Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1545/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćniku ŽZ, dipl. pravniku, protiv tuženika TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ratku Vlašiću, odvjetniku iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P-96/2024-41 od 2. listopada 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P-96/2024-41 od 2. listopada 2024. u točkama I., II., III. i V. izreke.
II. Nepobijana točka IV. izreke nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
„I Utvrđuje se postojanje potraživanja tužitelja Grad Zagreb, OIB:61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb prema tuženiku TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], u iznosu od 3.895,26 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
-na iznos od 220,18 eura sa kamatom od 16. kolovoza 2019. pa do isplate,
-na iznos od 219,58 eura sa kamatom od 16. rujna 2019. pa do isplate,
-na iznos od 101,21 eura sa kamatom od 16. listopada 2019. pa do isplate,
-na iznos od 220,48 eura sa kamatom od 16. studenog 2019. pa do isplate,
-na iznos od 222,29 eura sa kamatom od 16. prosinca 2019. pa do isplate,
-na iznos od 221,45 eura sa kamatom od 16. siječnja 2020. pa do isplate,
-na iznos od 221,77 eura sa kamatom od 16. veljače 2020. pa do isplate,
-na iznos od 221,46 eura sa kamatom od 16. ožujka 2020. pa do isplate,
-na iznos od 222,07 eura sa kamatom od 16. travnja 2020. pa do isplate,
-na iznos od 226,82 eura sa kamatom od 16. svibnja 2020. pa do isplate,
-na iznos od 225,06 eura sa kamatom od 16. lipnja 2020. pa do isplate,
-na iznos od 225,85 eura sa kamatom od 16. srpnja 2020. pa do isplate,
-na iznos od 225,17 eura sa kamatom od 16. kolovoza 2020. pa do isplate,
-na iznos od 222,89 eura sa kamatom od 16. rujna 2020. pa do isplate,
-na iznos od 223,96 eura sa kamatom od 16. listopada 2020. pa do isplate,
-na iznos od 224,76 eura sa kamatom od 16. studenog 2020. pa do isplate,
-na iznos od 225,39 eura sa kamatom od 16. prosinca 2020. pa do isplate,
-na iznos od 224,86 eura sa kamatom od 16. siječnja 2021. pa do isplate, koje kamate se obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. II Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 560,96 eura te se odbija prigovor radi prebijanja.
III Održava se na snazi platni nalog Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pl-358/2022-26 od 19. siječnja 2024. kojim je naloženo tuženiku TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju Gradu Zagrebu, OIB: 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, isplati iznos od 3.895,26 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
-na iznos od 220,18 eura sa kamatom od 16. kolovoza 2019. pa do isplate,
-na iznos od 219,58 eura sa kamatom od 16. rujna 2019. pa do isplate,
-na iznos od 101,21 eura sa kamatom od 16. listopada 2019. pa do isplate,
-na iznos od 220,48 eura sa kamatom od 16. studenog 2019. pa do isplate,
-na iznos od 222,29 eura sa kamatom od 16. prosinca 2019. pa do isplate,
-na iznos od 221,45 eura sa kamatom od 16. siječnja 2020. pa do isplate,
-na iznos od 221,77 eura sa kamatom od 16. veljače 2020. pa do isplate,
-na iznos od 221,46 eura sa kamatom od 16. ožujka 2020. pa do isplate,
-na iznos od 222,07 eura sa kamatom od 16. travnja 2020. pa do isplate,
-na iznos od 226,82 eura sa kamatom od 16. svibnja 2020. pa do isplate,
-na iznos od 225,06 eura sa kamatom od 16. lipnja 2020. pa do isplate,
-na iznos od 225,85 eura sa kamatom od 16. srpnja 2020. pa do isplate,
-na iznos od 225,17 eura sa kamatom od 16. kolovoza 2020. pa do isplate,
-na iznos od 222,89 eura sa kamatom od 16. rujna 2020. pa do isplate,
-na iznos od 223,96 eura sa kamatom od 16. listopada 2020. pa do isplate,
-na iznos od 224,76 eura sa kamatom od 16. studenog 2020. pa do isplate,
-na iznos od 225,39 eura sa kamatom od 16. prosinca 2020. pa do isplate,
-na iznos od 224,86 eura sa kamatom od 16. siječnja 2021. pa do isplate, koje kamate se obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV Djelomično se ukida platni nalog Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Pl-358/2022-26 od 19. siječnja 2024. kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 12,44 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 19. siječnja 2024. pa do isplate.
V Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 242,79 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 2. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv točaka I., II., III. i V. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači presudu tako da odbaci zahtjev za izdavanje platnog naloga, odnosno da ukine platni nalog ili da žalbu usvoji i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno rješavanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP), time što nije obrazložio jesu li bili ispunjeni uvjeti za izdavanje platnog naloga, čemu je tuženik tijekom postupka prigovarao, a isto tako tvrdi da je sud pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na koji način ističe bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 221.a ZPP-a.
5.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenih žalbenih razloga, utvrđeno je da žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane. Ovaj postupak započeo je kao ovršni postupak 5. travnja 2022. na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, koji je dostavljen javnom bilježniku, koji je dopisom od 25. travnja 2022. poslao obavijest ovršeniku u smislu odredbe članka 281. stavak 1. OZ-a da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju. Kako je naknadno utvrđeno da je ovršenik 27. travnja 2022. odjavio prebivalište iz Republike Hrvatske, te je novo prebivalište bilo nepoznato, prema podatcima MUP-a, javni bilježnik je spis dostavio sudu u smislu odredbe članka 281. stavak 6. OZ-a. Tom odredbom propisano je da ako javni bilježnik zaprimi prijedlog za ovrhu protiv ovršenika osobe s prebivalištem ili sjedištem izvan Republike Hrvatske, smatrat će se da je zaprimio zahtjev za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak te neće donijeti rješenje o ovrsi već će proslijediti predmet nadležnom sudu u skladu s člankom 287. istog Zakona radi donošenja odluke.
5.2. Odredbom članka 446. stavak 1. ZPP-a propisano je da kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog). Stavkom 2. istog članka propisano je da u tužbi kojom se predlaže izdavanje platnog naloga tužitelj treba posebno navesti razloge zbog kojih predlaže njegovo izdavanje umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Ako sud ocijeni da razlozi koje je tužitelj naveo ne opravdavaju njegov pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, odbacit će tužbu kao nedopuštenu. Stavkom 3. istog članka propisano je da se smatra da postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga ako je tuženik osoba u inozemstvu ili ako je tuženik prethodno osporio tražbinu sadržanu u vjerodostojnoj ispravi.
5.3. Kako je u vrijeme dostavljanja spisa sudu od strane javnog bilježnika tuženik odjavio prebivalište iz Republike Hrvatske, pravilno je sud smatrao da o prijedlogu tužitelja treba odlučivati kao o prijedlogu za izdavanje platnog naloga, te tužitelj nije bio dužan obrazlagati razloge zbog kojih predlaže izdavanje platnog naloga u smislu odredbe članka 446. stavak 2. ZPP-a, jer je on pravilno podnio prijedlog javnom bilježniku tražeći izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te je do sudskog postupka došlo na temelju odredbe članka 281. stavak 6. OZ-a. Iz tih razloga neosnovane su žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer sud nije bio dužan obrazlagati činjenice o tome da tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga.
5.4. Suprotno žalbenim tvrdnjama sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 221.a ZPP-a, jer je pravilno ocijenio da je tuženik, koji je podnio prigovor radi prijeboja, bio dužan dokazati postojanje prijebojnog potraživanja, a ne tužitelj, kako to pogrešno u žalbi navodi tuženik. Suprotno žalbenim tvrdnjama sud nije trebao pozvati tužitelja da dostavlja bilo koje dokaze na okolnost postojanja prijebojnog potraživanja, jer niti jedna od stranaka provođenje takvog dokaza nije predložila. Prema odredbi članka 7. stavak 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a prema stavku 2. istog članka sud je dužan utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako Zakonom nije drugačije određeno. Iz citiranih odredbi jasno proizlazi da sud nije ovlašten izvoditi dokaze koje ni jedna od stranaka nije predložila, a u konkretnom slučaju nije postojala sumnja da bi stranke raspolagale zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe članka 3. stavak 3. ZPP-a.
6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog postupka plaćanje stečenog bez osnove bespravnim korištenjem stana u [adresa], na adresi [adresa], na III. katu, oznake 9, u površini od 94,56 m2, u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 31. kolovoza 2020. Nesporna je činjenica među strankama bila da je tuženik s tužiteljem imao zaključen Ugovor o najmu javno najamnog stana na određeno vrijeme sa slobodno ugovorenom najamninom od 19. listopada 2010. (dalje: Ugovor), prema kojem je dobio u najam stan na naprijed navedenoj adresi na određeno vrijeme od pet godina do zaključno 18. listopada 2015., te da mu je taj Ugovor otkazan Zaključkom gradonačelnika tužitelja od 30. travnja 2014. Također, nije bilo sporno da tuženik nije dobrovoljno iselio iz stana nakon otkaza, te da je prisilno iseljen u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu Ovr- 683/15 (Ovr-2394/21) 17. lipnja 2021. Na temelju tih činjenica sud utvrđuje da je tuženik koristio sporni stan i nakon otkaza Ugovora o najmu stana, pa tako i u spornom periodu, te da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim za sporni period traži naknadu na temelju odredbe članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV) od tuženika kao nepoštenog posjednika, a visinu naknade sud je utvrdio sukladno Zaključku gradonačelnika Grada Zagreba od 20. prosinca 2013. kojim je određena visina najamnine za javno najamne stanove.
6.1. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije kojeg je tijekom postupka istaknuo tuženik, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj aktivno legitimiran tražiti stečeno bez osnove od tuženika, jer je Ugovorom o najmu stanova na lokaciji [adresa]
– [adresa], kojeg su 9. siječnja 2008. sklopili Zagrebački Holding d.o.o. kao investitor gradnje stambenih i stambeno-poslovnih građevina i tužitelj, Zagrebački Holding d.o.o. kao najmodavac, tužitelju kao najmoprimcu dao suglasnost da daje u najam za svoj račun, sukladno svojim propisima o davanju stanova u najam, stanove koji su predmet toga Ugovora, između ostalih i stan kojeg je tužitelj dao u najam tuženiku.
6.2. U odnosu na prigovor zastare sud prvog stupnja utvrđuje da zastara nije nastupila, jer se najstarije potraživanje tužitelja odnosi na srpanj 2019., a tužba je podnesena 5. travnja 2022., pa nije istekao opći zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO).
6.3. U odnosu na prijebojno potraživanje tuženika, kojeg je on istaknuo na ime plaćene jamčevine prema zaključenom Ugovoru, sud utvrđuje da tuženik nije dokazao da ima takvu tražbinu prema tužitelju, jer u postupku nije dokazao da je tužitelju platio iznos jamčevine.
7. Utvrđeno činjenično stanje, koje žalbom tuženik ne osporava, kao pravilno prihvaća i ovaj sud, time da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, ali i pravilnom primjenom materijalnog prava o tužbenom zahtjevu trebalo je odlučiti na isti način.
7.1. Po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja nakon utvrđenja činjenice da je tuženik bez pravne osnove koristio stan kao podnajmoprimac, jer je tužitelj bio najmoprimac stana u vlasništvu Zagrebačkog holdinga d.o.o., tužbeni zahtjev nije mogao temeljiti na odredbi članka 165. stavak 1. ZV-a, obzirom da je tom odredbom propisano pravo vlasnika na naknadu koristi koju je imao nepošteni posjednik za vrijeme svojeg posjedovanja. O tužbenom zahtjevu tužitelja trebalo je odlučivati primjenom odredbe članka 1111. stavak 1. ZOO-a, dakle, po stjecanju bez osnove jer je tužitelj prema zaključenom ugovoru sa Zagrebačkim holdingom d.o.o. bio u obvezi tom trgovačkom drušvu plaćati mjesečnu najamninu za sve stanove koji su mu dani u najam, pa tako i za stan koji je tužitelj dao u najam tuženiku, iz kojih razloga je činjenica što tuženik nakon raskida ugovora o najmu stana nije želio iseliti iz stana te ga je koristio bez plaćanja bilo kakve naknade ukazuje da je tuženik stekao bez osnove vrijednost najamnine te ju je u obvezi vratiti tužitelju. Iz tih razloga pravilno je usvojen tužbeni zahtjev primjenom odredbe članka 1111. stavak 1. ZOO-a. Također, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženik u ovom postupku nije dokazao da ima prijebojno potraživanje s osnova povrata jamčevine koju je prema ugovoru o najmu stana bio u obvezi platiti u roku od 8 dana od dana sklapanja ugovora, jer tuženik ni na koji način nije dokazao da je jamčevinu doista i platio. Također, sud je pravilno o plaćanju zatezne kamate presudio na temelju odredbe članka 1115. ZOO-a.
8. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Koprivnica, 26. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković
