REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD SPLIT

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-375/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Gorane Kokot, u pravnoj stvari tužitelja JASMIN MAZIVA d.o.o. iz Kukuljanova, Kukuljanovo 415, OIB: 81942015552, zastupanog po punomoćniku Branku Linu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika AUTO CENTAR KARAUZ j.d.o.o., Dračevac 18C, Split, OIB: 95104073336, zastupanog po zastupniku po zastupniku CBH, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 6. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Branka Lina, odvjetnika iz Rijeke, na ročištu za objavu presude održanom 25. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Radovani iz Solina, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1156/2022 od 3. ožujka 2023., kojim se nalaže tuženiku AUTO CENTAR KARAUZ j.d.o.o., da tužitelju JASMIN MAZIVA d. o. o., isplati iznos od 1.252,14 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.036,02 eura od 10. srpnja 2021.,

- na iznos od 41,81 eura od 23. kolovoza 2021.,

- na iznos od 67,85 eura od 5. studenog 2021.,

- na iznos od 22,85 eura od 6. prosinca 2021.,

- na iznos od 41,81 eura od 20. prosinca 2021.,

- na iznos od 41,81 eura od 19. veljače 2022.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu 24,88 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja rješenja o ovrsi 3. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku AUTO CENTAR KARAUZ j.d.o.o., da tužitelju JASMIN MAZIVA d. o. o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.304,61 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja JASMIN MAZIVA d.o.o., u dijelu u kojem je traženo da sud naloži tuženiku AUTO CENTAR KARAUZ j.d.o.o., da mu naknadi više zatraženi trošak postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u iznosu od 3.422,62 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 2. studenog 2022. javnom bilježniku Maji Radovani iz Solina, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, protiv tuženika (ranije ovršenika), radi naplate iznosa od 1.252,14 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Maje Radovani iz Solina, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1156/2022 od 3. ožujka 2023. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. S obzirom na to da je ovršenik protiv tog rješenja izjavio prigovor, javni bilježnik Maja Radovani iz Solina, je predmetni spis dostavila Općinskom sudu u Splitu.

3. Općinski sud u Splitu se rješenjem poslovni broj Ovrv-490/24-2 od 2. srpnja 2024. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka I. izreke) te je odlučio da će se po pravomoćnosti tog rješenja spis ustupiti ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom (točka II. izreke).

4. Ovršenik (sada tuženik) je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji se sada smatra odgovorom na tužbu) naveo kako nema dugovanje prema ovrhovoditelju (sada tužitelju). Naveo je da nikada nije potpisao bilo kakav ugovor s tužiteljem te da nikada nije koristio bilo kakve usluge od tužitelja, da je u spis priložen samo izvod otvorenih stavki iz kojeg je samo vidljivo da potražuje ukupan iznos od 1.252,14 eura, a da nije naveden osnov potraživanja. Tuženik je naveo da nikada nije zaprimio niti jedan od navedenih računa niti je iste proknjižio u svojim poslovnim knjigama. Osporava i trošak ovršnog postupka.

5. S obzirom na to da iz prigovora tuženika (ranije ovršenika) proizlazi da isti osporava rješenje o ovrsi u cijelosti, Općinski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Ovrv-31478/2022 od 9. svibnja 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Maje Radovani iz Solina, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1156/2022 od 3. ožujka 2023. u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i odlučeno je da će se postupak nakon pravomoćnosti tog rješenja nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točke I. i II. izreke).

6. Podneskom od 19. svibnja 2023. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi (sada odgovora na tužbu) te je naveo da su tužitelj i tuženik uspostavilli poslovnu suradnju u drugoj polovini 2020. na način da je prodajni predstavnik tužitelja u okviru svojih radnih aktivnosti obavljao poslove terenske prodaje te tako vršio i prodaju kod tuženika po principu „ambulantne prodaje“ što znači prodaja direktno iz vozila terenskog predstavnika za proizvode manjih pakiranja, dok su veća pakiranja dostavljana putem dostavne službe direktno sa skladišta tužitelja. Tužitelj je naveo da se plaćanje računa vršilo na transakcijski račun pa su se računi za isporuku izdavali u sjedištu tužitelja te su elektroničkom i običnom poštom dostavljani tuženiku. Tužitelj je naveo da je dokaz, koji ide u prilog tome, da je postojao poslovni odnos i isporuke robe financijska kartica na kojoj je vidljivo da je tuženik plaćao svoje račune, u zakašnjelom roku, ali da ih je plaćao tijekom 2021. Naveo je da je dokaz poslovne suradnje i financijska kartica i izvadak žiro računa na kojem su vidljive uplate tuženika u korist tužitelja. Tužitelj je naveo je u više navrata tuženik bio opomenut od strane financijske službe na stanje duga i to putem elektroničke pošte, osobnom posjetom prodajnog predstavnika g. CB te telefonski od strane HB i ĐB te da nikada nije osporio dugovanje niti usmeno niti pismeno. Tužitelj je naveo da je nakon dostave elektronske pošte 22. studenog 2021. tuženik platio dio dospjelog dugovanja 30. studenog 2021. Naveo je da je tuženik uredno ovjerio ispis Izvoda otvorenih stavki te da nije imao primjedbu na ukupan iznos dugovanja. Time tuženik da je priznao dug prema tužitelju.

6.1. U dokazne svrhe tužitelj je dostavio ispis komunikacije elektronske pošte, poziv na plaćanje, ispis računa, ispis izvatka žiro računa ovrhovoditelja kao dokaz plaćanja i postojanja poslovnog odnosa, potvrdu dostave robe dostavne službe, financijske kartice sa zaduženjima i plaćanjima te je predložio da po potrebi dostavi svu poslovnu dokumentaciju o poslovnim događajima. Tužitelj je predložio da sud izvede dokaz saslušanja svjedoka CB koji je, u vrijeme trajanja poslovnog odnosa s tuženikom, bio zaposlen kao prodajni predstavnik tužitelja te koji je od tuženika primao narudžbe i isporučivao mu robu.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.252,14 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćene kupoprodajne cijene za robu koja je pobliže navedena u računima koji prileže spisu.

8. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao izvadak otvorenih stavki na dan 27. siječnja 2022., račun br. 571/21VP1/1 od 25. veljače 2021., račun br. 1660/21VP/1 od 9. lipnja 2021., račun br. 143/22VP1/1 od 19. siječnja 2022., račun br. 2199/21VP1/1 od 23. srpnja 2021., račun br. 3371/21VP1/1 od 5. studenog 2021., račun br. 2330/20VP1/1 od 12. kolovoza 2020., račun br. 2813/20VP1/1 od 22. rujna 2020., račun br. 2903/20VP1/1 od 30. rujna 2020., izvod prometa po računu od 3. ožujka 2021., izvadak o stanju i prometu po računu od 30. studenog 2021., izvod prometa po računu od 19. srpnja 2021., izvod prometa po računu od 11. lipnja 2021., račun br. 3723/20VP1/1 od 15. prosinca 2020., račun br. 3223/20VP1/1 od 15. prosinca 2020., konto karticu za razdoblje 2022. do 31. prosinca 2022., e-mail korespondenciju od 22. studenog 2021., konto karticu za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020., e-mail korespondenciju od 23. lipnja 2022., račun br. 3492/21VP1/1 od 19. studenog 2021., račun br. 3003/21VP1/1 od 5. listopada 2021. Sud je izveo dokaz saslušanja predloženog svjedoka CB te je pozvao tuženika da dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima.

9. Podneskom od 6. svibnja 2025. tuženik je dostavio potvrdu Porezne uprave te je naveo kako je iz iste vidljivo kako tuženik nije u sustavu PDV-a pa da sukladno tome nije ni imao pravo koristili pretporez po bilo kakvim računima uključujući one koji su predmet spora. Nadalje, ističe da tuženikova tvrtka nikada nije poslovala s tužiteljem, da nikada nisu zaprimili nikakve račune od tužitelja, robu ili usluge niti da su računi prijavljeni u tuženikovom računovodstvu, financijskim izvještajima ili poreznim prijavama. Shodno navedenom, da nemam nikakve knjigovodstvene ili druge dokaze koji bi potvrdili korištenje navodnog pretporeza.

10. Podneskom od 3. lipnja 2025. tužitelj se očitovao na podnesak tuženika od 8. svibnja 2025. u kojem ističe kako to što tuženik nije registriran kao obveznik PDV-a ne znači da ne bi bio dužan tužitelju podmiriti utuženi iznos. Ostale tvrdnje tuženika da su neistinite, što je očito iz činjenica i dokaza podnesenih podnesak tužitelja od 18. svibnja 2023., iz kojih je vidljivo da je tuženik preuzimao i plaćao robu dostavljenu od tužitelja. Tužitelj je naveo da je nedvojben dokaz da je tuženik primio i ostao dužan platiti cijenu za isporučenu robu izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 27. siječnja 2022. priložen uz prijedlog za ovrhu i dostavljenom u originalu na zadnjem ročištu, a na kojem se izvatku tuženik usuglasio s postojećim dugom prema tužitelju. Tužitelj je naveo da je tuženik primitak robe potvrdio potpisom i pečatom izvatka otvorenih stavki od 27. siječnja 2022.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Među strankama nije bilo sporno da se ovaj postupak radi isplate vodio radi iznosa od 1.252,14 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćene kupoprodajne cijene za robu/pokretninu, a koja je pobliže navedena u računima koji prileže spisu.

13. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužitelju platiti utuženi iznos na ime kupoprodajne cijene.

14. Odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

15. Ugovor o kupoprodaji je prema svojim karakteristikama dvostranoobvezni ugovor te kao takav stvara prava i obveze za obje ugovorne strane (prodavatelja i kupca). Obveza na strani prodavatelja sastoji se u tome da kupcu preda stvar u vlasništvo, dok se obveza na strani kupca sastoji u tome da prodavatelju plati kupoprodajnu cijenu u rokovima i na način kako je to ugovoreno. Pravo na strani prodavatelja sastoji se u tome da od kupca traži plaćanje kupoprodajne cijene, dok se pravo na strani kupca sastoji u tome da od prodavatelja traži predaju stvari.

16. Stoga, radi utvrđivanja sporne činjenice vezane za to je li tuženik tužitelju dužan platiti utuženi iznos na ime kupoprodajne cijene za pokretnine koje su navedene u utuženim računima bilo je potrebno utvrditi jesu li tužitelj i tuženik ispunili svoje obveze iz ugovora o kupoprodaji.

17. Odredbom članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje: OZ) propisano je da je vjerodostojna isprava, prema tom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

18. Uvidom u izvod otvorenih stavki na dan 27. siječnja 2022. proizlazi da je zaduženje tuženika u ukupnom iznosu od 1.252,14 eura, odnosno upravo onoliko koliko tužitelj potražuje od tuženika. Pregledom navedene isprave utvrđeno je da je ista potpisana i pečatirana od strane tuženika, a kojim je potpisom i pečatom tuženik potvrdio usklađenost otvorenih stavki na dan 27. siječnja 2022. (list spisa 9).

19. Uvidom u spisu priložene račune utvrđeno je kako je te račune tužitelj ispostavio tuženiku za kupljenu robu koja je pobliže navedena na tim računima (EVOL.700STI 10W40 (SN) 3X5 lit, 115 sprej za čišćenje diskova kočnica i ostalih dijelova 360 500 ml/k 24, 103 penetrirajuće ulje 400 ml/k 12, 10040 multifunkcionalno ulje 5 u 1500 ml/k 12, 159 silikonsko brtvilo 200 ml/k 12, total quartz ineo mc3 5 W 30 208 lit…).

20. Uvidom u izvode prometa po računu tužitelja u razdoblju 2021. proizlazi da je tuženik tužitelju na račun uplaćivao određene iznose po ispostavljenim računima.

21. Uvidom u konto karticu za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. proizlazi tuženikovo dugovanje u iznosu od 1.252,14 eura.

22. Uvidom u e-mail komunikaciju između tužitelja i tuženika proizlazi da je tužitelj obavještavao tuženika o stanju dugovanja tražeći hitnu uplatu.

23. Iz iskaza svjedoka CB proizlazi da je isti bio zaposlenik tužitelja, iako je bilo davno, da se sjeća da je tuženik uzimao robu od tužitelja, da je četiri pet puta sigurno kao komercijalist odlazio kod tuženika koji je u nekoliko navrata osobno preko njega naručivao robu, da bi mu ako je traženu robu imao u automobilu isporučio odmah, da je tuženik nekada telefonski od tužitelja naručivao robu.

23.1. Iskaz saslušanog svjedoka CB sud smatra istinitim jer je isti u skladu sa materijalnim dokazima koji prileže spisu.

24. Nadalje, s obzirom na to da vrijednost po pojedinačnom utuženom računu ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, ovaj sud je raspravnim rješenjem naložio tuženiku da u roku od 15 dana dostavi sudu isprave na temelju kojih se može utvrditi je li tuženik po utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza.

25. Člankom 221.b stavak 4. ZPP-a propisano je kako će se smatrati da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

26. Tuženik je sudu dostavio potvrdu Porezne uprave iz koje proizlazi da isti nije porezni obveznik poreza na dodatnu vrijednost.

27. Stoga, kako je tuženik tijekom postupka nije dokazao suprotno, niti je predložio izvođenje bilo kakvih dokaza iz kojih bi se moglo utvrditi da je tuženik tužitelju platio kupoprodajnu cijenu za robu koja je pobliže navedena u računima, a potpisao je i pečatirao izvod otvorenih stavki na dan 27. siječnja 2022. kojim je potpisom potvrdio usklađenost istih na iznos od 1.252,14 eura, odnosno upravo onoliko koliko tužitelj od njega i potražuje u ovom postupku, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati iznos od 1.252,14 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od prvog dana nakon dana dospijeća pa do isplate.

28. Dakle, kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da je tužitelj ispunio svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji i tuženiku predao u vlasništvo kupljene pokretnine i tuženik je u obvezi ispuniti svoju ugovorom preuzetu obvezu i tužitelju platiti kupoprodajnu cijenu (članak 376. stavak 1. ZOO-a) u visini koja je navedena u utuženim računima (čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio).

29. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da je osporavao predmetne račune, niti je osporavao da je iste zaprimio, odnosno da ih je vratio tužitelju radi ispravka ili dopune u pogledu njihovog sadržaja, pa sud smatra da ih je prihvatio kao valjane. Tome u prilog ide i činjenica da je tuženik pečatiorao i potpisao izvod otvorenih stavki kojim je potvrdio iznos dugovanja.

30. Prema tome, kako tuženik na kojem je bio teret dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) nije dokazao da je tužitelju platio utuženi iznos, odnosno da je tužitelju dužan platiti manji iznos od utuženog, tuženika je valjalo obvezati na plaćanje utuženog iznosa.

30.1. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne te na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

31. Slijedom svega naprijed navedenog, kako je ocjenom svih dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji pokretnina, kao i da je tužitelj tuženiku predmetne pokretnine predao, a da tuženik nije ispunio svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji i tužitelju platio kupoprodajnu cijenu, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati iznos od 1.252,14 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od prvog dana nakon dana dospijeća pa do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.).

32. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno članku 183. stavak 1. ZOO-a. Naime, sukladno odredbi 29. stavak 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Visina kamatne stope određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

33. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maje Radovani iz Solina, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1156/2022 od 3. ožujka 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.252,14 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na pojedine iznose glavnice sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

34. Nadalje, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo održati na snazi i u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 24,88 eura.

35. Tužitelju je na taj iznos valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi (3. ožujka 2023.) pa do isplate, a koja se određuje za ostale odnose.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

37. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

38. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

39. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

40. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati po 75 bodova za zastupanje na ročištima održanim 7. travnja 2025., 16. lipnja 2025. i 6. listopada 2025. (Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. – dalje: Tarife), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife) te po 75 bodova za sastavljanje podneska od 4. travnja 2024., 31. siječnja 2025., 3. lipnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife), 18,75 bodova za sastav podneska od 16. srpnja 2025.(odnosno 9. srpnja 2025. za koji tužitelj potražuje 37,50 eura), odnosno ukupno 468,75 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 937,50 eura, uvećano za 25% PDV-a (234,38 eura), odnosno sveukupno 1.171,88 eura.

40.1. Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura sukladno Tar. br.1. stavak 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), kao i trošak sudske pristojbe na prijedlog i rješenje o određivanju prethodne mjere u iznosu od 26,55 eura te naknadu Financijskog agenciji radi provedbe prethodne mjere u iznosu od 53,09 eura.

41. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak u iznosu od 1.304,61 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (25. studenog 2025.) pa do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, po stopi određenoj sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

42. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II izreke presude.

43. Sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za više zatraženi trošak postupka u ukupnom iznosu od 3.422,62 eura. Sud nije tužitelju priznao sastav podneska od 12. prosinca 2023., 20. kolovoza 2024. i 9. srpnja 2025. s obzirom da je tužitelj tim podnescima predao punomoć i dokaze o uplati pristojbe, dakle kao takvi nisu bili potrebni za vođenje postupka. Sud nije tužitelju priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude jer isti nije ni pristupio na to ročište. Pored toga, zahtjev tužitelja je odbijen za zatraženi trošak izbivanja iz sjedišta pisarnice radi pristupa na ročište u ukupnom iznosu od 1.200,00 eura. Sud je odbio i ostale materijalne/putne troškove koje je tužitelj obračunao u ukupnom iznosu od 1.688,25 eura trošak.

44. Naime, po ocjeni ovog suda ne radi se o troškovima koji su bili nužni za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a), jer je tužitelj mogao angažirati i odvjetnika koji ima sjedište na području Splita. Prema tome punomoćnik tužitelja naknadu tih troškova može tražiti od stranke koja mu je izdala punomoć za zastupanje u ovom postupku, a ne od protivne strane jer je protivna strana dužna naknaditi samo one troškove koji su bili nužni za vođenje postupka.

45. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan za više zatraženi trošak postupka u iznosu od 3.422,62 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

46. Stoga, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

47. Rok za ispunjenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

U Splitu 25. studenog 2025.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćniku Željku Linu, odvjetniku u Rijeci

- tuženiku

- u spis