Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1249/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, OIB: 76767369197, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv tuženice GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Matijeviću, odvjetniku iz Osijeka, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Mesne industrije Ravlić d.o.o. Osijek, Čvrsnička ulica 4, OIB: 38495941444, zastupanog po punomoćniku Peri Juriću, odvjetniku iz Osijeka i umješača na strani tužitelja ŽITO d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, Osijek, Đakovština 3, OIB: 03834418154, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1068/2023-23 od 30. srpnja 2024., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Tuženičina žalba djelomično se uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1068/2023-23 od 30. srpnja 2024.:

- potvrđuje u točkama I., III. i IV. izreke

- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.836,80 EUR sa zateznim kamatama kako je to naznačeno prvostupanjskom presudom

- preinačuje u točki II. izreke u dijelu kojim je tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos od 294,74 EUR sa zateznim kamatama na način da se taj dio tužbenog zahtjeva odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 312,50 EUR (tristo dvanaest eura i pedeset centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Nalaže se tuženici GL iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede OIB:76767369197, preda u nesmetani posjed poljoprivredno zemljište označeno kao kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 198622m², kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 12540m² i kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] od 19775m², upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodno od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za

Poslovni b 2 roj: P-1068/2023-23

Ministarstvo poljoprivrede OIB:76767369197, plati na ime naknade za korištenje poljoprivrednog zemljišta bez pravne osnove iznos od 2.131,54 EUR-a (dvijetisućestotridesetjedaneuropedesetčetiricenta) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede OIB:76767369197, naknadi parnični trošak u iznosu od 950,00 EUR-a

(devestopedeseteura), u roku od 15 dana

IV. Nalaže se tuženici GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da umješaču Mesna industrija Ravlić d.o.o., Osijek, Čvrsnička 4, OIB.: 384959414444, plati trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR-a (petstoeura), u roku od 15 dana.»

2. Protiv presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da je tuženica sa tužiteljem sklopila dva ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske.

6.1. Prvi ugovor (Ugovor 1) je sklopljen 3. prosinca 2015. i tuženici je dana na privremeno korištenje na rok od pet godina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6.2. Drugi ugovor (Ugovor 2) je sklopljen 23. svibnja 2018. i tuženici su dane na privremeno korištenje na rok od pet godina kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6.3. Rok od pet godina je istekao i tužitelj sa tuženicom nije sklopio nove ugovore o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta pa je prvostupanjski sud utvrdio da se tuženica nalazi u posjedu navedenih nekretnina bez valjane pravne osnove. Stoga je pobijanom presudom tuženici na temelju članka 165. stavak 1. ZPP-a naloženo da tužitelju navedene nekretnine preda u posjed.

6.4. Budući da je tuženica 2023. godine bila u posjedu navedenih nekretnina bez valjane pravne osnove, pobijanom presudom joj je na temelju članka 165. stavak 1. ZV-a, uz primjenu članka 2. Uredbe o načinu izračuna početne zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske te naknade za korištenje voda radi obavljanja djelatnosti akvakulture ("Narodne novine" br. 89/18.; dalje: Uredba) i Kartice partnera po nivou i naknadi do 31. prosinca 2023. naloženo da tužitelju plati naknadu u iznosu od 2.131,54 eura.

6.5. Tuženica se žali navodeći u žalbi da je sudjelovala u natječaju za sklapanje novog ugovora o zakupu za predmetne nekretnine, ali da je Povjerenstvo koje je provodilo natječaj donijelo nezakonitu i nepravilnu odluku da se predmetne nekretnine daju u zakup trgovačkim društvima Žito d.o.o. i Mesnoj industriji Ravlić d.o.o., iako je tuženica bila najpovoljniji ponuđač na tom natječaju, pa tuženica radi toga nije sklopila nove ugovore o zakupu. Nadalje u žalbi navodi da se u predmetu prvostupanjskog suda broj P-485/2022 po njezinoj tužbi vodi parnični postupak protiv Republike Hrvatske i navedenih trgovačkih društava i da odluka u tom predmetu predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak pa je stoga prvostupanjski sud bio dužan prekinuti ovaj postupak do pravomoćne odluke u predmetu broj P-485/2022.

6.6. Tuženičina tužba u predmetu broj P-485/2022 je priložena ovom spisu i iz nje proizlazi da je tuženica tužbenim zahtjevom zatražila poništenje ugovora o zakupu koje je tužitelj sklopio sa trgovačkim društvima Žito d.o.o. i Mesnom industrijom Ravlić d.o.o.

6.7. Ukoliko tuženica uspije u toj parnici i njezin tužbeni zahtjev bude usvojen, to na nikakav način neće stvoriti obvezu za tužitelja da na ponovnom natječaju sklopi ugovor o zakupu predmetnih nekretnina upravo sa tuženicom te je stoga prvostupanjski sud pravilno zaključio da ne postoje razlozi za prekid ovog postupka i da predmet spora u toj parnici nije prethodno pitanje za odluku o tužbenom zahtjevu u ovoj parnici. Stoga taj žalbeni razlog nije osnovan pa kako nije niti sporno da tuženica predmetne nekretnine drži u posjedu bez valjane pravne osnove, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom naložio tuženici da te nekretnine preda u posjed tužitelju pa je zbog tih razloga tuženičina žalba protiv tog dijela prvostupanjske presude odbijena kao neosnovana na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i taj dio prvostupanjske presude je potvrđen.

6.8. Što se tiče dijela prvostupanjske presude kojim je tuženici naloženo da tužitelju plati naknadu za korištenje predmetnih nekretnina bez valjane pravne osnove u 2023. godini u iznosu od 2.131,54 eura, stranke su Ugovor 1 za zakup kčbr. [katastarska čestica] sklopile 3. prosinca 2015. na rok od pet godina pa je taj rok istekao 3. prosinca 2020. što znači da se je tuženica cijele 2023. godine nalazila u posjedu te parcele bez valjane pravne osnove.

6.9. Člankom 31. stavkom 28. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" br. 20/18., 115/18., 98/19., 57/22.; dalje: ZPZ) propisano je da se naknada za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države bez valjane pravne osnove utvrđuje na temelju uredbe iz članka 37. tog Zakona u iznosu dvostruke početne cijene po hektaru za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području na kojem se zemljište nalazi, a stavkom 29. je propisano da će način utvrđivanja jamčevine iz stavka 25. ovoga članka ministar propisati pravilnikom iz članka 34. ovoga Zakona. Pravilnik iz članka 34. ZPZ-a je Uredba o načinu izračuna početne zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske te naknade za korištenje voda radi obavljanja djelatnosti akvakulture ("Narodne novine" br. 89/18.; dalje: Uredba) kojom je u članku 1. propisano da se tom Uredbom određuje način utvrđivanja početne zakupnine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske.

7. Navedenom Uredbom je propisano da početna cijena po hektaru za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području k. o. [katastarska općina], gdje se nalaze predmetne nekretnine, za oranice iznosi 467,00 kuna godišnje za 1 ha. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetne nekretnine, a i iz iskaza tuženice koja je navela da je na predmetnim nekretninama sijala djetelinu, proizlazi da su predmetne nekretnine u naravi oranice.

7.1. Jedan hektar ima 10000 m2 što znači da je cijena zakupa od 467,00 kuna po hektaru iznosila 0,04 kune za 1 m2. Kčbr. [katastarska čestica] ima površinu od 198622 m2 pa dvostruka početna cijena zakupa za tu nekretninu iznosi 15.889,76 kuna ili 2.108,93 eura primjenom tečaja konverzije kuna u euro od 7,53450 kuna za 1,00 euro. Stoga je tuženica taj iznos dužna platiti tužitelju na temelju citiranog članka 31. stavak 28. ZPZ- a radi posjedovanja kčbr. [katastarska čestica] bez valjane pravne osnove cijele 2023. godine.

7.2. Stranke su Ugovor 2 za zakup kčbr. [katastarska čestica] sklopile 23. svibnja 2018. na rok od pet godina što znači da je taj rok istekao 23. svibnja 2023. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženičino pravo na posjed tih nekretnina isteklo u travnju i srpnju 2022. jer je tužitelj sukladno članku 3. Ugovora 2 raspolagao tim nekretninama na način da je Ugovorom sa trgovačkim društvom Žito d.o.o. od 11. travnja 2022. dao tom trgovačkom društvu u zakup kčbr. [katastarska čestica], a Ugovorom od 20. srpnja 2022. je tom trgovačkom društvu dao u zakup kčbr. [katastarska čestica]. Međutim, takav zaključak prvostupanjskog suda nije osnovan. Člankom 3. Ugovora 2 stranke su ugovorile da se tuženici daju u zakup kčbr. [katastarska čestica] na rok od pet godina, odnosno do sklapanja Ugovora o zakupu ili drugog raspolaganja poljoprivrednim zemljištem sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Niti jedna odredba ZPZ-a ne omogućuje tužitelju da prije isteka ranijeg Ugovora o zakupu sklopi novi Ugovor o zakupu sa trećom osobom i na taj način praktički raskine raniji Ugovor o zakupu. Ugovor 2 je obvezivao tužitelja da tuženici omogući posjed kčbr. [katastarska čestica] do isteka ugovorenog roka zakupa, dakle do 23. svibnja 2023. Tužitelj je Ugovor 2 mogao raskinuti prije isteka roka na koji je sklopljen prema Općim pravilima obveznog prava, primjerice zbog neispunjavanja tuženičinih ugovornih obveza. Međutim, tužitelj nije iznio nikakve činjenice na temelju kojih bi proizlazio zaključak da je Ugovor 2 raskinut ili je na neki drugi način prestao.

7.3. Stoga je tuženica kčbr. [katastarska čestica] posjedovala na temelju valjane pravne osnove do 23. svibnja 2023., a od 24. svibnja 2023. je u neovlaštenom posjedu tih nekretnina i dužna je tužitelju platiti naknadu iz članka 31. stavak 28. ZPZ-a za razdoblje od 24. svibnja do 31. prosinca 2023. Radi se o razdoblju od 222 dana koje predstavlja 60,82 % svih 365 dana u toj godini pa je tuženica tužitelju dužna platiti 60,82 % naknade za te nekretnine. Kčbr. [katastarska čestica] imaju ukupnu površinu od 32315 m2 pa bi primjenom gore navedenih parametara za izračun početne cijene po hektaru za zakup poljoprivrednog zemljišta godišnja zakupnina za te nekretnine od 0,04 kune za 1 m2 iznosila 1.292,60 kuna, a dvostruka iznosi 2.585,20 kuna ili 343,11 eura.

7.4. Proizlazi da bi tuženica na ime naknade za korištenje predmetnih nekretnina bez valjane pravne osnove bila dužna tužitelju platiti ukupni iznos od 2.452,04 eura. Iz dopisa Grada Osijeka od 16. veljače 2024. upućenog Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku proizlazi da bi godišnja naknada za bespravno korištenje predmetnog poljoprivrednog zemljišta za 2023. iznosila 2.746,78 eura, a preostalo dugovanje iznosi 2.131,54 eura. Dakle, iz tog dopisa proizlazi da je tuženica platila tužitelju dio naknade za 2023. u iznosu od 615,24 eura pa je stoga tužitelju dužna platiti iznos od 1.836,80 eura sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2024., kako je to pravilno presudio prvostupanjski sud jer je tada tužiteljeva tražbina dospjela.

7.5. Zbog tih razloga je primjenom članka 373. točka 3. ZPP-a preinačen dio prvostupanjske presude kojim je tuženici naloženo da tužitelju plati iznos od 294,74 eura (kao razliku između pripadajućeg iznosa od 1.836,80 eura i prvostupanjskom presudom dosuđenih 2.131,54 eura) sa kamatama na način da je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen, a primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a je potvrđen dio prvostupanjske presude kojim je tuženici naloženo da tužitelju plati iznos od 1.836,80 eura sa zateznim kamatama.

7.6. Budući da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, na temelju članka 166. stavak 2. ZPP-a je potrebno odlučiti o troškovima cijelog postupka.

7.7. Tužitelj je u tužbi vrijednost predmeta spora naznačio u iznosu od 7.125,99 eura, jer je taj iznos tužbom zatražen na ime naknade za posjed predmetnih nekretnina bez valjane pravne osnove. To znači da tužitelj nije u smislu članka 37. stavak 1. ZPP-a posebno vrednovao dio tužbenog zahtjeva radi predaje posjeda predmetnih nekretnina što znači da vrijednost predmeta spora treba odrediti prema vrijednosti novčanog zahtjeva. Kako je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj zatražio dosudu iznosa od 2.131,54 eura, taj iznos predstavlja vrijednost predmeta spora.

7.8. Tužitelj je s dijelom tužbenog zahtjeva radi predaje u posjed predmetnih nekretnina, koji čini 50 % ukupnog tužbenog zahtjeva, uspio u cijelosti što predstavlja 50 % njegovog uspjeha u parnici. Sa dijelom tužbenog zahtjeva radi plaćanja naknade, koji čini preostalih 50 % ukupnog tužbenog zahtjeva je uspio u omjeru od 86,17 %, pa ukupni uspjeh tužitelja u parnici iznosi 93,08 %. Prema ocjeni ovog suda, radi se o razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi pa tužitelju na temelju članka 154. stavak 5. ZPP-a pripada naknada parničnog troška u cijelosti onako kako mu je dosuđen pobijanom presudom, a također i umješaču pa su zbog tih razloga primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a potvrđene točke III. i IV. izreke pobijane presude, a zbog istih razloga je odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP- a odbijen tuženičin zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 312,50 eura.

7.9. Tuženica se žali navodeći u žalbi da je podneskom od 27. studenog 2023. zatražila naknadu parničnog troška, a što joj prvostupanjski sud nije dosudio. Iz tog podneska proizlazi da je tužiteljica sukladno članku 164. stavak 8. ZPP-a u vezi s člankom 158. ZPP-a, a nakon što se je suglasila sa djelomičnim povlačenjem tužbe, zatražila naknadu parničnog troška za djelomično povučenu tužbu. Međutim, obzirom da je visina naknade za zastupanje sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) jednaka, kako u slučaju prvotno postavljenog zahtjeva, tako i u slučaju smanjenog tužbenog zahtjeva, tuženici ne pripada pravo na naknadu troškova koju je imala u vezi dijela tužbenog zahtjeva koji je smanjen (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1069/2024 od 12. studenoga 2024.).

Koprivnica, 26. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić