REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-1037/2025-2.

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv protustranke EZ, radi utvrđenja nestale osobe umrlom, rješavajući žalbu predlagatelja protiv rješenja javnog bilježnika Fabiana Klimana kao povjerenika Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Rovinju - Rovingo od 4. rujna 2025., poslovni broj: R1- 193/2025., 26. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba predlagatelja UZ i ukida rješenje javnog bilježnika Fabiana Klimana kao povjerenika Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovingo od 4. rujna 2025., poslovni broj: R1-193/2025, te se predmet vraća na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja javni bilježnik, kao povjerenik Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Rovinju – Rovingo proglasio se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke); odbačen je u cijelosti prijedlog predlagatelja od 31. srpnja 2025. za proglašenjem protustranke EZ umrlom (točka II. izreke).

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žalbu je pravovremeno izjavio predlagatelj zbog svih zakonskih žalbenih razloga. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 96/08 – odluka Ustavnog suda RH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22,155/23dalje: ZPP), jer je rješenje proturječno i nejasno.

2.1. Navodi da je javni bilježnik donio rješenje koje sadrži dvije međusobno proturječne točke: s jedne strane oglašava se nenadležnim, a s druge strane prijedlog odbacuje. Smatra da je takvo postupanje nije u skladu s člankom 7., jer iz pobijanog rješenja ne proizlazi da se radi o pravnoj stvari koja ne spada u opću nadležnost općinskih sudova, već eventualno o pravnoj stvari koja ne spada u nadležnost konkretnog javnog bilježnika. U takvoj procesnoj situaciji, ističe žalitelj, prijedlog nije mogao biti odbačen.

2.2. Naglašava da bi prihvaćanje ovakvog rješenja dovelo do pravne nesigurnosti i onemogućilo rješavanje postupaka u kojima je nužno utvrđenje činjenice smrti nestale osobe, osobito u situacijama kada je njezino posljednje boravište nepoznato. Upravo okolnost nepoznatog boravišta, tvrdi žalitelj, stvara potrebu pokretanja postupka proglašenja nestale osobe umrlom, jer ukazuje na potpun izostanak bilo kakvog traga o njezinu životu ili lokaciji.

2.3. Nadalje navodi da je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. Žalba je osnovana.

4. U ovom predmetu javni bilježnik se pobijanim rješenjem oglasio mjesno nenadležnim za postupanje i odbacio prijedlog predlagatelja za proglašenje protustranke umrlom.

4.1. U razlozima pobijanog rješenja javni bilježnik u bitnome navodi da u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi mjesnu nadležnost suda, odnosno javnog bilježnika kao povjerenika suda, za odlučivanje o prijedlogu za proglašenje protustranke umrlom. Obrazlaže da iz uvida u podneseni prijedlog i priložene dokaze nije utvrđeno da je protustranka imala posljednje prebivalište ili posljednje boravište na području [adresa], pa sukladno tome ni na području za koje bi bio mjesno nadležan Općinski sud u Puli–Pola, odnosno javni bilježnik kao povjerenik tog suda.

4.2. Nadalje, javni bilježnik ističe da iz prijedloga za proglašenje nestale osobe umrlom proizlazi kako je protustranka bila nepoznatog mjesta boravišta, te da zbog takvog nedostatka nije moguće utvrditi mjesnu nadležnost. Polazeći od toga, pozvao se na odredbe članka 56. stavka 1., te članka 59. stavaka 1. i 4. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine", broj 59/23; dalje: ZOIP), te je, zaključio kako je potrebno odlučiti kao u izreci pobijanog rješenja.

5. Takvo postupanje i pravno shvaćanje javnog bilježnika nije pravilno.

6. Odredbom članka 56. stavka 1. ZOIP-a propisano je da je za proglašenje nestale osobe umrlom nadležan općinski sud na čijem području je osoba imala posljednje prebivalište, a ako ga nije imala, posljednje boravište. Kriterij mjesne nadležnosti prema toj odredbi treba tumačiti kao posljednje poznato prebivalište, odnosno posljednje utvrdivo mjesto na kojem je osoba stanovala ili boravila prije nestanka.

6.1. Takvo teleološko i funkcionalno tumačenje proizlazi iz same prirode postupka proglašenja nestale osobe umrlom. U pravilu se radi o osobama čije je boravište već duže vrijeme nepoznato, pa bi strogo inzistiranje na dokazivanju točnog prebivališta u trenutku nestanka dovelo do apsurdnog rezultata u kojem postupak ne bi bilo moguće provesti upravo onda kada je to najpotrebnije. Takvo formalističko tumačenje zakonodavac očito nije imao na umu, niti bi bilo u skladu sa svrhom instituta.

6.2. Stoga se pojam „posljednje prebivalište“ iz članka 56. stavka 1. ZOIP-a mora razumijevati kao posljednje poznato prebivalište, odnosno mjesto koje se može identificirati kao posljednje mjesto života ili boravka nestale osobe prije njezina nestanka.

6.3. Zaključak javnog bilježnika da nadležnost suda „ne postoji“, jer prijedlog ne sadrži podatke o prebivalištu ili boravištu protustranke, pravno je pogrešan i proturječi samoj svrsi instituta. Upravo situacije u kojima se ne zna gdje je osoba posljednji put boravila, tipične su za postupke proglašenja nestale osobe umrlom.

6.4. Prihvaćanje takvog formalističkog shvaćanja dovelo bi do pravne situacije u kojoj postupak proglašenja umrlom ne bi bilo moguće provesti u svim slučajevima kada je osoba nepoznatog boravišta, što je u izravnoj suprotnosti sa svrhom ZOIP-a i načelom pravne sigurnosti.

6.5. Pobijano rješenje sadrži unutarnju proturječnost, jer se javni bilježnik najprije oglasio nenadležnim, a potom odbacio prijedlog, i to ne zbog nedostatka nadležnosti suda, već zbog toga što prijedlog za proglašenje nestale osobe umrlom ne sadrži sve podatke propisane člankom 57. stavkom 3. ZOIP- a.

6. 6. Javni bilježnik koji se proglasilo nenadležnim nema ovlast donositi odluku o odbacivanju prijedloga, jer se time ulazi u meritorno procesno odlučivanje. Zbog navedene proturječnosti izreke, kao i drugih uočenih procesnih povreda, riječ je o apsolutnoj bitnoj povredi odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, zbog koje pobijano rješenje ne može opstati.

7. Neosnovano odbacivanje prijedloga, bez prethodnog poziva na dopunu, predstavlja ograničenje predlagateljevog prava na pristup sudu. Time je povrijeđeno njegovo pravo na učinkoviti pravni postupak zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

8. Stoga je javni bilježnik pogrešno primijenio odredbe članka 56. i 59. ZOIP-a, propustio primijeniti članke 2. ZOIP-a i 109. ZPP-a, te je donio proturječno i pravno neodrživo rješenje. Zbog toga je žalba osnovana, pa je, primjenom članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 2. ZOIP-a, trebalo ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno postupanje.

9. U nastavku postupka predlagatelj će se pozvati da, sukladno članku 109. ZPP-a, dopuni svoj prijedlog za proglašenje nestale osobe umrlom tako da navede mjesto posljednjeg poznatog prebivališta protustranke, te predloži odgovarajući dokaz u vezi s tim podatkom.

Slavonski Brod, 26. studenog 2025.

Sutkinja

Irena Dikanović-Terzić