Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. I. Lebovića 42

Poslovni broj: P-40/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Zlati Bašek Skrba u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo poljoprivrede, OIB 52634238587, kojeg zastupa zastupnik po zakonu Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženika SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA U HRVATSKOJ, Eparhija Slavonska, Crkvena Općina Bastaji, [adresa], OIB 87195751261, kojeg zastupa punomoćnica Borka Mihović, odvjetnica iz Daruvara, S. Radića 17, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. rujna 2025., u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru i punomoćnice tuženika, 25. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj Republika Hrvatska OIB: 52634238587, vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] šuma visoka u Miletincu sa 69056 m2, što je tužena SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA U HRVATSKOJ, Eparhija Slavonska, Crkvena Općina Bastaji, [adresa], OIB 87195751261, dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo tužiteljice, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.691,48 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Republika Hrvatska (Ministarstvo poljoprivrede) podnio je 21. siječnja 2021. tužbu protiv tuženika SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA U HRVATSKOJ, Eparhija Slavonska, Crkvena Općina Bastaji, radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi i tijekom postupka ističe da je tužena upisana kao vlasnik na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] šuma visoka u Miletnicu sa 69056 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a ista se nekretnina u katastarskom operatu i to dio od 63301 m2 vodi kao posjed Hrvatskih šuma d.o.o, a drugi dio od 5755 m2 vodi se kao posjed Rekić Savete. Prema podacima katastra, predmetna nekretnina da se nalazi u posjedu tužitelja još od 1962., kada je ista upisana kao posjed Šumarije Daruvar, slijednik Hrvatske šume koje su i sada upisane. Iz očitovanja Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, Uprava šuma, Podružnica Bjelovar Klasa: BJ/20-01/788, Urbroj: 05-00- 05/01-20-04 od 30. lipnja 2020. da proizlazi da je predmetna nekretnina uključena u gospodarenje gospodarskom jedinicom ˝Bastajske šume - Krivaja - Klisa˝, kojima gospodari Šumarija Đulovac, još od 1969. Nadalje navodi da od uključenja u Osnovu gospodarenja nikada nitko nije osporavao pravo posjeda Hrvatskih šumama i njihovima prednicima, pa ni sam tuženik.

2. Nadalje, tužitelj ističe da se predmetna nekretnina nalazi u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika više od 50 godina, pa da je pravo vlasništva na toj nekretnini koja je predmet ove tužbe stekao dosjelošću, odnosno temeljem odredbe čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP), jer je u posjedu ove nekretnine od 1962. godine i to bez osporavanja gospodarenja istom svih ovih godina, što znači da je protekao više nego dvostruko dovoljan rok za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini. Pored toga tužitelj da se obratio tuženiku podnošenjem zahtjeva za mirnim rješenjem spora broj P-DO-28/2020-4 od 24. rujna 2020., međutim, do mirnog rješenja spora nije došlo. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i potražuje trošak prema troškovniku kojeg je priložila.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom ovog postupka navodi da je nekretnina koja je predmet ove tužbe i to kčbr. [katastarska čestica] oznake zemljišta šuma visoka u Miletincu površine 12 jutra upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižnog odjela Daruvar uvijek bila stvarno i isključivo vlasništvo tuženika, a što da proizlazi i iz uvida u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu. Tuženik da nema saznanja da je predmetna nekretnina uključena u osnovu gospodarenja Hrvatskih šuma d.o.o., prethodno Šumarije Daruvar, a ako je unesena u osnovu gospodarenja Hrvatskih šuma d.o.o., to da je učinjeno bez ikakve pravne osnove i predstavlja čin nesavjesnog postupanja. Unos predmetne nekretnine u Osnovu gospodarenja da ne presumira da tužiteljica ima zakonit, istinit i pošten posjed.

4. Nadalje tuženik navodi da je uvidom u zemljišne knjige koje su javne isprave i svima dostupne, svatko se mogao uvjeriti da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, budući je tuženik kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisan još 1894. prema tadašnjem nazivu Pravoslavna crkvena općina, [adresa]. Tuženik nije nikada prenio niti posjed niti vlasništvo na Šumariju Daruvar, a niti na Hrvatske šume d.o.o. Kako tužiteljica, a niti njeni prednici, nisu imali nikakve pravne osnove za stupanje u posjed, sve i kada bi bili u posjedu, takav posjed da je nezakonit, neistinit i nepošten, slijedom čega na predmetnoj nekretnini tužiteljica da nije mogla steći pravo vlasništva dosjelošću. Imajući u vidu da se radi o crkvenoj imovini, koja je kao takva upisana i u zemljišne knjige, da svi mještani u [adresa] znaju da je to crkvena imovina, to je morala znati i Republika Hrvatska, odnosno nije joj moglo ostati nepoznato, pa kao nepošten posjednik da nije mogla niti steći vlasništvo. Na imovini u vlasništvu crkve pravo vlasništva se stječe dosjelošću kroz period od četrdeset godina, no samo ukoliko je posjed pošten. Nepošten i nesavjestan posjednik ne može steći pravo vlasništva dosjelošću, ni redovnom ni izvanrednom, što je i stav sudske prakse. Predlaže da se odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u preslik zemljišnoknjižnog izvatka za navedenu nekretninu (str. 4), uvid u očitovanje Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Bjelovar s kartografskim prikazom (str. 5-6), Uvjerenje o povijesti promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Bjelovar, Odjel za katastar nekretnina Daruvar Klasa: 936-02/20-05/83, Urbroj: 541-16-03/6-20-2 od 9. lipnja 2020. (str. 7-8), izvod iz posjedovnog lista (str. 9-10), zahtjev za mirno rješenje spora sa dostavnicom (str. 11- 14), povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga (str. 28-31). Nadalje, izvršen je uvidu u priloženu sudsku praksu (str. 20-24, 72-77, str. 78-84 spisa). Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČL, ZL i RL svi na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine.

6. Provedene dokaze sud je ocijenio u smislu čl.8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23, dalje: ZPP) te utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan, zbog čega je isti odbio, te presudio kao u izreci ove presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva stečenog dosjelošću na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] šuma visoka u Miletincu sa 69056 m2, što da je tužena dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo tužitelja.

8. Nije sporno da se prema upisu u zemljišnim knjigama radi o crkvenoj imovini. Sporno je li tužiteljica imala ikakve pravne osnove za stupanje u posjed predmetne nekretnine, te je li posjed zakonit, istinit i pošten, slijedom čega sporna je i osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li tužiteljica stekla pravo vlasništva ex lege dosjelošću.

9. U ovom predmetu dana 19. travnja 2022. donesena je presuda br. P- 9/2021-8 kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tužitelj je 26. travnja 2022. podnio žalbu protiv navedene presude te je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio rješenje br. Pž-2415/2022-4 dana 12. ožujka 2025. kojim je ukinuo presudu Trgovačkog suda u Bjelovaru br. P-9/2021-8 od 19. travnja 2002. u točkama I. i II. izreke i predmet je u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovan postupak i sad se vodi pod brojem P-40/2025. Na ročištu za glavnu raspravu održanu 9. lipnja 2025. glavna rasprava je počela iznova radi izmjene raspravnog suca i s obzirom da je ranija presuda ukinuta odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i predmet vraćen na ponovni postupak. Tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva i predloženih dokaza. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda i predloženog dokaza da se sasluša svjedok RL. U odnosu na predloženu svjedokinju VL navodi da je ista sada bolesna i nije ju moguće saslušati te umjesto te svjedokinje tuženik predlaže da se sasluša svjedok BL, [adresa] na okolnosti posjedovanja predmetne nekretnine. Na ročištu održanom 15. rujna 2025. tuženik je odustao od dokaznog prijedlog saslušanjem svjedoka BL.

10. Na ročištu za glavnu raspravu održanu 15. rujna 2025. tužitelj ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva i svih predloženih dokaza. Tuženik ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda te dodatno predaje u spis predmeta sudsku praksu za koju smatra da bi u pogledu primjene materijalnog prava mogla se odnositi i na ovaj predmet. Nadalje, u odnosu na primjenu materijalnog prava ističe da je postupak izrade šumsko gospodarske osnove reguliran Pravilnikom koji se objavljuje u Narodnim novinama te ukazuje da je potrebno primijeniti Pravilnik o načinu izrade šumskogospodarskih osnova područja, osnova gospodarenja gospodarskim jedinicama i programa za gospodarenje šumama „Narodne novine“ broj: 42/1985., „Narodne novine“ broj: 6/91, Pravilnik o uređivanju šuma „Narodne novine“ broj: 52/94 i kasnije Pravilnike.

11. Iz isprava u spisu proizlazi:

-da je u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao čkbr. [katastarska čestica], šuma visoka u Miletnicu sa 69056 m2 i kao vlanik tuženik. Iz posjedovnog lista proizlazi da je kao posjednik na čkbr. [katastarska čestica] upisano Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma, Podružnica Bjelovar.

- Iz uvida u povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga proizlazi da je od 1894. godine tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, a prema tadašnjem nazivu Pravoslavna crkvena općina, [adresa] i ranije oznake čkbr. [katastarska čestica], sada čkbr. [katastarska čestica] i po upisu Z-15140/2019 sada naziva SRPSKA PRAVOSLAVNA CRKVA U HRVATSKOJ, Eparhija Slavonska, Crkvena Općina Bastaji, OIB: 87195751261, [adresa].

- Iz očitovanja o statusu kčbr. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina] Hrvatskih šuma d.o.o. proizlazi da je predmetna nekretnina od 1. siječnja 1969. uključena u gospodarenje Gospodarskom jedinicom "Bastajske šume – Krijava - Klisa" kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma, Podružnica Bjelovar, Šumarija Đulovac, kao dio odsjeka 4f i 4g. Nadalje, navodi se da je svakih 10 godina rađena revizija osnove koja osim izmjere obuhvača i obilježavanje vanjskih granica. Nadalje je navedeno da istom nije gospodario nitko drugi, osim Hrvatskih šuma d.o.o. i njihovih prednika od 1969. do danas, niti je itko osporavao upravljanje i posjed predmetne nekretnine.

-Iz uvjerenja o povijesnim promjenama na čkbr. [katastarska čestica] ko [katastarska općina] od 9. lipnja 2020. Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Bjelovar, Odjel za katastar nekretnina Daruvar (str.7-8), proizlazi da je temeljem uvida u arhivsku građu utvrđeno da je 1962. obavljena revizija katastarskih podataka-uspoređivanje podataka katastarskog operata s podacima na terenu (novo ustanovljavanje posjednika i kultura). Na temelju podataka prikupljenih na terenu i izvršenog javnog uvida izrađen je novi katastarski operat. U tom postupku 1962. godine dio kč. br. [katastarska čestica] (prije prenumeracije katastarskih čestica [katastarska čestica]-18) oranica sa 5755 m2 (1 kj) K. O. [katastarska općina] upisan je posjednika HL r. Č iz [adresa], dok je drugi dio kčbr. [katastarska čestica] (prije prenumeracije katastarskih čestica [katastarska čestica]-18) šuma sa 63301 m2 (11 kj) upisan na posjedniku Šumariju Daruvar iz [adresa], sljednik Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma Podružnica Bjelovar, Matošev trg 1, gdje su i sada upisane.

12. Prema stanju spisa čkbr. [katastarska čestica], a koja čkbr. je kasnije 1992. prema prijavnom listu odnosno PL=Z-1610/92 promijenila broj u čkbr. [katastarska čestica], koja je sada predmet ovog spora je prema podatcima zemljišne knjige u vlasništvu tuženika, budući je tuženik kao vlasnik predmetne nekretnine upisan u zemljišnim knjigama još 1894. a prema tadašnjem nazivu Pravoslavna crkvena općina, Veliki [adresa], a što tužitelj niti ne osporava, kako u pogledu identiteta predmetne nekretnine, tako ni u pogledu identiteta upisanog nositelja prava vlasništva predmetne nekretnine, odnosno sada tuženika, obzirom da je isti promijenio samo svoj naziv.

13. Nadalje proizlazi da je sporna nekretnina od 1962. u posjedovnom listu upisana na posjednika Šumariju Daruvar iz [adresa] čiji su pravni slijednik Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma, Podružnica Bjelovar koje su i danas upisane.

14. Predmetna nekretnina je 1. siječnja 1969. uključena u gospodarenje Gospodarskom jedinicom "Bastajske šume – Krijava - Klisa" kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma, Podružnica Bjelovar, Šumarija Đulovac, kao dio odsjeka 4f i 4g. prema podatcima Hrvatskih šuma.

15. Tužitelj tvrdi da te istom nije gospodario nitko drugi, osim Hrvatskih šuma d.o.o. i njihovih prednika koji su u posjedu od 1962. do danas, niti da im je itko osporavao upravljanje i posjed predmetne nekretnine.

16. Saslušani su tijekom postupka svjedoci ČL, ZL i RL.

17. Svjedok ČL iz [adresa], po zanimanju diplomirani inženjer šumarstva u svom iskazu je naveo:

„Ja sam do 25. ožujka 2025. bio zaposlen u Hrvatskim šumama, a sada sam u mirovini. Od 1989. sam radio u Šumariji Đulovac na radnom mjestu revirnik. Ja sam kao revirnik radio sve poslove gospodarenja šumom što uključuje i uzgoj šume, sječu šume i sve poslove provedbe šumsko gospodarske osnove. Ja sam radio na dvije gospodarske jedinice te sam radio kao revirnik i u odnosu na gospodarsku jedinicu Bastajske šume-Krivaja-Klisa. Nekretnina i to čkbr. [katastarska čestica] šuma Visoka u Miletincu sa cijelom svojom površinom se nalazi unutar te gospodarske jedinice, i to odsjeka 4f i 4g. U odnosu na predmetnu nekretninu sada se mogu prisjetiti da su se u razdoblju od 2000. do 2010. radili poslovi doznake i to označavanje pojedinog drveća za sječu te su potom i vršeni radovi sječe tog označenog drveća. Radi proteka vremena ja sada ne znam u tom razdoblju koje godine je točno ta doznaka odnosno proreda. U odnosu na razdoblje 2010. do 2020. znam da je vršena takva doznaka i ta djelomična sječa i proreda 2012. u odnosu na odsjek 4g i 2017. u odnosu na odsjek 4f. Nadalje, mogu reći da se svakih 10 godina rade revizije šumsko gospodarske osnove te je u odnosu i na predmetnu nekretninu rađena revizija 1990., 2000., 2010. i 2020. i to šumsko gospodarske osnove. Prilikom izrade revizije gospodarske osnove vrši se izmjera drvne mase te se vrši obilježavanje vanjskih granica. Doznaku i sječu šuma za predmetnu nekretninu vršila je Šumarija Đulovac, kako je to bilo propisano samom gospodarskom osnovom. Za razdoblje od 1990. do 2020. ja nemam saznanja da bi bilo tko se obraćao Šumariji Đulovac i tražio bilo kakve dozvole za rušenje drveća u predmetnoj šumi niti imam saznanja da se bilo tko obraćao Šumariji Đulovac u svezi vlasništva predmetne nekretnine. Znam da je u šumsko gospodarskoj osnovi 2020. za predmetnu nekretninu bila određena doznaka prorede i sječe te da se 2023. izvršila doznaka, dakle obilježavanje drveća za sječu, međutim do same sječe nije došlo jer je Šumarija Đulovac obaviještena da se vodi sudski spor u svezi prava vlasništva na predmetnoj nekretnini i da se više ne vrši sječa a to je Šumariju Đulovac obavijestio ĐL iz Uprave šuma, Podružnica Bjelovar. Ja znam iz dokumentacije koju sam imao na uvid kada sam bio zaposlenik Hrvatskih šuma da je predmetna nekretnina 1969. ušla u gospodarenje Šumarije Đulovac, odnosno tada se je zvala Šumarija Miokovićevo, i to u sklopu gospodarske jedinice Bastajske šume – Krivaja - Klisa. Na koji način je ušla u gospodarenje ne znam, jer to nije bio moj dio posla. Moj dio posla je bio izvršenje onog što je unešeno u gospodarsku osnovu. Prema mojoj procjeni starost predmetne šume odnosno drveća na istoj je oko 50 godina, naime u gospodarskoj osnovi iz 2020. navedena je starost predmetne šume 48 godina. Predmetna nekretnina s jedne strane graniči sa poljem koje su privatno, a s jedne koliko se sada mogu orijentirati i to sjeveroistočne graniči sa šumom johe koja je nešto mlađa i čini mi se da je u privatnom vlasništvu, dok s jedne strane ona graniči s nekretninama koje su u vlasništvu Hrvatskih šuma, odnosno radi se o nekretnini koja je također u posjedu Hrvatskih šuma a ne znam točno je li vlasništvo i upisano u zemljišnim knjigama. I u odnosu na te susjedne nekretnine kojima gospodare Hrvatske šume, Hrvatske šume su radile doznaku i djelomičnu sječu. Koliko se sjećam radi se o odsjeku 5a na kojem se nalazi nešto starije drveće i druge vrste u odnosu na predmetnu nekretninu na kojoj se nalazi drveće pretežno crne johe s primjesom običnog graba. Na kraju mogu reći da se do ovog postupka nitko nije obraćao Hrvatskim šumama odnosno Šumariji Đulovac na način da bi branio bilo kakvu sječu drveća.

Na pitanje punomoćnice tuženika jesam li sudjelovao u izradi gospodarske osnove, mogu odgovoriti da to nije bilo u mojoj nadležnosti već šumsko gospodarske osnove izrađuje Odjel uređivanja šuma u Upravi, Podružnica Bjelovar. Mene je taj odjel znao kontaktirati u smislu što bi bilo dobro učiniti sa daljnjim gospodarenjem određenom nekretninom, ali nas nisu kontaktirali u odnosu na određivanje granica pojedine nekretnine. Djelatnici Šumarije Đulovac pa tako i ja sudjelovali smo jedino ako bi postojao kakav spor ili postajale naznake mogućnosti spora u svezi međa pojedinih nekretnina.

Na pitanje punomoćnice tuženika da li se prilikom izrade šumsko gospodarske osnove provjerava vlasništvo nekretnina, mogu navesti da ja osobno za to nisam zadužen već da takvu provjeru radi nadležni Odjel za uređivanje šuma.

Na upit kako se označavaju granice šuma, mogu odgovoriti da Hrvatske šume označavaju granice u odnosu na nekretnine koje su u vlasništvu drugih osoba, na način da se na drvo stavljaju posebne oznake. Naime, na drvetu se boji dio u bijelu boju na koji se crtaju tri crne vodoravne crte i to je oznaka međe nekretnine Hrvatskih šuma sa privatnim vlasništvom. Ja ponavljam da označavanje vrši Odjel za uređivanje šuma. Poznato mi je da kada se neka nekretnina po prvi puta unosi u šumsko gospodarsku osnovu da se tada kontaktiraju i geodeti koji vrše potrebne izmjere a kada se rade revizije šumsko gospodarskih osnova tada se kontaktiraju geodeti ukoliko je nešto sporno. Ponavljam da ja nisam bio zadužen za to označavanje međa već Odjel za uređivanje šuma. Kada kažem da se tada kontaktiraju geodeti radi se o geodetima koji su zaposleni u Hrvatskim šumama. Na pitanje punomoćnice tuženika imam li saznanja da li se prilikom označavanja međa pozivaju vlasnici susjednih međa mogu odgovoriti kao što sam naprijed rekao da ja nisam bio zaposlen u Odjelu za uređivanje šuma te da djelatnici tog Odjela imaju više saznanja o samom postupku donošenja odluke gdje se nalaze međe. Kada se pojavi neki spor oko međa na terenu tada se obavještava ispred Šumarije Odjel za uređivanje šuma, Uprava šuma Bjelovar.

Na pitanje suda imam li saznanja tko je bio vlasnik predmetne nekretnine do unosa u šumsko gospodarsku osnovu mogu odgovoriti da jedino znam prema dokumentaciji da je ono uneseno u šumsko gospodarsku osnovu 1969. i nemam saznanja tko je bio vlasnik predmetne nekretnine do te godine, niti znam tko je bio posjednik. Za mene je bio zakon ono što je bilo uneseno u šumsko gospodarsku osnovu za predmetnu nekretninu. Ponavljam da se reagira u odnosu na međe i pojedine nekretnine ukoliko netko spori među ili vlasništvo."

Punomoćnica tuženika prigovorila je iskazu svjedoka u dijelu u kojem isti iskazuje da ne zna jesu li treće osobe pozivane prilikom označavanja međa šume budući je u nekim drugim predmetima koji su vođeni kod Općinskog suda u Daruvaru iskazivao da nisu pozivane treće osobe bilo upisani zemljišnoknjižni vlasnici bilo upisane posjednike.

18. Svjedok ZL iz [adresa], po zanimanju diplomirani inženjer šumarstva u svom iskazu je naveo:

„ Ja sam od 7. prosinca 1987. do danas zaposlenik Hrvatskih šuma i cijelo to vrijeme nakon završenog pripravništva do danas ja radim u Odjelu za uređivanje šuma u Upravi šuma, Podružnica Bjelovar. Trenutno radim u tom Odjelu kao stručni suradnik. Meni je u odnosu na predmetnu nekretninu sada oznake čkbr. [katastarska čestica] šuma Visoka u Miletincu poznato i to na temelju dokumentacije iz arhiva Odjela za uređivanje šuma da je ona 1969. unesena u šumsko gospodarsku osnovu. Svakih 10 godina radi se revizija šumsko gospodarske osnove. Ja sam 1989. bio taksator te sam sudjelovao u izradi revizije šumsko gospodarske osnove za gospodarsku jedinicu Bastajske šume-Krivaja-Klis na način da sam sudjelovao u označavanju i obnavljanju oznaka međa. U odnosu na predmetnu nekretninu također sam sudjelovao u reviziji gospodarske osnove i poznato mi je da ta nekretnina graniči s dvije ili tri strane sa privatnim posjedima. Ne sjećam se sada da li se te 1989. radilo o tome da su se po prvi puta stavljale međašne oznake ili se radilo o tome da bi se obnavljale one međašne oznake ili one koje su izblijedile. Naime, oznake se nanose na samo drvo na način da se skine odumrli dio kore koji se potom boji u bijelo te se putem šablone ispisuju crnom bojom brojevi koji se odnose na odjel te se nanose vodoravne crte također crne boje, time da tri crte označavaju granicu posjeda Hrvatskih šuma i drugih posjednika. Ukoliko taksataru na licu mjesta postane nešto sporno u smislu da nije vidljiva međa primjerice graba ili humak, tada se kontaktirao geodeta zaposlen u Odjelu za uređivanje šuma koji bi tada vršio potrebna stručna mjerenja radi utvrđenja točne međe. Naime, mogu pojasniti da su se do 1980. međe označavale i time da su se iskopavale grabe. Potom su se označavale i na način da bi se iskopala rupa u koju bi se postavljala drvena ili betonska humka kao međašna oznaka. U odnosu na označavanje bojom na drvetu kada sam počeo raditi 1987. već su postojale takve oznake.

U odnosu na predmetnu nekretninu kada se radila revizija 1989. sjećam se da nije bilo ništa sporno te su se tada radili međašni znakovi na lomnim točkama sa susjednim nekretninama u obliku humaka. Ne sjećam se jesu li na predmetnoj nekretnini postojali međašni znakovi na samom drveću, međutim znam da su 1990. svakako postojali takvi međašni znakovi jer je 1990. nadležno Ministarstvo radilo i kontrolu radi utvrđivanja postoje li takovi znakovi. Ministarstvo nije fizičko provjeravalo svaku česticu već bi predstavnici Ministarstva sami na terenu odlučivali po sistemu uzorka koju će količinu provjeriti. Ja ne znam i ne sjećam se je li u tom uzorku za pregled bila i predmetna nekretnina. Naime, Hrvatske šume u gospodarskim osnovama imaju veliki broj nekretnina, te bi bili potrebni mjeseci rada da bi se obišle sve međašne oznake.

Ja sam sudjelovao i u postupku reviziji gospodarske osnove za predmetnu nekretninu 1989. s važenjem osnove od 1. siječnja 2000. te niti prilikom te revizijske osnove nije bilo ništa sporno u svezi oznaka međa. Tom prilikom sam bio također i osobno na licu mjesta. Daljnje revizije su se radile 2009. i 2019. te tom prilikom ja nisam bio prisutan na licu mjesta već sam poslao sebi podređene djelatnike koji su bili na licu mjesta radi provjere međa. Niti tom prilikom nije bilo ništa sporno u svezi međa predmetne nekretnine jer ja o tome svakako bi trebao biti obaviješten u Odjelu za uređivanje šuma. U odnosu na predmetnu nekretninu ja mogu reći da su kontrolirani podaci posjedovnog lista odnosno katastra te 1969. kada je unesena u šumsko gospodarsku osnovu jer u to vrijeme nije postojala obveza provjere zemljišnoknjižnog stanja. Sve nekretnine u odnosu na koje je u katastru bilo navedeno da su društveno vlasništvo ili posjed Šumskog gospodarstva Mojca Birta Bjelovar, a pravni slijednik tog gospodarstva su Hrvatske šume, Uprava šuma, Podružnica Bjelovar, unosile bi se u šumsko gospodarsku osnovu.

Na upit suda imam li eventualna saznanja kako je i iz kojih razloga unesena predmetna nekretnina 1969. u šumsko gospodarsku osnovu, mogu odgovoriti da Odjel za uređivanje šuma ima arhivu za sve šumsko gospodarske osnove i uvidom u tu arhivu utvrđeno je da je predmetna nekretnina navedena u šumsko gospodarskoj osnovi 1969. iza arhivske dokumentacije ja nisam mogao utvrditi iz kojih razloga je ona unesena u šumsko gospodarsku osnovu. Ja načelno mogu reći i ponoviti da su se u šumsko gospodarsku osnovu unosile sve nekretnine u odnosu na koje je u katastru bilo navedeno da su društveno vlasništvo ili posjed Šumskog gospodarstva Mojca Birta Bjelovar. Podloge za unos pojedinih nekretnina u šumsko gospodarske osnove izrađivali su ovlašteni geodeti zaposleni u Hrvatskim šumama te su u tom smislu izrađivali i tablice s popisanim brojevima čestica, kultura i površina čestica. Nakon izmjene Pravilnika koji se odnosi na izradu gospodarskih osnova propisano je bilo da se dodatno izrađuje i popis zemljišnoknjižnih vlasnika i posjednika prema podacima zemljišnih knjiga i katastra. Ne sjećam se točno da li ta obveza postoji od izmjene Pravilnika 1997. i 2005. godine. Meni do danas nije poznato da bi postojalo nešto sporno u svezi međa u odnosu na predmetnu nekretninu niti u odnosu na pitanje posjeda ili vlasništva predmetne nekretnine niti da bi postojalo osporavanje gospodarenja predmetnom česticom unutar odsjeka i to 4g Hrvatskih šuma. Ranije je ona bila djelomično i u odsjeku 4f a sada je u cijelosti uvrštena u odsjek 4g. Moram navesti da Hrvatske šume nemaju propisanu obvezu prilikom izrade šumsko gospodarskih osnova i njihove revizije i prilikom označavanja međa pozivati vlasnike i posjednike nekretnina s kojima Hrvatske šume graniče. Radi navedenog je i propisano da se međe nekretnina u vlasništvu Hrvatskih šuma moraju javno označiti upravo kako bi vlasnici susjednih nekretnina mogli vidjeti te oznake i reagirati ukoliko se ne slažu s takvom međom. U tom smislu bilo je slučajeva da su vlasnici i posjednici susjednih međa dolazili u Šumarije i iskazivali svoje nezadovoljstvo s načinom na koji je označena međa, te bi se tada vršile provjere pravilnosti označavanja. Ponekad bi se prigovori uvažili te bi se međa na drugi način označila, a ukoliko bi i dalje postojao spor oko posjeda pokretali bi se i odgovarajući sudski postupci. Najčešće smo upućivali nezadovoljnog međaša da on pokrene odgovarajući sudski postupak.

Na upit zastupnika po zakonu tužiteljice da li je bilo tko osporavao način na koji se vršilo gospodarenje predmetnom nekretninom, mogu odgovoriti da od početka mog rada u Odjelu za uređivanje šuma 1989. nije bilo bilo kojeg osporavanja, te se 2019. kada se pokretao ovaj parnični postupak počelo osporavati pravo vlasništva ove predmetne nekretnine.

Na upit punomoćnice tuženika jesam li prilikom revizije predmetne šumsko gospodarske osnove 1989. imao saznanja o tome tko bi bio vlasnik predmetne nekretnine, mogu odgovoriti da ja ta saznanja nisam imao budući se revizija radila bez pribavljanja podataka o tome tko je vlasnik nekretnine tek kasnije po Izmjeni Pravilnika o uređivanju šuma kako sam već naprijed iskazivao pribavljali su se podaci o upisanim zemljišnoknjižnim vlasnicima. Želim napomenuti da sve šumsko gospodarske osnove dostavljaju se nadležnom Ministarstvu radi potvrde jesu li izrađene sukladno Zakonu i Pravilnicima pa su tako tu ocjenu prošle i šumsko gospodarske osnove za predmetnu nekretninu."

Punomoćnica tuženika prigovorila je iskazu svjedoka u dijelu u kojem isti navodi da nije 1999. postojala obveza iskazivanja u šumsko gospodarskoj osnovi i obveza provjeravanja stanja u zemljišnim knjigama jer da je isti svjedok na raspravi od 6. ožujka 2024. kod Općinskog suda u Daruvaru u predmetu P-175/2023 iskazao drugačije i to da bi se takve provjere vršile i ranije.

Svjedok je dodatno naveo da nije postojala obveza provjera podataka o upisanim zemljišnoknjižnim vlasnicima 1989. prema tada važećim propisima jer su se i brojevi čestica u zemljišnoj knjizi i u katastru uglavnom razlikovali. Želi dodati da se negdje od 2005. šumsko gospodarske osnove javno objavljuju odnosno daju se na javno izlaganje kako bi zainteresirane osobe mogle iznijete svoje primjedbe. Koliko se sada sjećam šumsko gospodarska osnova za predmetnu nekretninu je 2010. bila izložena u Općini Đulovac, a 2019. bila je izložena ili u Općini Đulovac ili u samoj Šumariji Đulovac.

19. Svjedok RL iz [adresa], u svom iskazu je naveo:

„Ja se već godinama bavim poljoprivredom i uzgajam stoku. Sjećam se da sam na zemljištu koji se sada zove šuma visoka u Miletincu, do 1991. vodio stoku i to ovce i krave radi ispaše. Znam da se plaćala pašarina odnosno naknada za takvo korištenje zemljišta Srpskoj pravoslavnoj crkvi i tu su pašarinu skupljali odbornici crkve od svih osoba koje su tamo vodile stoku na ispašu. Tada do 1991. i rata to zemljište je bilo ledina i nije bilo drveća na istoj. Nakon početka rata devedesetih ja sam prestao voditi stoku na ispašu jer se povećao promet. Sjećam se i da sam kao dijete 70-tih godina prošlog stoljeća također vodio krave na ispašu na to zemljište. Znam da je Šumarija Miokovićevo a sada je to Šumarija Đulovac imala nekretnine odmah ispod tog zemljišta. Na to zemljište od Hrvatskih šuma mi nismo smjeli tjerati stoku na ispašu jer je to branio tadašnji lugar NL. Na tom zemljištu od Hrvatskih šuma nalazilo se lijeske i bilo je proplanaka sa paprati, a na jednom određenom dijelu je bilo i drveće graba.

Svjedoku se predočavaju podaci Hrvatskih šuma s prikazom katastarskih čestica (str. 6 spisa) te svjedok pokazuje da bi crkvena imovina o kojoj je iskazivao nalazila se na prikazanoj čestici 386/39.

Tijekom rata dosta je ljudi izbjeglo te su na ove prostore došli živjeti stanovnici sa Kosova. To crkveno zemljište sada je obraslo drvećem johe i ima lijeske oko potoka u kojem zna biti ponekad vode tijekom hladnijih dana dok ljeti presuši. Ja znam otići na to zemljište sa susjedom koji u tom dijelu ima zemljište. Ja sam vidio negdje prije godinu i pol dana da su Hrvatske šume na jednom drvetu graba stavili oznaku s neke tri crte. Ja prije toga nisam vidio neke humke ili oznake na tom crkvenom zemljištu. Mogu reći da sam pravoslavni pop nije nikada obrađivao to zemljište jer nije imao strojeve za strojnu obradu takvog zemljišta a niti je to zemljište pogodno za obradu zbog svog položaja i to zemljište presijecaju i dva potoka. Pop je obrađivao drugu pogodniju zemlju koja je bila u mjestu Škodinovac. Sadašnji pravoslavni svećenik dolazi iz [adresa] i obilazi kuću dok je crkva oštećena. On je upućen u to gdje se nalazi zemlja.

Na upit punomoćnice tuženika ima li Srpska pravoslavna crkva u tom dijelu još koju nekretninu mogu odgovoriti da u tom dijelu koji se zove Selište crkva nema drugih nekretnina. Na pitanje na koji način se plaćala pašarina o kojoj sam govorio mogu odgovoriti da se plaćala po broju stoke.

Na upit zastupnika po zakonu tužiteljice da li predmetna nekretnina graniči sa nekretninom Hrvatskih šuma, ako da što je ista po kulturi, mogu odgovoriti da u jednom tom donjem dijelu graniči sa zemljištem Hrvatskih šuma koje je djelomično obraslo drvetom johe a djelomično ima graba i paprati.

Zastupnik po zakonu tužiteljice postavlja pitanje svjedoku prema njegovoj procjeni je li nekretnina koja graniči s predmetnom šumom visoka u Miletincu i u odnosu na koju je iskazivao da je u vlasništvu Hrvatskih šuma, je li ista po svojoj kulturi šuma mogu odgovoriti da je to zemljište obraslo i drvećem unazad od prestanka rata. To drveće nije gusto već je rijetko. I u odnosu na zemljište šuma visoka u Miletincu mogu reći da je to zemljište također obraslo drvećem koje je rijetko i koje je niknulo od 90-tih i nadalje."

Zastupnik po zakonu tužiteljice prigovario je iskazu svjedoka u cijelosti osobito u odnosu na bitnu činjenicu koja se odnosi na kulturu nekretnine da bi ista do 1990. bila velika ledina a ne šuma jer da je to u suprotnosti sa prilozima koji su priloženi spisu osobito u odnosu na uvjerenje o povijesti promjena na katastarskim česticama za 386/39 k. o. [katastarska općina] od dana 9. lipnja 2020.

20. Iz iskaza ČL proizlazi da je do 25. ožujka 2025. bio zaposlen u Hrvatskim šumama, a sada sam u mirovini. Od 1989. radio je u Šumariji Đulovac na radnom mjestu revirnik te je obavljao sve poslove gospodarenja šumom što uključuje i uzgoj šume, sječu šume i sve poslove provedbe šumsko gospodarske osnove te je radio kao revirnik i u odnosu na gospodarsku jedinicu Bastajske šume-Krivaja-Klisa. Nekretnina i to čkbr. [katastarska čestica] šuma Visoka u Miletincu sa cijelom svojom površinom se nalazi unutar te gospodarske jedinice, i to odsjeka 4f i 4g. U odnosu na predmetnu nekretninu navodi da su se u razdoblju od 2000. do 2010. radili poslovi doznake i to označavanje pojedinog drveća za sječu te su potom i vršeni radovi sječe tog označenog drveća. U odnosu na razdoblje 2010. do 2020. zna da je vršena takva doznaka i ta djelomična sječa i proreda 2012. u odnosu na odsjek 4g i 2017. u odnosu na odsjek 4f. Navodi da se svakih 10 godina rade revizije šumsko gospodarske osnove te je u odnosu i na predmetnu nekretninu rađena revizija 1990., 2000., 2010. i 2020. i to šumsko gospodarske osnove. Prilikom izrade revizije gospodarske osnove vrši se izmjera drvne mase te se vrši obilježavanje vanjskih granica. Nadalje proizlazi da iz dokumentacije koju je imao na uvid kada je bio zaposlenik Hrvatskih šuma zna da je predmetna nekretnina 1969. ušla u gospodarenje Šumarije Đulovac, odnosno tada se je zvala Šumarija Miokovićevo, i to u sklopu gospodarske jedinice Bastajske šume – Krivaja - Klisa. Na koji način je ušla u gospodarenje ne zna. Prema njegovoj procjeni starost predmetne šume odnosno drveća na istoj je oko 50 godina. Nadalje proizlazi da se do ovog postupka nitko nije obraćao Hrvatskim šumama odnosno Šumariji Đulovac na način da bi branio bilo kakvu sječu drveća.

21. Iz iskaza ZL proizlazi da je od 7. prosinca 1987. do danas zaposlenik Hrvatskih šuma i cijelo to vrijeme nakon završenog pripravništva do danas ja radi u Odjelu za uređivanje šuma u Upravi šuma, Podružnica Bjelovar. Trenutno radim u tom Odjelu kao stručni suradnik. U odnosu na predmetnu nekretninu sada oznake čkbr. [katastarska čestica] šuma Visoka u Miletincu poznato mu je i to na temelju dokumentacije iz arhiva Odjela za uređivanje šuma da je ona 1969. unesena u šumsko gospodarsku osnovu. Nadalje proizlazi da je svakih 10 godina radila se revizija šumsko gospodarske osnove. 1989. bio je taksator te je sudjelovao u izradi revizije šumsko gospodarske osnove za gospodarsku jedinicu Bastajske šume- Krivaja-Klis. U odnosu na predmetnu nekretninu kada se radila revizija 1989. sjećam se da nije bilo ništa sporno te su se tada radili međašni znakovi na lomnim točkama sa susjednim nekretninama u obliku humaka. Ne sjeća se jesu li na predmetnoj nekretnini postojali međašni znakovi na samom drveću, međutim zna da su 1990. svakako postojali takvi međašni znakovi jer je 1990. nadležno Ministarstvo radilo i kontrolu radi utvrđivanja postoje li takovi znakovi. Nadalje proizlazi da su se u odnosu na predmetnu nekretninu kontrolirani podaci posjedovnog lista odnosno katastra te 1969. kada je unesena u šumsko gospodarsku osnovu jer u to vrijeme nije postojala obveza provjere zemljišnoknjižnog stanja. Sve nekretnine u odnosu na koje je u katastru bilo navedeno da su društveno vlasništvo ili posjed Šumskog gospodarstva Mojca Birta Bjelovar, a pravni slijednik tog gospodarstva su Hrvatske šume, Uprava šuma, Podružnica Bjelovar, unosile bi se u šumsko gospodarsku osnovu.

Na upit suda imam li eventualna saznanja kako je i iz kojih razloga unesena predmetna nekretnina 1969. u šumsko gospodarsku osnovu, odgovora da Odjel za uređivanje šuma ima arhivu za sve šumsko gospodarske osnove i uvidom u tu arhivu utvrđeno je da je predmetna nekretnina navedena u šumsko gospodarskoj osnovi 1969. iza arhivske dokumentacije ja nisam mogao utvrditi iz kojih razloga je ona unesena u šumsko gospodarsku osnovu.

Nije mu poznato da bi postojalo nešto sporno u svezi međa u odnosu na predmetnu nekretninu niti u odnosu na pitanje posjeda ili vlasništva predmetne nekretnine niti da bi postojalo osporavanje gospodarenja predmetnom česticom unutar odsjeka i to 4g Hrvatskih šuma. Nadalje proizlazi da tvrdi kako Hrvatske šume nemaju propisanu obvezu prilikom izrade šumsko gospodarskih osnova i njihove revizije i prilikom označavanja međa pozivati vlasnike i posjednike nekretnina s kojima Hrvatske šume graniče. Radi navedenog da je i propisano da se međe nekretnina u vlasništvu Hrvatskih šuma moraju javno označiti upravo kako bi vlasnici susjednih nekretnina mogli vidjeti te oznake i reagirati ukoliko se ne slažu s takvom međom. Nadalje tvrdi da nije postojala obveza provjera podataka o upisanim zemljišnoknjižnim vlasnicima 1989. prema tada važećim propisima jer su se i brojevi čestica u zemljišnoj knjizi i u katastru uglavnom razlikovali.

22. Iz iskaza RL iz [adresa] rođen 1964. proizlazi da se godinama bavi poljoprivredom i uzgaja stoku. Sjeća se da je na zemljištu koji se sada zove šuma visoka u Miletincu do 1991. vodio stoku i to ovce i krave radi ispaše. Zna da se plaćala pašarina odnosno naknada za takvo korištenje zemljišta Srpskoj pravoslavnoj crkvi i tu su pašarinu skupljali odbornici crkve od svih osoba koje su tamo vodile stoku na ispašu. Nadalje isti tvrdi da do 1991. i rata to zemljište je bilo ledina i nije bilo drveća na istoj. Nakon početka rata devedesetih on je prestao voditi stoku na ispašu jer se povećao promet. Sjeća se i da je kao dijete 70-tih godina prošlog stoljeća također vodio krave na ispašu na to zemljište. Zna da je Šumarija Miokovićevo a sada je to Šumarija Đulovac imala nekretnine odmah ispod tog zemljišta. Nadalje proizlazi da je znao otići na to zemljište sa susjedom koji u tom dijelu ima zemljište. Vidio je prije godinu i pol dana da su Hrvatske šume na jednom drvetu graba stavili oznaku s neke tri crte, dok prije toga nije vidio neke humke ili oznake na tom crkvenom zemljištu. Proizlazi da pravoslavni pop nije nikada obrađivao to zemljište jer nije imao strojeve za strojnu obradu takvog zemljišta a niti da je to zemljište pogodno za obradu zbog svog položaja i to zemljište presijecaju i dva potoka. Pop je obrađivao drugu pogodniju zemlju koja je bila u mjestu Škodinovac. Sadašnji pravoslavni svećenik da dolazi iz [adresa] i obilazi kuću dok je crkva oštećena te da je upućen u to gdje se nalazi zemlja. U odnosu na zemljište šuma visoka u Miletincu tvrdi da je to zemljište sada obraslo drvećem koje je rijetko i koje je niknulo od 90-tih i nadalje.

23. Zastupnik po zakonu tužitelja prigovario je iskazu svjedoka u cijelosti osobito u odnosu na bitnu činjenicu koja se odnosi na kulturu nekretnine da bi ista do 1990. bila velika ledina a ne šuma jer da je to u suprotnosti sa prilozima koji su priloženi spisu osobito u odnosu na uvjerenje o povijesti promjena na katastarskim česticama za 386/39 k. o. [katastarska općina] od dana 9. lipnja 2020.

24. U odnosu na činjenicu koliko je staro drveće na predmetnoj nekretnini valja navesti da je odlučno da je šuma i zemljište pogodno za rast šumskog raslinja, a što predmetna nekretnina nedvojbeno jest jer se na njoj prema izvedenim dokazima nalazi šumsko raslinje.

25. Iskazima svjedoka ČL i ZL sud prihvaća kao vjerodostojne te su i u ovom postupku upozoreni na posljedice davanja lažnog iskaza. Stoga iskaz tih svjedoka dan u nekim drugom parničnim postupcima i u kojima bi eventualno postojale pojedine razlike u iskazivanju o njihovim saznanjima o procedurama označavanja međa i postupka izrade šumskogospodarskih osnova, nisu doveli u pitanje vjerodostojnost danih iskaza u ovom predmetu.

26. Iskaz RL prihvaća se kao vjerodostojan, jer je iskazivao o svojim saznanjima u odnosu na posjedovanje predmetne nekretnine, dok činjenica radi li se o šumi i šumskom zemljištu utvrđena je i na temelju drugih dokaza.

27. Iz priloženih isprava i iskaza svjedoka ČL i ZL proizlazi da su Hrvatske šume i njihovi prednici bili u posjedu predmetnih nekretnina i to od 1962.

28. Tužitelj tijekom postupka ne navodi, niti to iz priloženih isprava proizlazi temeljem koje osnove je Šumarija Daruvar stupila u posjed predmetnih nekretnina.

29. Prema odredbi čl. 8. st.2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, dalje u tekstu: ZZK) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta zbog čega se predmnijeva da je ono što je u tim knjigama upisano i istinito.

30. U smislu odredbi čl.159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom, određeno vrijeme a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari s time, da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjeda odnosno, protekom dvostrukog vremena od onoga iz odredbi čl.159. ZVDSP glede nekretnine u vlasništvu crkve.

31. Pravo vlasništva može se steći dosjelošću ukoliko je posjednik barem pošten što znači da nije znao, niti mogao znati da nekretnina koju posjeduje on i njegovi prednici, nisu u njihovom vlasništvu.

32. Prema odredbi čl.18. st.1. ZVDSP posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed) a poštenje postoji prema odredbi čl.18. st.3. ZVDSP ako posjednik kad ga je stekao, nije niti znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed te se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

33. Odredbom čl.72. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO) bilo je propisano da je posjed zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja dok je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

34. Sukladno citiranim odredbama nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću – ni redovnom niti izvanrednom a kako se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo (čl.11. st.1. ZVDSP) ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine, slijedi zaključak da je pošteni posjednik onaj, koji nije znao ili nije morao znati niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

35. Čitavo vrijeme, kako posjedovanja po Šumariji Daruvar i njegovim prednicima, a zatim i po tužitelju u zemljišnim knjigama je bila upisana tuženica kao vlasnica nekretnine.

36. Prema Pravilniku o uređivanju šuma (NN. br. 52/94) koji se primjenjuje od 1. listopada 1994. propisano je i to čl. 40. da se šumskogospodarska osnova izrađuje za šumskogospodarsko područje Republike (u daljnjem tekstu: šumskogospodarsko područje) i sadrži:

1. uređajni zapisnik;

2. iskaz površina šuma i šumskih zemljišta;

3. tabelu površina šuma i šumskih zemljišta prema namjeni ;

4. tabelu dobnih i debljinskih razreda;

5. osnovu šumskouzgojnih i drugih obveznih radova;

6. osnovu sječa glavndg i prethodnog prihoda (regularne šume);

7 opću osnovu sječa (preborne šume);

8. prikaz etata po sortimentima;

9. plan investicijskih ulaganja;

10. osnovu zaštite šuma;

11. osnovu gospodarenja faunom

12. plan izrade i revizije osnova i programa;

13 plan korištenja sporednih šumskih proizvoda;

14. prikaz imovinsko-pravnih odnosa;

15. gospodarsko-financijsku osnovu;

16. grafičke prikaze drvne zalihe i prirasta po dobnoj i debljinskoj strukturi i druge;

17. pregledne i specijalne karte;

18. evidenciju o izvršenim radovima utvrđenim prethodnom i važećom

šumskogospodarskom osnovom.

Podaci iz stavka 1: ovoga članka iskazuju se prema vlasničkim pravima na šumama i šumskim zemljištima.

37. Članak 45. tog Pravilnika glasi:

"Plan izrade i revizije osnova i programa obuhvaća površine uređenih i neuređenih šuma, popis pbstojećih osnova, odnosno programa s redoslijedom izrade i revizije za razdoblje od 10 godina s ukupnim opsegom radova i prikazom imovinsko- pravnih odnosa na šumskogospodarskom području po gospodarskim jedinicama."

38. Stupanjem na snagu tog Pravilnika prestao je u odnosu na šumskogospodarsku osnovu važiti Pravilnik o načinu izrade šumskogospodarske osnove područja, osnova gospodarenja gospodarskim jedinicama i programa za gospodarenje šumama ("Narodne novine" broj 42/85, 21/86 i 6/91). I prema tom Pravilniku čl. 30. bilo je propisano da šumskogospodarska osnova sadrži, između ostalog uređajni zapisnik, dok je čl. 31. navedeno da se u isti unosi stanje imovinsko- pravnih odnosa na šumskogospodarskom području.

39. Prilikom revizija šumskogospodarskih osnova o kojima su iskazivali i svjedoci prema ocjeni ovog suda sukladno pravilima citiranog Pravilnika postojala je obveza i uvida u zemljišne knjige radi utvrđivanja imovinsko-pravnih odnosa.

40. Iz iskaza svjedoka RL rođenog 1964. proizlazi da je na zemljištu koji se sada zove šuma visoka u Miletincu do 1991. vodio stoku i to ovce i krave radi ispaše i da se plaćala pašarina odnosno naknada za takvo korištenje zemljišta Srpskoj pravoslavnoj crkvi i tu su pašarinu skupljali odbornici crkve od svih osoba koje su tamo vodile stoku na ispašu. Dakle, tuženik se ponašao cijelo to vrijeme kao da je vlasnik predmetnih nekretnina iako nije vršio primjerice sječu drveća.

41. Iako se radi o crkvenoj imovini koja je kao takva upisana u zemljišne knjige još od 1894., a koja zemljišna knjiga je javna knjiga i svima dostupna knjiga, ta činjenica sama za sebe ne znači da je time tužitelj već 1962., odnosno tada Šumarija Daruvar nesavjesna i da joj nije moglo ostati nepoznato da je vlasnik predmetne nekretnine pravoslavna crkva.

42. Međutim, prilikom izrade revizija šumskogospodarskih osnova prema citiranim Pravilnicima potrebno je bilo voditi računa i o upisanim zemljišnoknjižnim vlasnicima, time je postojala obveza i uvida u te podatke i tada je tužitelj mogao zaključiti da mu ne pripada pravo na posjed. Dakle posjed tužitelja je postao nepošten. Tijekom postupka tužena je ukazivala na primjenu navedenih Pravilnika te je navodila da je posjed Republike Hrvatske i pravnih prednika nepošten, neistinit i nezakonit.

43. Niti do 1985., niti do 1994. kada su predmetni Pravilnici stupili na snagu nije proteklo 40 godina posjedovanja kao poštenog posjednika, te time Republika Hrvatska nije stekla pravo vlasništva dosjelošću. Naime sukladno ZVDSP-u za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću na crkvenoj imovini potrebno je vrijeme dosjedanja do 40 godina.

44. Stoga tužitelj kao nepošten i nesavjestan posjednik predmetne nekretnine ne može steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, jer se na nekretnini u vlasništvu tužene odnosno crkve, pravo vlasništva stječe dosjelošću kroz period od 40 godina, ali samo ako je posjed pošten.

45. Odredbom čl. 16. st. 1. Zakona o šumama (Narodne novine broj 41/90) koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. propisano je da šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu jesu u državnom vlasništvu.

46 Temeljem članka 18. stavak 3. i članka 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uz odgovarajuću primjenu članka 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, samo pošteni posjednik može steći pravo vlasništva dosjelošću a poštenim posjednikom smatra se onaj koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

47. Ovaj sud prihvaća i obrazloženje Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici iz odluke broj Gž-410/2022-2 od 7. rujna 2023. da se kod posjedovanja šumskog zemljišta posjedovne radnje po prirodi stvari vrše rijetko i nije neobično da se više godina ne vrše nikakve posjedovne radnje.

48. U ovom predmetu iz iskaza svjedoka ČL proizlazi da su od 2000. vršili radovi sječe. Dakle prije 2000. i nisu vršeni radovi sječe na predmetnoj nekretnini. Navedeno znači da Hrvatske šume od 1969. kada su uvedene u šumskogospodarsku osnovu do 2000. nisu poduzimale konkretne posjedovne radnje u visu sječe na predmetnim nekretninama. Iz iskaza RL također proizlazi da niti tužena nije poduzimala konkretne posjedovne radnje u vidu sječe drveća.

49. Dakle niti tuženik nije do 2000. mogao imati saznanja da su predmetne nekretnine zavedene u gospodarsku osnovu Hrvatskih šuma i da ih smatraju svojim posjedom, a niti je to mogao zaključiti prema stanju predmetnih nekretnina jer Hrvatske šume do 2000. nisu ništa konkretno niti radile na predmetnim nekretninama, pa stoga ni tuženik, nije mogao štititi svoj posjed i osporavati tužitelju pravo na posjed. Kada se uzme da je Šumarija Daruvar stupila u posjed 1962., međutim ne može se smatrati niti da je tuženik tada izgubio posjed u smislu članka 28. ZVDSP-a time što je na predmetnim nekretninama godinama raslo drveće i da duži niz godina nije niti bilo nikakve potrebe dolaziti na te nekretnine.

50. Zbog svih tih razloga se tužitelj ne može smatrati poštenim posjednikom jer je od 1990. po revizijama šumskogospodarskih osnova mogao imati saznanja da predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi nisu upisane niti kao društveno, a niti državno vlasništvo već da su upisane kao crkveno vlasništvo te se stoga nije smio pouzdati u katastarsku evidenciju posjednika koja ne odražava vlasničko stanje nekretnina već je, znajući da ne postoji nikakva odluka nadležnih tijela na temelju koje bi crkveno vlasništvo prešlo u društveno ili državno vlasništvo, te znajući za stanje upisa u zemljišnim knjigama, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Zbog tih razloga tužitelj se u smislu članka 18. stavak 3. ZVDSP-a ne može smatrati poštenim posjednikom koji je 40 godina pošteno posjedovao predmetne nekretnine te stoga ovaj sud zaključuje da ne postoje pretpostavke propisane člankom 159. ZVDSP-a za stjecanje vlasništva dosjelošću na strani tužitelja te je stoga neosnovan tužbeni zahtjev. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, a sve na način naveden u točki I izreke ove presude.

51. Budući je odbijen tužbeni zahtjev tužitelj je dužan sukladno odredbama čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a naknaditi tuženiku troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice i to na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) koja se Tarifa primjenjuje u ovom postupku sukladno Tbr. 52. st. 3. Tarife i vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife).

52. Parnični trošak tuženika određuju se za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za prisustvovanju ročištu održanom 9. ožujka 2022. iznos od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1 Tarife), sastav podneska od 17. ožujka 2022. 50,00 eura (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), za zastupanje na pripremnom ročištu 25. ožujka 2022. 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za pristup ročištu 9. lipnja 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za pristup ročištu 15. rujna 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za pristup ročištu za objavu i uručenje presude iznos od 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 5. Tarife).

53. Nadalje tužena potražuje trošak pribave povijesnog zk izvatka i to 50,00 eura uvećano za PDV međutim tužena je presudom P-9/2021-8 od 19. travnja 2022. odbijena s dijelom zahtjeva za naknadu troškova te taj trošak stoga nije priznat kao niti trošak za pristup na objavu i uručenje presude P-9/2021-8 od 19. travnja 2022. koji je također već pravomoćno odbijen. Radi navedenog tuženoj se ne određuje trošak u iznosu od 50,00 eura na ime pribave povijesnog zk izvatka niti se određuje trošak za pristup ročištu za objavu i uručenje presude od 19. travnja 2022,. u iznosu od 100,00 eura, ukupno 150,00 eura uvećano za trošak PDV-a jer je o tom trošku pravomoćno odlučeno na način da je odbijen zahtjev tužene za naknadu tog troška.

54. Tuženoj se određuje trošak pristojbe na povijesni izvadak u iznosu od 3,98 eura.

55. Ukupan trošak tužene je određen u iznosu od 1.350,00 eura na ime zastupanje po punomoćniku odvjetniku uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 337,50 eura, ukupno je to trošak u iznosu od 1.687,50 eura uvećano za trošak pristojbe na povijesni zk izvadak od 3,98 eura, ukupno 1.691,48 eura.

56. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Bjelovar, 25. studenoga 2025.

Sutkinja

Zlata Bašek Skrba

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka odluke, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu. Žalba se podnosi u tri primjerka.