REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-484/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., protiv protivnika osiguranja IT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Marčan i Partneri d.o.o., Rijeka, radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja izjavljenoj protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-51/2025-4 od 15. siječnja 2025., 26. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba protivnika osiguranja, ukida se rješenje o osiguranju Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-51/2025-4 od 15. siječnja 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem određeno je predloženo osiguranje zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja (točka I. izreke) te je određen trošak predlagatelja osiguranja u iznosu od 276,55 eura (točka II. izreke).

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija protivnik osiguranja zbog bitne povrede odredbi ovršnog postupka u vezi sa odredbama parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe u bitnom, da potraživanje predlagatelja nije moguće utvrditi temeljem ovršne isprave, na temelju izvatka iz poslovnih knjiga od 2. listopada 2024. što znači da ga je predlagatelj sastavio neposredno prije podnošenja prijedloga za osiguranje te koliko je iz njega vidljivo navodnu zateznu kamatu od 369.876,72 eur kao i redovnu kamatu od 8.559,26 eur uglavničio i prikazao kao glavnicu svog potraživanja, pa potražuje kamatu na kamatu, što je suprotno članku 31. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima pa osiguranje takvog potraživanja nije zakonito. Ukazuje na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je u postupku ovrhe na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (solemnizirane privatne isprave), a proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje te obustaviti postupak. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Predlagatelj osiguranja je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode i istu predložio odbiti.

4. Žalba protivnika osiguranja je osnovana.

5. Predlagatelj osiguranja svoj prijedlog temelji na ovršnoj ispravi, Ugovoru o kreditu broj 236-53041762 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 14. prosinca 2011. potvrđen po javnom bilježniku Elizabeti Škunca poslovni broj OV- 5213/2011 od 16. prosinca 2011. s klauzulom ovršnosti i Aneksa broj 1 uz Ugovor o kreditu broj 236-53041762 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine potvrđen od javnog bilježnika Velibora Panjkovića poslovni broj OV-7046/2012 od 29. ožujka 2012. a sukladno Izvodu iz poslovnih knjiga na dan 2. listopada 2024. a radi osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 854.382,85 eur uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću na iznos od 471.126,54 eur (glavnica) od 2. listopada 2024. do isplate, na iznos od 6.559,26 eur (redovna kamata) od 10. siječnja 2025. do isplate, na iznos od 369.876,72 eur (zatezna kamata) na koji iznos ne teku kamate, na iznos od 6.820,33 eur (ostali troškovi) zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja pobliže navedenim u prijedlogu za osiguranje.

6. Prvostupanjski je sud odredio predloženo osiguranje ocjenjujući da je prijedlog predlagatelja u potpunosti utemeljen na ovršnoj ispravi koja predstavlja osnov za određivanje osiguranja uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama u vlasništvu protivnika osiguranja, a takav pravni stav prvostupanjskog suda ne može se za sada prihvatiti kao pravilan.

7. Odredbom članka 296. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ) propisano je da na osnovi ovršne isprave kojom je utvrđena novčana tražbina predlagatelj osiguranja ima pravo tražiti osiguranje te tražbine zasnivanjem založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja, a po članku 23. OZ-a ovršna isprava je i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.

8. Predmetno rješenje o osiguranju doneseno je na temelju solemnizirane privatne isprave, odnosno ovršne javnobilježničke isprave, Ugovora o kreditu sklopljenog između predlagatelja osiguranja, banke, te protivnika osiguranja kao sudužnika kojim je korisniku kredita kao fizičkoj osobi odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti švicarskih franaka.

9. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i slično), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

10. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4. -92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja): „Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome ne protivi“ (C-243/08 Pannon GSM). Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 I; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 S Radlingerová). To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C- 632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“

11. U skladu sa zaključkom usvojenim na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li žalitelj potrošač (što bi se moglo zaključiti iz sadržaja ovršnih isprava i podataka u spisu), a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču izvršiti provjeru radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe. Za dodati je da se na postupke osiguranja po članku 290. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine.

12. Ukoliko prvostupanjski sud utvrdi da je protivnik osiguranja potrošač, a ugovor je potrošački i ako se protivnik osiguranja ne odrekne zaštite, ovršni je sud dužan, kako je naprijed naglašeno, po službenoj dužnosti preispitati ništetnost ugovornih odredaba ugovora o kreditu. Radi ocjene da li se radi o nepoštenim odnosno ništetnim ugovornim odredbama, ovršni sud će protivnika osiguranja uputiti u parnicu radi proglašenja osiguranja nedopuštenim i odgoditi osiguranje po službenoj dužnosti do okončanja parničnog postupka u kojem će biti utvrđeno radi li se o nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno utvrditi točnu visinu tražbine predlagatelja koja se osigurava. Naime, nije sporno da predlagatelj osiguranja ima pravo osigurati svoju tražbinu zasnivanjem založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja, ali u visini postojeće tražbine, koju visinu žalitelj osporava ističući da bi ta tražbina trebala biti manja jer je predlagatelj istu obračunao na način da je na obračunatu zateznu kamatu dalje potraživao kamatu, što je suprotno članku 31. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) te da su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu valutne klauzule vezane za valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu, zbog kojih ugovornih odredbi je dug protivnika osiguranja niži od iznosa iz prijedloga za osiguranje.

13. Iz iznesenih razloga, kako je prvostupanjski sud propustio postupiti na gore navedeni način prije donošenja pobijanog rješenja o osiguranju, valjalo je uvažiti žalbu žalitelja i ukinuti pobijano rješenje o osiguranju, temeljem odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.), u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U Puli-Pola 26. studenoga 2025.

Sutkinja:

Nataša Babić