Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26 D
Poslovni broj: Gž-925/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Lane Putrić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BF, VF [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Kriviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća - dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, zastupanog po punomoćnici VF, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pn-73/2022-29 od 9. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pn-73/2022-29 od 9. srpnja 2025., u dijelu pod stavkom I. i III. izreke.
II. Presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Pn- 73/2022-29 od 9. srpnja 2025., u nepobijanom dijelu pod stavkom II. i IV. izreke ostaje neizmijenjena.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176 da tužitelju BF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos u visini od 6.694,97 eura, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude 9. srpnja 2025. pa do isplate, a koje se određuju za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete naznačen u točki I izreke ove Presude od dana podnošenja tužbe do dana donošenja ove presude, kao neosnovanim.
lll. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., Capraška ulica 6, Zagreb, OIB: 00432869176 naknaditi tužitelju BF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.315,10 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9.srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
IV. U preostalom dijelu odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad priznatog iznosa od 2.315,10 eura do zatraženog iznosa od 2.565,10 eura, kao neosnovan.“
2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu (stavak I. i III. izreke) tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži troškove sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Tuženik navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, međutim izreka prvostupanjske presude je razumljiva te se može ispitati, presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju neosnovano upire.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete, u vidu isplate tržišne vrijednosti njegovog osobnog automobila VW Golf na dan presuđenja umanjeno za nesporni iznos koji je tuženik već isplatio tužitelju u iznosu od 16.700,00 kn te umanjeno za iznos od 21.000,00 kn, za koji je iznos tužitelj prodao trećoj osobi predmetno vozilo radi dijelova.
8. Među strankama nije sporno da se 19. listopada 2021. dogodila prometna nesreća na državnoj cesti oznake D2, čvor Nemetin, te da je u toj prometnoj nesreći sudjelovalo vozilo u vlasništvu tužitelja te vozilo koje je bilo osigurano kod tuženika, a kojim je upravljao ĆF. Nije sporno niti da su u toj nesreći osim dva naprijed navedena vozila, sudjelovala još 2 vozila koja su bila zaustavljana u koloni ispred vozila tužitelja i vozila kojim je upravljao ĆF. Nadalje, nije sporno da je na vozilu tužitelja u tom štetnom događaju nastala totalna šteta, jer je s obzirom na starost vozila i oštećenja na istom, utvrđeno da je bilo kakav popravak neisplativ. Nesporno je da je tuženik tužitelju priznao i isplatio na ime štete za vrijednost vozila u tom štetnom događaju iznos od 16.700,00 kn, a nesporno je i da je tužitelj oštećeno vozilo prodao trećoj osobi za dijelove za iznos od 21.000,00 kn, jer to tuženik tijekom postupka nije osporavao.
9. Među strankama je i u žalbenoj fazi postupka nadalje sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastalu štetu na vozilu tužitelja te visina štete.
10. Prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio da je u konkretnom slučaju došlo do lančanog sudara više vozila koji je izazvao osiguranik tuženika ĆF, upravljajući kritične zgode vozilom Peugeot 206 te je zbog neprilagođene brzine, uvjetima na cesti (sporije kretanje, veća gustoća prometa i zastoji zbog radova), naletio na vozilo tužitelja koje je bilo zaustavljeno u koloni prilikom čega je došlo do podvlačenja prednjeg kraja vozila ĆF pod stražnji kraj vozila kojim je upravljao tužitelj te do daljnjeg odbacivanja vozila tužitelja na vozilo koje se nalazilo ispred njega (Škoda Octavia), pri čemu je samim udarom prenesen dio energije dalje na Škodu koja je odbačena na vozilo ispred sebe Peugeot 208.
11. Do takvog zaključka prvostupanjski sud dolazi na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tihomira Lovrenčića, koji je i saslušan na glavnoj raspravi, i koji je otklonio sve prigovore tuženika i isključio mogućnost da je došlo do dva zasebna događaja na način da je prvo tužitelj udario u vozilo ispred njega (Škoda Octavia), a zatim da je na vozilo tužitelja naletio osiguranik tuženika, u prilog kojih tvrdnji tuženik dostavlja nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Čedomira Čovića, koji je međutim sačinjen izvan ovog postupka po narudžbi tuženika, pa neovisno o tome što ga je sačinila stručna osoba isti predstavlja privatni dokaz, koji se u smislu čl. 8. ZPP ocjenjuje kao i svaki drugi dokaz, a ne kao nalaz i mišljenje sudskog vještaka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-x 663/2018-3 od 17. rujna 2019.).
12. Stalni sudski vještak Tihomir Lovrenčić je u usmenom iskazu, odgovarajući na prigovore tuženika koje u bitnome ponavlja i u žalbi, naglasio da do poniranja prednjeg kraja vozila tužitelja kritične zgode nije moglo doći zbog intenzivnog kočenja tužitelja jer je visina oštećenja na stražnjem kraju Škode u koji je vozilo tužitelja udarilo znatno viša te je do tih oštećenja sasvim sigurno došlo zbog deformacije prednjeg poklopca motora. To stoga što se vezni lim na kojemu se nalazi mehanizam za zatvaranje poklopca motora, uslijed udara deformirao, oslobodio je poklopac motora i potisnuo ga prema gore, a što je utjecalo na visinu oštećenja na stražnjem kraju Škode. Pritom je naglasio da je do poniranja prednjeg kraja vozila tužitelja došlo zbog toga što je stražnji dio prilikom udara vozila osiguranika tuženika bio podignut, jer se vozilo osiguranika tuženika u samom udarcu svojim prednjim krajem podvukao pod stražnji kraj vozila tužitelja te je tu došlo do prijenosa energije u samom udaru, koji se prijenos očituje u tome da je vozilo tužitelja nakon udara u Škodu ostalo zaustavljeno, a Škoda je dalje odbačena u vozilo ispred sebe. Da je tužitelj u intenzivnom kočenju udario u stražnji dio Škode prije nego li je u njegov stražnji dio udarilo vozilo osiguranika tuženika, tada se registarska pločica s prednjeg kraja vozila tužitelja ne bi nalazila ispred vozila tužitelja na fotografijama, već bi ista bila negdje ispod vozila.
13. Sud prvog stupnja ističe da je i iz nalaza i dopune nalaza vještaka Moto-ing za vještačenje i procjenu štete, a koji je napravljen za potrebe parničnog postupka koji se vodi radi naknade štete na vozilu KF pred Općinskim sudom u Đakovu pod poslovnim brojem Pn-81/2023, a koja se naknada štete odnosi na isti štetni događaj, jer je imenovana kritične zgode upravljala vozilom Škoda Octavia, proizlazi da je vještak mišljenja da se prometna nesreća dogodila zbog naleta vozila kojim je kritične zgode upravljao osiguranik tuženika ĆF, na kolonu vozila koja je bila zaustavljena.
14. Zaključno, sud prvog stupnja je pravilno cijenio da iz obavijesti o počinjenom prekršaju koja je dostavljena od strane PU Osječko baranjske na traženje suda prvog stupnja vezano za štetni događaj (str. 70 spisa), te iz potvrde o plaćanju (str. 71 spisa), proizlazi da je vezano za štetni događaj upravo protiv ĆF, osiguranika tuženika, kao okrivljenika podnesen odgovarajući optužni prijedlog zbog počinjenja prekršaja iz čl. 51. st. 1. (neprilagođena brzina), u vezi s čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), te da je isti po tom optužnom prijedlogu platio novčanu kaznu u iznosu od 750,00 kuna.
15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak štete na tužiteljevom vozilu, pri čemu je iz nalaza i mišljenje stalnog sudskog vještaka Tihomira Lovrenčića utvrdio da je tržišna vrijednost vozila prema karakteristikama i starosti sličnom vozilu tužitelja na dan 12. lipnja 2025., što je i dan zaključenja glavne rasprave, ukupno 13.318,45 EUR, a uzimajući u obzir ranije isplaćeni nesporni dio te iznos koji je tužitelj dobio prodajom vozila za dijelove, to je prvostupanjski sud naložio tuženiku da na ime totalne štete tužitelju nadoknadi još preostalu razliku od 6.694,97 EUR sa pripadajućim zateznima kamatama tekućim od presuđenja do isplate, a koju visinu štete tuženik u žalbi samo paušalno osporava.
16. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO), čl. 1046. ZOO, čl. 1085. i 1090. ZOO.
17. Pravilno je sud prvog stupanja odmjerio troškove postupka tužitelju na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a kraj činjenice što tuženik odluku o troškovima postupka pobija očito samo u slučaju uspjeha u sporu, a ne kriterij dosuđenja, način obračuna niti visinu pojedinih troškova, a imajući pri tom u vidu da u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud na pravilnost primijenjenog materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti.
18. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove presude.
19. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu pod stavkom II. i IV. izreke ostaje neizmijenjena.
20. Budući da je žalba tuženika neosnovana, isti nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP), te je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove presude.
U Varaždinu 26. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
