Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-681/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Martine Glavica, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠK, zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog ŠK protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-312/2025-9 od 13. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog ŠK odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog ŠK produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo optužnicu u kojoj se okrivljeni tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni ŠK, po branitelju odvjetniku Hinku Žerjavu, bez navođenja žalbenih osnova s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljenog nije osnovana.

5. Nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje i postojanje osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo razbojničke krađe i prijetnje. Naime, žalitelju prije svega valja ukazati da se podignutom optužnicom okrivljenik tereti samo za počinjenje kaznenog djela razbojničke krađe iz čl. 231. st. 1. KZ/11, ali ne i prijetnje. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da iz dokaza na kojima se temelji optužnica, a prije svega iskaza žrtve ZK, zatim svjedoka UK, te snimke video nadzora inkriminiranog događaja proizlazi potrebiti stupanje vjerojatnosti da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme na inkriminiranom mjestu u trgovini uzeo bocu žestokog pića, što sam potvrđuje, te bez namjere plaćanja napustio trgovinu, da bi izvan trgovine s ciljem da ukradenu stvar zadrži u odnosu na ZK na inkriminirani način uporabio silu i prijetnju, te na taj način počinio kazneno djelo za koje se tereti.

6. Također nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen, s tvrdnjom da nije točno da ne ostvaruje prihode i da čini kaznena djela imovinsko karaktera kako bi ostvario materijalna sredstva za egzistenciju, s time da iz kaznene evidencije proizlazi da nije evidentiran kao počinitelj kaznenih djela protiv imovine nakon 2022. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da okrivljenikova višestruka kaznena osuđivanost, u periodu od 2012. do 2022. isključivo za kaznena djela imovinsko karaktera, između ostalog i na višegodišnje kazne zatvora (presudom iz 2022. osuđen je na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i jednog mjeseca), ukazuje na okrivljenikovu sklonost, upornost i kontinuitet u činjenju kaznenih djela protiv imovine od kojeg činjenja ga nije odvratilo ni višekratno izdržavanje kazne zatvora. Zbog navedenih razloga pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji realna bojazan da bi okrivljenik mogao ponoviti kazneno djelo, tim više što nema stalno zaposlenje, pa time niti stalne izvore prihoda, zbog čega je razumno zaključiti da kaznena djela protiv imovine čini i radi pribavljanja materijalnih sredstava potrebnih za egzistenciju, čiji sastavni dio kod okrivljenika očito predstavlja i konzumacija alkohola. Stoga nije u pravu okrivljenik kada osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti. Također, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je za preveniranje iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, jer zbog njegove upornosti, odlučnosti i kontinuiteta u činjenju kaznenih djela protiv imovine, nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza, tim više što okrivljenika od ponovnog počinjenja kaznenog djela za koja je osnovano sumnjiv nije odvratilo višekratno izdržavanje kazne zatvora.

8. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 26. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke