilikom utvrđivanja manje uplaćenog iznosa po osnovi preplate po valuti i kamati koju je učinio do tada nije priznala sve preplaćene iznose već je priznala preplatu koja je manja od stvarno izvršene preplate. Utvrđenje ništetnom odredbe osnovnog ugovora o vezivanju glavnice kredita uz valutu CHF, kao i odredbe o načinu promjene kamatne stope u skladu sa internom odlukom banke, za stranke predmetnog osnovnog ugovora ima značenje da se ima smatrati da je među njima ugovoren kunski kredit sa fiksnom kamatnom stopom, odnosno preciznije - sa promjenjivom kamatnom stopom koja se nije mijenjala tokom otplate kredita.
(pravni interes Rev – 28682018)
6. Tužitelj se poziva na presudu suda EU C-1182017, prema kojoj presudi tužitelj ima pravo na potpunu restituciju i uspostavu prava na povrat koristi s ciljem da se uspostavi takva pravna situacija kao da nepoštene odredbe nisu niti postojale. Ukazuje na točku 85. presude Suda EU u spojenim predmetima C- 59615 Bionorica SE i C-59715 u kojoj se izričito navodi da: “Postojanje pravnog interesa tužitelja pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranci koja ju je podnijela.” Smatra da je uspostava matematički jednake vrijednosti činidaba pretpostavka cjelovite restitucije potrošača pa opstojnost prava istih pozivati se na ništetnost nepoštenih odredbi ugovora koje za posljedicu ne bi imalo donošenje odluke o odgovarajućem restitucijskom zahtjevu i time konkretnoj osobnoj koristi za navedene, bilo bi protivno njihovim pravnim interesima i intenciji stvarne, a ne iluzorne zaštite prava potrošača kao uostalom i konzistentnoj praksi Suda EU u pogledu pitanja zaštite istih kao slabije ugovorne strane.
7. Sukladno odredbi čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku (nastavno: ZPP), Sud je u posebnim parnicama vezan za pravna utvrđenja iz presude u predmetu Franak. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom koji je uređen podneskom od 20. travnja 2023. predlaže da sud utvrdi ništetnima odredbe predmetnog ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, potražuje razlike između plaćene kamate unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početne ugovorene kamatne stope, kao i razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, ukupan iznos od 27.744,07 € 209.037,75 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana plaćanja uz naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama.
8. Tužitelj podsjeća na stav Vrhovnog suda RH Su-IV-472020-2 od 30. siječnja 2020.g. prema kojem: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO05. (članak 104. stavak 1. ZOO91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
9. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, tužiteljevo svojstvo potrošača, kao i da bi se u konkretnom slučaju radilo o potrošačkom ugovoru u smislu Zakona o zaštiti potrošača, koji definira da je potrošač „svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti“. Tužitelj je dužan u tužbi dokazati svojstvo potrošača . Stavlja prigovor zastare.
10. Nadalje tuženik navodi kako je tužiteljica kao korisnik kredita je prihvatio ponudu izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 1022015) (dalje u tekstu: ZID ZPK15). Tužitelj je prihvatom izračuna konverzije sukladno ZID ZPK15 i sklapanjem Dodatka br. 1. Ugovora o kreditu br. 5297207 od 22. veljače 2016. godine (dalje u tekstu: Dodatak) pristao da se sve njegove uplate koje je po CHF ugovoru o kreditu vršio od početka otplate pa do 30.09.2015. koriste za namirenje uplata po € kreditu. Stoga, tužitelj nema pravo potraživati iznose koje je iskoristio za zatvaranje obveza po novom € kreditu.
11. Nadalje tuženik smatra da odredbe ugovora o valutnoj obvezi i promjenjivosti kamatne stope nisu ništetne, iste su dopuštene temeljem čl. 22. i 26. Zakona o obveznim odnosima, a u skladu sa čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača jasne su, lako razumljive i uočljive, te je tužitelj o istima bio u razumnoj mjeri obaviješten. Uvjeti na tržištu su se naknadno nepredvidivo izmijenili i bili su rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je za njih mogao znati niti je na njih mogao utjecati.
12. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u povodu kolektivne tužbe pod poslovnim brojem P-14012012 (dalje: Presuda) ne obvezuje Sud u ovom postupku pokrenutom zbog navodnog stjecanja bez osnove, niti u konkretnom slučaju u kojem je izvršena konverzija ugovora o kreditu sukladno ZID ZPK15. Na temelju odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, a ne radi stjecanja bez osnove.
13. Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 1022015) (dalje u tekstu: ZID ZPK15) propisao je temeljno načelo i obvezu banke da potrošačima s kreditima denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF (dalje : „CHF kredit“) ponudi konverziju takvog kredita na način da položaj potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u € (dalje : „€ kredit“). Člankom 19.c ZID ZPK15 propisan je način izračuna konverzije. Tuženik je postupio sukladno gore citiranoj zakonskoj obvezi te je tužitelju poslao ponudu izračuna konverzije zajedno s prijedlogom dodatka ugovoru o kreditu. Tužitelj na izračun konverzije nije imao prigovora nego je prihvatio ponudu te su korisnik kredita i tuženik sklopili Dodatak. Potrebno je naglasiti kako je tužitelj samostalno izrazio svoju volju i suglasnost za sklapanjem Dodatka. Navedenim Dodatkom stranke su dogovorno promijenile osnovni CHF Ugovor na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (koja se sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela – 6M €IBOR) koja je na dan 30. rujna 2015.g. iznosila 6,48%, dok je na dan sklapanja Dodatka iznosila 6,39%. Također, Dodatkom je promijenjena valuta uz koju je bila vezana glavnica kredita u valutu €, te je utvrđen ostatak nedospjele glavnice nakon konverzije u iznosu od 85.837,63 €. Dodatkom promijenjeni bitni sastojci Ugovora o kreditu i to s učincima od dana sklapanja osnovnog Ugovora (tj. od dana 5. srpnja 2007. Prilikom izračuna konverzije na strani tužitelja utvrđena određena preplata između ukupno uplaćenih iznosa utvrđenih u € i ukupnog iznosa € anuiteta prema novom € otplatnom plan, tužitelj i tuženik sklopili su dana 22. veljače 2016. godine Sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu. Navedenim Sporazumom tužitelj i tuženik su utvrdili da postoji preplata u iznosu od 90.800,72 kn koja je manja od 50% u odnosu na ukupni zbroj preostalih anuiteta do kraja otplate kredita. Slijedom čega su tužitelj i tuženik dogovorili da se iznos preplate koristi za podmirenje budućih anuiteta i to u iznosu od 12 mjesečnog anuiteta sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi. Nakon izvršene konverzije, € kredit je u cijelosti otplaćen dana 29. srpnja 2016.g.
14. Tuženik ističe prigovor radi prebijanja u minimalnom iznosu od 90.800,72 kn koji iznos odgovara iznosu preplate utvrđenom u Sporazumu od 22. veljače 2016. godine, protivi se preinaci zahtjeva iz podneska tužitelja od 09.06.21. budući je tužitelj tužbom zahtjevao isplatu, a sada postavlja i deklaratorni tužbeni zahtjev. Na preinačeni dio zahtjeva tuženik ističe prigovor zastare.
15. Tuženik, stoga zaključno, ističe kako tužitelj nema pravni interes za postavljanje kondemnatornog zahtjeva jer od trenutka sklapanja Dodatka više ne postoji CHF ugovor o kreditu niti CHF kamata obzirom je tužitelj pristao na konverziju ex tunc, tj. smatra se da je tužitelj od samog početka korisnik € kredita s € promjenjivom kamatnom stopom. Ujedno, prihvaćajući konverziju i sklapanjem Dodatka tužitelj je pristao da se sve uplate koje je vršio po CHF Ugovoru (izuzev uplata na ime zateznih kamata, naknada i troškova) koriste za namirenje € kredita. Dakle, upravo zbog provedene konverzije, koja je uzgred budi rečeno bila zakonska obveza tuženika za razliku od tužitelja koji je imao pravo birati želi li prihvatiti ponudu konverzije ili ne, tužiteljev zahtjev je neosnovan te je isti potrebno odbiti u cijelosti. Podredno ističe prigovor zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje. Predlaže tužbeni zahjtev odbiti u cijelosti uz naknadu troška.
16. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka dana 05.07.2007.g. (list 5-11 spisa), otplatni plan (list 12-19), kartica po kreditu (list 20-27), pročitan je Dodatak ugovoru o kreditu od 22.02.2016. sukladno ZID ZPK (list 28-33 spisa, obavijest o izračunu konverzije kredita i sporazum o korištenju preplate (list 34-38 spisa), provedeno je financijsko vještačenja po stalnom sudskom vještaku Aleksander Vranko (list 133-144 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka (list 192 spisa), te temeljem čl 8 i 219 ZPP utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
17. Među strankama nije sporno sklapanje ugovora i dodatka ugovoru, nije sporno da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenjala odlukom banke, nije sporno da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na početni tečaj koji je postojao u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.
18. Sporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine unatoč pravnom shvaćanju VRSH u presudi Rev-224517 od 20.03.2018.g., te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe. Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi. Također je sporno da li je tužiteljica sklapanjem dodatka ugovoru odnosno provedenom konverzijom obeštećena.
19. Sporno je također da li je tužiteljica preinačila tužbu podneskom od 09.06.2021. Sud je preinaku dopustio jer smatra da je preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranka u smislu članka 190. stavka 1. ZPP- a. Naime navedenim podneskom dodan je deklaratorni dio zahjteva, koji nije bio nužan za odluku o zahtjevu za isplatu, budući je o tom pitanju već riješeno u tzv.parnici Potrošač, za koju odluku je sud vezan temeljem čl. 502. c ZPP. U odnosu na zahjtev za isplatu, koji je povećan nakon nalaza vještaka, odredba članka 191. stavka 1. ZPP izrijekom propisuje slučajeve koji imaju značenje objektivne preinake tužbe, a to su: promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Kvantitativno povećanje tužbenog zahtjeva se događa u okolnostima kada se na temelju, u bitnom, iste činjenične osnove traži više nego što je bilo traženo tužbom, dakle ne traži se nešto drugo, već nešto više (za razliku od slučaja promjene istovjetnosti zahtjeva). Prema čl 190. st 2 ZPP (iznimno od odredbe stavka 1) tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Tužitelj nije mogao precizno kao financijski vještak izračunati iznose preplate temeljem dokumentacije kojom je raspolagao u vrijeme podnošenja tužbe. Stoga je sud kao iznimku dopustio konkretnu preinaku.
20. U odnosu na prigovor zastare na preinačeni- povećani dio zahtjeva, o tom spornom pravnom pitanju VSRH je zauzeo pravno shvaćanje broj Su-IV- 1232024-5 koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.
21. U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive €opske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.
22. Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 712913 od 13. lipnja 2014.g.
23. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 2007. kupovala stan i investitor zgrade imao je otvorenu kreditnu liniju kod prednika tuženika, te je ona svoj račun preselila u tu banku, kamate na stambene kredite bile su najpovoljnije u tom trenutku kod tuženika. To nije bio uvjet za kupovinu nekretnine, ali je bila kamata najpovoljnija. Ne sjeća se s kim sam razgovarala u banci, bila je ženska osoba. U banci su dobili gotov tekst ugovora. Uz ugovor, je bio otplatni plan gdje su svi anuiteti bili isti. Prije potpisa pročitala je najvažnije dijelove ugovora. Bilo joj je jasno da kamata može rasti, ali ne duplo već za neke možda sitne iznose. Službenica tuženika je rekla da je CHF stabilna valuta i da nema razloga za zabrinutost. Vidjela je da rata raste, išla je u banku, ali tamo je dobila odgovor da je „svima tako“. Nije dobivala pisane obavijesti o promjeni kamatne stope. Kada se otvorila mogućnost konverzije ona je potpisala. Stan su koristili za stanovanje. NItko iz banke nije ju upozorio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF. Nisu joj objašnjeni parametri koji utječu na promjenu kamatne stope. Nisu ju upozorili na rizike ugovaranja zaštitne klauzule u CHF. Osobni bankar nije ju upozorio da se očekuje rast tečaja CHF. U trenutku uzimanja kredita rata je bila cca 5.000,00 kn, a negdje 2011. je bila duplo veća. Ne bi sklopila ugovor da je to znala. Kod dolaska u banku službenica im je dala da usporede uvjete kredita u CHF i uvjete za €O te im je rekla da vide sami što je povoljnije. Kamata za CHF bila je povoljnija za 1,5 %. Konverziju je prihvatila jer nije imala dovoljno sredstava za ratu kredita. Ne sjeća se koliko je bila kamata na CHF u trenutku kad je prihvatila konverziju.
24. Iskaz tužiteljice je životan i logičan, i sud ga prihvaća u cijelosti, a iz istog u bitnom proizlazi da tužiteljica nije prije sklapanja ugovora imala dovoljno informacija od tuženika kako bi mogla donijeti informiranu odluku, dapače službenica tuženika je rekla da je CHF stabilna valuta i da nema razloga za zabrinutost, a u otplatnom planu su svi anuiteti bili isti, znala je da kamata može rasti, ali ne duplo od ugovorene. Tuženik je imao gotov tekst ugovora. Konverziju je bila prisiljena prihvatiti jer nije mogla više plaćati ratu. Postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice.
25. Jednostrano promjenjiva kamatna stopa je utvrđena nepoštenom i ništetnom presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-140112 od 04.07.2013., u presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-712913 od 13.06.2014., presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-24914 od 09.04.2015., te presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-25212015 od 13.12.2016.g. Time je jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom po svim instancama sudova Republike Hrvatske.
26. Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-14012012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-66322017 od 14.06.2018.g. a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-222118 od 03.09.2019.g.
27. Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.
28. Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.
29. Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz Općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.
30. Prema Presudi €opskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-2613 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 9313 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
31. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužiteljici morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, a iz iskaza tužiteljice proizlazi da to nije bio slučaj.
32. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
33. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
34. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).
35. Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
36. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
37. Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.
38. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja.
39. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Postupanje tuženika u konkretnom slučaju bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja čime je došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
40. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.
41. Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu.
42. Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP 03 i čl. 96. st. 1. ZZP 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.
43. Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.
44. Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana- sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.
45. Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.
46. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud €opske unije u svojoj odluci u predmetu C-18616 A i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud €opske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.
47. Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev- 224517 od 20.03.2018.g. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
48. Kako je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-14012012 od 04. srpnja 2013. postala pravomoćna dana 13.06.2014. donošenjem presude VTS-a Pž-712913, počeo je toga dana teći zastarni rok od 5 godina, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 13. lipnja 2019.g. to nije nastupila zastara tražbine tužitelja.
49. U odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja kojim tuženik traži da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja i to s osnova preplate temeljem valutne klauzule u iznosu glavnice od 90.800,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate valja istači da se radi o neosnovanom prigovoru radi prebijanja.
50. Za isticanje procesnog prigovora radi prebijanja potrebno je da se radi o istovrsnim, dospjelim i uzajamnim tražbinama koje ne smiju biti zastarjele.
51. Utvrđenja iz parnice Potrošač nisu stipulirana u korist banaka, već samo u korist potrošača, pa kako je tražbina tuženika u cijelosti zastarjela 2016.g., to se ne može staviti u prijeboj zastarjela tražbina obzirom da tužitelj ističe prigovor zastare.
52. Tuženik prema tužitelju nema tražbinu koja bi bila istovrsna, dospjela i uzajamna jer tužitelj niti je nepošten stjecatelj, niti je išta stekao plaćajući po nižoj kamatnoj stopi da bi se tim iznosima trebala umanjivati njegova tražbina, pa je istaknuti prigovor radi prebijanja neosnovan, a tražbina tuženika prema tužitelju ne postoji radi čega je sud odlučio kao u toč. III. izreke presude.
53. U odnosu na tvrdnje tuženika da je tužitelj sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu od 22.02.2016.g. izgubio pravni interes za vođenje ovog postupka valja navesti da tužitelj ima pravo tražiti povrat onog iznosa koje je neosnovano preplatio po Ugovoru o kreditu od 05.07.2007.g. neovisno o izvršenoj konverziji.
54. U odnosu na nesporno provedenu konverziju ( sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju „Narodne novine“ broj: 10215; u daljnjem tekstu: ZIDZPK ) ) ovaj prvostupanjski sud pronalazi kako sama činjenica provođenja konverzije ne može isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim.
55. Ovo stoga jer suprotno stajalište ne proizlazi niti iz samih odredaba ZID ZPK – a kao niti iz odredaba ZZP-a u pogledu zaštite potrošača odnosno općih odredbi ZOO-a. U slučaju poput ovog koji je predmetom postupka ( tj. kada je potrošač pristao na konverziju ) potrebno je utvrditi kakav je njezin učinak na ugovorne odredbe koje su naknadno utvrđene nepoštenim i posljedično ništetnim.
56. Pri tome je bitno naglasiti da izračun i način na koji je provedena konverzija polazi od metodologije koja je potpuno različita od one primijenjene u ovom postupku ( tj. glede nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope). Ovo stoga jer konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod ( kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF ) konvertira tj. denominira u drugi bankarski proizvod ( kredit denominiran u € ) a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF. U tom smislu je odredbom čl. 19. b i ZIDZPK –a propisano da: „Konverzija se provodi se način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio - kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u €.“
57. Dakle, u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
58. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru odluke €opskog suda (predmet C-11817 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.) ali i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 12019-36 od 4. ožujka 2020.
59. Naime cilj ZID ZPK iz 2015.g. nije bio obeštetiti tužitelja kao potrošača, niti je taj Zakon propisao da banke imaju vratiti korisnicima kredita u švicarskim francima do tada preplaćene kamate, niti je vršio obeštećenje korisnika kredita u švicarskim francima na način da bi banka vratila korist koju je stekla na temelju nepoštenih i ništetnih Ugovora o kreditu, odnosno nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valuti švicarski franak i kamati, a na način da potrošača vrati pravno i činjenično u početni položaj, već je cilj bio izjednačiti korisnike kredita u švicarskim francima s korisnicima kredita u valuti €o. Time je izračun konverzije kredita do dana konverzije 30.09.2015.g. napravljen upravo uz uvažavanje i primjenu odredbi o valuti švicarski franak i odredbi o kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke, pa je predmet konverzije bila valutna klauzula- švicarski franak kao valjana, te su u konverziji primijenjene iste nepoštene kamatne stope koje se mijenjaju jednostranom odlukom banke baš kao i u kreditima u švicarskim francima, dok se nakon 30.09.2015. otplata kredita nastavlja uz primjenu valutne klauzule, sada u valuti €o i sada sa pro futuro novo definiranom kamatnom stopom na način da je ona opet promjenjiva u skladu s Općim uvjetima banke i ponovo određena samovoljno od strane tuženika po principu "uzmi ili ostavi".
60. Konverzija kredita je napravljena prema kalkulatoru konverzije koju je dao ZID ZPK iz 2015.g. u odredbama toga Zakona odnosno čl. 19.c. kojom odredbom je propisan način izračuna konverzije kredita, te je st. 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i dan je način izračuna u toč. 1.,2.,3. i 4. tog članka.
61. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne odnose koji su proizašli iz predmetnog kredita, a niti jedna odredba ZID ZPK-a ne širi primjenu konverzije na druge- izvanugovorne odnose, poput stjecanja bez osnove, o čemu je riječ kod kondemnatornih tužbenih zahtjeva kojima se potražuju preplaćeni tečaj, kamata i zatezne kamate.
62. Aneksima sporazumima dodacima kojima je konverzija provođena reguliran je samo ugovorni odnos za period nakon konverzije, a njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i tečajnih razlika za period do konverzije, što je predmet ovog tužbenog zahtjeva radi čega tužitelj ima pravo na preplatu po kamati i valuti iako je kredit konvertiran.
63. Tužiteljica ni na koji način nije obeštećena prilikom provođenja konverzije jer je banka utvrdila da joj je tužiteljica u razdoblju otplate kredita do dana 30.09.2015. manje uplatila iznos od 87.899,23 € pa je tužiteljica bila banci dužna još i taj iznos, a ne da bi time bila obeštećena.
64. Uvidom u Dodatak ugovoru o kreditu sud je utvrdio kako se tužitelj nigdje nije odrekao svojih potraživanja, niti se odrekao prava na potpuno obeštećenje, niti se odrekao tužbe i sudske zaštite, niti je bilo kakvo odricanje bilo propisano Zakonom.
65. Štoviše, u čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 4114, 11015 i 1419) propisano je kako se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti, a slično je propisano i u samom ZID ZPK 15 u čl. 19.e. gdje je bankama bilo zabranjeno da u Dodacima ugovora ugovaraju odricanje od bilo kakvih potrošačkih prava.
66. Suprotno tvrdnjama tuženika da je teret dokaza na tužitelju da dokaže da je potrošač valja navesti da je teret dokaza upravo na tuženiku dokazati da tužitelj nije bio u konkretnom ugovornom odnosu Ugovora o kreditu potrošač već da je bio trgovac. O ovome je zauzeo i stav VSRH u odluci Rev-182018-2 od 26. svibnja 2020.g. u kojoj je navedeno: "Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru."
67. Radi utvrđivanja visine tražbine sud je izveo dokaz financijskim vještačenje po stalnom sudskom vještaku Aleksander Vranko, pri čemu je vještak izračunao preplate učinjene prije sklapanja Dodatka ugovoru.
68. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je: u razdoblju vraćanja kreditnih obveza od 10.8.2007.g. do 10.1.2014.g. proizlazi razlika u korist Tužitelja između stvarno plaćene kamate i ugovorene kamate u iznosu od 81.076,40 kuna, sukladno Ugovoru o kreditu 5297207 od 5.7.2007.g., odnosno Otplatnom planu u razdoblju vraćanja kreditnih obveza od 10.8.2007.g. do 10.9.2015.g. proizlazi razlika u korist Tužitelja između stvarno plaćene kamate i ugovorene kamate u iznosu od 99.557,98 kuna, sukladno Ugovoru o kreditu 5297207 od 5.7.2007.g., odnosno Otplatnom planu u razdoblju vraćanja kreditnih obveza od 10.8.2007.g. do 10.9.2015.g. proizlazi razlika u korist Tužitelja između stvarno plaćene glavnice i ugovorene glavnice u iznosu od 109.479,77 kuna, sukladno Ugovoru o kreditu 5297207 od 5.7.2007.g., odnosno Otplatnom planu. u razdoblju vraćanja kreditnih obveza od 10.8.2007.g. do 10.9.2015.g. proizlazi razlika u korist Tužitelja između stvarno plaćene otplatne rate (glavnica + kamata) i ugovorene otplatne rate (glavnica + kamata) u iznosu od 209.037,80 kuna, (sada 27.744,08 €) sukladno Ugovoru o kreditu 5297207 od 5.7.2007.g., odnosno Otplatnom planu.
69. Tužitelj je uskladio zahtjev sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka. Tuženikova primjedba na nalaz vještaka svodi se na činjenicu da vještak nije uzeo u obzir provednu konverziju, ali ne prigovara matematičkom izračunu vještaka. Kao što je naprijed navedeno vještak je preplate po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule izračunao za razdoblje prije provedene konverzije, a obrazloženo je zašto sud smatra da konverzijom tužiteljica nije obeštećena.
70. Stoga je sud tužitelju dosudio zatraženi iznos glavnice od 27.744,08 € na ime preplate anuiteta s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve ništetne odredbe nije bilo.
71. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
72. Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos.
73. Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
74. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.
75. Parnični trošak tužiteljici pripada temeljem čl 154 i 155 ZPP i isti je dosuđen u skladu sa Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika, dalje OT (NN 13823) uz vps u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji, sve prema Tbr 71, Tbr 81, Tbr 91 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54.
Odvjetničke tarife.
76. Prema vps iz tužbe 19.908,42 € tužitelju je za sastav tužbe obračunato 250 bodova, podnesak 12.03.20. nije priznat jer nije bio potreban, za podn.25.08.20. 250 bodova, za roč.15.01.21. 250 bodova, podn.09.06.21. (vps 27.744,08 € ) 250 bodova, podnesak 30.08.21. 250 bodova, roč. 01.03.2022. 125 bodova, roč. 18.04.23. 250 bodova, podn.20.04.23. 250 bodova, podn.05.10.23. nije priznat jer nije bio potreban, roč 10.01.24. 250 bod, čemu je dodan pdv, trošak vještačenja 265,44 € i pristojba na tužbu 246,53 €, ukupno 5.199,47 €.
77. Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP- a.
78. Radi navedenog odlučeno je kao u toč. do I. do III. izreke presude.
U Zagrebu, dana 26. studeni 2025. godine
Sutkinja
Ana Ćurković Dražić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
- strankama
