REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2109/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E R J E Š E N J E

I

P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A N J A

R O Č I Š T A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Lukšić, u pravnoj stvari tužitelja JM VL. AUTOLIMARSKI RADOVI „KARAMBOL“, Cavtat, Jurja Klovića 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 94472454976, koga zastupa Ivana Grgić Zovko, odvjetnica iz Odvjetničkog društva GRGIĆ&PARTNERI IZ Zagreba Ulica grada Vukovara 282 radi isplate (vps: 167,55 eur) izvan ročišta, bez održavanja rasprave, u pisanom postupku, 25. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka IM iz [adresa], saslušanje tužitelja kao i provođenjem prometno tehničkog vještačenje na okolnost visine cijene sata rada kao i potrošnog materijala lakirera sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju JM VL. AUTOLIMARSKI RADOVI „KARAMBOL“ iz Cavtata, Jurja Klovića 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 167,55 EUR (slovima: sto šezdeset sedam eura i pedeset pet eura) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana 25. rujna 2024. godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju JM VL. AUTOLIMARSKI RADOVI„KARAMBOL“ iz Cavtata, Jurja Klovića 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka, u iznosu od 75,77 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 13,27 eur, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež kamata na glavno potraživanje kao i na trošak parničnog postuka preko tri postotna poena do osam postotnih poena

Obrazloženje

1. Tužbom od dana 23. rujna 2025. tužitelj je pokrenuo parnični postupak, i predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahjev, odnosno tuženiku nalaže isplata iznosa od 167,55 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te da ga obveže na plaćanje troškova postupka.

2. U tužbi tužitelj navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 3. svibnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke i tipa BMW SERIJA 3, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., da je tuženik obvezan štetu nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08.,125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), da je oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku, da su djelatnici tuženika dana 3. svibnja 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248110510411, da je visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, te utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete.

3. Nadalje, tužitelj je u tužbi Istaknuo je da je oštećenik sam odabrao auto servis tužitelja za svoj popravak vozila, kao i da je tužitelj predmetno vozilo popravio sukladno pravilima struke te za svoju uslugu ispostavio račun br. 95/v1 s datumom isporuke 24. rujna 2024. na iznos od 1.535,94 eur (PDV uključen), a koji račun je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 95/v1/1 (list 50 spisa), a u ukupnom iznosu od 1.534,94 EUR oštećeniku, te je tužitelj e račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 1.367,39 EUR, a razliku od 167,55 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju, time da se taj iznos, odnosno razlika cijene rada kao i potrošnog materijala lakirera je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, osnosno osnovanost i visinu potraživanja tužitelja kao i aktivnu legitimaciju na strani tužitelja pasivna legitimaciju na strani tuženika, time da dalje u odgovoru na tužbi navodi da je konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni.

5. Isto tako, tuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo da je tužitelj sam sebi izdao računi, slijedom čega isti nije i ne može biti relevantan kao mjerodavan dokaz o cijeni sata niti se može ispitati na koji način je ista određena niti tužitelj dostavlja dokaza koji bi bili u skladu sa cjenikom, da predmetni račun nije dokaz obzirom da je osporen, kao i da se tužitelj pozvao na smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, ali da uvjete uvjete koji su tamo postavljeni tužitelj nije ničim dokazao, te je tuženik uz očitovanje dostavio sudsku praksu za koju smatra da dokazuje njegove navode.

6. Sud utvrđuje da je u smislu čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) predmetni spor, spor male vrijednosti, a s obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 167,66 eur.

7. Naime, čl 502. st. 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eur. Pri tom sud napominje da se ne radi o sporu o nekretninama, sporu iz radnih odnosa koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu ili sporu zbog smetanja posjeda (negativno određenje iz čl. 459. ZPP-a).

8. Postupak u sporovima male vrijednosti, u pravilu je, pisani postupak. Iznimno, u skladu s člankom 461. a. ZPP-a, sud održava ročište i to ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. U predmetnom slučaju, tuženik je predložio sudu da donese presudu bez održavanja ročišta, a tužitelj nije zatražio održavanje ročišta iako je predložio izvođenje dokaza.

9. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, što dodatno ukazuje na to da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja (diskrecijska ocjena). Također, sud ističe da je, u skladu s čl. 461. a st. 3. ZPP-a, postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.

10. Rješenjem od 10. listopada 2025. stranke su upozorene na prethodno navedene odredbe mjerodavnog prava te su upozorene da su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

11. Budući da je predmetni spor, spor male vrijednosti, da stranke nisu predložile održavanje usmene rasprave i da je sud ocijenio da na temelju materijalne dokumentacije u spisu može utvrditi postojanje odlučnih činjenica slobodnom ocjenom (pretežita vjerojatnost uvjerenosti u postojanje neke činjenice iz čl. 446. a. ZPP-a), to je valjalo donijeti odluku na temelju stanja spisa bez održavanja ročišta (usmene rasprave).

12. Kako se predmetni postupak provodi pred trgovačkim sudom, to se primjenjuju i odredbe Zakona koje uređuju postupak pred trgovačkim sudovima (Glava trideseta). U skladu s odredbom čl. 492. b. ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud u pravilu, utvrđuje odlučne činjenice na temelju isprava, što je dodatni razlog zbog kojeg je načelu pisanosti dana prednost u odnosu na načelo usmenosti.

13. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. ZPP-a dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako izveo dokaze uvidom (ocjenom) isprava koje prileže sudskom spisu i to kopiju izvida štete tuženika, broj: 248110510411, od dana 03. svibnja 2024. (list 54 spisa), kopiju obrazložene ponude od dana 1. listopada 2024. dostavljena IM, odnosno oštećenom , na iznos od 1.376,39 eur (list 56 spisa), kopiju računa popravka tužitelja, br. 95/v1/1, od dana 24. rujna 2024., izdan oštećenom IM, odnosno oštećenom na iznos od 1.534,94 eur (list 50 spisa), kopiju e-mail korespondencije od dana 24. rujna 202. (list 60 spisa), zajedno sa fotokopijama fotografijom oštećenog vozila (list 62 spisa), kopiju dopisa tužitelja oštećenom IM, o uplati iznosa od 1.367,39 eur od dana 5.12.2024. (list 58 spisa), kopiju CJENIKA, važeći od 10.01.2024. (list 64 spisa , kopiju Ugovora o ustupanju od dana 11. veljače 2025. (list 66 spisa), kopiju Notifikacije od dana 11. veljače 2025. (list 70 spisa) i potvrda o njenom primitku (list 72 spisa), kopiju smjernice HANFE putem e- mail komunikacije od dana 03. srpnja 2015. (list 27 spisa), kopiju smjernice AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 od dana 20. veljače 2020. (list 33 spisa), time da je tužitelj uz tužbu dostavio sudsku praksu, odnosno odluke za koje smatra da potvrđuju njegove navode i to kopiju presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-3971/2023-2 od 29. veljače 2024. (list 8-15 spisa), presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj:

Pž-914/2024-2 od 18. ožujka 2024. (list 16-21 spisa), presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-387/2024-2 od 06. veljače 2024. (list 22-26 spisa), presude Vrhovnog suda RH, posl. broj: Rev-818/11 od 04. lipnja 2014. (list 29-32 spisa), presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-1749/2023-2 od 12. siječnja 2024. (list 37-41 spisa), te presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-3749/12 od 30.07.2015. (list 42-47 spisa).

14. Sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaze predložene od tužitelja i to pribavljanje police obveznog osiguranja štetnika ugovorene kod tuženika, izvođenje dokaza prometno- tehničko vještačenjem na okolnost cijene sata rada kao i potrošnog materijala lakirera sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e, izvođenje dokaza saslušanjem oštećenika IM iz [adresa], kao I saslušanje tužitelja imajući u vidu načelo ekonomičnosti, smatrajući da izvođenje navedenih dokaza ne bi bilo svrhovito za razrješenje predmetnog spora (čl. 10 ZPP- a). Sve dokazne prijedloge stoga je valjalo odbiti rješenjem izvan usmene rasprave budući da je sud dužan odlučiti o svim dokaznim prijedlozima stranaka, a što inače čini u redovnim postupcima, raspravnim rješenjima na pripremnom ročištu odnosno na glavnoj raspravi.

15. Nadalje, sud ističe da bi izvođenje dokaza bilo u suprotnosti s određenjem iz čl 461. ZPP-a koji propisuje da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe.

16. Kako se radi o sporu male vrijednosti koji je pisani postupak te da se radi o postupku pred trgovačkim sudom u kojem se odlučne činjenice utvrđuju na temelju isprava, te da su stranke na to bile upozorene, sud smatra kako je tužitelj mogao priložiti pisani iskaz predloženog svjedoka/tužitelja, ako je to smatrao bitnim za utvrđivanje odlučnih činjenica. Nadalje, sud je odbio predloženi dokaz prometno- tehničkog vještačenja jer bi trošak takvog vještačenja bio nerazmjeran vrijednosti predmeta spora, time da je tužitelj uz tužbu dostavio presliku kopiju CJENIKA, važeći od 10. siječnja 2024. (list 64 spisa), prema kojem je sačinjen račun popravka.

17. Osim toga, sud smatra kako se u predmetnom slučaju radi o pravnom pitanju koje se pojavilo u više analognih slučajeva te je sudska praksa u tome istovrsna i ujednačena, što je dodatan argument za diskrecijsku odluku suda da ne provodi usmenu raspravu.

18. Ističe se da je sud u smislu čl. 464.a. ZPP-a u sporovima male vrijednosti ovlašten, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka (pretežita vjerojatnost).

19. Iz isprava u spisu sud utvrđuje da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika sačinili Izvida štete broj 248110510411 dana 03. svibnja 2024. (list 54 spisa), da se radi o vozilu, marke i tipa BMW SERIJA 3, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da je dan nezgode 03. svibnja 2024, da je dan pregleda 03. svibnja 2024., da je radno vrijeme popravka 1,25-h, radno vrijeme lakirera 2,90-h, potrošni material-limar 2,87, potrošni material-lakirer 140,98, te da je slijedom toga tuženik oštećenom dostavio kopiju obrazložene ponude od dana 1. listopada 2024. dostavljena IM, odnosno oštećenom , na iznos od 1.376,39 eur (list 56 spisa). Iz navedenog dopisa proizlazi da djelatnik tuženika obavještava oštećenog da je njihova odgovornost za naknadu štete (osnovanost zahtjeva utvrđena je na temelju izjave sudionika, mišljenja procjenitelja) te da je procjenjena cjelokupna naknada štete (na temelju izvida, fotografija oštećenih vozila, računa popravka oštećenog vozila, time da je račun korigiran sukladnoa izvidu štete), na iznos od 1.367,39 eur.

20. Isto tako, iz dopisa tuženika od dana 5. prosinca 2024. (list 58 spisa) proizlazi da je tuženik izvršio uplatu navedenog iznosa, odnosno iznosa od 1.367,39 eur.

21. Tuženik u svakom slučaju ima pravo nakon pokretanja parničnog postupka, promijeniti stavove iznesene tijekom ranije komunikacije s oštećenikom i osporiti ranije priznate činjenice. Ipak, od tuženika, kao osobe koja obavlja profesionalnu djelatnost, može i mora se očekivati postupanje pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. ZOO-a). To znači da bi tuženikovi prigovori koji se odnose na osporavanje pasivne legitimacije, nastanka štetnog događaja i odgovornosti, morali biti valjano obrazloženi, jer se njima odstupa od ranijih navoda i tvrdnji. Navodi tuženik iz odgovora na tužbu, pogotovo osporavanje aktivne legitimacije i pasivne legitimacije tuženika, tužitelja temeljem dostavljene dokumentacije prije pokretanja postupka, a koji bez navođenja razloga osporavanja ranije nespornih činjenica, pokušava otkloniti svoju odgovornost za nastalu štetu (ili barem otežati tužitelju utvrđivanje takve štete), predstavlja vid zlouporabe procesnih ovlaštenja.

22. Sud ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj dokazao računom i cjenikom. Tome valja dodati da visina štete sukladno izvidu štete tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika.

23. Kod takvog stanja stvari, a imajući u vidu da tuženik nije ni pokušao dokazati da je svom osiguraniku ponudio da obavi popravak vozila kod nekog određenog servisera ili da bi osiguranik odbio takve (eventualne) tuženikove ponude/upute (čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a).

24. Odlučna činjenica u ovom predmetu jest da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je štetu djelomično podmirio što za sud predstavlja priznanje pravne osnove utuženog potraživanja. Međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete, a u vezi s time sud ističe da u ovom predmetu tuženik neosnovano osporava cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost po računu koji mu je ispostavljen.

25. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud navodi da je odredbom čl. 80. ZOO-a propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Na temelju odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

26. To znači da se identitet tražbine ne mijenja promjenom subjekata, pa su tako sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, prešle na tužitelja kao primatelja tražbine. Zbog toga, sud utvrđuje da predmetna tražbina nije promijenila svoje svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi.

27. Uvidom u ugovor o ustupanju od dana 11. veljače 2025. godine, sud je utvrdio da su IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ustupitelj i tužitelj JMI. autolimarski radovi „Karambol" iz Cavtata, Jurja Klovića 2, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelj sklopile su u Cavtatu, dana 11.02.2025. godine temeljem članka 80. do 89. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005, 41/2008, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje u tekstu: ZOO), prema kojem ugovaraju da ustupitelj ima novčano potraživanje prema društvu ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, u iznosu od 167,55 eur, a sve prema računu popravka za štetu br. 95/vl/l u ukupnom iznosu 1.534,94 eur i temeljem izviđa štete Dužnika br. 248110510411 (oznaka štete Dužnika). (1.1.), da suglasno utvrđuju da je primatelj izvršio popravak automobila za Ustupitelja te je ispostavio račun za popravak štete br. 95/vl/l u ukupnom iznosu od 1.534,94 eur dužniku koji je navedeni račun dužan podmiriti s police osiguranja štetnika opisanoj u članku 1.1. ugovora.(1.2.) kao I da je dužnik (tuženik) po računu za popravak štete br. 95/vl/l podmirio iznos vlasniku vozila odnosno Ustupitelju od 1.367,39 eur, čime dužnik nije podmirio iznos od 167,55 eur po računu popravka br. 95/vl/l, obzirom da dužnik nije podmirio u cijelosti iznos računa, to Primatelj i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu 167,55 eur (1.3.).

28. Nadalje, stranke dalje utvrđuju da ustupitelj radi ispunjenja svoje obveze iz članka 1.3. ovog ugovora prema primatelju ustupa primatelju svoje potraživanje iz članka 1.1. ovog ugovora prema Dužniku i to u visini od 167,55 eur ( 2.1.) da se ustupitelj se ovim ugovorom obvezuje da će na poziv Primatelja dati svu dokumentaciju koju ima vezanu za štetu i popravak iste te se obvezuje na poziv primatelja pristupiti ročištu kao svjedok u sudskom postupku ako će to biti potrebno. (2.2.) kao I da obveza ustupitelja prema primatelju se gasi odnosno smanjuje tek kad Primatelj naplati ustupljenu tražbinu od dužnika. (2.3.), time da tuženiku dostavljena Notifikacija o ustupanju tražbine od dana od dana 11. veljače 2025. (list 70 spisa) , time da je Notifikacija dostavljena tuženiku dana 14. lipnja 2025. (list 72 spisa).

29. Prvenstveno se ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo s time da je prigovor visine utuženog iznosa tužitelj dokazao računom i cjenikom. Iz navedenog računa i nesporno izvršene uplate sud utvrđuje da tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu pa je u smislu odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a dužan uspostaviti prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala, time da sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

30. Iz računa tužitelja br. 95/v1/1, od dana 24.09.2024., izdan oštećenom IM, odnosno oštećenom na iznos od 1.534,94 eur (list 50 spisa) proizlazi da da je tužitelj obavio popravak predmetnog vozila, te također da se taj račun odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete.

31. Valja nadodati da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, a okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, slobodno djeluju na tržištu, pa ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, a oštećenik je slobodan popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

32. Nadalje se navodi da iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034- 08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020. (list 33 spisa), a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, isto tako proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.

33. Sud ne prihvaća prigovor tuženika vezan uz cijenu satnice jer su stranke u obvezno-pravnom odnosu slobodne urediti i izvršiti preuzete obveze (čl. 9. ZOO-a).

34. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, s obzirom da tuženik nije uspješno osporio tužbeni zahtjev, pri tom imajući u vidu kako na temelju odredbe čl. 464. a ZPP-a sud u postupcima pred trgovačkim sudovima čija vrijednost ne prelazi 6.630,00 eur, stav o spornim činjenicama formira na temelju pretežne vjerojatnosti utemeljene na sumarno izvedenom dokaznom postupku, sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

35. Valja istaknuti kako su temeljem odredbe članka 9. ZOO-a sudionici u obveznim odnosima dužni izvršavati svoje obaveze, a temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zateznu kamatu.

36. Kako tuženik nije podmirio utuženi iznos po datumu dospijeća, tužitelju pripadaju i zatezne kamate tekuće na iznos glavnice od dolaska tuženika u zakašnjenje s plaćanjem (25. rujna 2024.) pa do isplate, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a., time da se konkretnom slučaju, primjenjuje se niža kamatna stopa, jer obveza plaćanja utuženog iznosa ne proizlazi iz ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III izreke.

37. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155.. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju pripada parnični trošak budući da je u cijelosti uspio u parnici. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

38. Uzimajući u obzir Vrijednost predmeta spora od 167,55 eur (Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eur), slijedom čega je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe - odvjetnička nagrada sukladno OTbr. 7.1. 75b x 2,00 eur 50,00 eur, uvećano za pripadajući PDV u visini od 25%, odnosno 12,50 eur, ukupno 62,50 eur, kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 6,64 eur, plaćan dana 16.09.2025 kao i pristojba na presudu u iznosu od 6,64 eur, ukupno 75,77 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke.

39. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za platež troškova sudske pristojbe u iznosu od 13,27 eur, (na tužbu 6,64 jer je plaćen iznos od 6,64 eur, a ne 13,27 eur, kako je to tražio tužitelj) te se odbija sa zahtjevom za platež pristojbe na presudu u iznosu 6,64 eur, odnosno preko priznatog iznosa, imajući u vidu da je u sustavu e-komunikacije slijedom čega je u obvezi platiti sudsku pristojbu u iznosu polovice propisanog iznosa pristojbe u rok od 3 dana od zaprimanja odluke suda (presude). Ukoliko u navedenom roku ne plati dužnu sudsku pristojbu u navedenom iznosu, naplatit će mu se puni iznos pristojbe u kojem slučaju je sam skrivio nastanak mu troška razlike od polovine do punog iznosa pristojbe, odnosno tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudski pristojbi preko dosuđenog iznosa, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III presude.

40. Budući je tužitelj potraživao i zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a. Zatezna kamata na parnični trošak teče od 25. studenog 2025. i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose, odnosno primjenjuje se niža kamatna stopa, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. I, toč. II i toč. IV izreke.

U Zagrebu, 25. studenog 2025.

SUDAC:

Hrvoje Lukšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a. ZPP-a).

DNA:

1. JM VL. AUTOLIMARSKI RADOVI „KARAMBOL“, Cavtat, Jurja Klovića 2, OIB: [osobni identifikacijski broj] uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu 2. ADRIATIC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB: 94472454976 po odvjetnici Ivani Grgić Zovko