Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-1/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vere Šinogl u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆH, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1172/2022 od 21. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025. u prisutnosti optuženika i branitelja odvjetnika Ivice Marinca,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP) optuženi DH oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo pomaganjem u neovlaštenoj proizvodnji i prometu drogama iz članka 190. stavak 2. u vezi članka 38. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu podnio je optuženi DH putem branitelja Ivice Marinca odvjetnika u Zagrebu, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Povodom zahtjeva optuženika, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP stranke su izviještene o sjednici vijeća. Na sjednicu su pristupili optuženik i branitelj odvjetnik Ivica Marinac, dok uredno obaviješten državni odvjetnik nije pristupio.
6. Žalba nije osnovana.
7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik polemizira s obrazloženjem i razlozima prvostupanjske presude, te kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza, iznosi vlastitu interpretaciju rezultata dokaznog postupka, za koju smatra da ukazuje na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo pomaganja u neovlaštenoj proizvodnji i prometu drogama.
8. Uvodno valja naglasiti da odgovornost optuženika kao pomagača nužno zahtijeva namjernu djelatnost koja ima dvostruki sadržaj, a to je da on hoće svoju pomagačku radnju, svjestan da svojim djelovanjem podupire odnosno podržava ostvarenje kaznenog djela druge osobe, u konkretnoj situaciji MH, kao i samog kaznenog djela. Pomaganje kakvo je optuženiku stavljeno na teret, sastoji se od pokazivanja puta MH koji je prethodno nabavio opojnu drogu tipa marihuana, tako što je sjeo s njime u kombi vozilo s ciljem da mu pokaže put radi prijevoza marihuane, pri čemu državni odvjetnik smatra da je optuženik pritom znao da se u kombiju nalazi marihuana, zato jer se iz kombija širio intenzivan miris.
9. No, drugostupanjski sud je procijenio kako je prvostupanjski sud svojom minucioznom analizom svakog dokaza zasebno te njihovom međusobnom usporedbom, ispravno zaključio da nije nedvojbeno i izvan svake sumnje dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo na način kako mu je to stavljeno na teret.
10. Ovdje treba krenuti od toga da iz suglasnih iskaza optuženika i svjedoka KH proizlazi kako su se toga dana prije inkriminiranog događaja zajedno nalazili u šumi u sječi drva, što provedenom rekonstrukcijom nije dovedeno u sumnju. Razišli su se tako što se svjedok KH odvezao na traktoru na kojem su bila utovarena drva, dok je optuženik nakon što je skinuo gornji sloj radne odjeće krenuo pješice za njim i na tom putu susreće MH, vozača kombi vozila koji ga moli da mu pokaže put jer se izgubio, na što optuženik pristaje i ulazi u kombi, ali ih policijski službenici, svjedoci VH i AH tada na zadatku sprječavanja ilegalnih migracija, ubrzo zaustavljaju, te u kombiju pronalaze više desetaka PVC paketa marihuane. Provedenom rekonstrukcijom je utvrđeno kako su optuženik i HH prešli svega 1 km što predstavlja nekoliko minuta zajedničke vožnje, s time da se doista radilo o putanji u pravcu kuće KH pa se može zaključiti da je pokazivanje smjera MH prema slovenskoj granici, optuženiku u opisanoj situaciji bilo usput.
10.1. Da se optuženik i HH nisu poznavali proizlazi ne samo iz njihovih iskaza, već je tako iz njihovog ponašanja zaključio i policijski službenik koji ih je na licu mjesta zaustavio, svjedok VH. Niti jedan izvedeni dokaz ne ukazuje na suprotan zaključak, da bi optuženik i HH prethodno bili u bilo kakvoj komunikaciji, iako je provedena pretraga njihovih telefonskih uređaja, s time da provedenim DKT i biološkim vještačenjima na vrećama u kojima se nalazila marihuana nigdje nisu pronađeni tragovi optuženika.
11. Iako državni odvjetnik u žalbi sumnja u ovako prikazan ''slučajan susret'' optuženika i MH, s druge strane ne nudi konkretan dokaz koji bi njihove iskaze u tom dijelu demantirao, a da pritom zanemaruje rezultate pretrage njihovih telefonskih uređaja koji ne daju podloge za takvu sumnju, budući da samo pokazuju kako međusobne komunikacije doista nije bilo. Stoga je potpuno neutemeljena i daljnja, ničim potkrijepljena tvrdnja o njihovom unaprijed dogovorenom mjestu susreta, koja se kod ovakvog stanja stvari ukazuje pukom konstrukcijom bez utemeljenja u izvedenim dokazima. Kada državni odvjetnik postavlja pitanje zašto bi optuženik bez logičnog razloga zimi hodao cestom prema Radakovu, propušta cijeniti iskaz svjedoka KH koji je dao logično pojašnjenje upravo u tom pravcu, sugerirajući da ga nije htio voziti na traktoru na drvima zbog opasnosti od nastanka nezgode, već se namjeravao automobilom vratiti po njega nakon što ostavi traktor kod kuće.
12. Državni odvjetnik, prihvaćajući rezultate provedenih vještačenja, drži da nedostatak pronalaska tragova optuženika ustvari nije odlučujući faktor, te pogrešno smatra da ga već samo prisustvo u vozilu te asistencija vozaču, čini sudionikom u kaznenom djelu u svojstvu pomagača, ispuštajući potrebno dokazivanje namjere i svijesti pomagača kako je to detaljno prethodno izloženo pod točkom 8. obrazloženja.
12.1. U ovom dijelu državni odvjetnik naglašava da se radilo o količini marihuane intenzivnog mirisa što su policijski službenici odmah po zaustavljanju vozila osjetili. Međutim, to što su odmah uočili policajci kojima to ulazi u profesionalnu zadaću, ne može se automatizmom na jednak način tumačiti za svaku drugu osobu uključujući optuženika. Sposobnost osjeta i prepoznavanja mirisa je subjektivan doživljaj koji se razlikuje od osobe do osobe. U konkretnoj situaciji, odlučno je da izvedenim dokazima nije opovrgnut iskaz optuženika kada napominje kako nije znao da se u kombiju nalazi marihuana, HH mu tako nešto nije rekao, niti je osjetio njen miris, zato jer mu naprosto nije poznat, tako da to saznanje niti na drugi način nije stekao.
12.2. Stoga žalbeni navod da marihuana ima intenzivan miris ne podrazumijeva da je optuženik znao da se u kombiju u koji ulazi nalazi marihuana, a osobito ne daje temelja za utvrđenje i nedvojben zaključak da je optuženik te zgode ušao u kombi vozilo MH upravo kako bi mu pokazao put radi prijevoza marihuane i na taj način UH omogućio odnosno olakšao prijevoz opojne droge, te da je pritom postupao s izravnom namjerom. Naime, kao pomagač optuženik bi morao imati svijest da ČH čini kazneno djelo i htijenje da ga on svojim konkretnim pomagateljskim radnjama u tome podupire.
13. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 25. studeni 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
