Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-872/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zvjezdani Znidarčić-Begović, odvjetnici u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-71/2022-27 od 3. lipnja 2025., dana 25. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-71/2022-27 od 3. lipnja 2025.:

- potvrđuje pod točkom I. i II. izreke, te pod točkom III. izreke u dijelu kojim je zabranjeno tuženiku takvo ili bilo kakvo smetanje tužiteljice u posjedovanju,

- preinačuje pod točkom III. izreke u dijelu kojim je tuženiku zapriječeno izricanje novčane kazne u iznosu od 1.327,23 EUR-a na način da se u tom dijelu odbija zahtjev tužiteljice kao neosnovan,

- potvrđuje pod točkom IV. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 609,04 EUR-a,

- preinačuje pod točkom IV izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 305,00 EUR-a i u tom dijelu se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

''I. Utvrđuje se da je tuženik SČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužiteljicu HČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom suposjedu dvorišta površine 771m2 koje se nalazi u stambenoj zgradi – [adresa], dvorište, stambena zgrada, [adresa], 5A, na zkč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je u katastarskom operatu upisana kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je dana 4. lipnja 2022. u zajedničkom dvorištu sa južne strane kuće u cijeloj dužini kuće od međe sa kč. br. [katastarska čestica] prema istoku, odnosno prema kč. br. [katastarska čestica] do istočnog ruba kuće postavio žičanu ogradu koja odvaja dio dvorišta uz kuću od ostalog dvorišta i na način da je južno od kuće kbr. 5 i 5A na dvorištu dijelom ograđenom i odvojenom ogradom od ostalog dijela dvorišta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postavio metalni boks za psa dimenzija 2,0 x 2,9 metara koji je okrenut svojom dužom stranom u smjeru sjever – jug a kojima je u potpunosti onemogućio pristup predmetnom dvorištu.

II. Nalaže se tuženiku SČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 3 dana uspostavi ranije posjedovno stanje na način da o svom trošku ukloni ogradu i boks za psa te omogući tužiteljici pristup dvorištu nekretnine opisane u točki I.

III. Zabranjuje se tuženiku takvo ili bilo kakvo smetanje tužitelja u posjedovanju pod prijetnjom izricanja novčane kazne tuženiku u iznosu od 1.327,23 eura.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 914,04 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 8 dana.''

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje i odbiti zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu u cijelosti osporila sve žalbene navode tuženika, te predložila odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da ju je tuženik smetao u suposjedu zajedničkog dvorišta površine 771 m2 koje se nalazi na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] dvorište [adresa] površine 771 m2 i stambena zgrada [adresa], 5A površine 140 m2 na način opisan u izreci prvostupanjskog rješenja, zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način opisan u izreci prvostupanjskog rješenja i zahtjev da se tuženiku zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od sljedećih nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da među strankama nije sporno da su suvlasnici predmetne nekretnine, što proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka i posjedovnog lista (iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da su kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani tužiteljica u 2/6 dijela, KČ (majka tuženika) u 3/6 dijela i FČ (otac tuženika) u 1/6 dijela, dok iz iskaza tuženika proizlazi da on živi u stanu koji je vlasništvo njegovih roditelja KČ i FČ – opaska ovog suda),

- da je prilikom uviđaja na licu mjesta, a nakon što su stranke pokazale sporni dio na terenu, vještak geodetske struke Zlatko Šurina identificirao predmet spora, te je utvrđeno da prijeporni dio u naravi predstavlja ''metalni kavez za psa'' dimenzija 2,0 x 2,9 m koji je postavljen južno od kuće kbr. 5 5a na dijelu dvorišta uz kuću, koji dio dvorišta je od preostalog dijela dvorišta na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (što odgovara zemljišnoknjižnoj čestici broj 8465/11 k. o. [katastarska općina]) odvojen postavljenom žičanom ogradom u cijeloj dužini kuće do istočnog ruba kuće,

- da iz u bitnome suglasnih iskaza tužiteljice i tuženika proizlazi da je tuženik samoinicijativno dana 4. lipnja 2022. ogradio predmetnu parcelu ogradom na način da je odmah iza stepenica (tri stepenice koje vode u dvorište) postavio ogradu i odmah iza nje boks za psa,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je suvlasnica predmetne nekretnine od siječnja mjeseca 2022, te da je od tada, uključujući i travanj i svibanj 2022., koristila i održavala desni dio predmetne parcele, a koji nakon postavljanja sporne ograde i boksa više ne može koristiti, time da se odmah po postavljanju ograde obratila tuženiku i pokušala se s njim dogovoriti, ali joj on nije odgovorio,

- da je tuženik u svom iskazu naveo da su njegovi roditelji vlasnici dva stana (u jednom stanu živi on od ožujka 2022.) i zemljišta, kada je primijetio tužiteljičinog supruga da koristi predmetno zemljište i obrezuje voćke obratio se svojim roditeljima, da su supruga i on planirali nabaviti psa pa je postavio spornu ogradu time da je tu bila stara ograda, da tužiteljica i dalje tim stepenicama na južnoj strani kuće ima pristup u podrum dok nikad nije koristila to zemljište, te da su tužiteljica i njezin suprug dio zemljišta iza boksa koristili od 12. svibnja 2022., a on je postavio ogradu 4. lipnja 2022., da u vrijeme kada je tužiteljica počela koristiti svoj stan nije postojala ograda na dvorištu,

- da je tužiteljica aktivno legitimirana u ovom postupku jer je prije 4. lipnja 2022. imala suposjed predmetne nekretnine,

- da je tuženik pasivno legitimiran jer je samoinicijativno dana 4. lipnja 2022. ogradio zajednički dio zemljišta (dvorišta) i sagradio boks za psa, čime je onemogućio tužiteljici pristup na zajedničko dvorište na koje je do tada imala pristup i bila u suposjedu istoga,

- da je tužba podnesena u roku zakonom propisanom roku obzirom je tužiteljica prijavila tuženika V Policijskoj postaji Zagrebačkoj 8. lipnja 2022., a njezin suprug 4. lipnja 2022., a tužba je podnesena 4. srpnja 2022.,

zaključuje da je tuženik ograđivanjem dijela zajedničkog dvorišta (parcele) i izgradnjom boksa dana 4. lipnja 2022. onemogućio tužiteljici pristup na predmetno zemljište (zajedničko dvorište), koje je do tada imala u zakonitom, istinitom i poštenom suposjedu, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje: ZV) prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

7. Tuženik u žalbi ističe da je uputa o pravnom lijeku pogrešno određena (sud je strankama dao rok za žalbu 8 dana, iako je u parnicama za smetanje posjeda propisan rok za podnošenje žalbe od 15 dana), pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Protivno žalbenim navodima tuženika, pogrešna uputa suda o pravnom lijeku nije onemogućila tuženika u korištenju njegovim procesnim ovlaštenjima obzirom je svoju zaštitu ostvario izjavljivanjem žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, pa stoga nije počinjenja bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 348. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), koju obrazlaže tuženik u svojoj žalbi.

8. Daljnjim navodima žalbe tuženik ističe da je izreka pobijane odluke nejasna, nerazumljiva i neprovediva te da proturječi razlozima rješenja čime sadržano ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, navodeći da sud uopće nije izvršio uvid u priloženo sudsko rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3499/2020 od 13. svibnja 2024. kojim je tvrđeno da je prednica tužiteljica sada pok. ŠČ smetala ranije posjednike u posjedu dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je uklonila metalnu ogradu, pa nije sporno da se prednica tužiteljice nije nalazila u posjedu dvorišta dok je posjed ranijih vlasnika/posjednika (koje je smetala ŠČ) preuzela i stekla njegova majka KČ, uz čiju je suglasnost i uputu tuženik vršio posjed predmetnog dvorišta te postavljanjem ograde uspostavio ranije posjedovno stanje prema pravomoćnom rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-93/2018 od 26. ožujka 2020. pa postupanje tuženika ne predstavlja smetanje suposjeda tužiteljice, koji suposjed predmetnog dvorišta nije nikada ni vršila, već je isključivi posjed imao prednik KČ odnosno KČ i njezina obitelj, a vršio tuženi i članovi njihove obitelji. Vezano uz navedenu bitnu povredu, tuženik, ističe i žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer prvostupanjski sud nije proveo dokaze predložene od strane tužiteljice i tuženika (saslušanje svjedoka) iako je odredio njihovo provođenje prilikom donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka. Navodi da je prvostupanjski sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo odlučivati primjenom odredbe čl. 24. ZV-a, a ne primjenom odredbe čl. 22. ZV-a pa je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo. Tuženik i u žalbenoj fazi postupka osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice, te osporava i zaključak prvostupanjskog suda o zakonitom, istinitom i poštenom suposjedu tužiteljice na predmetnoj nekretnini tvrdeći da je tužiteljica pravna slijednica ranije vlasnice koja nikada nije koristila dvorište i nije mogla nastaviti izvršavati posjedovne čine svoje prednice, radi čega je sporno ima li tužiteljica uopće pravo na suposjedovnu zaštitu koja joj je pobijanim rješenjem priznata.

9. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženik u žalbi, jer suprotno tvrdnji tuženika, izreka pobijanog rješenja je jasna, razumljiva i provediva te ima uporište u razlozima rješenja, koji razlozi o odlučnim činjenicama imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati. Protivno žalbenim tvrdnjama tuženika, prvostupanjski sud je pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a na koju sadržajem žalbe upućuje tuženik, pri čemu valja reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, prvostupanjski sud nije ostvario navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

10. Prvostupanjski sud je, a protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje pravilnim i potpunim prihvaća i ovaj sud, te tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost odlučnih činjenica na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

11. Naime, prema čl. 21. st. 1. ZV-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, time da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (st. 2. istog članka).

11.1. Temeljem čl. 24. st. 1. ZV-a svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

12. Prema rezultatima provedenog dokaznog postupka, tužiteljica je postala suvlasnica predmetne nekretnine, a koja je u naravi stambena zgrada i dvorište u [adresa] i 5a u siječnju 2022., pa je samim time i suposjednica predmetne nekretnine, a time i spornog dvorišta, dok je tuženik posjednik od ožujka 2022. od kada prema njegovoj vlastitoj tvrdnji prebiva u stanu (vlasništvu njegovih roditelja KČ i FČ) koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje se provedenog dokaznog postupka može izvesti nedvojbeni zaključak da je tužiteljica u travnju i svibnju 2022. koristila predmetno dvorište na način da je isto održavala (prema iskazu tužiteljice održavala je desni dio parcele do ograde, iako je mogla koristiti cijelo dvorište) i obrezivala voćke (o tome je iskazivao sam tuženik), time da je tuženik naveo da su tužiteljica i njezin suprug koristili taj dio zemljišta od 12. svibnja 2022., ali nije osporio činjeničnu tvrdnju tužiteljice da je parcelu koristila i održavala i u travnju i svibnju 2022., a što nedvojbeno upućuje na zaključak da se njezin suposjed spornog dvorišta umirio, posljedično čemu ima pravo na suposjedovnu zaštitu, odnosno ovlaštena je štititi svoj suposjed spornog dvorišta od tuženika kao suposjednika iste nekretnine budući ju je tuženik postavljanjem žičane ograde i izgradnjom boksa za psa u potpunosti isključio od dotadašnjega suposjeda dijela predmetnog dvorišta. Žalbeni navodi tuženika kojima elaborira o posjedu prednice tužiteljice i posjedu svojih prednika nisu od odlučnog značaja, obzirom na činjenicu da stranke niti tvrde niti dokazuju da su fizički podijelile sporno dvorište na način da svaki od suvlasnika posjeduje točno određeni fizički dio dvorišta.

13. Iako je prvostupanjski sud na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev tužiteljice temeljem odredbe čl. 22. st. 1. ZV-a, valjalo je iz razloga navedenih pod točkom 11. obrazloženja ove odluke i pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice te temeljem odredbe čl. 24. st. 1. ZV-a pružiti tužiteljici zaštitu njezinog suposjeda predmetnog dvorišta.

14. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zabranio tuženiku takvo ili bilo kakvo smetanje tužiteljice u posjedovanju pod prijetnjom izricanja novčane kazne, u kojem dijelu tuženik također pobija prvostupanjsko rješenje. To iz razloga što je u smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZV-a posjednik kojemu je njegov posjed smetan ovlašten štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, ali u smislu te zakonske odredbe nije ovlašten štititi svoj posjed u odnosu na osobu koja mu je smetala posjed pod prijetnjom novčane kazne.

15. Prvostupanjski sud je odluku o trošku donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te je tužiteljici dosudio trošak parničnog postupka u iznosu od 914,04 EUR- a, a koji se trošak odnosi na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, trošak vještačenja te trošak sudske pristojbe na tužbu i rješenje. Iako prvostupanjski sud nije naveo primjenom koje Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika je utvrdio visinu trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, obzirom na visinu utvrđene nagrade (250 bodova ili 500,00 EUR-a) proizlazilo bi da je visina utvrđena primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 138/2023, dalje: Tarifa/23).

16. Tuženik odluku o trošku pobija vezano za osporavanje glavne stvari, te navodi da ista nije utemeljena na odredbama zakona, kao i Tarife koju je sud bio dužan primijeniti.

17. Odredbom čl. 52. st. 4. Tarife/23 propisano da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan, pa imajući u vidu da je tužba podnesena 4. srpnja 2022., to je u ovom konkretnom slučaju trebalo primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022, dalje: Tarifa/12), koja je bila na snazi do 4. studenoga 2022. Kako prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife/12 odvjetniku u postupcima smetanja posjeda pripada jednokratna nagrada u visini od 200 bodova, a Tbr. 50. Tarife/12 vrijednost boda iznosila je 10,00 kn/1,33 EUR-a, to pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici pripada trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 266,00 EUR-a uvećan za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 66,50 EUR-a odnosno ukupno 332,50 EUR-a.

18. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod točkom I. i II. izreke, te pod točkom III. izreke u dijelu kojim je zabranjeno tuženiku takvo ili bilo kakvo smetanje tužiteljice u posjedovanju, dok je primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a žalbu tuženika valjalo djelomično prihvatiti te preinačiti prvostupanjsko rješenje pod točkom III. izreke u dijelu kojim je tuženiku zapriječeno izricanje novčane kazne u iznosu od 1.327,23 EUR-a i u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

18.1. Primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a žalbu tuženika valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu te potvrditi točku IV. izreke (odluku o trošku) u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 609,04 EUR-a, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a valjalo preinačiti odluku o trošku u preostalom dijelu i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 305,00 EUR-a kao neosnovan.

19. Obzirom da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u odnosu na trošak postupka koji se sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a ne uzima u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora, dok je u odnosu na glavnu stvar uspio samo u neznatnom dijelu, to je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a jer isti nije bio nužan za odlučivanje u žalbenom postupku.

U Varaždinu 25. studenoga 2025.

Sutkinja

Amalija Švegović