Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-869/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Marijanki Salopek, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, OIB 68419124305, Prisavlje 3, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku ČHB protiv tuženice ČH, OIB [osobni identifikacijski broj], CHARLOTTENBURGER STRAßE 91, Hamburg, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Pl-19/2025-9 od 16. rujna 2025., 28. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice Hrvatske radiotelevizije i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Pl-19/2025-9 od 16. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice Hrvatske radiotelevizije za naknadu parničnog troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice Hrvatske radio televizije (dalje: HRT) tužitelja podnesen protiv rješenja o pristojbi istog suda poslovni broj: Pl- 19/2025-7 od 16. lipnja 2025., te je potvrđeno navedeno rješenje.
2. Protiv prednje navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu "iz svih zakonom dopuštenih razloga", predlažući drugostupanjskom sudu, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, preinačiti pobijano rješenje te tužiteljicu osloboditi od obveze plaćanja sudska pristojbe, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je rješenjem o pristojbi istoga prvostupanjskog suda poslovni broj: Pl-19/2025-7 od 16. lipnja 2025. tužiteljici naloženo plaćanje sudske pristojbe za rješenje o izdavanju platnog naloga poslovni broj: Pl-19/2025-5 od 9. travnja 2025. u iznosu od 6.64 eura, a polazeći od utvrđenja da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku proizašlom iz obavljanja javnih ovlasti u kojem bi tužitelj bio oslobođen od plaćanja sudske pristojbe po članku 11. stavku 1. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18., 51/23., dalje: ZOSP), to je primjenom članka 29. stavka 2. toga Zakona odbio prigovor tužiteljice kao neosnovan.
6. Tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 11. stavak 1. točku 2. ZOSP u kojem je propisano da su od plaćanja pristojbe oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlom iz obavljanja tih ovlasti. Tužiteljice se u žalbi, kao i u prigovoru protiv rješenja o pristojbi, poziva i na članak 1. stavak 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (''Narodne novine'', broj: 137/10., 76/12., 78/16., 46/22., dalje: ZOHRT) u kojem je propisano da je HRT pravna osoba koja ima status javne ustanove čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuje tim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega, kao i na stavak 3. navedenog članka u kojem je propisano da je djelatnost HRT proizvodnja radijskog audiovizualnog i multimedijskoj programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga. Ujedno navodi da tužiteljica prema ZOHRT obavlja i povjerene poslove državne uprave koji se obavljaju kao javne ovlasti i koji sadržajno odgovaraju poslovima koji se sukladno Zakonu o ustavu državne uprave mogu dati na obavljanje različitim pravnim osobama i koji se odnose na poslove u vezi naplate pristojbe i to određivanje njezine visine, utvrđivanje obveznika plaćanja pristojbe, vođenje evidencije o obveznicima plaćanja te kontrola naplate pristojbe. Pri tome navodi da s obzirom na definiciju pristojbe i obveznika plaćanja razvidno da tada tužitelj djeluje u svojstvu autoriteta javne vlasti, a ne u svojstvu klasičnog pružatelja javnih usluga. Poziva se na praksu Visokog upravnog suda, tj. na odluke Usoz-321/2013 i Usoz- 322/2013 i Ustavnog suda Republike Hrvatske, tj. odluku U-I-662/2011 te presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske br. Usoz-322/13-5 od 30. lipnja 2015. Ukazuje da naplata RTV pristojbe ne proizlazi iz bilo kakvog ugovora ili pružene usluge u tržišnom smislu već je zakonska obveza čije postojanje ovisi o samom posjedovanju prijamnika, a ne o volji građana da koriste usluge HRT-e pa u tom smislu obveznopravni odnos između HRT-e i obveznika pristojbe nije rezultat privatnopravnog djelovanja, nego izvršavanja javne ovlasti propisane zakonom. Tužiteljica navodi da je u konkretnom slučaju podnijela prijedlog za izdavanje platnog naloga upravo kao nositelj javnih ovlasti temeljem zakonske dužnosti naplate pristojbe od korisnika, pa je stoga u smislu članka 11. stavka 1. točke 2. ZOSP oslobođena od plaćanja sudske pristojbe.
7. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovom donošenju nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) na koje je primjenom članka 365. stavka 2. ZPP u vezi članka 381. ZPP dužan paziti po službenoj dužnosti.
8. Protivno navodima iz žalbe prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor tužiteljice protiv rješenja o pristojbi.
9. Tužiteljica je, kako to i utvrđuje prvostupanjski sud, pravna osoba koja ima status javne ustanove sukladno članku 6. Zakona o ustanovama (''Narodne novine'', broj: 76/93., 29/97., 47/99., 35/08., 127/19., 151/22.) u kojem je propisano da se ustanova osniva kao javna ustanova ako je djelatnost ili dio djelatnosti koju obavlja zakonom određena kao javna služba, a čija se djelatnost, funkcija i sadržaj javnih usluga, financiranje, upravljanje, nadzor i način rada uređuju ZOHRT i propisima donesenim na temelju njega. Svaka javna ustanova ima svojstvo pravne osobe koja obavlja javnu službu, odnosno pružatelja javnih usluga.
10. Stoga i ovaj sud smatra da tužiteljica iako je pravna osoba koja obavlja javnu službu nema status pravne osobe s javnim ovlastima, pa se na tužiteljicu ne primjenjuje članak 11. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18., 51/23., dalje: ZOSP), niti tužiteljica u postupcima za naplatu RTV pristojbe, što je ovdje slučaj, ne obavlja javne ovlasti jer je plaćanje RTV pristojbe zakonska obveza kod posjedovanja RTV prijamnika i prihod HRT.
11. Slijedom navedenog valjalo je primjenom članka 380. točke 2. ZPP žalbu tužiteljice odbiti i potvrditi pobijano rješenje, kao i odbiti tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu troška za žalbu s kojom nije uspjela, članak članka 154. stavak 1. u vezi sa člankom 166. ZPP.
U Sisku 28. studenoga 2025.
Sutkinja
Marijanka Salopek
