REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-734/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća, te Renate Pražetina Kaleb i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog LL i maloljetnog ZL zbog kaznenog djela protiv života i tijela – osobito teške ozljede iz članka 119. stavak 1. u vezi članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog LL protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj K- 213/2017 od 23. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 25. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog LL odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj: K-213/2017 od 23. rujna 2020., optuženi VL i maloljetni TL proglašeni su krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – osobito teške tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po članku 119. stavak 1. u vezi članka 118. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano kao u izreci pobijane presude, te je na temelju članka 119. stavak 1. KZ/11 optuženi VL osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 57. st. 1. i 2. KZ/11 u svezi članka 56. stavak 1. i 3. KZ/11, izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 10 (deset) mjeseci i isti se ima izvršiti, dok se uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi VL u roku provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Maloljetnom TL je na temelju članka 28. stavak 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“, broj:84/2011., 143/2012., 148/2013., 56/2015. i 126/2019. – dalje: ZSM/11) određen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora na način da se maloljetnom TL može naknadno izreći maloljetnički zatvor ako u roku 2 (dvije) godine počini novo kazneno djelo ili se protivi provođenju odgojnih mjera, dok su mu na temelju članka 7. stavka 1. točke 2. i članka 10. stavak 2. točaka 1., 8. i 11. ZSM/11 izrečene odgojne mjere posebnih obveza da se ispriča oštećenom GL, da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja time da odradi 120 (stodvadeset) sati u razdoblju 6 (šest) mjeseci i to tako da se ne ometa njegovo zaposlenje i da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade, a koje obveze mogu trajati najdulje do 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 95. ZSM/11 troškovi izvršenja odgojnih mjera posebnih obveza maloljetnog TL padaju na teret državnog proračuna.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP) optuženom LL i maloljetnom TL naloženo je podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. ZKP-a u ukupnom iznosu 1.138,00 (tisućustotridesetosam) kuna solidarno, i iz točke 6. ZKP-a, svaki u paušalnoj svoti 800,00 (osamsto) kuna, sve to u korist proračunskih sredstava suda u roku 15 dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi VL po branitelju Davorinu Zlatareku, odvjetniku iz Čakovca zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne blažu kaznu, te traži obavijest o održavanju sjednice.

2.1. Odgovor na žalbu je podnio državni odvjetnik kojim predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

2.3. Na javnu sjednicu nisu pristupili uredno pozvani branitelj, odvjetnik Davorin Zlatarek i državni odvjetnik, te optuženi VL za koga se dostava vratila s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“, čime su ispunjeni uvjeti za održavanje javne sjednice u smislu članka 475. ZKP-a.

3. Žalba optuženog LL nije osnovana.

4. Argumentirajući žalbene navode iz osnove povrede kaznenog zakona optuženik ističe da je upitno je li upravo on nanio oštećeniku osobito teške tjelesne ozljede, da bi se u konkretnom slučaju radilo u kaznenom djelu sudjelovanja u tučnjavi iz članka 122. stavak 1. ili stavak 2. KZ/11 ili kaznenom djelu teške tjelesne ozljede iz članka 118. KZ/11, a ne o kaznenom djelu iz članka 119. stavak 1. KZ/11, pri čemu se ne prihvaća točnim zaključak vještaka da je brza medicinska intervencija spasila život oštećeniku i otklonila mogući smrtni ishod. Iz izloženog sadržaja žalbenih tvrdnji razvidno je da optuženi VL sadržajno ustvari upire na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4.2. Naime, o povredi kaznenog zakona je riječ samo u situaciji kada žalitelj u svemu prihvaća činjenično stanje kako ga je utvrdio prvostupanjski sud, ali smatra da je na isto pogrešno primijenio kazneni zakon. Stoga će prethodno citirani žalbeni navodi biti razmatrani u okviru osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4.3. Nastavno se ističe da je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, povodom podnesene žalbe ispitao prvostupanjsku presudu i po službenoj dužnosti, a sukladno ovlaštenju iz članka 476. stavak 1. ZKP-a, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a, niti da bi na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon u smislu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP-a.

4.4. Optuženi VL nije u pravu kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4.5. Suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je u potpunosti i pravilno utvrdio sve odlučne i druge relevantne činjenice u ovom predmetu. Svoje zaključke o odlučnim i drugim važnim činjenicama prvostupanjski sud temelji na logičnoj i savjesnoj analizi te kritičkoj i pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti svih relevantnih dokaza izvedenih na raspravi, posebice proturječnih, koje sagledava kako svaki za sebe tako i u međusobnoj vezi. Na temelju takve analize dokaza prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u konkretnom slučaju dokazano da je optuženi VL na način kako se to pobliže činjenično opisuje u izreci prvostupanjske presude, počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku.

4.6. Ostvarenje navedene žalbene osnove žalitelj u bitnome nalazi u kontradiktronim iskazima svjedoka u pogledu načina kako je oštećenik zadobio ozljede, tko mu je i na koji način iste zadao i koja je od tih ozljeda dovela u opasnost život oštećenika, pri čemu se ne preciziraju ukazana proturječja. Suprotno citiranim navodima, već iz obrane optuženog LL proizlazi utvrđenim da je predmetne zgode udarao rukama i nogama oštećenika nakon što je on pao na tlo, zajedno sa TL i ĆL, štoviše on (optuženi VL) je još jedan do dva puta udario oštećenika nogom po tijelu nakon što su se ostali udaljili, a nitko od njih nije pozvao Hitnu pomoć iako je oštećenik ostao ležati na podu, o kojim okolnostima suglasno iskazuje maloljetni TL, svjedok BL, a činjenicu napada na oštećenika potvrđuje kako sam oštećenik, tako i svjedoci RL, LLU i CL, pa kada se navedena utvrđenja dovedu u vezu s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka, koji nalaz i mišljenje ovaj drugostupanjski sud cijeni jasnim, potpunim jer je vještak sukladno relevantnoj medicinskoj dokumentaciji odgovorio bez proturječnosti na sve zadatke, da ozljede koje je zadobio oštećenik predstavljaju osobito tešku tjelesnu ozljedu zbog koje je bio doveden u opasnost život oštećenika i kojemu je poduzetom hitnom liječničkom intervencijom spašen život, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su u postupanju optuženog JL ispunjena sva obilježja kaznenog djela iz članka 119. stavak 1. u vezi članka 118. stavak 1. KZ/11.

4.7. Pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, prema stavu žalitelja je dovedena u pitanje time što nije utvrđeno koje radnje na štetu oštećenika je poduzeo optuženi VL, kako bi se moglo utvrditi koju ozljedu je zadao oštećeniku. Pri tome žalitelj zanemaruje da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je optuženi VL zajedno sa još dvije osobe fizičke atake prema oštećeniku poduzeo povodom istog motiva (kontakata oštećenika sa njihovom prijateljicom LLU), te povezujući tu činjenicu s prethodno opisanom dinamikom i vremenski slijedom odvijanja inkriminiranog zbivanja, prvostupanjski sud, suprotno žalitelju, izvodi pravilan zaključak da je kritične zgode između optuženog LL, maloljetnog TL i maloljetnog ĆL postojao prešutni dogovor i zajednička odluka da počine predmetno djelo, a budući da radnje koje je optuženi VL pritom poduzeo na štetu oštećeniku, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, upućuju na nedvojben zaključak da je time bitno pridonio ostvarenju djela, sud prvog stupnja s pravom zaključuje da je optuženi VL u počinjenju predmetnog djela sudjelovao u svojstvu supočinitelja.

4.8. Naime, u smislu odredbe iz članka 36. stavak 2. KZ/11 kada više osoba na temelju zajedničke odluke počini kazneno djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonese počinjenju istog, svaka od njih kaznit će se kao počinitelj (supočinitelji). Budući da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je optuženi VL postupajući na temelju zajedničke odluke sa maloljetnim TL i maloljetnim ĆL bitno pridonio počinjenju djela, to u konkretnom slučaju nije od utjecaja koju konkretnu ozljedu je zadao oštećeniku.

4.9. Slijedom svega navedenog žalba optuženog LL zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

5. Nije u pravu optuženi VL kada se žali zbog odluke o kazni obrazlažući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio olakotne i otegotne okolnosti i potom premalo cijenio olakotne okolnosti, ukazujući na motiv postupanja optuženika, protek vremena, ponašanje optuženika nakon počinjenog kaznenog djela jer radi u Republici Njemačkoj te skrbi za majku.

5.1. Naime, prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je vodio računa o svim okolnostima o kojima kazna ovisi u smislu članka 47. KZ/11 te ispravno utvrdio i vrednovao sve olakotne okolnosti i to neosuđivanost optuženika, njegovo djelomično priznanje, iskazano žaljenje zbog događaja, spremnost da se ispriča oštećeniku, mlada životna dob od 21 godinu u vrijeme počinjenja djela, i otegotne okolnosti vezane za pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno. Imajući na umu ovako utvrđene okolnosti, onda je izrečena djelomična uvjetna osuda, nakon što je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci, na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 10 mjeseci, a uvjetovani iznosi 10 mjeseci pod uvjetom da u roku kušnje u trajanju 2 godine optuženik ne počini novo kazneno djelo, obzirom na ocjenu prvostupanjskog suda da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, adekvatna svim utvrđenim okolnostima i tom kaznom će se ispuniti svi zahtjevi kako specijalne tako i generalne prevencije, te će utjecati, kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela, slijedom čega žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana.

6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 25. studeni 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević