REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7365/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ŠN, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljene ŠN, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković od 7. srpnja 2025., KLASA: 211-07/25-3/10594, URBROJ: 511-03-12-25-1, u sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu prigovora okrivljene ŠN, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci prekršaja na način da je okrivljena ŠN, ponašanjem činjenično opisanim u točki 1.) izreke prekršajnog naloga, počinila prekršaj iz članka 223. stavka 2. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II. Uslijed odluke u točki I. izreke ove presude, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljenoj ŠN za prekršaj iz točke 1.) izreke prekršajnog naloga izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 eura (tristodevedeset eura) koju kaznu je dužna platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

III. U ostalom se dijelu prigovor okrivljene ŠN odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.

IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena ŠN obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljena ŠN proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u točki 1.) izreke prekršajnog naloga, počinila prekršaj iz članka 216. stavka 1. točka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 216. stavku 3. istog Zakona, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenica je na ime troškova prekršajnog postupka dužna naknaditi iznos od 66,36 eura.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „A“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.

2. Okrivljena ŠN je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o novčanoj kazni, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona

5. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo, u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki 1.) izreke pobijanog prekršajnog naloga, u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenice, povrijedilo materijalno prekršajno pravo.

5.1. Naime, prvostupanjsko tijelo je, djelom činjenično opisanim u točki 1.) izreke prekršajnog naloga, okrivljenicu proglasilo krivom za prekršaj iz članka 216. stavka 1. točke 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 216. stavku 3. istog zakona.

5.2. Konkretno, prvostupanjsko tijelo je okrivljenicu za prekršaj činjenično opisan u točki 1.) izreke pobijanog prekršajnog naloga proglasilo krivom „što je dana 14.06.2025. godine u 20:40 sati u gradu OPUZEN, na kolniku ulica ZAGREBAČKA, kao VOZAČ u prometu na cesti upravljala motornim vozilom L3 – motociklom marke KAWASAKI ZX 6R 636, registarske oznake [registarska oznaka], prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom „A“ kategorije“, smatrajući da je okrivljenica na taj način počinila prekršaj iz članka 216. stavka 1. točke 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 216. stavku 3. istog Zakona

5.3. Međutim, odredba članka 216. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje kada osoba može steći pravo na samostalno upravljanje vozilom određene kategorije, dok odredba članka 216. stavka 3. istog Zakona propisuje da će se za prekršaj kazniti osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje.

5.4. Iz smisla i suštine navedene zakonske odredbe izvjesno je da je pretpostavka za njenu primjenu da počinitelj nije stekao pravo na samostalno upravljanje vozilom niti jedne kategorije motornih vozila, dakle da uopće nije položio vozački ispit.

5.5. Nasuprot tome, odredba članka 223. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u stavku 2. propisuje da vozač ima pravo upravljati samo onim vozilima i kategorijama vozila koje su upisane u njegovoj vozačkoj dozvoli, dok u stavku 3. propisuje da će se za prekršaj kazniti onaj vozač koji upravlja vozilom one kategorije koja nije upisana u njegovu vozačku dozvolu, pa je jasno da ova zakonska odredba pretpostavlja da je vozač stekao pravo na samostalno upravljanje određenim kategorijama motornih vozila, ali ne i onom kategorijom vozila u čijem je upravljanju zatečen.

5.6. U konkretnom je slučaju okrivljena ŠN u točki 1.) izreke pobijanog prekršajnog naloga proglašena krivom da je „...upravljala motociklom…prije stjecanja prava na upravljanje vozilima „A“ kategorije...“, koji činjenični opis prekršaja izvjesno upućuje da okrivljenica u vrijeme inkriminiranog događaja nije stekla pravo na samostalno upravljanje motornim vozilima „A“ kategorije, ali prema stanju spisa prvostupanjskog prekršajnog tijela proizlazi da je imala pravo samostalnog upravljanja motornim vozilima „A2“ kategorije što je utvrđeno po policijskim službenicima uvidom u vozačku dozvolu serijskog broja [broj vozačke dozvole] na ime ŠN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2003.

5.7. Dakle, prekršaj za koji je okrivljenica pobijanim prekršajnim nalogom proglašena krivom, prema činjeničnom opisu, predstavlja ostvarenje elemenata bića prekršaja iz članka 223. stavka 2. i stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a ne članka 216. stavka 1. i stavka 3. istog Zakona, kako je to pogrešno i nepravilno zaključilo prvostupanjsko tijelo te time glede prekršaja iz točke 1.) izreke pobijanog prekršajnog naloga primijenilo propis koji se ne može primijeniti pa je time na štetu okrivljenice počinilo povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona.

5.8. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja činjenično opisanog, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

6. Odluka o novčanoj kazni razmatrana je uslijed odluke navedene u točki I. izreke ove presude, kao i u povodu prigovora okrivljenice koja ističe kako do sada nije prekršajno kažnjavana te da nije u mogućnosti platiti izrečenu joj novčanu kaznu s obzirom da prima minimalnu plaću od 750,00 eura. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne ili zamjenu novčane kazne opomenom.

6.1. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. Okrivljenici se ujedno ukazuje kako je ranija neosuđivanost osobe okolnost koja se očekuje od svakog građanina, zbog čega navedena okolnost ne može opravdati ublažavanje kazne.

6.2. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u izrečenoj kazni koja je primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, pri čemu se napominje da je, sukladno odredbi članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, okrivljenica bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, a što ista nije učinila pa su navodi prigovora ostali na razini paušalnog isticanja.

7. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

8. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 238. stavka 11., u vezi sa člankom 207. i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude..

Zagreb, 26. studenoga 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, Policijskoj postaji Metković u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.