Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-816/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Vesne Vrkić Perak kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Vuljak, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/A, zastupana po punomoćniku Damiru Metelko, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-90/2021-37 od 11. srpnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.,

r i j e š i o  je

I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-90/2021-37 od 11. srpnja 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika i tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I.Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/A, OIB: 23057039320, da tužitelju MB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 9.641,12 € (slovima: devettisućašestočetrdesetjedaneuroidvanaestcenti) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa za razdoblje do 31. srpnja 2008. po stopi od 15% godišnje; za razdoblje od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena; za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do plaćanja sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, i to na iznose kako slijedi:

-na iznos od 4,01 € koja teče od 2. studenog 2010. pa do plaćanja,

-na iznos od 23,97 € koja teče od 3. studenog 2010. pa do plaćanja,

-na iznos od 32,11 € koja teče od 2. prosinca 2010. pa do plaćanja,

-na iznos od 34,77 € koja teče od 7. prosinca 2010. pa do plaćanja,

-na iznos od 36,54 € koja teče od 2. siječnja 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 46,22 € koja teče od 11. siječnja 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 73,24 € koja teče od 2. veljače 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 31,28 € koja teče od 2. ožujka 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 40,76 € koja teče od 9. ožujka 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 26,98 € koja teče od 2. travnja 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 38,37 € koja teče od 9. travnja 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 26,24 € koja teče od 2. svibnja 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 42,92 € koja teče od 3. svibnja 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 34,19 € koja teče od 2. lipnja 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 60,25 € koja teče od 9. lipnja 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 35,45 € koja teče od 2. srpnja 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 56,24 € koja teče od 6. srpnja 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 124,78 € koja teče od 2. kolovoza 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 43,63 € koja teče od 2. rujna 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 90,42 € koja teče od 6. rujna 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 35,47 € koja teče od 2. listopada 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 64,48 € koja teče od 5. listopada 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 35,03 € koja teče od 2. studenog 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 61,86 € koja teče od 3. studenog 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 95,38 € koja teče od 2. prosinca 2011. pa do plaćanja,

-na iznos od 8.446,53 € koja teče od 3. prosinca 2011. pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/A, OIB: 23057039320, da tužitelju ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.474,63 € (slovima: dvijetisućečetristosedamdesetčetirieuraišezdesettricenta) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. srpnja 2025. do plaćanja po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je neosnovan prijebojni zahtjev tuženika u cijelosti u iznosu od 477,20 € sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedinih novčanih iznosa, pa do isplate, na način kako je to navedeno u podnesku tuženika od 26. svibnja 2025.

Dok je rješenjem prvostupanjskog suda riješeno:

"Utvrđuje se da je tužba povučena za novčani iznos od 638,75 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.“

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom tuženik pobija u cijelosti i to zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu tuženiku svih troškova parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, te članka 338. ZPP-a.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se u cijelosti protivi navodima žalbe, smatra kako je prvostupanjski sud dao u obrazloženju odluke jasne i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama, te je pravilno primijenio materijalno pravo. Tvrdi kako tužitelj nekretninu za kupnju koje je ishodio kredit nije kupio s ciljem iznajmljivanja, već da u tom stanu stanuje njegov kćerka. Predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ali je ocijenjen osnovanim žalbeni navod tuženika u pogledu postojanja bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer prvostupanjska odluka nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava a što je od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

6. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima se poziva na subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe članka 71. stavak 7. ZPP-a, odnosno ispitati je li sudac ili njemu bliska osoba imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopim i/ili valutnom klauzulom u CHF (kod tuženika ili drugih banaka) ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu, u kojem slučaju se izjavljena žalba tuženika ima smatrati (u tom dijelu) zahtjevom za izuzeće u smislu odredbe članka 73. ZPP-a, s time da tuženik istodobno predlaže i postupanje u skladu s odredbom članka 72. stavak 2. ZPP-a, za odgovoriti je da su navedeni prigovori ocijenjeni neosnovanima.

7. Naime, imajući u vidu konkretnu materijalno-pravnu osnovu postupanja na koju se poziva tuženik, ovaj sud navedene prijedloge nije ocijenio pravno obvezujućim, s obzirom na to da u konkretnom slučaju suci koji sudjeluju u ovom drugostupanjskom postupku, niti njima bliske osobe, nemaju kredit u CHF, niti postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost, pri čemu navedeno tuženik nije određeno niti tvrdio, već je predlagao da se uredujući suci preispitaju u smislu odredbe članka 71. stavak 7. ZPP-a i potom postupe u skladu s navedenim odredbama ukoliko imaju kredit u CHF, dakle, pod uvjetom, pri čemu pozitivne procesno-pravne odredbe sadržane u ZPP-u niti ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzeće, slijedom čega su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 9.641,12 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose na ime preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

9. Pobijanom presudom sud prvog stupnja utvrdio je kako je tuženik odobrio tužitelju kredit dana 27. siječnja 2006. u iznosu od 65.000,00 CHF, protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita. Iz stanja spisa vidljivo je kako je prema ugovoru o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102823299 kao namjena kredita naznačeno stambeni kredit za kupovinu nekretnine uz ugovoreni rok vraćanja od 180 mjeseci uz iznos anuiteta u visini od 527,32 CHF. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja u trenutku ugovaranja iznosi 5,39% godišnje uz valutnu klauzulu, a što nije bilo sporno među strankama. Nije sporno niti da je uslijed promjene tečaja švicarskog franka povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je trebalo plaćati tuženiku.

10. Ocjenu ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na ugovaranje otplate anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF sud prvog stupnja temelji na pravnim shvaćanjima i utvrđenjima iz pravomoćnih presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., kao i presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., koje su donesene u sporu povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača, te smatra da je sukladno članku 502. c ZPP-a vezan tim pravnim shvaćanjima u ovom postupku zbog čega temeljem provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, kojim je utvrđena visina preplate zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kunu tijekom razdoblja otplate kredita usvaja tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom, te donosi rješenje o povlačenju tužbe za iznos od 638,75 eura u odnosu na koje rješenje tuženik nije izjavio žalbu.

11. Osnovano tuženik u žalbenom postupku ukazuje kako prvostupanjski sud nije otklonio i tijekom postupka istaknuti prigovor nepotrošačke naravi Ugovora o kreditu.

12. Za primjenu propisa kojima je uređena zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi, kao prethodno pitanje, sud je dužan bez ikakve sumnje utvrditi tužiteljevo svojstvo potrošača odnosno je li zaključeni Ugovor o kreditu potrošački ugovor. Upravo o tom utvrđenju ovisi hoće li se odnos između parničnih stranaka prosuđivati prema Zakonu o zaštiti potrošača ili po odredbama Zakona o obveznim odnosima. Za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor. Pri tome je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača.

13. Kako i sam prvostupanjski sud navodi obzirom da je Ugovor o kreditu zaključen 27. siječnja 2006. u predmetu valja primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., - dalje ZZP/03).

14. Navedeni Zakon u članku 3. točka 1. daje definiciju "potrošača" pa tako navodi da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

15. Ocjena ima li neka osoba status potrošača ili ne u smislu naprijed navedene odredbe ZZP/03 mora obuhvaćati i svrhu zaključivanja Ugovora o kreditu, kao i namjenu ishođenog kredita, odnosno za što je isti utrošen.

16. Istina je kako je sud prvog stupnja 29. kolovoza 2024. uputio dopis Poreznoj Upravi radi dostave podataka je li tužitelj u sustavu porezne uprave evidentiran kao iznajmljivač stana, na što je zaprimljen odgovor, da je isti najmodavac poslovnog prostora u [adresa] na adresi [adresa] i to temeljem 2 ugovora o zakupu poslovnog prostora sa najmoprimcem DIONIZ M d.o.o. [adresa] i to Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. siječnja 2015. na određeno vrijeme od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2030., te Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. lipnja 2017. na određeno vrijeme od 10 godina, odnosno do 1. lipnja 2027.. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije bio evidentiran kod navedene Porezne uprave kao iznajmljivač stana na adresi [adresa], nego na adresi [adresa], te čime tuženik nije dokazao da je predmeti ugovor podignut u svrhu kupnje stana za iznajmljivanje.

17. Kako je već naprijed navedeno svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, odnosno svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor.

18. Ispitujući prvostupanjsku odluku u tom dijelu i to s aspekta počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, utvrđeno je da je ista počinjena, te se zbog toga prvostupanjska odluka ne može ispitati jer u pogledu iznesenih razloga posebno na utvrđenje statusa potrošača presuda proturječi stanju spisa.

19. Naime, sam tužitelj je izjavio kako je kredit podigao radi kupnje stana na adresi [adresa], kako bi u njemu živjela njegova kći koja je završavala fakultet, s time da je ona u međuvremenu odselila u Irsku, dakle nejasno je je li ista uopće živjela u navedenom stanu ili ne, da je on kratko vrijeme stan iznajmljivao, a zatim prodao.

20. Iako je očito status potrošača u odnosu na tužitelja problematiziran i sporan, sud nije detaljnije utvrdio kada je i koliko dugo tužitelj iznajmljivao predmetni stan, odnosno je li u njemu uopće stanovala njegova kći, kao i kada je stan prodan. Također je prvostupanjski sud u smislu navedenih odredbi ZZP/03 radi utvrđivanja statusa potrošača tužitelja, kao što je to i predložio tuženik, trebao zatražiti podatak od Porezne uprave je li tužitelj bio evidentiran kao iznajmljivač stana upravo na adresu [adresa], od vremena kupnje stana pa do njegove prodaje, a ne zatražiti kakav je status tužitelja u ovom trenutku u odnosu na nekretnine koje eventualno iznajmljuje jer isto nije relevantno za određivanje statusa potrošača tužitelja u odnosu na ishođeni kredit.

21. Stoga, zaključak suda prvog stupnja o između parničnih stranaka spornom svojstvu tužitelja kao potrošača, za sada se ne može prihvatiti. To stoga što status tužitelja kao potrošača, nije na pouzdan način utvrđen, niti činjenično u dovoljnoj mjeri raspravljen, čemu tuženik osnovano prigovara u žalbi.

22. Slijedom izloženih razloga, opisana bitna povreda parničnog postupka utjecala je na donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a, prihvaćena žalba tuženika, prvostupanjska presuda je ukinuta i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

23. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će navedene povrede na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, prvenstveno sporno pitanje svojstva tužitelja kao potrošača, o čemu će dati jasne, neproturječne i relevantne razloge, imajući pri tome u vidu prethodno izložene kriterije za ocjenu svojstva potrošača, po potrebi će dodatno saslušati tužitelja na sporne okolnosti i zatražiti relevantne podatke od Porezne uprave, nakon čega će, ovisno o utvrđenom, odlučiti treba li se predmetni odnos između parničnih stranaka prosuđivati prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ili prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, te će ovisno o tome, cijeneći sve provedene dokaze, donijeti pravilnu i zakonitu odluku i to na način da iznese jasne razloge o svim odlučnim činjenicama i istaknutim prigovorima.

24. Točka II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

25. Kako je rješenje prvostupanjskog suda kojim je utvrđeno povlačenje tužbe za iznos od 638,75 eura nepobijano isto ostaje neizmijenjeno.

U Vukovaru, 26. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Vrkić Perak