Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-750/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Noemi Butorac, kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Đorđa Benussi, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Milan Rimay, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva u Zagrebu Glamuzina & Grošeta d.o.o., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog u Zagrebu, poslovni broj P-7703/2024-11 od 29. srpnja 2025. i dopunskog rješenja Općinskog građanskog u Zagrebu, poslovni broj P-7703/2024-14 od 1. rujna 2025., 26. studenog 2025.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7703/2024-11 od 29. srpnja 2025 i dopunsko rješenje 7703/2024-14 od 1. rujna 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je

" I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 628-50- 2769752 sklopljenog dana 15. travnja 2005. između tužitelja JT i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., kojom odredbom je ugovorena obveza plaćanja jednokratne naknade u visini od 3,30% od iznosa kredita.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju JT iznos od 568,89 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2005. do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2007. određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu broj 628-50- 2769752 sklopljenog dana 15. travnja 2005. između tužitelja JT i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., koja odredba glasi: ''Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.".

IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju JT iznos od iznos od 159,88 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 21. listopada 2010. do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015., koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 591,37 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. srpnja 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

1.1. Dopunskim rješenjem odlučeno je:

"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju JT daljnji parnični trošak u iznosu od 131,25 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 29. srpnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbiti uz obvezu tužitelju naknaditi troškove tuženika, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno raspravljanje, uz naknadu troškova žalbe. Tuženik pobija i dopunsko rješenje, koje se odnosi na troškove postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredbe članka 3 Ugovora o kreditu broj 628-50-2769752 od 15. travnja 2005, koji su sklopile parnične stranke, a kojim je ugovorena obveza plaćanja iznosa jednokratne naknade za obradu kredita (ulazna naknada ), kao i odredbe članka 9. stavak 2. ugovora, kojim je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, te vraćanje stečenog bez osnove, odnosno onog što je tužitelj tuženiku platio na temelju tih ništetnih ugovornih odredbi.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke zaključile Ugovora o namjenskom kreditu broj 628-50-2769752 od 15. travnja 2005,, temeljem kojeg je tuženik odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje iznosu od 27.300,00 eura, za kupnju vozila, a koji ugovor ima obilježja potrošačkog kredita,

- da je u članku 3. ugovoreno da se od iznosa kredita korisniku naplaćuje jednokratna naknada prilikom korištenja kredita u visini od 3,30 %, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita ,

- da je člankom 9. stavak 2. Ugovora ugovorena mogućnost prijevremene otplate kredita, samo iz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor,

- da je tuženik učinio nespornim iznos tužbenog zahtjeva, prema kojem je tužitelju ulazna naknada naplaćena u iznosu od 4.286,30 kn/568,89 eura, 15. travnja 2005, a naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.204,60/159,88 eura dana 21. listopada 2010.,

- da tužitelj prilikom sklapanja ugovora nije imao mogućnost pregovaranja o navedenim odredbama niti mu je objašnjeno na što se naknada odnosi, niti koje troškove pokriva, te da nije upoznat sa parametrima koji određuju visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita,

- da se radi o standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavila banka, a da tuženik nije predložio dokaze na okolnosti da su predmetne odredba objašnjene tužitelju prilikom sklapanja ugovora, da su mu prezentirani parametri o kojima ovisi visina naknade, odnosno da se o tim odredbama pregovaralo.

7. Odluku o ništetnosti drugih dviju spornih ugovornih odredbi (o troškovima odobravanja kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita) prvostupanjski sud temelji na odredbama članaka 81. u vezi članka 87. ZZP/03, utvrđujući da o tome parnične stranke nisu pojedinačno pregovarale, da su odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika, da tužitelji nije imao utjecaj na njihov sadržaj što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja odnosno te su odredbe ugovora nepoštene te time i ništetne.

8. Odluku o zahtjevima za isplatama (ulaznu naknadu i naknadu za prijevremenu otplatu) prvostupanjski je sud temeljio na članku 323. stavak 1. i članku 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO), a tuženikov prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio pozivajući se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog sud Republike Hrvatske sa sjednice od 30. siječnja 2020. godine po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žalba, jer je sud dao valjane razloge za svoju odluku, pa se ista može ispitati.

10. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornoj ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kredita, nije moglo pregovarati niti je tužitelj na njezin sadržaj mogao utjecati jer je ista unaprijed nametnuta, a sama činjenica da je ista utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača te je sukladno članku 81. i 82. ZZP/03 nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.

11. U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita tuženik ne navodi koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpio prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazao na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, pa stoga pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koje je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja trajanja tog ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti).

12. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare pozivanjem na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto broj: Su-IV-47/2020 po kojem kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi jer se ovdje radi o ništetnim ugovornim odredbama, koja je ustanovljena u ovoj presudi.

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga obvezan platiti zatezne kamate na od dana kada je stekao iznose na ime ulazne i izlazne naknade.

14. Odluka o troškovima pobija se kao posljedica pogrešne odluke o glavnoj stvari, pa valja reći da je odluka o troškovima zakonita, utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelju pripada trošak pristupa na ročištu za objavu presude primjenom Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – u daljnjem tekstu Tarifa) jer se radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, jer se na tom ročištu stranci uručuje pisani otpravak presude, a od toga dana teče i rok za izjavljivanje žalbe.

15. Osnovano je sud prvog stupnja u pobijanom dopunskom rješenju odluči o pravu tužitelja na uvećanje visine naknade troškova za iznosa pdv-a, temeljem tbr. 46 Tarife.

16. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe članka 368. stavak 1. i članka 380 stavak 2 ZPP-a.

17. S obzirom da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 26. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Noemi Butorac