Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Opatija, M. Tita 4
Poslovni broj: Povrv-351/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R I J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Mileni Ivančević u pravnoj stvari tužitelja STAN d. o. o., OIB 44374442615, Pionirska 1, 52440 Poreč, zz IR, svi zastupani po punomoćniku NR, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika MR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, dana 26. Studenog 2025. U nazočnosti zam. pun. tužitelja OR, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika NR i tuženika osobno i punomoćnika Siniše Baričevića, odvjetnika u Rijeci, temeljem odredbe čl.335 Zakona o parničnom postupku(ZPP),
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi od 26. siječnja 2023. javnog bilježnika Filipa Markovića iz Malog Lošinja i nalaže se tuženiku MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju STAN d. o. o., OIB: 44374442615, Pionirska 1, 52440 Poreč, isplati iznos od 356,31 EUR s osnova pričuve za zgradu na adesi u [adresa],sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:
• na iznos od 191,76 HRK / 25,45 EUR od 26.09.2021.,
• na iznos od 191,76 HRK / 25,45 EUR od 26.10.2021.,
• na iznos od 191,76 HRK / 25,45 EUR od 26.11.2021.,
• na iznos od 191,76 HRK / 25,45 EUR od 26.12.2021.,
• na iznos od 191,76 HRK / 25,45 EUR od 26.01.2022.,
• na iznos od 191,76 HRK / 25,45 EUR od 26.02.2022.,
• na iznos od 191,76 HRK / 25,45 EUR od 26.03.2022.,
• na iznos od 191,76 HRK / 25,45 EUR od 26.04.2022.,
• na iznos od 191,76 HRK / 25,45 EUR od 26.05.2022.,
• na iznos od 191,76 HRK / 25,45 EUR od 26.06.2022.,
• na iznos od 191,76 HRK / 25,45 EUR od 26.07.2022.,
• na iznos od 191,76 HRK / 25,45 EUR od 08.09.2022.,
• na iznos od 191,76 HRK / 25,45 EUR od 08.09.2022.,
• na iznos od 191,76 HRK / 25,45 EUR od 26.10.2022., pa do isplate ,po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 58150-270531, u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 538,27 eura, od toga na ovršni trošak od 150,00 eura ,sa zakonskom zateznom kamatom od 26. siječnja 2023. do isplate,sve u roku 15 dana.
r i j e š i o je
1. Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena za iznos od 20,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom.
Obrazloženje
1. Tužitelj kao ovrhovoditelj ,podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave-izvod iz otvorenih stavki na dan 16.11.2022.(list 16 spisa) temeljem kojeg je javni bilježnik Filip Marković iz Malog Lošinja donio rješenje o ovrsi 26. siječnja 2023. Poslovni broj Ovrv-23729/22, na koje rješenje je tuženik kako ovršenik pravovremeno podnio prigovor, predlaže da sud rješenje o ovrsi stavi izvan snage, jer da je isto neosnovano. Sud je po prigovoru ovršenika,rješenjem od 3. listopada 2023., rješenje o ovrsi stavio izvan snage i nastavio postupak kao po prigovoru povodom platnog naloga.
2. Uvidom u prigovor tuženika sud utvrđuje, da tuženik navodi, da je do 14.10.2022. redovito plaćao pričuvu u iznosu od 156,90 kuna prema uplatnicama koje je dobivao od tužitelja , nakon toga više nije bio vlasnik nekretnine, do toga dana nije dobio nikakve opomene za neplaćanje pričuve niti uplatnice preko iznosa od 156,90 kuna. Nikada nije dobio Međuvlasnički ugovor od 19.6.2021. niti je dobio uplatnice na iznos od 348,66 kuna mjesečno, smatra da je utuženo potraživanje nezakonito da bi plaćao pričuvu za poslovni prostor po 6,00 kuna po m2 a stanari u stanovima po 3,00 kune po m2 sve prema Međuvlasničkom ugovoru od 19.6.2021., ističe prigovor zastare,predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Tužitelj po punomoćniku podneskom od 23.10.2023. očitovao se na navode iz prigovora i navodi, da su suvlasnici nekretnine na adresi [adresa], povjerili upravljanje zgradom trgovačkom društvu STAN d.o.o. koji je kao upravitelj ovlašten pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve, da je visina zajedničke pričuve određena u članku 12. Međuvlasničkog ugovora, da poslovni prostor tuženika ima površinu od 58,11 m2, da pričuva po m2 od 3,00 kune i koeficijentom 2 za poslovni prostor od dana 19.6.2021. iznosi 348,66 kuna ( 46,28 eura). Tužitelj navodi da nije sporno da je tuženik u periodu od kolovoza 2021. Pa do rujna2022. Vršio uplate na račun sredstava zajedničke pričuve te iznosu od 156,90 kuna (20,82 eura), međutim, da je prema Međuvlasničkom ugovoru od 19.6.2021. bio u obvezi platiti 348,66 kuna ( 46,28 eura) mjesečno i da utuženo potraživanje predstavlja razliku uplate s osnova pričuve, da je Međuvlasnički ugovor od 19.6.2021. u skladu sa odredbom članka 375 stavak 1. I 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV)koje odredbe propisuju da Međuvlasnički ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku i sadržavati veličinu suvlasničkih djela nekretnine, uvjete i način upravljanja nekretninom, pobliže podatke o osobi koja će upravljati nekretninom, opseg poslova, te uvijete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve i drugo. Stavkom 3. Citiranog članka 375 ZV-a, da je propisano, da je Međuvlasnički ugovor valjan kad je sklopljen između većine suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine i da obveze proizlaze upravo iz odluka donesenih sukladno tim Međuvlasničkim ugovorom, osporava prigovor zastare jer da se radi o povremenom davanju koje dospijeva u kraćim razdobljima sve sukladno članku 226 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) koja tražbina zastarijeva za 3 godine. Tužitelj navodi da je tuženik nakon pokretanja ovršnog postupka koji je pokrenut 8. prosinca 2022., 9. siječnja 2023. Uplatio na račun sredstava zajedničke pričuve 20.82 eura koji iznos se odnosi na mjesečnu ratu koja dospijeva 26.9.2020., stoga povlači tužitelj djelomično tužbu za navedeni iznos a u preostalom dijelu za iznos od 356,31 eura što obuhvaća mjesečna potraživanja od kolovoza 21. do rujna 2022. u cijelosti ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti prigovor tuženika kao neosnovan.
4. U dokaznom postupku na okolnost utvrđenja osnovanosti činjenica u prijedlogu za ovrhu koji se po prigovoru tuženika ima smatrati tužbom, sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 16.11.2022, list 16 spisa, uvid u Međuvlasnički ugovor od 19.6.2021. list 17-22 spisa, uvid u ugovor upravljanja nekretninom zaključen između suvlasnika nekretnine na adresi [adresa] i STAN d.o.o. od 22. 7. 2021. lista 24-27 spisa, uvid u popis suvlasnika sa utvrđenim suvlasničkim ugovorima, list 28 spisa, uvid u neslužbenu kopiju ZK izvatka za predmetnu nekretninu, list 29-30 spisa. Uvid u obavijest tužitelja tuženiku od 23. siječnja 2023. Kojim tužitelj odgovara tuženiku na dopis tuženika zaprimljen kod tužitelja 10. Siječnja 2023. Lista 91 spisa, u kojem podnesku tužitelj navodi da od dana 1.8.2022. mjesečna zaduženja na osnovi zajedničke pričuve iznose 348,66 kuna (46,28 eura) da je provjerom karticom kupca utvrđeno da je evidentiran kao suvlasnik prostora od 1.11.2015. do 25.12.2022. i da je vršio polovične uplate na račun sredstva zajedničke pričuve nakon što je donesen Međuvlasnički ugovor 19.6.2021 Izvršen je uvid u obavijest tužitelja tuženiku od 10.11.2022. list 110 spisa te poziva tuženika na uplatu duga od 3.033,30 kuna radi otvorenih stavki za sredstva zajedničke pričuve na dan 10.11.2022., jer da od 14.10.2022. uknjižba prava vlasništva izvršena je u korist JR. Saslušan je tuženik kao stranka list 137 spisa.
5. Iz iskaza tuženika kao stranke u bitnome proizlazi da Međuvlasnički ugovor nije potpisao niti je bio pozvan na zaključenje istog niti je bio pozvan na sastanak suvlasnika, sve uplatnice koje je dobio radi plaćanja pričuve uredno je platio, smatra da nije pasivno legitimiran u ovoj parnici jer da nije niti učestvovao u zaključenju Međuvlasničkog ugovora,da isti nije potpisao i da paraf nije njegov niti je njegov broj mobitela koji je naveden u tabelarnom dijelu osoba koje su dale suglasnost za potpis Međuvasničkog ugovora, drži da je u odnosu na njega Međuvlasničkog ugovor ništetan, tek kad je dobio uplatnice od javnog bilježnika da je tad saznao za predmetno potraživanje. Ocjenom provedenih dokaza, svaki posebno i svih zajedno sud utvrđuje da je tužitelj dokazao osnovanost činjenica u prijedlogu za ovrhu koji se po prigovoru tuženik ima smatrati tužbom.
Prema odredbi članka 375 stavak 3 ZV-a odluke koje proizlaze iz Međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Prema odredbi članka 380 stavak 1. ZV-a sredstva zajedničke pričuve suvlasnici su dužni uplaćivati na račun koji je u tu svrhu otvoren prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, stavkom 4. Citiranog članka 380 ZV-a propisano je da sredstva iz stavka 1. Ovog članka suvlasnici su dužni uplaćivati mjesečno.
6. Cijeneći sve naprijed izneseno, ovaj sud je stava da je irelevantno za ovaj postupak, kako navodi tuženik, da nije zaključio Međuvlasnički ugovor, jer prema odredbi članka naprijed citiranog 375 stavak 3. ZV-a, Međuvlasnički ugovor obvezuje sve suvlasnike , ako ga je zaključila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Sredstva zajedničke pričuve dužni su plaćati suvlasnici prema odredbi članka 380 stavak 1. ZV-a. Između stranaka nije sporno, da je tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine u utuženom periodu. Iz dopisa odnosno kako to naziva tužitelj opomena od 10.11.2022. u koju je sud izvršio uvid, proizlazi, da je tužitelj pozvao tuženika na plaćanje pričuve prema izračunu prema Međuvlasničkom ugovoru od 19.6.2021. Tuženik navodi, da nije zaprimio obavijesti niti uplatnice, da je o svemu tome saznao tek kada je obaviješten od strane javnog bilježnika rješenjem od 21.12.2022.,međutim,po stavu ovog suda,t o što tuženik navodi ,da nije upoznat sa Međuvlasničkim ugovorom i da nije bio pozvan na sastanak stanara, ne exkulpira tuženika obveze plaćanja pričuve iz razloga kako je naprijed obrazloženo. Matematički izračun između stranaka nije sporan, pa s obzirom, da nije niti sporna činjenica, da je tuženik u utuženom periodu bio vlasnik nekretnine a kao vlasnik poslovnog prostora bio je u obvezi plaćati pričuvu, koja je cijena po metru kvadratnom i koeficijentu za poslovni prostor utvrđena Međuvlasničkim ugovorom, a nije niti sporna površina poslovnog prostora u utuženom periodu, stoga je sud presudio kao pod t.I izreke i održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, jer se ovaj postupak vodi kao po prigovoru platnog naloga a odredba članka 451 stavak 3. ZPP-a normira, da u odluci o glavnoj stvari sud će odučiti da li se platni nalog u cijelosti li djelomično održava na snazi ili se ukida.Neosnovan je prigovor zastare,jer se radi o tražbini,koja zastarijeva u roku od tri godine prema odredbi čl.226ZOO-a,prvi dospjeli dug na naplatu dospio je 26.9.2021,prijedlog za ovrhu je podnesen 8.12.2022,dakle u okviru zastarnog roka od tri godine.
7. Tužitelj je djelomično povukao tužbu za iznos od 20,82 eura, koji se odnosi na mjesečnu ratu koja dospijeva 26.9.2020, koji iznos je tuženik platio nakon utuženja, stoga je sud temeljem odredbe članak 193 stavak 2. ZPP-a ,riješio kao u izreci.
8. Sud je tužitelju na dosuđene iznose dosudio i zakonsku zateznu kamatu od utuženja do isplate, jer prema odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope regulirana je odredbom članka 29. Stavak 2. i 8. ZOO-a.
9. Na temelju svega naprijed iznesenog odlučeno je kao u izreci.
10 . Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i 155 ZPP-a, Sud je tužitelju dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka , kao u troškovniku tužitelja (na listu 140 spisa), i to za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 100,00 eura, trošak naknade i nagrade za javnog bilježnika 25,00 eura uvećano za 25 % PDV-a što ukupno iznosi 150,00 eura, sastav jednog obrazloženog podneska od 20.10.2023. u iznosu od 100,00 eura Tbr. 8/1, trošak pristupa na dva ročišta po punomoćniku odvjetniku , svako ročište po 100,00 eura Tbr. 9/1, ročište 7.7.2025. i 26.11.2025. sve uvećano za 25 % PDV- a 75,00 eura, trošak sudske pristojbe na odluku 13,27 eura, odnosno ukupno 538,27 eura. Sud je tužitelju na ovršni trošak dosudio zakonsku zateznu kamatu prema odredbe članka 30 stavak. 3. Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.
U Opatiji 26. studenog 2025.
S U D A C:
Milena Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana prijema iste,odnosno,od objave na e oglasnoj ploči suda.
Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
