Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-598/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar i partneri d.o.o. u Osijeku, protiv 1. tuženika IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženika OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Radojici Vučkoviću, odvjetniku u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi 1-2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Pn-374/2022-23 od 21. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Pn-374/2022-23 od 21. svibnja 2025. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Proglašava se da je ovrha određena rješenjem o ovrsi, Općinskog suda u Osijeku, broj: 33 Ovr-3267/2021-2 od 01. prosinca 2021. godine, nedopuštena. ".

2. Nalaže su tužitelju GK da nadoknadi 1. tuženiku IK i 2. tuženiku OK troškove postupka u iznosu 1.100,00 eura u roku 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tužitelja GK za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

II. Nalaže su tužitelju GK da nadoknadi 1. tuženiku IK i 2. tuženiku OK troškove žalbenog postupka u iznosu 312,50 eura u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja GK za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 33 Ovr-3267/2021-2 od 1. prosinca 2021. (točka I. izreke) i naloženo je 1-2. tuženicima da nadoknade tužitelju troškove postupka u iznosu 1.312,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Prvo i drugotuženici (dalje: tuženici) podnijeli su žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni navedeni su nejasni i proturječni, te postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava u postupku i samih tih isprava. Predlažu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da im nadoknadi troškove postupka. Zahtijevaju trošak sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu u ukupnom iznosu 535,48 eura.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode tuženika uz tvrdnu da se ovrha ne može provesti jer on više nije vlasnik i posjednik nekretnine. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 eura i trošak sudskih pristojbi za odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tužitelja pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3267/2021-2 od 1. prosinca 2021. iz razloga određenog člankom 50. stavak 1. točka 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – dalje: OZ).

8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojeg ističu tuženici, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:

- da je presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1789/11-24 od 30. siječnja 2014. naloženo tužitelju, tamo tuženiku, GK da ukloni pregradni zid iz prostorije u suvlasništvu stranaka površine 82 m2, a koja prostorija u naravi predstavlja nekretninu koja se zemljišnoknjižno sastoji od dvije prostorije u prizemlju kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] i to od jedne prostorije od 56 m2 i druge od 26 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kao zk. tijelo II, k. o. [katastarska općina], kao i da uklone pregradni zid u potkrovlju iste te na taj način uspostave stanje kakvo je bilo prije prenamjene, te da je ova presuda postala pravomoćnom 14. srpnja 2021.,

- da je tužitelj svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine darovao svojem sinu NK koji je pravo suvlasništva upisao 8. travnja 2016. i stupio u posjed nakon donošenja prvostupanjske presude, ali prije nego što je presuda postala pravomoćna,

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3267/2021-2 od 1. prosinca 2021. nalaženo ovršenicima GK i NK da u primjerenom roku od 60 dana uklone pregradni zid iz prostorije u suvlasništvu stranaka površine 82 m2, a koja prostorija u naravi predstavlja nekretninu koja se zemljišnoknjižno sastoji od dvije prostorije u prizemlju kuće sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] i to od jedne prostorije od 56 m2 i druge od 26 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kao zk. tijelo II, k. o. [katastarska općina], kao i da uklone pregradni zid u potkrovlju iste te na taj način uspostave stanje kakvo je bilo prije prenamjene,

- da je zaključkom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3267/2021-20 od 20. travnja 2022. ovršenik GK upućen da u roku 15 dana od dana dostave zaključka protiv ovrhovoditelja IK i OK pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da se ovrha ne može provesti protiv tužitelja i to iz razloga što isti više nije niti vlasnik, a niti posjednik predmetne nekretnine, pa stoga nije u mogućnosti izvršiti činidbu koja bi predstavljala direktnu povredu prava vlasništva drugih osoba – suvlasnika nekretnine, odnosno kršenje Ustava i pozitivnih propisa Republike Hrvatske. Stoga je prvostupanjski sud, zaključivši da su ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 50. stavak 1. točka 10. OZ-a, prihvatio tužbeni zahtjev i proglasio nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3267/2021-2 od 1. prosinca 2021.

11. Osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak o nedopuštenosti ovrhe, tj. da se ovrha ne može provesti iz razloga što je tužitelj svoj suvlasnički dio prenio (darovao) sinu NK.

12. Člankom 50. stavak 1. točka 10. OZ-a propisano je da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

13. U konkretnom slučaju ovrha se provodi radi radnje na koju je pravomoćnom i ovršnom presudom obvezan tužitelj GK (da ukloni pregradne zidove) s time da mu ta radnja nije naložena zato što je on (bio) suvlasnik nekretnine, već iz razloga što je njegova radnja protupravna, odnosno protivna članku protivna članku 41. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 27/09., 153/09., 143/12., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP) kojim je propisano da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika.

14. Činjenica promjene prava suvlasništva (koju tužitelj navodi kao razlog nedopuštenosti ovrhe) sama po sebi nije takva okolnost koja bi onemogućavala tužitelja u izvršenju radnje koja mu je naložena ovršnom ispravom, niti se promjenom prava suvlasništva na nekretnini koja nije etažirana može spriječiti ovrha. Naime, nekretnina jeste predmet ovrhe (članak 4. stavak 2. OZ-a) ali samo u smislu da je na toj nekretnini naloženo obaviti radnju, dok nije određena ovrha na nekretnini koja bi dovela do promjene upisanog (sada) prava suvlasništva treće osobe – sina tužitelja NK.

15. Dakle, upisano pravo treće osobe kao suvlasnika nekretnine na kojoj je potrebno obaviti radnju, nije pravo koje bi sprečavalo ovrhu, niti je to zakonski razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz članka 50. stavak 1. točka 10. OZ-a kojeg s uspjehom može isticati tužitelj kao ovršenik.

16. Stoga je na temelju članka 373. točka 2. ZPP-a preinačena prvostupanjska presuda u točki I. izreke i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je u smislu članka 166. stavak 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke na način da se o troškovima cijelog postupka odluči jednom odlukom.

18. Tuženicima su dosuđeni troškovi sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a koje troškove je naloženo platiti tužitelju, dok je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan.

19. Tuženicima su dosuđeni troškovi postupka zastupanja po punomoćniku uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. – dalje: Tarifa). Priznati su troškovi za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8/1 i 40/1-110 bodova), sastav podneska od 2. 8. 2022. (Tbr. 8/1 i 40/1-110 bodova), zastupanja na pripremnom ročištu 11. 4. 2024. (Tbr. 9/1 i 40/1-110 bodova) i zastupanja na glavnoj raspravi 7. 4. 2025. (Tbr. 9/1 i 40/1-110 bodova), što iznosi 440 bodova. Uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25 % PDV, tuženicima su dosuđeni troškovi u iznosu 1.100,00 eura.

20. Tuženicima nije priznat trošak zastupanja na ročištu 25. travnja 2023. jer to ročište nije održano te trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu 55,84 eura jer im takvi troškovi nisu nastali.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 2. ZPP-a te je tuženicima priznat trošak za sastav žalbe prema Tbr. 10/1 Tarife u visini 125 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25 % PDV-a iznosi 312,50 eura, a što je naloženo platiti tužitelju u smislu članka 154. stavak 1. ZPP-a.

22. Tuženicima nije priznat trošak sudske pristojbe za žalbu jer tu pristojbu nisu platili, pa im takav trošak nije nastao.

23. Zahtjev tužitelja za trošak odgovora na žalbu i sudskih pristojbi za odgovor na žalbu je odbijen kao neosnovan budući nije bio potreban za odlučivanje (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 26. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak