Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-586/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa odvjetnik Zoran Kosanović u Kutini, protiv tuženika Kliničke bolnice Merkur, OIB: 25883882856, Zagreb, Zajčeva ulica 19, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-47/2022-46 od 16. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice CC kao djelomično neosnovana i žalba tuženika Kliničke bolnice Merkur kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-47/2022-46 od 16. travnja 2025. u točkama I. i II. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-47/2022-46 od 16. travnja 2025. u odluci o troškovima postupka sadržane u točki III. izreke i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Merkur da nadoknadi tužiteljici CC troškove postupka u iznosu 2.551,69 eura sa zateznim kamatama tekućim od 26. studenoga 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženika Kliničke bolnice Merkur za naknadom troškova postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice CC za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da nadoknadi tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu 3.450,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. lipnja 2022. do isplate (točka I. izreke), odbijen je preostali dio zahtjeva u iznosu 4.513,37 eura (točka II. izreke) i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

2. Tužiteljica pobija točku II. izreke prvostupanjske presude u odbijajućem dijelu za iznos 1.050,00 eura i točku III. izreke u cijelosti zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima i predmet u tom dijelu vratiti na ponovno suđenje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 312,50 eura i trošak sudskih pristojbi za žalbu.

3. Tuženik pobija točku I. izreke prvostupanjske presude zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) jer u presudi nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinačiti prvostupanjsku presudu i naložiti tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima, razloge o svim prigovorima te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio, pa se presuda može ispitati.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete činjenično utemeljenom na tvrdnji da je štetu pretrpjela zbog greške u liječenju tijekom uvoda u anesteziju 14. listopada 2019.

9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je prilikom uvođenja tužiteljice u anesteziju za potrebe operativnog zahvata došlo do anafilaktičkog šoka te je prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka specijaliste anesteziologa doc.prim.dr.sc. Zorana Lončara, dr.med., utvrđeno da se radi o greški tuženika budući da anesteziološka služba nije odgodila operativni zahvat i zatražila provođenje dopunskog alergološkog testiranja tužiteljice, već se pristupilo operativnom zahvatu i kod tužiteljice je primijenjen vekuronij koji je po svom molekularnom sastavu sličan rokuronij za kojeg je alergološkim testiranjem potvrđeno da je pozitivan, a nije primijenjen koktel koji je preporučen od strane Zavoda za kliničku farmakologiju KBC- a Zagreb i koji je bio testiran kao negativan.

11. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daju svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i izvedenih dokaza, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika da se tužiteljica nije testirala na sve lijekove na koje ju je tuženik uputio i da je time, barem djelomično odgovorna za nastanak eventualne štete, valja odgovoriti da je vještak doc.prim.dr.sc. Zoran Lončar, dr.med. u nalazu i mišljenju jasno naveo da operativni zahvat kojem se tužiteljica trebala podvrgnuti nije bio hitan i da je anesteziološka služba tuženika trebala prolongirati zahvat do izvršenja zadovoljavajućeg opsega alergoloških testiranja i ispunjenje naputka iz otpusnog pisma Zavoda za otorinolaringologiju KB Merkur od 20. rujna 2018. Dakle, propust je anesteziološke službe tuženika što nije zatražila dopunu alergološkog testiranja i odgodila operativni zahvat, jer su djelatnici tuženika ti koji imaju potrebna stručna medicinska znanja i obvezu da ocijene stanje pacijenta prije zahvata, a to nikako ne može biti obveza i odgovornost tužiteljice.

13. Nadalje, iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da je kod tužiteljice primijenjen netestirani relaksans vekuronij koji je primijenjen i kod nestanka prve alergijske reakcije (18. rujna 2018.) te je takvo postupanje anesteziološke službe tuženika vještak ocijenio kao neopravdanu odluku budući je najsigurniji pristup vođenju anestezije izbjegavanje svih mogućih pokretača alergijske reakcije te da je kod tužiteljice trebalo primijeniti mišićni relaksans atrakij koji je bio alergološki testiran s negativnim rezultatom i općenito je sa značajno manjim alergijskim potencijalom od primijenjenog vekuronija. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima opravdava primjenu vekuronija i tvrdi da bi reakcija ne preporučeni koktel bila ista, jer tuženik pri tome zanemaruje da je prilikom prve alergijske reakcije korišten upravo vekuronij pa su djelatnici tuženika trebali to uzeti u obzir kao i rezultate alergoloških testiranja, a što su propustili učiniti.

14. Slijedom navedenoga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u postupanju tuženika došlo do greške na način da anesteziološka služba tuženika nije odgodila operativni zahvat i zatražila provođenje dopunskog alergološkog testiranja već je kod uvoda u anesteziju primijenila relaksans vekuronij koji nije bio preporučen od strane Zavoda za kliničku farmakologiju KBC Zagreb, pa da je time na strani tuženika postupljeno protivno pravilima struke zbog čega postoji odgovornost po načelu predmnijevane (presumirane) krivnje sukladno članku 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO).

15. U odnosu na visinu neimovinske štete prvostupanjski sud je prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka specijaliste psihijatra prim. Gordana Makarića, dr.med. utvrdio da je tužiteljica pretrpjela umjereni do jaki oscilirajući strah u trajanju do 3 dana, umjereni oscilirajući strah u trajanju do 2 tjedna, slabiji oscilirajući strah u trajanju 4 tjedna i kasni, povremeni strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj, te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 3%, čime joj je povrijeđeno pravo osobnosti, pa joj je primjenom članka 1100. ZOO-a dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu 3.450,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 14. lipnja 2022. do isplate, dok je u preostalom iznosu od 4.513,37 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

16. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice i tuženika kojima osporavaju ovakvu odluku prvostupanjskog suda. Pravilno je prvostupanjski sud i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a uzimajući u obzir posebne okolnosti slučaja dosudio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu pretrpljene neimovinske štete u iznosu 3.450,00 eura.

17. U odnosu na troškove postupka pogrešno je prvostupanjski sud o istima odlučio primjenom članka 154. stavak 4. ZPP-a na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka zanemarujući da je kod ocjene omjera uspjeha u sporu trebao voditi računa (osim visine) i o osnovi zahtjeva.

18. Pravilno je trebao primijeniti članak 154. stavak 2. ZPP-a kojim je propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Tužiteljica je 100% uspjela u osnovi i 43% u visini, odnosno njezin uspjeh u sporu iznosi 71,5% (100+43=143:2=71,5). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 28,5% (100% - 71,5% uspjeha tužiteljice), što znači da je tužiteljica u većoj mjeri uspjela u parnici i od njezinog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužiteljici odmjerava naknada troška u omjeru od 43% (71,5% uspjeha tužiteljice umanjeno za 28,5% uspjeha tuženika).

19. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.) i to za sastav tužbe (Tbr.7/1-100 bodova), sastava podneska od 21.7.2022. (Tbr.8/1-100 bodova), zastupanja na pripremnom ročištu 22.5.2023. (Tbr.9/1-100 bodova), sastava podneska od 2.4.2024. (Tbr.8/1-100 bodova), zastupanja na raspravi 18.6.2024. (Tbr.9/1-100 bodova), sastav podneska 19.7.2024. (Tbr.8/1-100 bodova), sastav podneska od 11.12.2024. (Tbr.871-100 bodova), zastupanja na raspravi 20.3.2025. (Tbr.9/1-100 bodova) i pristupa ročištu za objavu presude (Tbr.9/3-50 bodova). Ukupno je tužiteljici priznato 850 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.125,00 eura.

20. Također joj je priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 126,09 eura i sudske pristojbe za presudu u iznosu 126,09 eura. Ukupno je tužiteljici priznato 2.377,18 eura. Ovaj iznos umanjen je razmjerno uspjehu u sporu od 43%, pa je tužiteljici priznat trošak u iznosu 1.022,19 eura.

21. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da se troškovi medicinskog vještačenja trebaju priznati u cijelosti jer je bili potrebni bez obzira na uspjeh u sporu. Prema ustaljenoj sudskoj praksi i pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-1053/24 od 19. studenoga 2024., Rev 229/2022 od 1. veljače 2024., Rev 473/2023-2 od 6. lipnja 2023., Rev 994/2021-2 od 14. rujna 2021. i dr., troškovi vještačenja predstavljaju nužne i svrsishodne troškove za vođenje parnice radi utvrđivanja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva. Ove troškove prethodno je snosila tužiteljica (članak 153. stavak 1. ZPP-a), pa kada u sporu ona sa svojim zahtjevom uspije barem djelomično, tada joj je tuženik takve nužne i svrsishodne troškove dužan naknaditi u cijelosti.

22. Stoga su tužiteljici priznati troškovi vještačenja po vještaku doc.prim.dr.sc. Zoranu Lončaru, dr.med. u iznosu 829,50 eura i troškovi vještačenja po vještaku prim. Gordanu Makariću, dr.med u iznosu 700,00 eura, pa je tužiteljici ukupno dosuđen trošak u iznosu 2.551,69 eura. Na dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 2. ZOO-a tekuće od donošenja ove drugostupanjske odluke do isplate.

23. Nisu priznati troškovi sastava podneska od 17. ožujka 2023., 22. veljače 2024. i 21. svibnja 2024. jer isti nisu bili potrebni, niti od utjecaja na raspravljanje i odlučivanje, sve uz primjenu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

24. Zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka odbijen je uz primjenu članka 154. stavak 2. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao djelomično neosnovanu i žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu u cijelosti te na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke, dok je na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a valjalo kao djelomično osnovanu uvažiti žalbu tužiteljice i preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude.

26. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka, jer njezina žalba nije osnovana u pogledu glavne stvari, a u odnosu na troškove postupka nisu nastali posebni troškovi.

U Velikoj Gorici 26. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak