Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1359/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Aleku Koniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika INDEX PROMOCIJA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 37502434016, zastupanog po punomoćnici Vanji Jurić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3120/2019-35 od 29. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3120/2019-35 od 29. srpnja 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete od 13.139,56 EUR kao i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka od 3.125,00 EUR.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. , 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP, koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz naknadu troškova postupka tužitelju. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu žalbene navode ocijenio utemeljenima i nedokazanima uz prijedlog da se žalba odbaci kao nepravovremena (?), podredno da se odbije te da se potvrdi pobijana presuda. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe.

4. Žalba je podnesena u zakonskom roku iz članka 348. stavka 1. ZPP-a pa tuženik u odgovoru na žalbu neosnovano predlaže njezino odbacivanje.

4.1. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete prouzročene informacijama objavljenim u medijima.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne, kao i onih koje je utvrdio čitanjem isprava koje su u spisu te saslušanjem tužitelja i svjedoka, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da su na internetskom portalu Index.hr 14. listopada 2019. pod nadnaslovom „GRUPNO SILOVANJE KOD ZADARA“, objavljena tri teksta sljedećih naslova: „Sud je poslao jasnu poruku silovanoj tinejdžerici: Nebitna si“, „Traži se hitan postupak protiv suca koji je pustio osumnjičene silovatelje“ i „Prvo ju je silovalo sedam mladića, a onda je to isto napravilo pravosuđe“

- da su ispod navedenih tekstova bili objavljeni komentari čitatelja

- da je u navedenim tekstovima objavljena točna informacija da je tužitelj koji je sudac istrage Županijskog suda u Zadru pustio više osumnjičenika za opetovano seksualno zlostavljanje maloljetne djevojke da se brane sa slobode uz mjere zabrane približavanja žrtvi

- da je točna objavljena informacija o tome da je tužitelj za internetski portal Index.hr izjavio da tu svoju odluku smatra pravilnom

- da su u tekstu pod naslovom „Sud je poslao jasnu poruku silovanoj tinejdžerici:

Nebitna si“ vjerno prenesene izjave ĐLĐ, tadašnje ravnateljice Poliklinike za zaštitu djece i mladih koja je govorila o svom iskustvu u radu sa seksualno zlostavljanom djecom ne ulazeći (ni u jedan) u konkretan slučaj

- da je u tekstu pod naslovom „Traži se hitan postupak protiv suca koji je pustio osumnjičene silovatelje“ vjerno i u cijelosti objavljeno otvoreno pismo PLATFORME za reproduktivnu pravdu, Inicijative #Spasi me, Ženske sobe i Zaklade Solidarna

- da su u tekstu pod naslovom „Prvo ju je silovalo sedam mladića, a onda je to isto napravilo pravosuđe“ vjerno prenesene izjave profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu, sada pokojnog ABC, odvjetnika Antonija Volarevića, glumice, scenaristice i aktivistice ĐL i aktivistice za ljudska i ženska prava JL

- da su 19., 20. i 25. studenog 2019. u odnosu na sporne članke objavljeni zahtijevani ispravci

- da je tuženik po primitku zahtjeva za ispravak uklonio sporne komentare čitatelja

- da je odgovor pravosuđa na spolno zlostavljanje maloljetnice tema od javnog interesa

- da je u objavljenim tekstovima kritizirana odluka tužitelja kao suca istrage da petoricu osumnjičenika za kaznena djela počinjena protiv spolne slobode na štetu maloljetne žrtve pusti da se brane sa slobode

- da su granice prihvatljive kritike upućene sucima u obnašanju sudačke dužnosti šire nego granice prihvatljive kritike upućene običnim građanima i

- da tužitelj nije pretrpio neimovinsku štetu jer da nema dokaza o tome da zbog objave spornih tekstova uživa manji ugled ili čast nego prije te jer nije degradiran.

7. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je zaključio da tužitelju nije nastala neimovinska šteta te da istovremeno postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženog za naknadu štete propisani člankom 21. stavkom 4. točkom 2. Zakona o medijima ("Narodne novine" br. 59/2004., 84/2011. i 81/2013., dalje: ZM) pa je tužbeni zahtjev odbijen.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog informacija prenesenim u tekstovima naslovljenim „Sud je poslao jasnu poruku silovanoj tinejdžerici: Nebitna si“, „Traži se hitan postupak protiv suca koji je pustio osumnjičene silovatelje“ i „Prvo ju je silovalo sedam mladića, a onda je to isto napravilo pravosuđe“ koji su 14. listopada 2019. objavljeni na portalu Index.hr čiji je nakladnik tuženik, iako ne posve iz razloga kojim se rukovodio prvostupanjski sud.

11. Pravo tužitelja na ugled zaštićeno je Ustavom Republike Hrvatske kao i u okviru konvencijskog prava na privatan život iz članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija), dok je pravo tuženika na slobodu izražavanja (koja, posebno kad je riječ o medijima koji, kao u ovom predmetu, prenose informacije od javnog interesa koje utječu na javnost u tolikoj mjeri da se ona za njih može legitimno zanimati, uključuje slobodu prenošenja informacija koje uznemiruju) zaštićena istim ustavnim (i konvencijskim) okvirom. Očito je, stoga, da je u ovom predmetu riječ o suprotstavljenim ustavnim i konvencijskim pravima pa se, osim u smislu domaćeg građanskog prava (članci 21. do 23. ZM-a i članci 1045., 1046. i 1100. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ br, 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO), predmet treba ispitati uzimajući u obzir njegove ustavne i konvencijske aspekte. Posebno, potrebno je postići ravnotežu između ta dva prava koja, u načelu, zaslužuju jednako poštovanje.

12. Objavljena informacija u sva tri sporna teksta da je tužitelj, postupajući kao sudac istrage, odbio prijedlog nadležnog državnog odvjetništva i odlučio da će se petorica osumnjičenika za kaznena djela protiv spolne slobode, uključivo i za kazneno djelo silovanja, koja su počinjena na štetu maloljetne žrtve, braniti sa slobode uz mjeru zabrane približavanja žrtvi, je točna. Zbog toga nema mjesta tome da se tuženiku naloži novčana naknada štete zbog objave tih točnih informacija jer nema odgovornosti za štetu zbog povreda ugleda koja nastaje zbog iznošenja istinitih tvrdnji odnosno koja se temelji na točnim činjenicama (članak 21. stavak 4. točka 6. ZM-a). Naknadna obrazloženja tužitelja, koje ponavlja u žalbi (o tome da odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske utvrđeno da je jednom od osumnjičenika, u razdoblju od 17. listopada 2019. do 11. studenoga 2019. bilo povrijeđeno pravo na slobodu, zajamčeno člankom 22. Ustava Republike Hrvatske i to rješenjem Županijskog suda u Zadru kojim je preinačena tužiteljeva odluka i protiv osumnjičenika je određen istražni zatvor) nisu odlučna za presuđenje ove pravne stvari i ne utječu na (ne)odgovornost nakladnika za štetu koja nastane informacijom objavljenom u medijima jer je za tu odgovornost mjerodavan trenutak objave, dok je predmetna odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske o kojoj je riječ donesena naknadno, 13. studenog 2019.

13. U tekstu pod naslovom „Sud je poslao jasnu poruku silovanoj tinejdžerici: Nebitna si“ vjerno prenesene izjave ĐLĐ, u tekstu pod naslovom „Traži se hitan postupak protiv suca koji je pustio osumnjičene silovatelje“ vjerno i u cijelosti objavljeno je otvoreno pismo PLATFORME za reproduktivnu pravdu, Inicijative #Spasi me, Ženske sobe i Zaklade Solidarna dok su u tekstu pod naslovom „Prvo ju je silovalo sedam mladića, a onda je to isto napravilo pravosuđe“ vjerno prenesene izjave više intervjuiranih osoba. Navedeni tekstovi pravilno prenose izjave drugih osoba, za koje tuženi nakladnik ne odgovara. U predmetu Thoma protiv Luksemburga (br. zahtjeva 38432/97 ožujka 2001.) ESLJP je objasnio obrazloženje ovog pravila: "Kažnjavanje novinara za pomaganje u širenju izjava koje je dala druga osoba... ozbiljno bi ugrozilo doprinos tiska raspravama o stvarima od javnog interesa i ne bi trebalo biti predviđeno osim ako za to ne postoje posebno jaki razlozi... . Opći zahtjev da se novinari sustavno i formalno distanciraju od sadržaja citata koji bi mogao uvrijediti ili provocirati druge ili naštetiti njihovom ugledu nije pomirljiv s ulogom tiska da daje informacije o aktualnim događajima, mišljenjima i idejama." Imajući na umu da sadržaj objavljenog otvorenog pisma kao i u tekstovima prenesenih izjava intervjuiranih osoba ne predstavljaju bestidne uvrede iznesene isključivo s ciljem omalovažavanja tužitelja, tuženik ne odgovara za sadržaj tih izjava i otvorenog pisma (članak 21. stavak 4. točka 2. ZM-a) koje su prenesene s ciljem sudjelovanja u društvenoj raspravi od javnog interesa.

13.1. Naslov teksta "Sud je poslao jasnu poruku silovanoj tinejdžerici: Nebitna si“ vrijednosna je prosudba autora naslova čija se istinitost ne može dokazivati pa iako je mogla biti manje oštra, njome nisu prekoračene prihvatljive granice kritike. To stoga što su suci dio temeljne državne institucije i kao takvi mogu biti podvrgnuti osobnoj kritici u dopuštenim granicama, a ne samo na teorijski i opći način. Kada djeluju u svom službenom svojstvu, oni stoga mogu biti podložni širim granicama prihvatljive kritike od običnih građana.

13.2. Naslovi tekstova "Traži se hitan postupak protiv suca koji je pustio osumnjičene silovatelje“ i „Prvo ju je silovalo sedam mladića, a onda je to isto napravilo pravosuđe“ sadrže javno prenesene izjave drugih osoba za koje tuženik ne odgovara.

14. Premda se mogu prihvatiti tvrdnje tužitelja da su neposredno nakon njegove odluke kao istražnog suca u predmetu koji se odnosi na kazneni postupak u koji su bili uključeni mladi osumnjičenici (maloljetnici i mlađi punoljetnici) za kaznena djela protiv spolne slobode počinjenih na štetu maloljetne djevojke postojao jedan širi kontekst neinformirane, neopravdane, senzacionalističke i zlonamjerne medijske hajke koja je tužitelju kao sucu, koji zaista nije bio u mogućnosti braniti se, stvarala probleme i tegobe koje je sam uvjerljivo opisao, traženo popravljanje neimovinske štete koja je tužitelju nastala (i) objavom spornih tekstova nije nužno u demokratskom društvu jer bi u opisanim okolnostima ovog predmeta predstavljalo nerazmjerno ograničenje tuženikove slobode izražavanja, posebno imajući na umu, a što pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud, da su suci – i pravosuđe općenito – podložni kritici i preispitivanju, u većoj mjeri nego obični pojedinci.

15. Međutim, iz navoda tužbe proizlazi da su uz sporne tekstove bili objavljeni svima vidljivi komentari čitatelja u kojem se sugerira da je tužitelj svojom odlukom silovao djevojčicu, u kojima se tužitelja naziva smradom, ološem i kurvinim sinom koji je i sam radio slične stvari kao momak i u kojima se poziva na silovanje njegove djece. Sud prvog stupnja, osim što je utvrdio da su ti komentari uklonjeni na tužiteljev zahtjev, nije prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu dao nikakve razloge o tom dijelu činjenične osnove spora kojom je vezan. Zbog toga osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da presuda nema razloga o tim odlučnim činjenicama te se ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i predmet je uz primjenu članaka 369. stavka 1. i 366. stavka 2. ZPP-a vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Odluka o ostavljanju odluke o troškovima žalbenog postupka za konačnu odluku temelji se na članku 166. stavku 3. ZPP-a.

17. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja ukloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja je ustanovljena ovim rješenjem te će za novu odluku o tužbenom zahtjevu dati jasne, odlučne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama koje su stranke iznijele tijekom spora. Pritom će voditi računa o tome da, iako sloboda izražavanja obuhvaća govor koji vrijeđa, šokira i uznemiruje, određene vrste govora, poput nepristojnog i bestidnog govora, nemaju bitnu ulogu u izražavanju ideja. Uvredljiva izjava može pasti izvan zaštite slobode izražavanja ako je jedina namjera uvredljive izjave bila vrijeđanje. Stoga je potrebno ocijeniti jesu li čitatelji spornim vulgarnim komentarima iznesenim uvredljivim jezikom, koje je objavio tuženik, pokušavali "širiti informacije ili ideje" u pitanju od javnog interesa ili im je isključiva namjera bila uvrijediti te su predstavljali bezobzirno klevetanje, poziv na nasilje i govor mržnje koji su izvan zaštite slobode govora. S time u vezi sud prvog stupnja će ispitati jesu li u okolnostima ovog predmeta ispunjene pretpostavke za odstupanje od pravila da se mrežni mediji ili pružatelji usluga u načelu ne mogu smatrati odgovornima za nezakonite sadržaje koje nisu sami proizveli, kao što su komentari koje ostavljaju njihovi čitatelji, osim ako toga nisu (ili su trebali biti) svjesni. Pritom će se rukovoditi kriterijima koje je ESLJP razvio u svojoj presudi Delfi As protiv Estonije od 16. lipnja 2015. (broj zahtjeva 64569/09) u kojoj je bila riječ o komentarima čitatelja koji su prerasli u govor mržnje i poticanje na nasilje. Posebno, sud prvog stupnja će imati na umu da postoje suprotstavljeni interesi između pogodnosti interneta, kao platforme koja omogućuje slobodu izražavanja zaštićenu člankom 10. Konvencije i njegovih opasnosti, u vidu mogućnosti da govor mržnje i poticanje na nasilje budu prošireni širom svijeta u nekoliko sekundi, uz mogućnost da ostanu trajno zabilježeni (suprotno članku 8. Konvencije). Sud prvog stupnja će utvrditi jesu li autori komentara mogli sami izmijeniti ili izbrisati svoje komentare ili je to mogao samo tuženik. Isto tako, sud prvog stupnja će utvrditi je li tuženik, koji je profesionalni izdavač koji objavljuje na jednom od najčitanijih portala u Republici Hrvatskoj i kojem je u cilju privući što više komentara na objavljene članke, osigurao realnu mogućnost da autori komentara za njih odgovaraju (npr. prethodnom registracijom) odnosno je li uspostavio instrumente pomoću kojih bi se identificirali autori komentara protiv kojih bi žrtva govora mržnje mogla podnijeti tužbu. Treće, sud prvog stupnja će utvrditi jesu li koraci koje je tuženik poduzeo radi uklanjanja komentara bili dostatni i koliko su vremena komentari bili vidljivi. Naposljetku, sud prvog stupnja će ocijeniti postoje li opravdani razlozi za to da komercijalni internetski portal poput portala Index.hr nije imao mogućnosti vlastitog nadziranja (moderatorima ili na drugi način) ekstremnog sadržaja koje objavljuje poput „ajte silujte kćer ili sina ovog suca Ivana Markovića…“ i njihovo pravovremeno uklanjanje bez posebnog zahtjeva tužitelja. Nakon tih utvrđenja, sud prvog stupnja će ocijeniti je li nalog tuženiku da tužitelju isplati novčanu satisfakciju za neimovinsku štetu nastalu zbog objave spornih komentara čitatelja, nužan u demokratskom društvu u predmetu poput ovog u kojem je riječ o pravima i dužnostima internetskih novinskih portala koji radi stjecanja dobiti omogućavaju objavljivanje komentara na objavljeni sadržaj, s time da neki komentari predstavljali govor mržnje i pozivanje na nasilje, čime su povrijeđena prava osobnosti drugih osoba. Sud prvog stupnja će u novoj odluci odlučiti i o svim troškovima postupka. Sud prvog stupnja će u ponovljenom suđenju posebno voditi računa o tome da su u skladu sa Zakonom o sudovima za mladež ("Narodne novine" br. 84/2011., 143/2012., 148/2013., 56/2015. i 126/2019.) kazneni postupci protiv maloljetnika i mlađih punoljetnika kao i kazneni postupci radi kaznenopravne zaštite djece tajni te će iz obrazloženja svoje odluke ispustiti sve (ionako neodlučne) osobne podatke kojima je moguće identificirati okrivljenike i žrtvu.

U Varaždinu 26. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer