Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž Ovr-376/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Nenadu Beloši, odvjetniku u Novom Marofu, protiv 1. ovršenika Općine Visoko, OIB: 91710475046, Visoko 20, zastupanog po punomoćniku Domagoju Malnaru, odvjetniku u Zagrebu i 2. ovršenika Grad Novi Marof, OIB: 71070402969, Trg hrvatske državnosti 1, Novi Marof, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi 1. i 2. ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-768/2018-53 od 26. rujna 2025., dana 26. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbijaju se žalbe 1. ovršenika Općine Visoko i 2. ovršenika Grad Novi Marof kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr- 768/2018-53 od 26. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev 1. ovršenika Općine Visoko za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 250,00 eur, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je 1. i 2. ovršenicima da ovrhovoditelju solidarno naknade trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.286,58 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana.
2. Protiv tog rješenja žali se 1. ovršenik iz razloga bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, konkretno pogrešne primjene odredbe čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/15, 127/13, 33/15 i 14/19 dalje: ZN). Predlaže pobijano rješenje preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 250,00 eur.
3. Protiv navedenog rješenja žali se i 2. ovršenik ne navodeći izričito zakonom propisane žalbene razloge, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali iz razloga pogrešne primjene odredbe čl. 139. st. 6. ZN-a.
4. Žalbe su neosnovane.
5. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje 1. ovršenik. Ovo stoga što su u obrazloženju navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama te isto ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja nije počinio ni druge bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, a i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.
6. Nadalje, pravilno 1. i 2. ovršenici ukazuju da je odredbom čl. 139. st. 6. ZN-a propisano da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine.
7. Međutim, pobijanim rješenjem nije određena ovrha (pa tako niti ovrha na predmetu koji nije dio ošasne ostavine) nego je 1. i 2. ovršenicima tek naloženo da solidarno plate ovrhovoditeljici troškove ovršnog postupka koji je ovrhovoditeljica opravdano vodila.
8. Stoga, 1. i 2. ovršenici ne mogu pobijati prvostupanjsko rješenje pozivanjem na pogrešnu primjenu odredbe čl. 139. st. 6. ZN-a, budući da pobijanim rješenjem nije određena ovrha radi namirenja troška nego je tek doneseno kondemnatorno rješenje o troškovima postupka.
9. S tim u vezi, valja napomenuti i to da ovrhovoditeljica nije ovlaštena eventualnu ovrhu radi namirenja troškova određenih u pobijanom rješenju, namirivati na imovini 1. i 2. ovršenika (iako su u pobijanom rješenju kao ovršnoj ispravi navedeni 1. i 2. ovršenici kao dužnici) nego samo na ošasnoj ostavini sukladno odredbi čl. 139. st. 3. i st. 6. ZN-a.
10. Što se tiče odluke o visini troškova valja reći kako sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Kako 1. i 2. ovršenici odluku glede visine troškova određeno ne pobijaju, to prvostupanjska odluka u pogledu visine dosuđenih troškova nije ispitivana.
U Velikoj Gorici 26. studenog 2025.
Sudac
Nikola Ramušćak