Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-24/2024-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Jasne Smiljanić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vere Šinogl, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog UZ i dr., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, 1. optuženog UZ i 2. optuženog AZ podnesenima protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-528/2020 od 20. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025. u prisutnosti braniteljice 1. optuženika odvjetnice Vesne Rogulj i branitelja 2. optuženika odvjetnika Ljube Pavasovića Viskovića,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaćaju se žalbe 1. optuženog UZ i 2. optuženog AZ, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim sucem pojedincem.

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, 1. optuženi UZ i 2. optuženi AZ proglašeni su krivima zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11 te su osuđeni, 1. optuženi UZ na kaznu zatvora 6 (šest) mjeseci u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. ožujka 2018. do 17. travnja 2018., a 2. optuženi AZ na kaznu zatvora 1 (jedna) godina te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo i na temelju članka 54. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora će mu se uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. ožujka 2018. do 17. travnja 2018.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP) u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP 1. i 2. optuženici su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti od po 100,00 eura / 753,45 kuna svaki, te solidarno troškove sudsko-medicinskog vještaka u ukupnom iznosu 777,76 eura / 5.860,00 kuna u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik, 1. optuženi UZ po braniteljici Vesni Rogulj, odvjetnici u Zagrebu i 2. optuženi AZ po branitelju Ljubi Pavasoviću Viskoviću, odvjetniku u Zagrebu.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni u odnosu na 1. optuženog UZ, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači presudu na način da 1. optuženom UZ izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.2. 1. optuženi UZ podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženike oslobodi optužbe, podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.3. 2. optuženi AZ se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da je preinači u smislu žalbenih navoda.

3. U odgovoru na žalbu 1. optuženi UZ predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Povodom zahtjeva 1. i 2. optuženika, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP stranke su izviještene o sjednici vijeća. Na sjednicu su pristupili braniteljica 1. optuženika odvjetnica Vesna Rogulj i branitelj 2. optuženika odvjetnik Ljubo Pavasović Visković, dok nisu pristupili uredno obaviješteni državni odvjetnik, 1. optuženi UZ i 2. optuženi AZ pa je sjednica u smislu članka 475. stavak 3. ZKP održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalbe 1. optuženog UZ i 2. optuženog AZ su osnovane, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

7. Pozivajući se na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, 1. optuženik ističe da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji se tiču oblika krivnje, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza, a radi se o iskazu vještakinje za sudsku medicinu dr. Vedrane Petrovečki.

7.1. Međutim, prema ocjeni drugostupanjskog suda navedena povreda nije ostvarena jer je prvostupanjski sud dao svoje razloge o odlučnim činjenicama uključujući one zbog kojih smatra da je 1. optuženik postupao s izravnom namjerom. Za ostvarenje citirane povrede traži se znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i samih iskaza, no prvostupanjski sud nije na takav način prenio sadržaj sudsko-medicinskog vještačenja. Polemiziranje sa razlozima, utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama, koji se temelje na, u bitnim okolnostima ispravno prenesenim iskazima vještakinje, suštinski predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, 2. optuženik se sadržajno poziva na članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP smatrajući da su razlozi presude krajnje proturječni, zatim ukazuje na povredu prava obrane i time žalbenu osnovu relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP, te posljedično tešku povredu prava na pravično suđenje iz članka 468. stavak 2. ZKP.

8.1. Prema ocjeni drugostupanjskog suda takav prigovor nije opravdan jer je prvostupanjski sud dao razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u znatnoj mjeri proturječni kako se sugerira žalbom, te ustvari argumentira žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, polemizirajući s obrazloženjem i razlozima prvostupanjske presude, kojima suprotstavlja vlastite, kritizirajući analizu i ocjenu izvedenih dokaza, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda o dokazanosti radnji 2. optuženika kojima ostvaruje sva bitna obilježja kaznenog djela.

9. Nasuprot tome, 1. optuženik i 2. optuženik su žalbenim navodima osnovano osporili pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Naime, utvrđeno činjenično stanje i analiza dokaza ne dovode do pouzdanog i nedvojbenog utvrđenja do kojega je došao prvostupanjski sud kada je zaključio da su optuženici počinili kazneno djelo na način kako im je to stavljeno na teret, iako je iskaz svjedoka PZ ispravno ocijenio nevjerodostojnim.

11. Optuženicima se inkriminira da su postupajući kao supočinitelji, zajedno fizički nasrnuli na oštećenika na način da su mu šakama zadali dva udarca u predjelu glave, uslijed čega je zadobio ozljede koje su u ukupnosti teške naravi.

12. Pogrešno je utvrđenje prvostupanjskog suda kada pod točkom 12. obrazloženja zaključuje da su optuženici počinili kazneno djelo upravo na način kako im je to stavljeno na teret jer to proizlazi iz materijalnih dokaza, zapisnika o prepoznavanju i fotografije registarske oznake vozila u vlasništvu 2. optuženika.

12.1. Naime, radi se o dokazima iz kojih bi se moglo zaključivati da su optuženici bili na mjestu počinjenja kaznenog djela, ali ne i o konkretnim radnjama koje je svaki od njih poduzeo, niti s kojim ciljem je pritom postupao.

12.2. Ovo stoga što se dokazna radnja prepoznavanja provodi radi utvrđenja istovjetnosti osobe, u konkretnoj situaciji 1. i 2. optuženika, pri kojoj osoba koja vrši prepoznavanje, ovdje su to oštećeni RZ i njegova supruga JZ, opisuje i navodi njihove specifične karakteristike prema kojima se razlikuju od drugih pokazanih osoba. S obzirom na navedenu svrhu i propisani postupak provođenja ove dokazne radnje, jasno slijedi da se na temelju pročitanog dokaza, zapisnika o prepoznavanju, ne može zaključivati o okolnostima inkriminiranog događaja i njegovoj dinamici kako je to učinio prvostupanjski sud, već bi taj zapisnik, u situaciji da su osobe koje su vršile prepoznavanje, ispitane u svojstvu svjedoka, poslužio prvostupanjskom sudu za ocjenu vjerodostojnosti njihovih iskaza, što je ovdje izostalo uvažavanjem njihovog diplomatskog statusa.

13. Iz nalaza i mišljenja vještakinje za sudsku medicinu dr. Vedrane Petrovečki proizlazi da je oštećenik zadobio najmanje dva udarca, od kojih je jedan imao za posljedicu tešku tjelesnu ozljedu, s time da su ozljede najvjerojatnije nastale djelovanjem jedne osobe, dok na teoretskoj razini ne može isključiti da bi ozljede nastale djelovanjem dviju osoba, pri čemu je oštećenik mogao zadobiti i neke druge udarce sasvim slabog intenziteta koji u pravilu ne ostavljaju vidljive tragove. Dakle, iz vještačenja se može zaključiti da je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

14. Kraj takvog stanja stvari, iz kojeg se može zaključivati o tome da je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu, te da su se optuženici nalazili na mjestu događaja, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da postoji zatvoreni krug indicija koji ukazuje da su upravo optuženici počinili kazneno djelo na način kako im je to stavljeno na teret (što činjenično znači da su zajednički fizički nasrnuli na oštećenika i da su ga obojica udarila šakama u glavu, pobliže opisano pod točkom 11. obrazloženja rješenja).

14.1. Naime, izvedeni dokazi ne daju temelja za odgovor na pitanje pod kojim okolnostima je došlo do ozljeđivanja oštećenika, niti koje radnje je pritom poduzeo svaki od optuženika pa da bi se moglo zaključivati o njihovom ispunjenju svih bitnih, kako subjektivnih tako i objektivnih obilježja kaznenog djela, kao i njihovim supočiniteljskim ulogama. Za osuđujuću presudu moraju se rasvijetliti konkretne radnje svakog od optuženika, a ne na apstraktnoj razini paušalno tvrditi da su obojica postupala na jednoznačan način.

14.2. Ovdje se načelno može prihvatiti stav prvostupanjskog suda da u okolnostima sukoba kada supočinitelji postupaju u zajedničkoj namjeri, nije odlučno čijim udarcem je nastala ozljeda. Naravno, kada su te činjenice dokazane. No, u konkretnoj situaciji prvostupanjski sud polazi od nedokazane i time pogrešne premise da su obojica optuženika oštećeniku zadali udarac, te posljedično dolazi do neispravnog zaključka da su obojica postupali upravo u nakani da ga teško tjelesno ozlijede, jer za takav zaključak nema podloge u izvedenim dokazima. Naime, o odlučnim činjenicama koje se tiču dinamike događaja odnosno konkretnih radnji svakog optuženika te oblika krivnje, u nedostatku iskaza neposrednih očevidaca, nije moguće zaključivati isključivo na temelju pročitanih isprava, niti odgovor na to pitanje može dati vještak.

14.3. Osim toga, prvostupanjski sud nije konkretizirao koji je to niz indicija koji tvore cjelinu, dok prema stavu drugostupanjskog suda, dvije činjenice koje imaju karakter indicija pobliže navedene pod točkom 14. obrazloženja rješenja, sasvim sigurno nisu takvog značaja da bi tvorile jednu nedjeljivu i logičnu cjelinu te činile zatvoreni krug indicija koje sa potpunom izvjesnošću i nedvojbenom sigurnošću determiniraju optuženike kao počinitelje kaznenog djela i to na način kako im je to stavljeno na teret. Upravo suprotno, ne može se tvrditi da ujedno isključuju drugačije činjenično stanje, od onog utvrđenog od strane prvostupanjskog suda, tim više kada se uzme u obzir mišljenje vještaka da su ozljede najvjerojatnije nastale djelovanjem jedne osobe, a prvostupanjski sud ne daje objašnjenje koje bi isključilo tu mogućnost.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbi 1. i 2. optuženika ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim sucem pojedincem.

15.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvesti sve potrebne dokaze koje će valjano ocijeniti uvažavajući razloge ove ukidne odluke, te donijeti novu presudu koju će valjano obrazložiti.

16. Budući da je na temelju članka 483. stavak 1. ZKP prvostupanjska presuda ukinuta, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Zagreb, 25. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac