REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1439/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja PECOLAJ d.o.o., OIB 19967284450, Nova Gradiška, Ljudevita Gaja 18, kojeg zastupa punomoćnica Ana Petrić, odvjetnica u Novoj Gradiški, A. Stepinca 2, protiv tuženika BLUE IRIS RESOLUTION d.o.o., OIB 87064273078, Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, (ranije HETA ASSET RESOLUTION HRVATSKA, OIB 87064273078), radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 4. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da su nepoštene, a time i ništetne odredbe t. 3., t. 4., t. 5., t. 8., t. 9. anuiteti Ugovora o financijskom leasingu motornog vozila HR/010900462, sklopljenog dana 31. kolovoza 2007. između tužitelja, kao primatelja leasinga i pravnog prednika tuženika, kao davatelja leasinga, u dijelu u kojem je ukupna vrijednost objekta leasinga u iznosu od 35.079,82 CHF (bez PDV je 28.753,95 CHF), iznos učešća u ukupnoj vrijednosti objekta leasinga od 7.015,96 CHF i ukupni iznos naknade od 40.823,57 CHF (bez PDV je 39.787,80 CHF), a sve određeno u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja te u dijelu u kojem je mjesečni anuitet kao i sve obveze iz Ugovora obračunavaju, iskazuju i izvršavaju u izabranoj stranoj valuti (CHF kao valuta Ugovora) jer tužitelj nije u cijelosti bio informiran o svim bitnim parametrima, suprotno savjesnosti i poštenju što je izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama.

II. Utvrđuje se da je nepoštena, a time i ništetna odredba t. 6. Ugovora o financijskom leasingu motornog vozila HR/010900462, sklopljenog dana 31. kolovoza 2007., između tužitelja, kao primatelja leasinga i pravnog prednika tuženika, kao davatelja leasinga, u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, na način da se određuje promjenjiva kamatna stopa koja ovisi o pridržanom pravu mijenjanja visine kako učešća tako i obroka leasinga na osnovi jednostrane odluke tužene kreditne institucije i vezana uz određenu valutnu klauzulu o kojim uvjetima i kriterijima za promjenu kamatne stope tužitelj nije bio upoznat pa tako ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije bila dovoljno određena, jasna ni razumljiva, a o njoj tužitelj nije mogao pregovarati.

III. Utvrđuje se da su nepoštene, a time i ništetne odredbe t. 7., t. 13., t. 14., t. 15. Ugovora o financijskom leasingu motornog vozila HR/010900462, sklopljenog dana 31.kolovoza 2007., između tužitelja, kao primatelja leasinga i pravnog prednika tuženika, kao davatelja leasinga, kojim su određene ulazne i izlazne naknade, uključivo pogonski troškovi koji su izričito sadržani u obroku leasinga i pogonski troškovi koji nisu, troškovi opomena, zateznih kamata, troškovi osiguranja, naplaćene bez dogovora s tužiteljem i bez ikakvog kriterija vezanog uz stvarni trošak, na način da je tužitelj morao pristati na unaprijed formuliranu odredbu o tzv. ulaznoj i/ili izlaznoj naknadi, bespogovorno te izvan ugovorenih parametara čime je uzrokovana neravnoteža na štetu tužitelja.

IV. Nalaže se tuženiku BLUE IRIS RESOLUTION d.o.o., OIB 87064273078, Zagreb, Trg žrtava fašizma 5 (ranije HETA Asset Resolution Hrvatska, društvo za financiranje d.o.o., OIB 87064273078, MBS [matični broj subjekta] iz Zagreb, Slavonska avenija 6a) da tužitelju PECOLAJ d.o.o., OIB 19967284450, Nova Gradiška, Lj. Gaja 18, vrati iznos od 675,67 EUR stečenog bez osnove na ime razlike između iznosa stvarno plaćenih obroka prema obračunu tuženika primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose obroka prema početnom otplatnom planu sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam

postotna

poena,

koja

teče

na

iznose:

od 4,51 EUR od 18. listopada 2008. do isplate,

od 4,47 EUR od 21. studenog 2008. do isplate,

od 4,05 EUR od 16. prosinca 2008. do isplate,

od 4,41 EUR od 23. siječnja 2009. do isplate,

od 4,37 EUR od 27. veljače 2009. do isplate,

od 20,35 EUR od 20. ožujka 2009. do isplate,

od 20,56 EUR od 3. travnja 2009. do isplate,

od 20,18 EUR od 25. travnja 2009. do isplate,

od 23,03 EUR od 25. travnja 2009. do isplate,

od 22,94 EUR od 28. svibnja 2009. do isplate,

od 22,43 EUR od 7. srpnja 2009. do isplate,

od 22,25 EUR od 11. kolovoza 2009. do isplate,

od 24,71 EUR od 22. rujna 2009. do isplate,

od 20,03 EUR od 25. studenog 2009. do isplate,

od 39,94 EUR od 10. prosinca 2009. do isplate,

od 39,53 EUR od 27. siječnja 2010. do isplate,

od 27,39 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,

od 29,31 EUR od 5. svibnja 2010. do isplate,

od 17,41 EUR od 5. lipnja 2010. do isplate,

od 18,99 EUR od 23. srpnja 2010. do isplate,

od 19,31 EUR od 28. kolovoza 2010. do isplate,

od 19,17 EUR od 28. rujna 2010. do isplate,

od 18,78 EUR od 26. listopada 2010. do isplate,

od 59,76 EUR od 22. prosinca 2010. do isplate,

od 7,23 EUR od 1. veljače 2011. do isplate,

od 52,17 EUR od 29. ožujka 2011. do isplate,

od 20,16 EUR od 1. lipnja 2011. do isplate,

od 21,20 EUR od 25. lipnja 2011. do isplate,

od 22,34 EUR od 27. srpnja 2011. do isplate,

od 22,60 EUR od 27. kolovoza 2011. do isplate,

od 22,09 EUR od 2. rujna 2011. do isplate.

V. Nalaže se tuženiku BLUE IRIS RESOLUTION d.o.o., OIB 87064273078, Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, (ranije HETA Asset Resolution Hrvatska, društvo za financiranje d.o.o., OIB 87064273078, MBS [matični broj subjekta] iz Zagreb, Slavonska avenija 6a) da tužitelju PECOLAJ d.o.o.,OIB 19967284450, Nova Gradiška, Lj, Gaja 18, vrati iznos od 2.548,87 EUR stečenog bez osnove, na ime razlike u iznosu obroka primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na obroke primjenom tečaja na dan sklapanja Ugovora sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, koja teče, kako slijedi:

od 84,14 EUR od 18. listopada 2008. do isplate,

od 19,70 EUR od 21. studeni 2008. do isplate,

od 10,52 EUR od 16. prosinca 2008. do isplate,

od 46,83 EUR od 23. siječnja 2009. do isplate,

od 46,64 EUR od 27. veljače 2009. do isplate,

od 34,95 EUR od 20. ožujka 2009. do isplate,

od 29,87 EUR od 3. travnja 2009. do isplate,

od 49,48 EUR od 25. travnja 2009. do isplate,

od 32,15 EUR od 28. svibnja 2009. do isplate,

od 29,51 EUR od 7. srpnja 2009. do isplate,

od 29,03 EUR od 1. kolovoza 2009. do isplate,

od 60,17 EUR od 22. rujna 2009. do isplate,

od 33,39 EUR od 25. studenog 2009. do isplate,

od 31,63 EUR od 10. prosinca 2009. do isplate,

od 86,52 EUR od 27. siječnja 2010. do isplate,

od 105,12 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,

od 52,63 EUR od 5. svibnja 2010. do isplate,

od 56,72 EUR od 5. lipnja 2010. do isplate,

od 152,67 EUR od 23. srpnja 2010. do isplate,

od 91,20 EUR od 28. kolovoza 2010. do isplate,

od 93,33 EUR od 28. rujna 2010. do isplate,

od 74,71 EUR od 26. listopada 2010. do isplate,

od 228,87 EUR od 22. prosinca 2010. do isplate,

od 107,06 EUR od 1. veljače 2011. do isplate,

od 215,38 EUR od 29. ožujka 2011. do isplate,

od 243,07 EUR od 1. lipnja 2011. do isplate,

od 138,70 EUR od 25. lipnja 2011. do isplate,

od 158,79 EUR od 27. srpnja 2011. do isplate,

od 136,21 EUR od 27. kolovoza 2011. do isplate,

od 57,55 EUR od 2. rujna 2011. do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 687,50 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.642,44 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. lipnja 2023. podnio tužbu protiv HETA ASSET RESOLUTION HRVATSKA d.o.o.(sada BLUE IRIS RESOLUTION d.o.o.), u kojoj tvrdi da su tužitelj i prednik tuženika 31. kolovoza 2007., sklopili Ugovor o financijskom leasingu motornog vozila HR/010900462. u iznosu od 35.079,82 CHF, koji će se isplaćivati u 48 mjesečnih rata, u mjesečnim ratama u iznosu od 668,13 CHF, s iznosom učešća od 7.015,96 CHF s realnom kamatnom stopom od 9,0355%, da je HETA ASSET RESOLUTION HRVATSKA d.o.o. pravni sljednik davatelja leasinga Hypo Leasing Kroatien društvo za financiranje d.o.o., da je rješenjem HANFA-e utvrđeno, nadzorom nad HETA ASSET RESOLUTION HRVATSKA d.o.o., da je tuženik neopravdano i jednostrano mijenjao kamatnu stopu na štetu tužitelja, neovisno o tome radi li se o potrošaču ili pravnoj osobi, da se s obzirom na u kolektivnom sporu utvrđenu ništetnu valutnu klauzulu u CHF primjenjuje nepoštena valutna klauzula i na leasing društva, kao i na banke, kao proširene objektivne i subjektivne granice pravnog učinka presude po kolektivnoj tužbi, da je utvrđeno da je promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom kreditne institucije ništetna za pravne osobe jednako kao i za potrošače, da su odredbe ugovora kojima su ugovorene ulazne i izlazne naknade, naplaćene bez dogovora s tužiteljem i bez ikakvog kriterija vezanog za stvarni trošak uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja pa su ništetne, stoga tužitelj traži utvrđenje ništetnosti jer na tužitelja zaštita potrošača iz kolektivnog spora ne primjenjuje izravno, kao i povrat plaćenog na temelju stjecanja bez osnove, a iznos od 3.162,64 EUR potražuje na ime preplaćene glavnice, valutne klauzule i kamatne marže.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti suda, navodi da iz činjenice da je primatelj leasinga trgovačko društvo koje je predmetni ugovor sklopilo u okviru svoje profesionalne djelatnosti proizlazi da je tužitelj bio dužan primijeniti stupanj pažnje dobrog stručnjaka, da navodnu ništetnost ugovornih odredbi nije dokazao, da su neosnovani navodi tužbe kojima se tužitelj poziva na rješenja HANFA-e jer iz tih rješenja ne proizlazi da bi ugovorne odredbe o kamatnoj stopi bile ništetne, i da tužitelj nije dokazao da bi se ta rješenja odnosila na predmetni Ugovor o leasingu, da je način određivanja kamatne stope kako je ugovoren čl. 6. Ugovora o leasingu dopušten, da visina tromjesečnog LIBOR-a ne ovisi o volji ugovornih strana, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s propisima na snazi u Republici Hrvatskoj na dan sklapanja ugovora, kao i da tužitelj nije dokazao da su napravljene promjene kamatne marže, da u predmetnom postupku ne postoji mogućnost izravne ni neizravne primjene utvrđenja iz kolektivnog spora jer je tužitelj pravna osoba i nema status potrošača, da tuženik nije bio zakonski obvezan biti upoznat s valutnim rizicima niti imati sustav upravljanja valutnim rizikom pa nije bio ni dužan klijente o takvim rizicima posebno upozoravati pa nije postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, o njima se pojedinačno pregovaralo te nisu uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, da tužitelj tijekom otplate nije podnosio nikakve prigovore te je prihvaćao ugovorni način plaćanja leasinga, da je tužitelju prilikom sklapanja ugovora o leasingu predan otplatni plan, da u vrijeme sklapanja ugovora o leasingu ni jednoj ugovornoj strani nije bilo poznato na koji način će se kretati tečaj kune prema CHF, već da se ne radi o fiksiranom tečaju te da do promjene može doći, zatim da su odredbe o plaćanju jednokratnog troška obrade zahtjeva i izlazne naknade jasne i nedvosmislene, razumljive i lako uočljive, da se o njima pojedinačno pregovaralo i da nisu uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, da je u ugovoru jasno navedeno da trošak obrade zahtjeva iznosi 701,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan izdavanja računa, dakle nije naveden u nekom postotku koji bi bio isti u svim ugovorima o leasingu, da tuženiku nije zabranjeno naplaćivati naknadu zbog prijevremene otplate ugovora, dakle da predmetne odredbe ugovora nisu nepoštene ni ništetne, istaknuo je i prigovor zastare te je osporio u cijelosti visinu tužbenog zahtjeva, stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev.

3. S obzirom na tuženikov prigovor Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški se rješenjem poslovni broj P-453/2023 od 21. rujna 2023. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio Trgovačkom sudu u Zagrebu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

4. Tužitelj je podneskom od 2. svibnja 2025. uredio tužbeni zahtjev, odnosno izvršio preinaku tužbe, a sud je unatoč protivljenju tuženika preinaku tužbe dopustio rješenjem jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenja spora između stranaka, sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).

5. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o financijskom leasingu motornog vozila (str. 9. do 12. spisa), otplatni plan (str. 13. spisa), potvrdu (str.15. spisa), prijedlog izvansudske nagodbe i odgovor (str. 16. do 18. spisa) nalaz i mišljenje vještaka (str. 172. do 206. spisa).

6. Sud nije izveo tuženikov dokazni prijedlog saslušanja svjedoka ČP jer je dostava poziva prema dostavljenim podacima za svjedoka bila neuspješna, a tuženik nije postupio po pozivu suda i dostavio sudu točan podatak o OIB [osobni identifikacijski broj]u i adresi za navedenog svjedoka, kako bi ga sud mogao uredno pozvati radi saslušanja, stoga je zbog nedostavljanja točnih podataka o osobi koju bi sud trebao pozvati kao svjedoka sud odustao od izvođenja tog dokaznog prijedloga.

7. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o financijskom leasingu o glavnici u valuti CHF, promjenjivoj kamatnoj stopi, ulaznim i izlaznim naknadama te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi tih ugovora o financijskom leasingu.

9. Između stranaka nije sporno da su tužitelj, kao primatelj leasinga i prednik tužitelja, Hypo Leasing Kroatien društvo za financiranje d.o.o., kao davatelj leasinga, sklopili Ugovor o financijskom leasingu motornog vozila 31. kolovoza 2007., ni da je predmetni Ugovor otplaćen.

10. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno jesu li odredbe Ugovora o financijskom leasingu o glavnici u valuti CHF, o promjenjivoj kamatnoj stopi i o ulaznoj i izlaznoj naknadi ništetne, kao i je li za potraživanje nastupila zastara.

11. S obzirom na to da su stranke sklopile Ugovor o leasingu, prema Zakonu o leasingu („Narodne novine“ broj 135/06) radi o poslovnom odnosu na temelju kojeg se davatelj leasinga obvezuje pribaviti objekt leasinga od dobavljača objekta leasinga i primatelju leasinga odobriti pravo korištenja tog objekta na određeno razdoblje, a primatelj se obvezuje plaćati mu za to naknadu (čl. 35.). Uz opće odredbe koje ugovor o leasingu mora sadržavati i koji mora biti sklopljen u pisanom obliku, napisan na pregledan i razumljiv način primatelju leasinga (čl. 36.). Zakonom su definirani i obavezni elementi ugovora o financijskom leasingu (čl. 37). Tako ugovor o financijskom leasingu mora sadržavati podatke o iznosu učešća u ukupnoj vrijednosti objekta leasinga, otplatnu tablicu (podaci o iznosu, broju i rokovima plaćanja rata) te realnu godišnju kamatnu stopu.

12. Ugovorom o financijskom leasingu motornog vozila ugovoreno je da je predmet leasinga OPEL ASTRA GTC 1,9 CDTI, broj šasije [broj šasije]. Čl. 3. tog Ugovora ugovoreno je da je vrijednost objekta leasinga 28.753,95 CHF, iznos PDV-a je 6.325,87 CHF, ukupno 35.079,82 CHF, sve u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

13. Čl. 4. tog Ugovora ugovoreno je da iznos učešća u ukupnoj vrijednosti objekta leasinga je 7.015,96 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

14. Čl. 5. Ugovora o financijskom leasingu ugovoreno je da ukupni iznos naknada bez PDV-a je 39.787,80 CHF, iznos PDV-a je 1.035,77 CHF, a ukupni iznos naknada s PDV-om je 40.823,57 CHF, sve protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

15. Čl. 6. tog Ugovora ugovoren je iznos pojedinih naknada prema tromjesečnom Liboru 2,895 + 4.105%, realna kamatna stopa iznosi 90355%.

16. Čl. 7. tog Ugovora ugovoreno je da će davatelj leasinga obračunati primatelju leasinga jednokratni trošak obrade zahtjeva u iznosu od 701,60 CHF, protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan izdavanja računa, uvećan za PDV. Čl. 8. specificirana je otplata leasinga tako da je prva leasing rata 668,13 CHF.

17. Čl. 9. tog Ugovora ugovoreno je da se primatelj leasinga obvezuje davatelju leasinga isplatiti ugovorene rate za leasing na sljedeći način: - 48 mjesečnih rata, prva rata u iznosu od 668,13 CHF (rata bez ODV-a na iznos kamate) u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dana plaćanja. Ostale rate sadržane su u otplatnom planu. Mjesečne rate dospijevaju prvog radnog dana u mjesecu. Mjesečni iznos rate vezan je uz 3 mjesečni LIBOR.

18. Čl. 10. Ugovora o financijskom leasingu ugovoreno je da se sva plaćanja prema tom ugovoru preračunavaju u hrvatske kune po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

19. Iz navedenih odredbi proizlazi da je Ugovorom o financijskom leasingu vrijednost obveze u valuti Republike Hrvatske izražena u odnosu prema stranoj valut i CHF i da su ugovorene kamate prema promjenjivoj kamatnoj stopi kao tromjesečni LIBOR 2,895 + 4.105%, realna kamatna stopa iznosi 90355%.

20. Prvotno valja istaknuti da je tužitelj trgovačko društvo pa stoga nije potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj:79/07, dalje: ZZP) pa se na njega ne mogu primijeniti propisi o zaštiti potrošača.

21. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05 – dalje: ZOO) propisano je da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

22. Prema odredbi čl. 2. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

23. Sukladno navedenim odredbama, ugovaranje valutne klauzule je izričito dopušteno zakonskom odredbom pa odredbe Ugovora o financijskom leasingu kojim je vrijednost ugovorne obveze vezana uz odnose valute Republike Hrvatske prema valuti CHF nije protivna Ustavnu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva u smislu odredbe čl. 322. ZOO-a.

24. Pri tom valja istaknuti da je valutna klauzula instrument zaštite kojim se iznos neke ugovorene veličine veže uz tečaj strane valute, te je riječ o institutu koji je opće prihvaćen od svih subjekta i njegovo je ugovaranje uobičajena praksa u sklapanju pravnih poslova, a tužitelj je morao biti svjestan ekonomskih posljedica ugovaranja valutne klauzule te uobičajenog rizika kod ugovaranja takvog pravnog posla jer se od njega, kao poslovnog subjekta, očekuje razumna mjera obaviještenosti, pažljivosti i opreza.

25. U odnosu na tužiteljeve navode kako mu tuženik nije dao potpunu obavijest o valuti CHF i da nije bio informiran o valutnom riziku valja istaknuti da ti navode ne dovode do ništetnosti ugovora. Razlozi za ništetnost propisani su zakonskim odredbama. Kako je već obrazloženo, ugovaranje valutne klauzule je izričito dopušteno odredbom čl. 22. st .1. ZOO-a i takva ugovorna odredba nije protivna niti Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim propisima niti moralu društva. Daljnji propisani razlozi ništetnosti su nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva činidba (čl. 270. ZOO-a), uporaba sile (čl. 279. st. 3. ZOO-a), prividan ugovor (čl. 285. ZOO-a), nedopušten ili nemoguć uvjet (čl. 298. ZOO-a), zelenaški ugovor (čl. 329. ZOO-a). Tužitelj svojim činjeničnim navodima o valutnoj klauzuli ne ukazuje na niti jedan razlog ništetnosti propisan odredbama ZOO-a, stoga je ovaj sud utvrdio da predmetne odredbe ugovora nisu nepoštene ni ništetne pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi t. 3., 4. 5., 8. i 9. Ugovora o financijskom leasingu (točka I. I. izreke ove presude). Posljedično navedenom, odnosno činjenici da predmetne odredbe ugovora nisu ništetne, valjalo je odbiti i tužbeni zahtjev kojim tužitelj na ime ništetnosti tih odredbi ugovora potražuje povrat iznosa od 2.548,87 EUR (točka I.V. izreke ove presude).

26. Nadalje, tužitelj je tužbenim zahtjevom, uređenim podneskom od 2. svibnja 2025. tražio utvrđenje ništetnosti odredbe t. 6. Ugovora o financijskom leasingu, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na način da se određuje promjenjiva kamatna stopa koja ovisi o pridržanom pravu mijenjanja visine kako učešće tako i obroka leasinga na osnovi jednostrane odluke tužene kreditne institucije i vezana uz određenu valutnu klauzulu o kojim uvjetima i kriterijima za promjenu kamatne stope tužitelj nije bio upoznat, pa tako ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije bila dovoljno određena, jasna ni razumljiva, a o njoj tužitelj nije mogao pregovarati .

27. Međutim, uvidom u sadržaj odredbe čl. 6. Ugovora o leasingu je razvidno da je između tužitelja i prednika tuženika ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ali na način da se iznos pojedinih mjesečnih naknada obračunava primjenom 3 mjesečnog LIBOR 2.895 + 4.105%, a ne na način kako to tužbenim zahtjevom za utvrđenje traži tužitelj (da se određuje promjenjiva kamatna stopa koja ovisi o pridržanom pravu mijenjanja visine kako učešće tako i obroka leasinga na osnovi jednostrane odluke tužene kreditne institucije i vezana uz određenu valutnu klauzulu o kojim uvjetima i kriterijima za promjenu kamatne stope), dakle tužitelj traži utvrđenje ništetnosti odredbe na način na koji to stranke u samom ugovoru nisu ugovorile.

28. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

29. Iz Ugovora o financijskom leasingu proizlazi da je čl. 6. ugovorena naknada (kamatna stopa) i to 3 mjesečni LIBOR 2.895 + 4.105%, dakle razvidno je da se radi se o odredivom iznosu mjesečne naknade (odnosno ovisi o kretanju 3 mjesečnog LIBOR-a uvećanog za kamatnu maržu od 4.105%), budući da ugovor sadrži sve odrednice kako se ona određuje.

30. Dakle, ugovorom nije prepušteno određivanje promjenjive kamatne stope volji tuženika, odnosno na osnovi jednostrane odluke tuženika, već je ugovoreno kako će se promjenjiva kamatna stopa mijenjati i to promjenom 3 mjesečnog LIBOR-a, stoga je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti čl. 6. Ugovora o leasingu valjalo odbiti kao neosnovan jer se traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6. Ugovora o leasingu na način kako to nije bilo ugovoreno, a odredba čl. 6. kako je ugovorena po shvaćanju ovog suda nije ništetna (točka I. II. izreke ove presude).

31. Nadalje, a u vezi sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti čl. 6. Ugovora o financijskom leasingu, tužitelj je potraživao isplatu na ime preplaćenog iznosa na ime ugovorene promjenjive kamatne stope te je radi dokazivanja te sporne činjenice predložio izvođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

32. Stoga je sud radi utvrđivanja visine tog tužbenog zahtjeva u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darfin d.o.o u cijelosti budući da je izrađeno u skladu s pravilima struke, i jer stranke nisu imale primjedbi na sam matematički obračun iz nalaza i mišljenja, pa je utvrđeno da je ukupna razlika između iznosa stvarno plaćenih obroka prema obračunu tuženika primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na iznose obroka prema početnom otplatnom planu (i početnoj kamatnoj marži) 964,70 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 5.091,00 kn, što iznosi 675,67 EUR, dok je manje plaćeno 2,06 CHF, odnosno 9,22 kn, što iznosi 1,22 EUR.

33. Iako iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je tuženik ugovorenu kamatnu stopu mijenjao protivno odredbi čl. 6. Ugovora jer je osim promjene 3 mjesečnog LIBOR-a (što je ugovoreno) mijenjao i kamatnu maržu (iako je ugovorena kao fiksna, odnosno 4.105%) time je tuženik postupao protivno ugovornoj obvezi iz čl. 6. Ugovora o financijskom leasingu. Dakle tuženik je takvim postupanjem povrijedio ugovorne odredbe čime je ostvario nepripadnu korist, na štetu tužitelja, odnosno bez osnove je stekao više obračunati iznos od 675,67 EUR.

34. S obzirom na to da se radi o stjecanju bez osnove, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati povrat tako stečenog iznosa. Međutim, budući da su navedeni iznosi stečeni u razdoblju od 2008. do 2011., a tužba je podnesena 2023. protekao je petogodišnji zastarni rok, stoga je osnovan tuženikov prigovor zastare pa je valjalo odbiti tužbeni zahtjev za isplatu tog iznosa (točka I. IV. izreke ove presude).

35. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da su nepoštene, a time i ništetne odredbe t. 7., 13., 14. i 15. Ugovora o financijskom leasingu kojim su određene ulazne i izlazne naknade, naplaćene bez dogovora s tužiteljem i bez ikakvog kriterija vezanog za stvarni trošak, na način da je tužitelj morao pristati na unaprijed formuliranu odredbu o ulaznoj i izlaznoj naknadi, bespogovorno i izvan ugovorenih parametara čime je uzrokovana neravnoteža na štetu tužitelja, ističe se da je neosnovan.

36. Prvotno se ističe da t. 13., 14 . i 15., odnosno č l. 13., 14 i 15. Ugovora o financijskom leasingu ne određuju ulazne ni izlazne naknade, već je čl. 13. Ugovora o financijskom leasingu ugovoreno je da nakon podmirenja svih obveza iz prethodnog članka, Davatelj leasinga je dužan Primatelju leasinga u roku od 7 dana izdati potvrdu, kao obaviti sve ostale radnje koje bi eventualno bile potrebne prema pozitivnih propisima Republike Hrvatske u vrijeme namirenja mjesečnih rata i traženje upisa, kako bi Primatelj leasinga bez ograničenja i rezervi upisao pravo vlasništva na svoje ime. Čl. 14. se odnosi na osiguranje leasinga, a čl. 15. na razloge za prestanak leasinga, stoga tužitelj neosnovano traži utvrđenje ništetnosti tih odredbi jer njima nisu određene ulazne ni izlazne naknade.

37. Jedino se čl. 7. Ugovora o financijskom leasingu odnosi na naknadu za trošak obrade zahtjeva, a njime su tužitelj i prednik tuženika ugovorili točno određeni iznos obrade zahtjeva od 701,60 CHF, prema protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan izdavanja računa.

38. Tužitelj nije potrošač te se na njega ne mogu primijeniti propisi o zaštiti potrošača. Ovaj sud je utvrdio da nije ostvaren niti jedan razlog za ništetnost odredbe o ulaznoj i izlaznoj naknadi propisan odredbama ZOO-a, odnosno čl. 270., 279. st. 3., čl. 285., 298. ili čl. 329. ZOO-a.

39. Iz čl. 7. Ugovora o financijskom leasingu je razvidno da se radi o jasnoj, razumljivoj i lako uočljivoj odredbi kojom je iznos naknade za obradu zahtjeva točno određen u fiksnom iznosu. Tuženik ima pravo na navedenu naknadu jer je financijska institucija čija je djelatnost odobravanje korištenja predmeta leasinga i naplaćivanje naknade za tu djelatnost, a budući da je iznos te naknade točno unaprijed određen (dakle nije naveden u nekom postotku od iznosa leasinga niti ostavljen da bude određen Odlukom tuženika) dakle tužitelju je u vrijeme sklapanja ugovora bio poznat iznos koji na ime te naknade mora platiti te je znao koje će financijske posljedice za njega to imati, sud smatra da time nije uzrokovana neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Stoga tužitelj nije dokazao da su ugovorene odredbe čl. 7., 13., 14 . i 15. Ugovora o financijskom leasingu ništetne pa je odlučeno kao u točki I.III. izreke ove presude.

40. Odluka o troškova postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP- a jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu.

41. Tuženik ima pravo na trošak parničnog postupka i to (vrijednost predmeta spora 3.162,64 EUR kako je naznačena u tužbi i nije osporavana tijekom postupka):

- sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu od 200,00 EUR,

- zastupanja na ročištima 9. srpnja 2025. i 4. studenog 2025 prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, svako u iznosu od 200,00 EUR, ukupno 400,00 EUR,

- zastupanja na ročištu 19. prosinca 2024. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife, u iznosu od 100,00 EUR,

-sastava podneska od 2. svibnja 2025. i 15. svibnja 2025., prema Tbr. 8.t 1. Tarife, svako u iznosu od 200,00 EUR, ukupno 400,00 EUR,

-PDV od 25% prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 275,00 EUR, ukupno 1.375,00 EUR (točka II. izreke ove presude).

42. Tuženik nema pravo na trošak sastava podneska od 25. rujna 2025. u iznosu od 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 12,50 EUR jer njime traži produljenje roka za postupanje po pozivu suda da dostavi točne podatke o svjedoku, dakle radi se o trošku koji ne treba pasti na teret tužitelja. Također, tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 2. prosinca 2024. i 16. srpnja 2025. za svaki u iznosu od 200,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 50,00 EUR , ukupno 500,00 EUR budući da ti podnesci nisu bili potrebni za vođene parnice i njima tuženik ponavlja svoje navode.

43. Tuženiku ne pripada pravo na više zatraženi trošak zastupanja na ročištu 19. prosinca 2024. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife od 100,00 EUR, uvećano za PDV od 25,00 EUR, jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa mu je i priznat trošak prema Tbr. 9. t. 2. Tarife. Dakle tuženiku nije priznat trošak u ukupnom iznosu od 687,50 EUR (točka III. izreke ove presude).

44. Budući da tužitelj nije uspio u sporu nema pravo ni naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

U Zagrebu, 26. studenog 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka.

DNA:

- e- Oglasna ploča

- kal. 30 dana