Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-64/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Biserki Milošević, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Doma za starije i nemoćne osobe Beli Manastir, OIB: 34580944535, iz Belog Manastira, Bana Jelačića 108, zastupanog po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici iz Osijeka, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Pr-61/2024-10 od 21. ožujka 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Pr-61/2024-10 od 21. ožujka 2025. tako da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„I. Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu Ur.broj: 231/22 od 1.06.2022.a koji je tužiteljica primila 3.06.2022. nije dopuštena te da slijedom toga radni odnos tužiteljici nije prestao te traje u kontinuitetu.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na rad i u radni odnos na neodređeno vrijeme sa punim radnim vremenom u roku od 8 dana, te da joj prizna sva prava iz rada i osnova rada, posebno isplati neisplaćene plaće, kao i da joj uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa pa do vraćanja tužiteljice na posao.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati bruto plaću za razdoblje od 3. lipnja 2022. do povratka tužiteljice na rad i to kako slijedi:
- za lipanj 2022. (od 3. lipnja 2022.) iznos od 1.236,25 eura (9.314,56 kuna), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2022.g. do isplate,
- za srpanj 2022.g. iznos od 1.431,96 eura (10.789,12 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. kolovoza 2022. do isplate,
- za kolovoz 2022.g. iznos od 1.431,96 eura (10.789,12 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2022. do isplate,
- za rujan 2022.g. iznos od 1.431,96 eura (10.789,12 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2022. do isplate,
- za listopad 2022.g. iznos od 1.517,86 eura (11.436,47 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2022. do isplate,
- za studeni 2022.g. iznos od 1.517,86 eura (11.436,47 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2022. do isplate,
- za prosinac 2022.g. iznos od 1.517,86 eura (11.436,47 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2023. do isplate,
- za siječanj 2023.g. iznos od 1.517,86 eura (11.436,47 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2023. do isplate,
- za veljaču 2023.g. iznos od 1.517,86 eura (11.436,47 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2023. do isplate,
- za ožujak 2023.g. iznos od 1.517,86 eura (11.436,47 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2023. do isplate,
- za travanj 2023.g. iznos od 1.548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2023. do isplate,
- za svibanj 2023.g. iznos od 1.548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2023. do isplate,
- za lipanj 2023.g. iznos od 1.548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2023. do isplate,
- za srpanj 2023.g. iznos od 1.548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. kolovoza 2023. do isplate,
- za kolovoz 2023.g. iznos od 1.548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2023. do isplate,
- za rujan 2023.g. iznos od 1548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2023. do isplate,
- za listopad 2023.g. iznos od 1.548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2023. do isplate,
- za studeni 2023.g. iznos od 1.548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2023. do isplate,
a od 1. prosinca 2023.g. do povratka tužiteljice na rad svakomjesečni iznos od 1.548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svakomjesečni iznos bruto plaće od 16. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim dijela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.456,81 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.312,50 EUR (šest tisuća tristo dvanaest eura i pedeset centi) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu Ur.broj: 231/22 od 1.06.2022.a koji je tužiteljica primila 3.06.2022. nije dopuštena te da slijedom toga radni odnos tužiteljici nije prestao te traje u kontinuitetu.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na rad i u radni odnos na neodređeno vrijeme sa punim radnim vremenom u roku od 8 dana, te da joj prizna sva prava iz rada i osnova rada, posebno isplati neisplaćene plaće, kao i da joj uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa pa do vraćanja tužiteljice na posao.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati bruto plaću za razdoblje od 3. lipnja 2022. do povratka tužiteljice na rad i to kako slijedi:
- za lipanj 2022. (od 3. lipnja 2022.) iznos od 1.236,25 eura (9.314,56 kuna), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2022.g. do isplate,
- za srpanj 2022.g. iznos od 1.431,96 eura (10.789,12 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. kolovoza 2022. do isplate,
- za kolovoz 2022.g. iznos od 1.431,96 eura (10.789,12 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2022. do isplate,
- za rujan 2022.g. iznos od 1.431,96 eura (10.789,12 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2022. do isplate,
- za listopad 2022.g. iznos od 1.517,86 eura (11.436,47 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2022. do isplate,
- za studeni 2022.g. iznos od 1.517,86 eura (11.436,47 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2022. do isplate,
- za prosinac 2022.g. iznos od 1.517,86 eura (11.436,47 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2023. do isplate,
- za siječanj 2023.g. iznos od 1.517,86 eura (11.436,47 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2023. do isplate,
- za veljaču 2023.g. iznos od 1.517,86 eura (11.436,47 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2023. do isplate,
- za ožujak 2023.g. iznos od 1.517,86 eura (11.436,47 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2023. do isplate,
- za travanj 2023.g. iznos od 1.548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2023. do isplate,
- za svibanj 2023.g. iznos od 1.548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2023. do isplate,
- za lipanj 2023.g. iznos od 1.548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2023. do isplate,
- za srpanj 2023.g. iznos od 1.548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. kolovoza 2023. do isplate,
- za kolovoz 2023.g. iznos od 1.548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2023. do isplate,
- za rujan 2023.g. iznos od 1548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2023. do isplate,
- za listopad 2023.g. iznos od 1.548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2023. do isplate,
- za studeni 2023.g. iznos od 1.548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2023. do isplate,
a od 1. prosinca 2023.g. do povratka tužiteljice na rad svakomjesečni iznos od 1.548,24 eura (11.665,20 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svakomjesečni iznos bruto plaće od 16. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim dijela zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.456,81 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od danadonošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, odnosno podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica ocjenjuje da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka i predlaže da sud drugog stupnja žalbu tuženika odbije kao neosnovanu.
4. Žalba je osnovana.
5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a citirajući zakonski tekst te odredbe, a osim toga tvrdi da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 8. ZPP-a jer nije cijenio i dokaze koje je tuženik dostavio prvostupanjskom sudu i to isprave iz kojih je razvidno kako je odluka o otkazu bila pravovremena.
5.1. Ispitujući pobijanu presudu u smislu tako iznesenog žalbenog razloga bitne povrede utvrđeno je da žalbene tvrdnje tuženika nisu osnovane jer je sud prvog stupnja o činjenicama koje je smatrao odlučim dao jasne razloge, a obzirom na pravno shvaćanje zbog kojeg je usvojio tužbeni zahtjev činjenica što doista nije obrazložio je li otkaz bio pravovremen nije bila odlučna činjenica zbog čega sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na koju ukazuje u žalbi tuženik, kao niti bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a niti bilo koju drugu bitnu povredu na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja kao nespornu činjenicu među strankama utvrđuje da je tuženik tužiteljici dao izvanredni otkaz ugovora o radu Odlukom od 1. lipnja 2022. te da je razlog otkaza osobito važna činjenica, a to je da je tužiteljica pravomoćnom presudom osuđena zbog kaznenog djela prijevare u predmetu istoga suda broj K-505/2021 od 25. kolovoza 2021., koja je postala pravomoćna 6. rujna 2021., iz kojih razloga nastavak radnog odnosa tužiteljice nije moguć sukladno odredbi članka 261. stavak 4. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 18/22. i 46/22.; dalje: Zakon o socijalnoj skrbi/22).
6.1. Na temelju iskaza sindikalnog povjerenika NF sud utvrđuje da ga je ravnatelj tuženika obavijestio da namjerava dati otkaz tužiteljici zbog pravomoćne kaznene presude te da je on zatražio mišljenje Središnjice i pravne službe koje je dostavio ravnatelju i tužiteljici te po njegovom sjećanju Središnjica nije dala suglasnost na otkaz tužiteljici. Također, naveo je da zna u kojem roku se mora očitovati na zahtjev poslodavca, ali da je u dopisu bio naveden točan rok za očitovanje.
6.2. Ocjena je suda prvog stupnja da odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije pravilna iz razloga što Zakonom o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20., 133/20., 138/20., 18/22.; dalje: Zakon o socijalnoj skrbi/13), koji je bio na snazi u vrijeme kada je donesena kaznena presuda broj K-505/2021, nije bila propisana zakonska mogućnost davanja izvanrednog otkaza ugovora o radu zbog osude za kazneno djelo protiv imovine, već je takva mogućnost propisana tek Zakonom o socijalnoj skrbi/22. Pravno je shvaćanje suda prvog stupnja da je u pravnom poretku Republike Hrvatske izričito zabranjena retroaktivna primjena pravnih propisa iz kojih razloga se u konkretnom slučaju izvanredni otkaz ugovora o radu nije mogao dati na temelju Zakona o socijalnoj skrbi/22, koji nije bio na snazi u vrijeme donošenja pravomoćne kaznene presude. Provedenim vještačenjem sud je utvrdio da je tuženik u obvezi tužiteljici naknaditi bruto plaću u iznosima precizno navedenih u izreci presude za razdoblje od 3. lipnja 2022. do povratka tužiteljice na rad.
7. Osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja sud nije utvrdio sve odlučne činjenice, a bilo ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koje se nalaze u spisu, ovaj sud je o žalbi odlučivao na temelju odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a.
7.1. Člankom 261. Zakona o socijalnoj skrbi/22, koji je stupio na snagu 17. veljače 2022., propisano je u stavku 1. da se ne može primiti u radni odnos kao radnik u djelatnosti socijalne skrbi niti poslove u djelatnosti socijalne skrbi može obavljati osoba: 1. koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX.), kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda (glava XI.), kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII.), kaznenih djela protiv osobne slobode (glava XIII.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv spolne slobode (glava XVI.), kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XIX.), kaznenih djela protiv imovine (glava XXIII.), kaznenih djela protiv gospodarstva (glava XXIV.), kaznenih djela krivotvorenja (glava XXVI.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXX.) odnosno kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XXXII.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.),
2. koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela (glava X.), kaznenih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina (glava XI.), kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XII.), kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (glava XIII.), kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (glava XIV.), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV.), kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži (glava XVI.), kaznenih djela protiv imovine (glava XVII.), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XVIII.), kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja (glava XXI.), kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava (glava XXIII.), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXIV.), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXV.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.),
3. kojoj je pravomoćno izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji, 4. protiv koje se vodi postupak pred nadležnim sudom za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.).
7.2. Stavkom 2. istog članka propisano je da je poslodavac dužan po službenoj dužnosti pribaviti dokaz da osoba iz stavka 1. ovoga članka nije osuđena za kaznena djela ili za prekršaj iz stavka 1. istog članka te zatražiti od osobe iz stavka 1. istog članka dokaz da se protiv nje ne vodi postupak iz stavka 1. točke 4. ovoga članka.
7.3. Prema stavku 3. istog članka poslodavac je dužan za sve radnike zaposlene u djelatnosti socijalne skrbi, najmanje jednom godišnje, pribaviti dokaz iz stavka 2. toga članka.
7.4. Stavkom 4. propisano je da ako osoba u radnom odnosu u ustanovi socijalne skrbi bude pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela iz stavka 1. ovoga članka odnosno ako joj bude izrečena prekršajnopravna sankcija iz stavka 1. točke 3. ovoga članka ili je protiv nje pokrenut postupak iz stavka 1. točke 4. ovoga članka, ustanova kao poslodavac otkazat će ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka izvanrednim otkazom ugovora o radu, u roku od 15 dana od dana saznanja za pravomoćnu osudu, a nakon isteka tog roka redovitim otkazom ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, u kojem će slučaju poslodavac, istodobno uz otkazivanje ugovora o radu, od radnika zahtijevati da odmah prestane raditi tijekom otkaznog roka.
7.5. Po ocjeni ovog suda, tuženik je sukladno odredbi članka 261. stavak 3. Zakona o socijalnoj skrbi/22, koji je stupio na snagu 17. veljače 2022., bio dužan za sve radnike zaposlene u djelatnosti socijalne skrbi, najmanje jednom godišnje, pribaviti dokaz iz stavka 2. toga članka, dakle, jesu li osuđeni za kaznena djela ili prekršaj iz stavka 1. toga članka, što je tuženik i učinio tražeći od Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije posebno uvjerenje za tužiteljicu zahtjevom za izdavanje posebnog uvjerenja za fizičku osobu od 20. travnja 2022. Kako je 19. svibnja 2022. tuženik primio uvjerenje da je tužiteljica osuđena pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-505/2021 od 25. kolovoza 2021., koja je postala pravomoćna 16. rujna 2021., za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, pravilno je primijenio odredbu članka 261. stavak 4. Zakona o socijalnoj skrbi/22 kada je 1. lipnja 2022. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici, jer je odluku donio unutar 15 dana od dana saznanja za pravomoćnu osuđujuću presudu za kazneno djelo protiv imovine (Glava XVII) koje je navedeno u članku 261. stavak 1. točka 2. Zakona o socijalnoj skrbi/22. Pogrešno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da bi primjena Zakona o socijalnoj skrbi/22 bila retroaktivna primjena zakona. Taj Zakon stupio je na snagu 17. veljače 2022. te je tim Zakonom jasno u članku 261. stavak 3. propisana obveza tuženika, kao poslodavca, da za sve radnike zaposlene u djelatnosti socijalne skrbi najmanje jednom godišnje pribavi dokaz iz stavka 2. tog članka. Tuženik je zbog toga bio dužan postupiti po toj odredbi te je pribavljanjem potvrde od nadležnog tijela došao do saznanja da je tužiteljica osuđena za kazneno djelo protiv imovine, a prema odredbi članka 261. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi/22 takva osoba ne može obavljati poslove u djelatnosti socijalne skrbi. Iz tih razloga tuženik je pravilno odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici otkazao ugovor o radu jer je iz preslike kuverte koju je tuženik predao već uz odgovor na tužbu, time da je ona bila slabo čitljiva, a naknadno je u spis predao i čitljivu presliku kuverte (list 338 spisa), vidljivo da je potvrdu o pravomoćnom kažnjavanju tužiteljice primio 19. svibnja 2022., a odluku o otkazu donio je 1. lipnja 2022. Pogrešna je ocjena suda prvog stupnja da Zakonom o socijalnoj skrbi/13 nije bila propisana zakonska mogućnost davanja izvanrednog otkaza ugovora o radu zbog osude za kazneno djelo protiv imovine, jer je odredbom članka 213. stavak 1. alineja 1. tog zakona bilo propisano da se ne može primiti u radni odnos kao radnik u djelatnosti socijalne skrbi niti poslove djelatnosti socijalne skrbi može obavljati osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela, između ostalog i kaznenih djela protiv imovine (Glava XIII Kaznenog zakona) pa je osuda za tu vrstu kaznenih djela bila razlog za izvanredni otkaz sukladno odredbi članka 116. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR), a jedina razlika u odnosu na odredbu članka 261. Zakona o socijalnoj skrbi/22 je ta da je stavkom 4. toga članka osuda za kaznena djela navedena u stavku 1. toga članka izričito propisana u tom zakonu kao razlog za izvanredni, odnosno, redovni otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.
7.6. Tužiteljica je u tužbi tvrdila također da odluka o otkazu nije pravilna iz razloga što je tuženik donio odluku o otkazu prije nego što je protekao rok u kojem se sindikalni povjerenik mogao očitovati o namjeravanoj odluci o otkazu. Iz podataka u spisu proizlazi da je tuženik namjeravanu odluku o otkazu dostavio sindikalnom povjereniku 27. svibnja 2022. te se je on mogao očitovati u roku od 5 dana sukladno odredbi članka 150. stavak 5. ZR-a pa proizlazi da je tuženik odluku o otkazu, koju je donio 1. lipnja 2022., donio posljednjeg dana roka u kojem se je sindikalni povjerenik mogao očitovati. Sindikalni povjerenik se ni naknadno nije očitovao, već se je 3. lipnja 2022. o odluci o otkazu očitovao Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske. Iz njihovog očitovanja ne proizlazi da su se očitovali o osnovanosti razloga za otkaz ugovora o radu, već bi iz sadržaja dopisa proizlazilo da su oni osporavali pravilnost postupka prije donošenja odluke o otkazu, odnosno da su se očitovali na razloge zbog kojih eventualno zbog nepoštivanja postupka prije donošenja odluke o otkazu ta odluka nije pravilna. Po ocjeni ovog suda, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi nije se očitovao niti na jednu činjenicu o kojoj bi ovisilo donošenje odluke poslodavca, već su osporavali valjanost odluke o otkazu, koju valjanost može osporavati jedino tužiteljica kao radnik kojem je otkaz uručen.
7.7. Odredbom članka 150. stavak 4. ZR-a propisano je da se podaci o namjeravanoj odluci moraju dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.
7.8. Smisao je omogućavanja očitovanja radničkog vijeća, odnosno u konkretnom slučaju sindikalnog povjerenika, da to očitovanje može stvarno utjecati na donošenje odluke. U konkretnom slučaju, prije svega treba smatrati da se o tome sindikalni povjerenik nije očitovao, zbog čega činjenica što je tuženik odluku o otkazu donio posljednjeg dana zakonskog roka za očitovanje sindikalnog povjerenika ne utječe na valjanost odluke o otkazu iz razloga što je otkaz dan na temelju izričite zakonske odredbe članka 261. stavak 4. Zakona o socijalnoj skrbi/22, koji se kao lex specialis primjenjuje u djelatnosti socijalne skrbi te je jedina odlučna činjenica za primjenu tog članka utvrđena činjenica da je tužiteljica pravomoćno osuđena za kazneno djelo protiv imovine, koju činjenicu nisu osporavali niti Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi, a niti stranke ovog postupka. Iz tih razloga, po ocjeni ovog suda, odluka o otkazu tuženika kao poslodavca pravilna je.
7.9. Tužiteljica je u tužbi također tvrdila da joj tuženik prije donošenja odluke o otkazu nije omogućio pravo na obranu, odnosno da nije bila pozvana da iznese pisanu obranu, ali tvrdi da je usmeno potvrdila da je kazneni nalog, temeljem kojeg je osuđena za kazneno djelo protiv imovine, postao pravomoćan jer se na njega nije žalila niti je po savjetu svoje tadašnje odvjetnice pisala prigovor. Po ocjeni ovog suda, već iz navoda tužbe proizlazi da je tuženik tužiteljici omogućio obranu sukladno odredbi članka 119. stavak 2. ZR-a, iako u konkretnim okolnostima nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da to učini jer je raspolagao potvrdom nadležnog tijela o tome da je tužiteljica počinila kazneno djelo protiv imovine, zbog čega sukladno odredbi članka 261. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi/22 ne može obavljati poslove u djelatnosti socijalne skrbi.
7.10. Kako je, dakle, iz naprijed obrazloženih razloga tuženik pravilno donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici, prije svega primjenom odredbe članka 261. stavak 4. Zakona o socijalnoj skrbi/22 te poštujući postupak prije otkazivanja u smislu odredbe članka 119. stavak 2. i 150. stavak 4., 5. i 6. ZR-a, tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu nije osnovan, iz kojih razloga je žalbu tuženika trebalo uvažiti, a presudu suda prvog stupnja preinačiti primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP-a te u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
8. Na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka. Kako je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbijen, ona je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u obvezi tuženiku naknaditi parnične troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP- a u visini propisanoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa).
8.1. Tuženik je troškovnikom od 10. veljače 2025. zatražio jednokratnu naknadu za prvostupanjski postupak u iznosu od 250 bodova navodeći da tu naknadu traži za odgovor na tužbu i podneske od 14. rujna 2022., 30. rujna 2022. i 6. prosinca 2022., bez da je u troškovniku naveo za svaku od radnji koliko bodova traži, a također zatražio je i jednokratnu naknadu za ponovljeni prvostupanjski postupak proveden nakon ukidne odluke ovog suda u iznosu od 250 bodova navodeći ispod tog zahtjeva da se ona odnosi na trošak zastupanja na ročištima 14. listopada 2024. i 10. veljače 2025. te na sastavljanje podneska od 15. listopada 2024. i ročište za objavu presude. Tuženiku ne pripada pravo na jednokratnu nagradu sukladno odredbi članka 7. točka 2. Tarife jer se u konkretnom slučaju radi o procjenjivom predmetu obzirom da tužiteljica tužbenim zahtjevom, osim utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, traži i isplatu bruto plaće, a prema citiranoj odredbi jednokratna nagrada u visini od 250 bodova priznaje se u postupcima iz radnih odnosa osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7. točka 1. Tarife. Po ocjeni ovog suda, u konkretnoj situaciji radi se o procjenjivom predmetu iz kojih razloga tuženiku pripada pravo na nagradu sukladno odredbama Tarife za svaku pojedinu poduzetu radnju u postupku. Kako je tuženik za četiri radnje i to za odgovor na tužbu te podneske od 14. rujna 2022., 30. rujna 2022. te 6. prosinca 2022. zatražio nagradu u visini od 250 bodova, ta nagrada mu je za naprijed navedene poduzete radnje priznata u ukupnom iznosu od 250 bodova, jer bi samo za odgovor na tužbu na temelju Tbr. 8. točka 1. Tarife tuženiku pripadalo pravo na nagradu u visini od 250 bodova, obzirom da je vrijednost novčane tražbine tužiteljice 25.476,93 eura. Također, iz istog razloga tuženiku je za zatražene radnje zastupanja na ročištima 14. listopada 2024., 10. veljače 2025. te za sastavljanje podneska od 15. listopada 2024. i ročište za objavu presude 21. ožujka 2025. priznata nagrada u visini ukupno 250 bodova za sve četiri radnje, jer bi mu samo za zastupanje na ročištu 14. listopada 2024. pripadalo pravo na nagradu u visini 250 bodova na temelju Tbr. 9. točka 1. Tarife.
8.2. Tuženiku su nadalje kao potrebni priznati troškovi zastupanja na ročištima 6. prosinca 2022., 23. siječnja 2023., 20. veljače 2023., 27. ožujka 2023., 22. svibnja 2023., 11. prosinca 2023. i 19. veljače 2024. u iznosu od po 250 bodova za svako ročište na temelju Tbr. 9. točka 1. Tarife. Nadalje, tuženiku je priznato pravo na trošak za sastavljanje podnesaka od 10. srpnja 2023., 20. rujna 2023. i 27. prosinca 2023. na temelju Tbr. 8. točka 4. Tarife u visini 25 bodova za svaki podnesak. Za trošak sastavljanja žalbe od 15. travnja 2024. tuženiku je priznat trošak u visini 100 bodova na temelju Tbr. 10. točka 2. Tarife. Ukupno su tuženiku priznati troškovi zastupanja u visini od 2425 bodova, odnosno prema vrijednosti boda od 2,00 eura prema Tbr. 54. Tarife u ukupnom iznosu od 4.850,00 eura. Na ukupno dosuđene troškove tuženiku je dosuđen i PDV u iznosu od 1.212,50 eura ili ukupno 6.062,50 eura.
8.3. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sastavljanja podneska od 22. svibnja 2023. jer je on bio nepotreban obzirom da je tim podneskom tuženik samo najavio dostavu dokumentacije koju je kasnije u postupku dostavio, kao niti zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 29. ožujka 2024. jer punomoćnik tuženika nije bio prisutan na tom ročištu, a samo u tom slučaju bi tuženik imao pravo na trošak temeljem Tarife. Također, tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer tuženik sudsku pristojbu nije platio, a niti će ju biti dužan platiti sukladno odredbi članka 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.; dalje: ZSP). Tuženiku nije dosuđen niti zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu podnesenu 15. travnja 2024., jer tuženik tu sudsku pristojbu nije platio.
8.4. Tuženiku je dosuđen zatraženi trošak za sastavljanje žalbe u ovom drugostupanjskom postupku u zatraženom iznosu od 200,00 eura (Tbr. 10. točka 2. i Tbr. 54. Tarife) te PDV na taj trošak u iznosu od 50,00 eura ili ukupno 250,00 eura. Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu, jer ju tuženik nije platio.
8.5. Iz obrazloženih razloga tužiteljica je u obvezi tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 6.312,50 eura.
Koprivnica, 26. studenog 2025.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković