Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1676/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov- Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Mišiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Super Audio d.o.o. iz Zagreba, Gračansko borje 14, OIB: 08110509618, zastupanog po punomoćnici Zorani Živković, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8895/21-35 od 14. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8895/21-35 od 14. srpnja 2022.
2. Odbijaju se zahtjevi stranaka za nadoknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.800,00 kn sa zateznom kamatom od 7. svibnja 2018. do isplate (točka I. izreke), zatim nadoknaditi mu parnični trošak u iznosu od 10.750,00 kn sa zateznom kamatom od 14. srpnja 2022. do isplate (točka II.), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (točka III.).
2. Protiv presude je žalbu podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP)
2.1. U žalbi navodi da nije sporno da je pok. OG, otac tužitelja 20. srpnja 2016. od tuženika kupio harmoniku te da ju je 6. kolovoza 2016. ostavio kod tuženika na servisu. Također da nije sporno da je tužitelj nasljednik pok. OG, ali da je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu sporne tražbine, što da bi bilo suprotno dogovoru prednika tužitelja i tuženika. Ističe da je pok. OG već 6. kolovoza 2016. donio kupljenu harmoniku s nejasnom pritužbom na ton instrumenta te da je dogovoreno da će mu se dati nova harmonika istog modela i karakteristika ukoliko se ne pronađe kvar. Tuženik da je pregledao harmoniku i utvrdio da nema kvara te je pokušao kontaktirati prednika tužitelja radi dogovora o preuzimanju nove harmonike, čak da mu se obratio i dopisom 16. kolovoza 2016. radi narudžbe i isporuke nove zamjenske harmonike, ali da mu se dopis vratio neuručen. Navodi da mu se tužitelj obratio tek godinu i pol dana nakon smrti oca sa zahtjevom da mu se preda prijeporna harmonika koju je u međuvremenu prodao drugoj osobi.U svakom slučaju smatra da tužitelj nema pravo tražiti da mu se preda predmetna harmonika niti pravo na isplatu, jer da je između njegovog prednika i tuženika postojao jasan dogovor prema kojemu je tuženik trebao predati novu harmoniku.
2.2. Navodi da je u više navrata pokušavao doći u kontakt s prednikom tužitelja bez uspjeha, pa kako je prošlo dugo razdoblje u kojemu se nitko nije javljao, da je opravdano smatrao da je prednik tužitelja napustio posjed predmetne pokretnine s namjerom da se odrekne vlasništva, u smislu čl. 132. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; ZV). Tvrdi da nije životno ni logično da čuva stvari koje su mu ostavljene godinu i pol dana, budući da se ne bavi skladištenjem stvari, već prodajom, te da nije u obvezi skladištiti i čuvati tuđu stvar. Unatoč svemu da je bio voljan predati tužitelju novu harmoniku zbog svoje poslovne prakse, a ne zato što smatra da je to dužan učiniti.
3. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava izložene navode tuženika te predlaže žalbu odbiti i obvezati tuženika da mu nadoknadi trošak sastava tog podneska.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 13.800,00 kn koji predstavlja vrijednost harmonike koja je bila predmetom kupoprodajnog ugovora između prednika tužitelja OG i tuženika 20. srpnja 2016.
7. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja je utvrdio da je otac tužitelja 20. srpnja 2016. u dućanu tuženika u Zagrebu kupio harmoniku marke Weltmeister, serijski broj [serijski broj], proizvedenu 2016., da je 6. kolovoza 2016. vratio harmoniku na servis, da je OG umro **.**.2016., da je tuženik pokušao stupiti u vezu s prednikom tužitelja bez uspjeha te je u konačnici, nakon godinu i pol dana prodao harmoniku trećoj osobi. Iz iskaza tužitelja utvrđuje da je, nakon što je doneseno rješenje o nasljeđivanju prema kojemu je on postao nasljednikom harmonike, pokušao riješiti s tuženikom pitanje obeštećenja, pri čemu mu je tuženik nudio drugu novu harmoniku, ali je tužitelj inzistirao ili na harmonici koja je bila predmetom kupoprodaje ili na povratu kupoprodajne cijene. Iz iskaza zastupnika tuženika ČG utvrđuje da je otac tužitelja bio dugogodišnji cijenjeni kupac različitih proizvoda, da je nakon kupnje harmonike vratio instrument žaleći se da mu na klavijaturi nešto čudno zvuči i zamolio da se pošalje na servis, što je i učinjeno, s tim što je odmah postignut dogovor da će mu tuženik dati novu harmoniku ukoliko nakon toga ne bude zadovoljan. Iz iskaza nadalje utvrđuje da je u servisu ustanovljeno da je harmonika ispravna, te da nije potreban popravak, nakon čega je pokušao stupiti u vezu s kupcem, pa kako u tome nije uspio, da je nakon više od godine dana harmonika prodana trećoj osobi. Iz iskaza svjedoka ŠG i FG utvrđuje istovjetne činjenice oko vraćanja harmonike, slanja na servis te pokušaja stupanja u kontakt sa prednikom tužitelja te u konačnici o prodaji harmonike trećoj osobi.
8. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja prije svega ocjenjuje da su neosnovane tvrdnje tuženika da je harmoniku stekao prisvojenjem, uz obrazloženje da je harmonika bila u vlasništvu prednika tužitelja, a u trenutku njegove smrti je postala vlasništvo tužitelja pa da se ne radi o stvari koju nitko nije imao u svom posjedu, a što bi bila pretpostavka za stjecanje vlasništva prisvojenjem u smislu odredbe čl. 131. ZV-a. Pritom ocjenjuje da je tuženik izvršavao faktičnu vlast vlasnika te nije imao posjed stvari, već je bio pomoćnik u posjedovanju u smislu odredbe čl. 12. ZV-a.
9. Prema stajalištu suda prvog stupnja harmonika je, kao dio imovine tužitelja, prešla u imovinu tuženika bez osnove, jer je tuženik pogrešno smatrao da je stekao pravo vlasništva zbog čega da mu je dužan vratiti harmoniku, a ako to nije moguće, naknaditi mu njezinu vrijednost. Budući da je utvrđeno da je harmonika prodana trećoj osobi te da je kupoprodajna cijena harmonike iznosila 13.800,00 kn, ocjenjuje da je to iznos kojeg je tuženik dužan isplatiti tužitelju, sve primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO).
9.1. Nadalje ocjenjuje da tužitelj ima pravo i na zateznu kamatu u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a od dana kada se tužitelj preporučenom pošiljkom 7. svibnja 2018. obratio tuženiku, od kojeg datuma je tuženik nepošteni stjecatelj. Odluku o parničnom trošku sud prvog stupnja je donio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak zastupanja odvjetnika, u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa) u ukupnom iznosu od 10.750,00 kn.
10. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda na koju ukazuje tuženik u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Relevantno činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, te je mjerodavno materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim.
11. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 129. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ 48/03, 81/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje ZN), prema kojoj u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo (st. 1.). U istom času nasljednik stječe ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika ako što drugo ne proizlazi iz njegove pravne naravi (st. 2.). To znači da je tužitelj kao nasljednik pok. OG postao vlasnikom harmonike koju je njegov otac dao na servis časom smrti ostavitelja.
12. Prema čl. 2. ZV-a predmet prava vlasništva i drugih stvarnih prava može biti svaka pokretna (pokretnina) ili nepokretna stvar (nekretnina), osim onih koje nisu za to sposobne. Tužitelj je kao vlasnik stvari, bio ovlašten s tom stvari činiti što ga je volja i svakog drugog od toga isključiti, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, a između ostalog je imao pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari, kako je propisano čl. 30. ZV-a. Stoga je bio opravdan zahtjev tužitelja za predajom te pokretnine, a koji zahtjev tuženik nije mogao uvažiti zbog toga što je u međuvremenu harmonika prodana drugoj osobi. Utoliko je pravilno stajalište suda prvog stupnja da tužitelj ima pravo na naknadu vrijednosti harmonike prema pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a te pravo na zateznu kamatu od dana kada je primio zahtjev tužitelja za predaju harmonike, u skladu s čl. 1115. ZOO-a.
13. Treba dodati da ovaj sud ocjenjuje pravilnim stajalište suda prvog stupnja da tuženik nije stekao vlasništvo harmonike prisvojenjem, u smislu odredbe čl. 131. ZV-a koje stajalište je argumentirano i na zakonu utemeljeno obrazloženo.
14. Na žalbene navode tuženika da nije bio dužan čuvati stvar koja mu je predana te da bi imao pravo na naknadu zbog čuvanja i skladištenja stvari, treba odgovoriti da prema čl. 2. ZPP-a sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku, pa kako tuženik u tom smislu nije postavio određeni zahtjev, iznošenje takvog prigovora nema utjecaja na zakonitost pobijane presude.
15. Zbog izloženog je valjalo žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.
16. Zahtjevi stranaka za nadoknadu troškova žalbenog postupka su odbijeni i to zahtjev tuženika zato što sa žalbom nije uspio, a zahtjev tužitelja zato što je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a.
U Rijeci, 26. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Helena Vlahov-Kozomara
