Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-180/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarkeVere C, u kaznenom predmetu protiv optužene CT, zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1737/2021 od 11. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025. u prisutnosti branitelja odvjetnika Davora Radakovića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na temelju članka 453. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP) optužena CT oslobođena je optužbe da bi počinila produljeno kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 4. KZ/97.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP oštećenici trgovačka društva Lesnina inženjering Zagreb d.o.o., Zagreb, Zagrebačka 205, Kodeks d.o.o. Zagreb, Drašnička 6, King ICT d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, Podravka prehrambena industrija d.d., Koprivnica, Ante Starčevića 32, te Uradi Sam trgovina d.o.o., Strmec, Kipišće 13, su s imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnicu.

1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP te nužni izdaci optužene CT i nužni izdaci i nagrada njezinog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

1.3. Na temelju članka 452. točka 3. ZKP protiv optužene CT i optuženog GT odbijena je optužba da bi pod točkom 3., 4., 5., 6., 7. i 9. počinili kaznena djela krivotvorenja isprave iz članka 311. stavak 1. KZ/97 u vezi članka 60. KZ/97.

1.4. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP, nužni izdaci optužene CT i nužni izdaci i nagrada njezinog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv oslobađajućeg dijela presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnijela je optužena CT po branitelju Davoru Radakoviću odvjetniku u Zagrebu, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Povodom zahtjeva optuženice, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP stranke su izviještene o sjednici vijeća. Na sjednicu je pristupio branitelj odvjetnik Davor Radaković, dok nisu pristupili uredno obaviješteni državni odvjetnik i optuženica.

6. Žalba nije osnovana.

7. Žaleći se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud propustio ispitati svjedoke GT i OT, što je rezultiralo pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem, pa u okviru te žalbene osnove polemizira s obrazloženjem i razlozima prvostupanjske presude, te kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza, iznosi vlastitu interpretaciju rezultata dokaznog postupka, za koju smatra da ukazuje na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi optuženica počinila produljeno kazneno djelo prijevare.

8. No, drugostupanjski sud je procijenio kako je prvostupanjski sud svojom podrobnom analizom svakog dokaza zasebno te njihovom međusobnom usporedbom, ispravno zaključio da nije dokazano da bi optuženica počinila produljeno kazneno djelo prijevare na način kako joj je to stavljeno na teret.

9. Naime, niti za žalitelja nije sporno da optuženica u trgovačkom društvu Tehnopromet gradnja d.o.o. nije imala formalno svojstvo niti je u njemu bila zaposlena, već je upravo GT bio odgovorna osoba i ujedno potpisnik bjanko zadužnica, zahtjeva za odobrenje financiranja kupnje osobnog automobila, ugovora o prodaji robe i mjenica koje su predmet inkriminacije.

10. No, žalitelj smatra da je indikativna činjenica da je kod optuženice pronađena opsežna poslovna dokumentacija toga društva, te da je nelogična ocjena prvostupanjskog suda da je u njemu bila dostavljač.

11. Ovdje treba krenuti od toga da određene indikativne činjenice mogu biti polazište za procjenu osnovane sumnje, no za donošenje osuđujuće presude potrebno je na temelju izvedenih dokaza, a ne pukih pretpostavki, nedvojbeno i izvan svake sumnje utvrditi da je upravo optuženica svojim radnjama ostvarila sva bitna, kako subjektivna tako i objektivna obilježja inkriminiranog joj kaznenog djela.

11.1. U konkretnoj situaciji, to znači dokazati da je postupala u nakani pribavljanja protupravne imovinske koristi sebi i drugima i to u znatnom iznosu, da je postupajući s tim ciljem predstavnike oštećenika lažnim prikazivanjem činjenica dovela u zabludu, pa da su upravo takve njene radnje uzrok postupanja oštećenika u smislu štetnog raspolaganja i nastanka imovinske štete za oštećena trgovačka društva.

12. No, izvedeni dokazi ne daju temelja za ovakva utvrđenja. Naime, kako pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud, niti jedan od ispitanih svjedoka, zaposlenika i odgovornih osoba oštećenih trgovačkih društava, ne spominje da bi ikada imao bilo kakve kontakte sa optuženicom, niti da bi ona od njih bilo što naručivala ili obećavala platiti, već naprotiv, da je GT taj kojemu je isporučena roba, da ta roba nije plaćena, te da je upravo on taj koji je obećavao robu platiti, dok s druge pak strane niti jednome od njih nije spominjao optuženicu.

13. Po ocjeni drugostupanjskog suda, da GT nije involviran u navedene poslovne odnose odnosno da su točne tvrdnje optužbe o involviranosti optuženice, bilo bi logično očekivati da GT barem nekome od svih ispitanih svjedoka to dade do znanja, postavi kakvo pitanje u pogledu narudžbi ili čuđenje, no to je u potpunosti izostalo.

14. Nema dokaza niti za tvrdnju žalitelja da bi GT postupao na traženje optuženice i na taj način ovjeravao nevjerodostojnu poslovnu dokumentaciju društva Tehnopromet gradnja d.o.o. svojim potpisom i pečatom, pri čemu očito zanemaruje okolnost da je upravo od GT uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta oduzet pečat toga društva. Prema tome, kada GT kao direktor i odgovorna osoba potpisuje dokumentaciju i k tome posjeduje pečat društva, nije jasno na temelju čega žalitelj zaključuje da bi on postupao upravo na traženje optuženice, jer za to ne nudi konkretan dokaz izuzev puke konstrukcije koja je bez uporišta u rezultatima dokaznog postupka, baš kao i daljnja tvrdnja optužbe o njenoj povezanosti s nepoznatim osobama koje su stupale u kontakt s predstavnicima oštećenika.

15. S druge strane, prvostupanjski sud je pravilnom analizom iskaza svjedoka i optuženice te materijalnih dokaza, došao do zaključka o ulozi optuženice u tome društvu. Budući da je obavljala dostavu dokumentacije knjigovođi, u banku, poštu i FINA-u, a po potrebi je vozila i GT u banku, ispravno je kao takav procijenjen angažman optuženice, što ujedno objašnjava okolnost da je kod nje pronađena poslovna dokumentacija društva.

16. Žalitelj pogrešno cijeni iskaz svjedoka ET. Naime, svjedok je iskazao da mu je ovjerenu zadužnicu donijela zaposlenica društva koja se predstavila kao CT, a kada je vidio optuženicu u sudnici, rekao je da to nije ta osoba i da je bitno drugačijeg fizičkog izgleda. Žalitelj tendenciozno navodi da je irelevantna činjenica što svjedok sada ne prepoznaje optuženicu, iako se radi o jedinom svjedoku u ovom postupku koji spominje ime CT, a koji je decidiran u svom iskazu kojim otklanja tvrdnju optužbe da bi optuženica sudjelovala u poslovnom odnosu koji je predmet optužbe.

17. Kraj takvog stanja stvari, nema govora da bi činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno jer sud nije ispitao GT kao svjedoka. Osim toga, radi se o ranijem suoptuženiku u ovom postupku, koji od 2023. boluje od karcinoma gušterače i liječi se u Švedskoj, a kada je sud na raspravi 11. ožujka 2024. u odnosu na optuženog GT razdvojio postupak, zastupnica optužbe se s time suglasila, ali nije predlagala njegovo ispitivanje u svojstvu svjedoka, očito smatrajući da ono ne bi pridonijelo utvrđenju činjeničnog stanja.

18. Nije u pravu žalitelj niti kada prigovara nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju zbog toga što nije ispitan svjedok KT, također prethodno suoptuženik u odnosu na kojega je postupak obustavljen zbog odustanka državnog odvjetnika u nedostatku dokaza. Niti ovaj dokazni prijedlog optužba nije isticala na raspravi. Ispitivanje ovog svjedoka na okolnost njegove povezanosti s optuženicom i društvom Tehnopromet gradnja d.o.o. i prepoznavanja od strane svjedoka VT, kako se to u žalbi predlaže, prema ocjeni drugostupanjskog suda također ne bi bilo od utjecaja na utvrđenje činjeničnog stanja.

19. Naime, sve okolnosti djela u četvrtoj alineji izreke, u odnosu na oštećeno trgovačko društvo Podravka prehrambena industrija d.d., o kojem bi KT imao iskazivati, već su po prvostupanjskom sudu jasno utvrđene dovođenjem u vezu materijalnih dokaza, te iskaza svjedoka IT i FT, dok je povezanost optuženice sa OT također na razini konstrukcije bez utemeljenja u izvedenim dokazima.

20. Što se pak tiče prepoznavanja, pročitan je kao dokaz zapisnik o prepoznavanju prema kojem ČT prepoznaje OT kao osobu s kojom je dogovarao kupnju robe. Stoga bi o ovim okolnostima jedino svjedok ČT imao neposredna saznanja, što su uostalom potvrdili svjedoci IT i LT, no ČT je umro.

21. Žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud zanemario iskaz svjedoka PT da mu je optuženica u jednom društvu rekla kako ima poznanstva s građevinskim poduzetnicima s kojima ga je trebala spojiti, te postavlja pitanje iz kojeg bi razloga optuženica koja je radila kao običan dostavljač u tvrtki GT obećavala PT da će ga spojiti s građevinskim poduzetnicima.

22. Ovdje treba reći da žalitelj pritom ne ukazuje koje bi se to odlučne sporne okolnosti iz činjeničnog opisa optužbe tim dokazom imale utvrditi, tim više što svjedok PT optuženicu svojim iskazom ne inkriminira, već naprotiv tvrdi da nikakav poslovni aranžman s optuženicom nije realizirao.

23. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 25. studeni 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac