Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-245/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LV, zbog kaznenih djela iz članka 117. stavka 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovnog broja K-241/2023-16, od 6. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Karlovcu proglasio je krivim okrivljenika LV, zbog počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. i 2., a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ/11 te kaznenog djela nasilja u obitelji, opisanog i kažnjivog po članku 179.a KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11. Za počinjena kaznena djela okrivljeniku su utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2., na temelju te odredbe, u vezi s člankom 48. stavkom 2. i člankom 49. stavkom 1. točkom 4. KZ/11, u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11, na temelju te odredbe, u vezi s člankom 48. stavkom 2. i člankom 49. stavkom 1. točkom 4. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Nakon toga, na temelju odredbe članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, okrivljeni je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Potom je, na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11, okrivljenom LV izrečena uvjetna osuda, tako da se jedinstvena kazna zatvora na koju osuđen neće izvršiti, ako isti, u roku četiri godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni LV obvezan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50 eura/376,73 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te okrivljeniku izrekne "bezuvjetna kazna zatvora".
3. Odgovor na žalbu podnio je okrivljeni, po svojoj braniteljici Tini Budimir Bijelić, odvjetnici u Ogulinu, s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu je neosnovana.
6. Budući da se žalba protiv prvostupanjske presude odnosi samo na žalbenu osnovu odluke o kazni, to je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, postupajući povodom podnesene žalbe u smislu odredbe članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.
7. Državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe kako smatra da utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika ne mogu predstavljati naročite olakotne okolnosti, s obzirom na to da su priznanje počinjenja kaznenih djela, normalizacija odnosa s bivšom suprugom s kojom zajednički brine za djecu i za koju uredno plaća iznose uzdržavanja, olakotne okolnosti, ali ne naročito izražene olakotne okolnosti, zbog čega drži da nije bilo mjesta primjeni odredbi o ublažavanju kazne te da bi okrivljeniku bilo nužno odrediti strožu sankciju od izrečene, pogotovo imajući u vidu način počinjenja kaznenih djela za koja je proglašen krivim.
8. Vezano za istaknute žalbene navode za navesti je kako je prvostupanjski sud potpuno pravilno utvrdio i odgovarajuće vrednovao sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije, što čak niti sam državni odvjetnik u svojoj žalbi ne osporava. Međutim državni odvjetnik drži kako se utvrđene olakotne okolnosti ne mogu smatrati naročitim olakotnim okolnostima u smislu odredbe članka 48. stavka 2. KZ/11, kod postojanja kojih se može okrivljeniku izreći blažu kaznu od propisane za određeno kazneno djelo. Suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud potpuno pravilno prosudio da bi se utvrđene olakotne okolnosti trebale smatrati naročitim olakotnim okolnostima te da su takve kvalitete i brojnosti da čine opravdanim primjenu odredbe članka 48. stavka 2. KZ/11, odnosno da se okrivljeniku, za svako od kaznenih djela, utvrdi kazna ispod zakonom propisanog minimuma od jedne godine.
8.1. Prvenstveno treba kod toga kazati da je okrivljenik do sada bio neosuđivana osoba, a uz to je iskreno, cjelovito i okolnosno priznao počinjenje kaznenih djela, a uz to je i naveo je kako je u međuvremenu brak između njega i žrtve pravomoćno okončan, on da zajedno s bivšom suprugom zajednički skrbi o djeci te uredno plaća sve iznose uzdržavanja, a također je utvrđeno da sva pitanja u pogledu djece, on i bivša supruga rješavaju dogovorno. U takvoj situaciji, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ponašanje okrivljenika i njegov trud za normalizacijom odnosa s bivšom suprugom, sve u interesu njihove zajedničke djece, a kod nepostojanja bilo kakvih otegotnih okolnosti, zavređuje da se okrivljeniku kazna zatvora ublaži ispod zakonom propisanog minimuma, premda je točno da, kada bi se svaka od ovih olakotnih okolnosti gledala izolirano sama za sebe, bi bilo doista diskutabilno radi li se o naročito izraženim olakotnim okolnostima. Međutim, kod opisane situacije (koja je u praksi nažalost vrlo rijetka), da se međusobni odnosi između bivših bračnih partnera normaliziraju te s druge strane kod postojanja većeg broja ovakvih olakotnih okolnosti, ipak je moguće govoriti i o tome da su u svojoj ukupnosti te okolnosti ipak naročite olakotne okolnosti, u smislu odredbe članka 48. stavka 2. KZ/11.
9. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je okrivljeniku za svako pojedino kazneno djelo prethodno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci te je kada mu je izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega je prema njemu primijenio uvjetnu osudu, na način da se ta kazna zatvora neće izvršiti, ako u roku povjeravanja od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo. O razlozima zbog kojih je tako postupio, prvostupanjski sud je u točki 19. dao opširno obrazloženje, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a što svojim žalbenim navodima državni odvjetnik nije doveo u pitanje. U takvoj situaciji, pogotovo kada okrivljenik do sada nije bio osuđivan, i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako doista nije nužno odmah reagirati izoliranjem okrivljenika iz društva, premda je točno da su okolnosti počinjenja ovih kaznenih djela doista grube i lako su mogle dovesti i do kažnjavanja okrivljenika zakonskom kaznom.
9.1. Ipak, s obzirom na to da je nakon počinjenja kaznenih djela, okrivljenik pokazao da želi normalizirati odnose s bivšom suprugom i da se ovi događaji mogu smatrati jednim izoliranim ekscesom u njegovom dotadašnjem životu, izrečenom uvjetnom osudom okrivljeniku se pruža prilika da pokaže da je sposoban svoje ponašanje uskladiti s društveno prihvaćenim normama, pri čemu mora biti svjestan da mu je ovo posljednja prigoda koja mu se pruža jer bilo kakvo novo kršenje zakona s njegove strane se neće moći tolerirati, a na okrivljeniku je odluka hoće li opravdati povjerenje koje mu je ukazano.
9.2. Dakle, za očekivati je da će se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 s uspjehom ostvariti i ovakvom kaznenopravnom sankcijom, na koji način je prikladno izražena društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, što će jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati, ne samo na počinitelja, već i na sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stoga se žalba državnog odvjetnika ukazuje neosnovanom.
10. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08 valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Split, 25. studenog 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Maria Majić
