Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-562/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja DM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Robertu Jančiku, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode prijenosa, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-834/2025-5 od 1. srpnja 2025., dana 26. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I.. Odbija se žalba ovršenika, kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Ovr-834/2025-5 od 1. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbija se prijedlog ovršenika za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj agenciji (dalje FINA) da u cijelosti odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem ovršne isprave – presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. P-207/2024 od 31. svibnja 2024.

Zaključkom sadržanim u pobijanoj odluci ovršenik je upućen da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ).

Žalbu protiv prvostupanjskog rješenja podnosi ovršenik pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) i predlaže pobijanu odluku preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

Žalba nije osnovana.

Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

Ovršenik je podnio prijedlog za donošenje rješenja kojim se FINA-i nalaže odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, uz obrazloženje da će njemu nastati nenadoknadiva šteta jer da spram ovrhovoditelja ima potraživanja , s osnova različitih ugovora, u iznosu od preko 3.000.000,00 eur.

Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno i zakonito postupio kada je odbio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, jer nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 65. st. 1. OZ-a.

Naime, prema navedenoj odredbi OZ-a, sud će donijeti rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate novčane tražbine, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom izravne naplate pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako je uz to ispunjena (kumulativno) koja od pretpostavki iz toč. 1. do 10. čl. 65. st. 1. OZ-a.

Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je za prihvaćanje prijedloga ovršenika ispunjen zakonski uvjet iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a obzirom da je Zaključkom sadržanim u pobijanom rješenju ovršenik upućen u parnicu iz razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, međutim, da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom izravne naplate pretrpio nenadoknadivu štetu.

I po stavu ovog suda, ovršenik, kada predlaže odgodu ovrhe, mora učiniti vjerojatnim postojanje ne bilo kakve štete ili štete koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku za ovršenika, već štetu koja je nenadoknadiva ili teško nadoknadiva, te u čemu bi se takva šteta sastojala. Teret dokazivanja te vjerojatnosti je uvijek na predlagatelju - ovršeniku. U prijedlogu međutim, ovršenik jedino ističe svoje tražbine spram ovrhovoditelja, a ne navodi niti objašnjava okolnosti kojima se čini vjerojatnim da bi mu nastupila nenadoknadiva šteta koju ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja.

Ovršenik koji tvrdi da će mu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta mora dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualni naknadni povrat iznosa koji će u postupku izravne naplate biti zaplijenjen i prenesen, a što se dokazuje odgovarajućim ispravama (npr. izvadak iz zemljišne knjige, potvrda Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu motornog vozila, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnom statusu ovrhovoditelja i slično).

Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo donošenjem pobijanog rješenja, te u svojoj odluci dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća ispravnim i ovaj sud. Stoga je odlučeno kao u izreci na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi sa čl. 21. OZ-a.

Ovršeniku, budući da nije uspio u žalbenom postupku, nisu priznati troškovi sastava žalbe (čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a).

Zaključak, koji je sadržan u pobijanom rješenju i protiv koje nije dopuštena žalba (čl. 11. st. 5. OZ-a), ostaje neizmijenjen.

U Rijeci 26. studenog 2025.

Sudac

Larisa Gačanin