Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10005/2025
Zagreb
Broj:Ppž-10005/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Katice Lučić, predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca, članova vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika SP, zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14, 155/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu od 2. listopada 2025., Broj: Pp-573/2023, u sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac, te se ukida pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu od 2. listopada 2025., Broj: Pp-573/2023, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljenik SP oslobođen je optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, s obrazloženjem da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava navodeći u bitnom kako je člankom 4. stavkom 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano da je vlasnik prijevoznog sredstva dužan prije upotrebe prijevoznog sredstva sklopiti ugovor o obveznom osiguranju u prometu iz članka 2. stavka 1. cit. Zakona, te ga obnavljati sve dok je vozilo u prometu. Žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud pogriješio kada je oslobodio okrivljenika optužbe jer se samo pozvao na članak 3. podstavak 27. cit. Zakona, no nije uzeo u obzir članak 3. podstavak 35. cit. Zakona. Kako je iz priloženih fotografija vidljivo da iako se radi o priključnoj samogradnji, da navedena prikolica ima duple osovine, (kotače), te neto masu veću od 25 kilograma, a samim time može postići i konstrukcijsku brzinu veću od 25 km/h, zbog čega je okrivljenik bio dužan sklopiti ugovor o obveznom osiguranju u prometu. Stoga je došlo do pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, zbog čega žalitelj predlaže ovom Sudu pobijanu presudu preinačiti i proglasiti okrivljenika krivim i kazniti ga.
3. Žalba je osnovana.
4. Odlučujući o žalbi ovaj Sud je utvrdio kako za sada nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe iz razloga navedenih u pobijanoj presudi.
5.
Obrazlažući navedenu odluku prvostupanjski sud navodi što je sve propisano članovima i to: 4. stavka 1., članka 2. stavka 1. podstavka 2., članka 3. podstavka 27. i članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu pozivajući se pri tom na odredbe iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 155/23), a koji je stupio na snagu 30. prosinca 2023., tj. nakon počinjenja prekršaja, te da je iz tih odredaba razvidno da ne propisuje kažnjavanje za prekršaj fizičke osobe koja je vlasnik prikolice ako ne sklopi ugovor o obveznom osiguranju. Nadalje, obrazlaže se kako je člankom 238. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano da se lake prikolice ne registriraju prema propisima o registraciji vozila, ali mogu sudjelovati u prometu na cestama pod uvjetom da su označene registarskom pločicom i ako je na tehničkom pregledu utvrđeno da su ispravne kao i da se o registriranim vozilima i označenim lakim prikolicama vodi evidencija. Navodi se da je kao prekršaj propisana sankcija za vozača (stavak 9. citiranog članka) ako vuče laku prikolicu koja nije označena registarskom pločicom i za koju na tehničkom pregledu nije utvrđena ispravnost, te da prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ne postoji obveza posebnog sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti za štetu koju bi trećim osobama u prometu na cestama uzrokovala laka prikolica-dok je spojena vozilom koje ju vuče, odgovornost vozača za štetu koju bi uzrokovala prikolica, pokriva se policom obveznog osiguranja od odgovornosti vučnog vozila. Stoga je sud na temelju odredbe članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona donio odluku kojom se okrivljenik oslobađa optužbe.
6. Međutim, ovaj Sud je utvrdio kako je ovakav zaključak prvostupanjskog suda preuranjen. Ovo zato, jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir definiciju „vozila“ koje je definirano člankom 3. stavkom 1. točkom 9. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.), a koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, kao „svako motorno, odnosno priključno vozilo koje podliježe obvezi registracije te po propisima o registraciji mora imati prometnu dozvolu“, dok je dok je člankom 3. stavkom 1. točkom 11. cit. Zakona „priključno vozilo“ definirano kao „svako vozilo namijenjeno da ga vuče motorno vozilo“. Kako je nesporno da je prikolica samogradnja priključno vozilo kako se to navodi u obaveznom prekršajnom nalogu kao optužnom prijedlogu, to je isto „vozilo“ u smislu članka 3. stavka 1. točke 9. cit. Zakona, zbog čega pogrešno obrazlaže prvostupanjski sud kako prikolica nije „vozilo“ u smislu odredbi cit. Zakona.
7. Nadalje, treba se uzeti u obzir i odredbe članka 238. stavka 1., 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 89/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) važećeg u vrijeme počinjenja prekršaja, kojom je propisano da „motorna i priključna vozila smiju sudjelovati u prometu na cesti ako su registrirana i ako imaju važeću prometnu dozvolu“ (stavak 1.), da „iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, ne moraju biti registrirana motorna i priključna vozila koja su osigurana i označena pokusnim ili prenosivim pločicama“ i da se „lake prikolice ne registriraju prema propisima o registraciji vozila, ali mogu sudjelovati u prometu na cestama pod uvjetom da su označene registarskom pločicom i ako je na tehničkom pregledu utvrđeno da su ispravne“ (stavak 3.). S obzirom da je „laka prikolica“ priključno vozilo čija najveća dopuštena masa nije već od 750 kg, ne postoji obveza posebnog sklapanja ugovora o osiguranju od odgovornosti za štetu koju bi trećim osobama u prometu na cestama uzrokovala laka prikolica, za razliku od prikolice čija je ta masa veća od 750 kg kada prikolica prolazi tehnički pregled i registraciju i tada mora imati vlastitu policu osiguranja od odgovornosti.
8. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, po ocjeni ovog Suda djelo kako je opisano u optužnom prijedlogu sadrži bitna obilježja prekršaja iz članka 65. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a je li u konkretnom slučaju okrivljenik i počinio prekršaj za koji ga se tereti (utvrđivanjem o kakvoj se konkretno prikolici radilo u smislu gore navedenih zakonskih odredbi), predmet je dokazivanja u postupku, pa stoga nije bilo osnove za donošenje oslobađajuće presude na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona.
9. Iz navedenih razloga, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja i prvostupanjsku presudu ukinuti, s time da će sudac prvostupanjskog suda provesti sve dokaze potrebne za utvrđenje pravno relevantnih činjenica, nakon čega će analizom i ocjenom provedenih dokaza donijeti novu zakonitu odluku.
Zagreb, 25. studenoga 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Katica Lučić v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
