REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-548/2024

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Cvjetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika 1. ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica TO iz [adresa], 2. LO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. Grad Korčula, OIB [osobni identifikacijski broj], 4. FO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, 5. ĆO iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Šoša, odvjetnik u Dubrovniku, 6. VO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 7. DO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tuženi pod 2, 6 i 7 kao preuzimatelji postupka iza smrti tužene ČO, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprava održane dana 29. rujna 2025. u nazočnosti tužiteljice i njenog punomoćnika te punomoćnika tuženih ad 1, 3, 4 i 5, dana 26. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica OO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnica stana u [adresa] na adresi [adresa] na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opisanog kao posebna cjelina oznake A - stan na prvom katu, koji se sastoji od sobe, kupaonice, hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice korisne vrijednosti 31,05 m[2] , u nacrtu obojano i šrafirano crvenom bojom, sukladno potvrdi Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Korčula, Klasa: 361/08-25-03/000078, Ur.broj: 2117-23- 2/10-25-0003 od 17. srpnja. 2025., te planu posebnih dijelova nekretnine oznake 229- 11/2023 od travnja 2025. kojeg je izradio UO GEOTAG d.o.o., a s kojim je posebnim dijelom neodvojivo povezan suvlasnički dio čitave nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to za 31/102 dijela pa se nalaže tuženima trpjeti uknjižbu tužiteljice vrhu predmetne nekretnine i njihovo brisanje u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

i  r i j e š i o

I. Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica OO ujedno zajednička vlasnica zajedničkih dijelova u zgradi prema Planu posebnih dijelova nekretnine oznake 229- 11/2023 od travnja 2025.g. kojeg je izradio UO GEOTAG d.o.o., točno navedeni: glavni i nosivi pregradni zidovi, krovna konstrukcija i krovne plohe, fasada, podrum – spremišta u prizemlju zgrade, unutarnje stubište, te glavni kućni priključci komunalne infrastrukture, kojih je održavanje definirano Uredbom o održavanju zgrada (NN 64/1997)."

II. Dužan je tuženik ZO u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.025,05 € sa zateznom kamatom počev od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je podnesena 11. lipnja 2008. tužiteljica je zatražila da se utvrdi njezino pravo vlasništva na posebnom dijelu zgrade u [adresa] bilježene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to stana na prvom katu zgrade površine 31,26 m[2] , a s kojim je dijelom povezano pravo suvlasništva čitave nekretnine te je u prvobitno podnesenom zahtjevu naznačen suvlasnički omjer od 3126/9378 dijela. Postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica obrazlaže tvrdnjom da je njezin prednik pok. GO kao nekadašnji nositelj stanarskog prava otkupio predmetni stan od Grada Korčule, da je nakon njegove smrti to pravo nasljeđivanjem stekla sama tužiteljica, da o tome kako predmetni stan predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu postoje i sve potrebne isprave no da temeljem tih isprava nije bilo moguće u zemljišnoj knjizi ishoditi upis stečenog prava. Ovakvu je tužbu tužiteljica podnijela protiv svih tad upisanih suvlasnika čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to ZO, ČO i [adresa] pored čega je na strani tuženih obuhvatila i FO i MO navodeći kako su oni posjednici i stvarni vlasnici posebne cjeline i to stana na 3. katu na kojemu je nekada stanarsko pravo bilo ustanovljeno u korist njihove prednice IO.

2. Tuženik ZO je u odgovoru na tužbu (list spisa br 10-12) osporio osnovanost ovakvog tužbenog zahtjeva smatrajući da je postavljeni tužbeni zahtjev nedovoljno određen, da tužiteljica nije u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica pa da samim time i ne može tražiti uspostavu etažnog vlasništva, da prije ove parnice nije u izvanparničnom postupku utvrđena korisna vrijednost stana pored čega ne postoji niti suglasnost svih ostalih suvlasnika za etažiranje. Predložio je da se ovakav tužbeni zahtjev odbaci odnosno odbije.

2. 1. Tužena ČO (prednica tuženih ad 2, 6 i 7) te na tužbu očitovala podneskom od 31. listopada 2008. (list spisa br. 9) navodeći da se ne protivi zahtjevu tužiteljice kojim se zahtjeva utvrđenje vlasništva posebnog dijela nekretnine i to stana na prvom katu zgrade u [adresa] na adresi [adresa] – [adresa], no da ničim nije dala povoda tužbi te se protivi zahtjevu za naknadu parničnog troška.

2. 2. Tuženik Grad Korčula je u odgovoru na tužbu (list spisa br. 8) naveo da ne osporava činjenične navode iz tužbe, da je riječ o stambenoj zgradi koja se sastoji od tri stana, konobe i cisterne te da je već dugi niz godina čitavom zgradom raspolagao upravo Grad Korčula odnosno njegova pravna prednica Općina Korčula.

2. 3. Tužena FO je na ročištu dana 2. listopada 2015. (list spisa br. 35) priznala prvobitni postavljeni tužbeni zahtjev a tuženik HO se tim povodom nije očitovao.

3. Tijekom postupka umrla je tužena ČO pa je rješenjem ovoga suda pod posl.br. P-387/15 od 8. lipnja 2018. (list spisa br. 44 i 45) utvrđen prekid postupka sukladno odredbi čl. 212 st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP).

3. 1. Tako prekinuti postupak nastavljen je rješenjem ovoga suda od 27. ožujka 2024. (list spisa br. 57 i 58) nakon što su nasljednici pok. ČO i to tuženi ad 2, 6 i 7 preuzeli ovu parnicu.

3. 2. U nastavku postupka tužiteljica je ustrajala u svom tužbenom traženju s time što je prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev uskladila s naknadno sačinjenim etažnim elaboratom i to na zapisniku od 3. srpnja 2025. (list spisa br. 137) odnosno konačan tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 24. rujna 2025. (list spisa br. 156 i 157).

3. 3. Očitujući se na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tuženik ad 1 je putem svoje punomoćnice izjavio da ne osporava tužiteljici pravo na predmetni stan no naglašava da je u zemljišnoj knjizi on upisan kao suvlasnik 15/32 dijela utužene zgrade te smatra da je pri izradi etažnog elaborata trebalo poštovati zemljišnoknjižno stanje.

3. 4. Tuženi ad 2, 6 i 7 nisu se očitovali na podnesak kojim je tužiteljica precizirala svoj tužbeni zahtjev a tuženi ad 4 i 6 su putem svog punomoćnika na ročištu dana 29. rujna 2025. izjavili da priznaju tužbeni zahtjev.

3. 5. Tuženik Grad Korčula je u nastavku postupka izjavio da se ne protivi zahtjevu tužiteljice koji je usklađen sa sačinjenim geodetskim elaboratom i priloženom potvrdom iz koje je vidljivo da takav stan predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu a sve uz napomenu da tužiteljici od samog početka parnice nije osporavano stvarno pravo i da Grad Korčula nije dužan snositi parnične troškove.

4. Proveden je dokaz pregledom svih spisu priloženih isprava.

5. Ocjenom svih provedenih dokaza odlučeno je kao u izreci nakon što je u postupku utvrđeno:

- da je predmetom raspravljanja nekretnina u [adresa], u naravi stambena zgrada označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] površine 54 m2 koja je u trenutku podnošenja tužbe bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s pravom suvlasništva na ime CO za 15/96, dr ZO za 25/32 te na ime Grada Korčule za 9/24 dijela (list spisa br. 3, prilog 1 C)

- da je u međuvremenu ista zgrada prenesena u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su kao suvlasnici upisani CO za 5/32, dr ZO za 15/32 te grad [adresa] za 3/8 dijela (lis spisa 1116 i 1117)

- da je u naravi riječ o zgradi u [adresa] na adresi [adresa], da je građena kao zgrada u nizu, da je riječ o zgradi građenoj prije 1968. godine, da se sastoji od prizemlja, prvog, drugog i trećeg kata te tavana i krova, da ima namjenu stambenog prostora te da se sastoji od tri samostalne uporabne cjeline (list spisa br. 118)

- da naprijed spomenuto zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom i posjedovnom stanju opisane zgrade jer je u postupku neprijeporno da su još i prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje ZV) postojale po etažama samostalne uporabne cjeline koje su prema tad važećim propisima koristili nositelji stanarskog prava

- da je ovakav upis u zemljišnoj knjizi posljedica činjenice da kroz zemljišnu knjigu nisu provedeni pravni poslovi zaključeni među nekadašnjim suvlasnicima iste zgrade

- da su, a sukladno povijesnom izvatku iz zemljišne knjige, nekadašnji suvlasnici ove zgrade bili braća OOP, O, dr KO i NO, svi pok. MO (list spisa br. 33)

- da su braća OOP, O i KO naslijedili i suvlasnički dio pok. JO te dana 20. svibnja 1933. zaključili diobeni ugovor koji je pohranjen u zbirci isprava pod br. Z-271/59 (list spisa br. 29, prilog 1 P)

- da je po tom diobenom ugovoru zgrada u [adresa] bilježena kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti pripala OOP no spomenuti diobeni ugovor u odnosu na ovu nekretninu nije proveden u zemljišnoj knjizi te su i dalje kao suvlasnici ostali upisani sva tri brata

- da je isključivi stvarni vlasnik prijeporne zgrade bio pok. OOP koji je tijekom 1944. godine postao korisnik Doma starih u [adresa] te je sa tadašnjom Općinom Korčula zaključio ugovor 2. prosinca 1954. suglasivši se da na ime protuusluge za doživotno stanovanje u Domu starih u [adresa] predaje u vlasništvo Općini Korčula svoju kuću bilježenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa br. 36, prilog 1 U)

- da je pred tadašnjim Kotarskim sudom u Korčuli Općina Korčula podnijela tužbu zaprimljenu pod posl.br. G.229/57 protiv tuženika ŠO pok. JO zatraživši od njega izdavanje tabularne isprave radi upisa prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve temeljem ugovora sklopljenog 2. prosinca 1954. (list spisa br. 29, prilog 1 S)

- da je u tom postupku donesena dana 18. listopada 1957. presuda na temelju priznanja kojom je naloženo ŠO da Općini Korčula izda ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa br. 29, prilog 1 R)

- da je ovakva presuda provedena u zemljišnoj knjizi pod br. Z-348/58 te je upisana Općenarodna imovina no isključivo a onaj suvlasnički dio za koji je bio u tom trenutku upisan BO tj. za 9/24 dijela

- da je tadašnja Općina [adresa] kao pravni prednik tuženika Grada Korčule još od 1960-tih godina prošlog stoljeća uzela u posjed predmetnu zgradu i istom raspolagala

- da je od strane Općine Korčula stanarsko pravo u pogledu stana na prvom katu dodijeljeno ocu tužiteljice pok. RO dok je za stan na trećem katu iste zgradu nositeljica stanarskog prava bila sada pok. IO

- da je otac tužiteljice zaključio ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo dana 27. travnja 1993. (list spisa br. 3, prilog 1D)

- da je tužiteljica po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli pod posl.br. O-341/94 od 30. lipnja 1995. proglašena isključivom nasljednicom pok. ŽO u čiju je ostavinsku imovinu uvršten "stan u [adresa], kat prvi, izgrađen na čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 31,26 m[2] "

- da je nositeljica stanarskog prava na stanu koji se nalazi na trećem katu ove zgrade sad pok. IO zaključila ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo dana 18. siječnja 1993. (list spisa br. 70)

- da su pok. IO naslijedili FO i HO koji su predmetnim stanom raspolagali zaključivši dana 16. studenog 2021. ugovor o doživotnom uzdržavanju odnosno dana 13. prosinca 2021. kupoprodajni ugovor, a sve u korist stjecateljice ZOP (list spisa br. 70-76)

- da je tužiteljica još 2002. godine podnijela pred ovim sudom tužbu zaprimljenu pod posl.br. P-550/02 protiv tuženika Grada Korčule zatraživši da joj se omogući upis prava vlasništva stana na prvom katu čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to kao posebnog dijela zgrade uz upis odgovarajućeg suvlasničkog dijela cijele nekretnine (list spisa br. 3, prilog 1A)

- da je u tom podnesku donesena dana 22. siječnja 2023. presuda kojom je prihvaćen takav zahtjev tužiteljice u odnosu na Grad Korčulu

- da temeljem iste presude tužiteljica nije bila u mogućnosti ishoditi upis prava vlasništva u odnosu na posebni dio zgrade, a obzirom na činjenicu da u tom parničnom postupku nisu sudjelovali svi suvlasnici

- da je u međuvremenu napravljen etažni elaborat – plan posebnim dijelove zgrade pod br. 229-11/2023 od 14. travnja 2025. (list spisa br. 98-129)

- da iz sadržaja ovog elaborata jasno proizlazi da je stan kojega posjeduje tužiteljica označen kao posebna cjelina A, da se nalazi na prvom katu, sastoji od sobe, kupaonice, hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice ukupne korisne površine 31,05 m[2] , da je na planu označen crvenom bojom i da ukupna korisna vrijednost iznosi 31/102

- da iz istog elaborata proizlazi da je stan na II katu označen kao posebna cjelina B u vlasništvu Grada [adresa] ukupne korisne vrijednosti 32/102

- da u istoj zgradi na drugom i trećem katu postoji posebna cjelina C, u naravi dvosobni stan u vlasništvu ZOP ukupne korisne vrijednosti 39/102

- da prema ovom elaboratu zajedničke dijelove zgrade predstavljaju nosivi i pregradni zidovi, krovna konstrukcija, spremišta u prizemlju zgrade te unutrašnje stubište

- da predmetna zgrada ima uporabnu dozvolu kao građevina izgrađena prije 15. veljače 1968. (list spisa br. 112) a ujedno je od strane nadležnog državnog ureda izdana potvrda (list spisa br. 158) kojom je potvrđeno da stan na prvom katu označen kao posebna cjelina A predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu

6. Nije, dakle, sporno da je tužiteljica stvarna vlasnica posebnog dijela nekretnine i to stana pobliže označenog u izreci s time što je ona takvo pravo stekla po propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1. siječnja 1997.) Shodno tome, u ovoj su pravnoj stvari mjerodavne odredbe čl. 370. ZV-a kojima je regulirana uspostava jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade.

6. 1. U konkretnom slučaju kako je riječ je o etažnom vlasništvu na posebnom dijelu zgrade stečenom na temelju prijašnjih propisa do primjene dolaze prijelazne odredbe ZV-a o uspostavi jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade. Vlasništvo na posebnom dijelu zgrade (etažno vlasništvo), a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ZV-a postaje vlasništvo posebnih dijelova nekretnine, kako je uređeno odredbama istog Zakona pa se prosuđuje po njima, ako u prijelaznim odredbama nije što posebno određeno (čl. 370. st. 1. ZV-a). Nadalje je određeno da vlasnik posebnog dijela zgrade nakon stupanja na snagu ZV-a ostaje vlasnikom svog posebnog dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom toga posebnoga dijela, s time da se vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine (čl. 370.st. 2. ZV-a).

6. 2. Vlasniku posebnoga dijela zgrade pripada stupanjem na snagu ZV-a odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, umjesto njegova dosadašnjega sudjelovanja u zajedničkom nedjeljivom vlasništvu zajedničkih dijelova porodične zgrade sa suvlasništvom zemljišta, odnosno umjesto njegova dotadašnjega sudjelovanja u trajnom pravu korištenja zajedničkih dijelova višestambene zgrade s pravom trajnoga korištenja zemljišta (čl. 370. st. 3. ZV-a). Veličina odgovarajućeg suvlasničkoga dijela utvrđuje se odgovarajućom primjenom pravila citiranog Zakona o veličini odgovarajućega suvlasničkog dijela nekretnine koji ovlašćuje suvlasnika da ima u svome vlasništvu posebni dio zgrade. Polazište za utvrđivanje odgovarajućega suvlasničkog dijela je veličina odnosno vrijednost posebnoga dijela u etažnom vlasništvu u odnosu prema vrijednosti cijele nekretnine (suprotno od osnivanja etažnog vlasništva ubuduće). Dok ne dođe do primjene pravila ZV-a o veličini odgovarajućega suvlasničkoga dijela smatra se da su dijelovi svih suvlasnika jednaki, ali svaki od suvlasnika nekretnine, pa makar i ne bio vlasnikom posebnog dijela zgrade, može zahtijevati da se utvrdi veličina suvlasničkih dijelova koje će sud među njih pravedno podijeliti (čl. 370. st. 4. ZV-a). Dakle, obzirom na propise koji reguliraju pretvorbu prava vlasništva, obilježja na kojima se temelji etažno vlasništvo prema ZV- a, te pravila o pretvaranju etažnog vlasništva na posebnom dijelu zgrade stečenog na temelju prijašnjih propisa u vlasništvo posebnog dijela nekretnine, pasivno su legitimirani svi suvlasnici nekretnine.

6. 3. Samim time neprihvatljive su tvrdnje tuženika ZO o tome da tužiteljici ne pripada pravo zahtijevati upis prava vlasništva posebnog dijela zgrade iz razloga jer još uvijek nije upisana kao suvlasnica iste zgrade. Ovo posebice jer se u ovoj parnici ne primjenjuju odredbe o uspostavi etažnog vlasništva u smislu čl. 71. ZV- a već je riječ o vlasništvu na posebnom dijelu nekretnine koje je stečeno po ranijim propisima i prosuđuje se sukladno odredbi čl. 370. ZV-a.

6. 4. Jednako je tako neprihvatljiva tvrdnja tuženika ZO da bi pri izradi etažnog elaborata svakako trebalo voditi računa o zemljišnoknjižnim suvlasnicima budući je on upisan s pravom suvlasništva od 15/32 dijela. Naime, iz sadržaja svih pregledanih isprava, a kao što je to već naprijed u obrazloženju i navedeno očito je da je zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnome stanju i da tuženik ZO nije niti mogao nasljeđivanjem steći pravo suvlasništva jer to pravo nije pripadalo ni njegovom predniku, a obzirom da je još 1933. godine zaključena dioba po kojoj je ova zgrada postala isključivo vlasništvo AO da bi potom od 1957. godine ovom zgradom upravljala i raspolagala bivša Općina Korčula.

7. Zbog svega navedenog ovaj je sud utvrdio da je tužiteljica ovlaštena zatražiti upis prava vlasništva na posebnom dijelu utužene zgrade a sa čime je neodvojivo povezano pravo na upis prava suvlasništva cijele nekretnine. Tijekom ovog postupka tužiteljica je za upis stečenog prava dokazala sve potrebne pretpostavke pa je sud prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev i odlučio kao u toč. I izreke.

7. 1. U preostalom dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva na zajedničkim dijelovima zgrade sud je odbacio tužbu ocijenivši da je u tom dijelu tužba nedopuštena jer se sva pitanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade među suvlasnicima uređuju sklapanjem međuvlasničkog ugovora o upravljanju i korištenju tih zajedničkih dijelova i uređaja (čl. 375. u svezi s čl. 85 st. 4. ZV-a). Stoga je i odlučeno kao u toč. I rješenja.

8. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 161. ZPP-a. Imajući u vidu da je u ovoj pravnoj stvari na strani tuženih više suparničara no da su zapravo svi ostali tuženi osim tuženika ZO već u odgovoru na tužbu priznali tužiteljici vlasništvo opisanog stana sud je primijenio odredbu čl. 161. st. 2. i 4. ZPP-a te obvezao tuženika ad 1 naknaditi tužiteljici razmjeran dio parničnih troškova. Pri tome je sud vodio računa da je prvotuženik u zemljišnoj knjizi upisan za cca 1/2 dijela utužene nekretnine te je smatrao opravdanim obvezati ga da tužiteljici naknadi polovinu svih troškova koji su bili potrebni radi vođenja ove parnice. Odmjereni se troškovi sastoje od sudskih pristojbi na odluku (53,09 €) te izdataka za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno propisanoj odvjetničkoj tarifi i to za sastav tužbe, zastupanje na ročištima od 11. listopada 2011., 2. listopada 2015., 24. rujna 2024., 3. srpnja 2025. te 29. rujna 2025., za svaku radnju po 200 € te za sastav dva obrazložena podneska po 200 € što ukupno iznosi 1.600 €, a koji je iznos potrebno uvećati za pripadajuću stopu PDV-a (400 €). Slijedom toga ukupno dosuđeni parnični trošak iznosio bi 2.050,09 € pa je sud obvezao tuženika ad 1 naknaditi tužiteljici iznos od 1.025,05 €.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Korčuli, 26. studenog 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).