Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje-Buie, Istarska 1- Via dell’ Istria 1

Poslovni broj: P-604/2021-27

R E P U B L I K a  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Svenu Babiću, u pravnoj stvari tužitelja: 1. OCJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. OC, [adresa], koje oboje zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Goran Veljović, Merima Ibrahimovi, Ivana Bilić Komparić, Vladimir Veljović i Alan Alagić, protiv tuženika: 1. CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik mr.sc. Slaviša Perović, odvjetnik iz Zagreba, i 2. SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ines Ferlin, odvjetnica iz Umaga, radi ništavosti ugovora, temeljem čl.16.st.3. i čl.283. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje. ZPP), dana 25. studenog 2025. godine

r i j e š i o  j e

I Općinski sud u Pazinu proglašava se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, ukidaju se sve dosad provedene radnje, te se tužba odbacuje.

II Nalaže se tužiteljima CCJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i OC, [adresa] da 1.-tuženiku CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 (sedamstopedeset) eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke, 25. studenog 2025. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana nakon dostave prijepisa presude, dok se odbacuje kao preuranjen 1.-tuženikov zahtjev zatraženog troška od 36,50 (tridesetšest eura i pedeset centi) eura po osnovi sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

III Nalaže se tužiteljima CCJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], O [adresa], i OC, [adresa] da 2. -tuženiku SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 (sedamstopedeset) eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke, 25. studenog 2025. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana nakon dostave prijepisa presude, dok se odbacuje kao preuranjen 1.-tuženikov zahtjev zatraženog troška od 36,50 (tridesetšest eura i pedeset centi) eura po osnovi sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji zajedničkom tužbom traže da se utvrde ništetnima Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 12.11.2020 godine između TC kao prodavatelja i DC kao kupca temeljem kojega je CC prenio na PC pravo vlasništva nad k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da se utvrdi ništetnost tabularne isprave od 13.11.2020.

2. Tuženici su podnijeli zasebne odgovore na tužbu u kojima ističu, između ostalo i prigovor nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

3. Tako 1.-tuženik ističe da je predmetna tužba podnijeta u vrijeme kada je Republika Hrvatska već više od 8 godina članica Unije i kada se u pogledu nadležnosti u građanskim i trgovačkim stvarima primjenjuje isključivo Uredba (EU) br.1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o nadležnosti i priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, te je čl. 4. st. 1. Uredbe propisana je opća nadležnost suda prema kojoj se osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže pred sudom te države članice, a tuženici da imaju domicil u Republici Sloveniji, te bi za njih bio nadležan sud u Republici Sloveniji.

Odredba čl. 24. Uredbe propisuje da je u postupcima čiji su predmet stvarna prava na nekretninama neovisno o domicilu stranaka isključivo nadležan sud države članice na čijem području se nalazi nekretnina, dok odredba čl. 8. Uredbe propisuje da osoba koja ima domicil u jednoj državni članici može biti tužena, između ostalog, u stvarima koje se odnose na ugovor, ako se tužba može povezati s tužbom protiv istog tuženika u stvarima koje se odnose na stvarna prava na nekretninama, pred sudom države članice u kojoj se nekretnina nalazi. Kako je predmet spora u ovom postupku zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnine, a što nema značaj spora o postojanju stvarnog prava na nekretnini, te pri čemu isti ne zahtijevaju uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ništetnog ugovora, stoga 1. - tuženik smatra pozivajući se i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH u rješenju posl.br. Revd 1424/2020-2, od 30. lipnja 2020. godine, da se u ovom postupku radi o obveznopravnom tužbenom zahtjevu za odlučivanje o kojem, sukladno odredbi čl. 4. st. 1., čl. 24. u svezi s čl. 8. Uredbe, ne postoji nadležnost hrvatskog suda i predlaže da se sud oglasi nenadležnim i da odbaci tužbu.

4. I 2.-tuženik smatra s obzirom da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o sporu s međunarodnim elementom, pitanje nadležnosti hrvatskog suda treba prosuditi kroz primjenu odredbi Uredbe (EU) broj: 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12.12.2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, koja u čl. 4. st. 1. propisuje opću nadležnost suda prema kojoj se osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže pred sudom te države članice, a oba tuženika su u tužbi naznačena sa adresama u Republici Sloveniji te im je na navedenim adresama izvršena dostava tužbe, stoga isti u smislu primjene Uredbe imaju domicil u Republici Sloveniji, te da da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbi čl. 24. i čl. 8. Uredbe kojima su propisane pretpostavke kada s obzirom na predmet spora osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici Europske unije.

Tužitelji su u ovom postupku postavili tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnine.

Budući da tužitelji osporavaju pravnu valjanost ugovora o kupoprodaji nekretnine, a što prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u rješenju posl.br. Revd 1424/2020-2, od 30. lipnja 2020. godine, nema značaj spora o postojanju stvarnog prava na nekretnini, odnosno ne radi se o stvarnopravnom zahtjevu, slijedom čega sukladno čl. 4. st. 1., čl. 24. u svezi s čl. 8. Uredbe, za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari nije nadležan sud Republike Hrvatske, te 2. -tuženik predlaže da se sud proglasi nenadležnim i odbaci tužbu u cijelosti.

5. Sud je dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao izvadak iz zemljišne knjige- povijesni prikaz (stranica 6-7), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 04.07.2019.(stranica 49-53), kopija osobne iskaznice kupca (stranica 54),

Rješenje VSRH Revd-1424/2020-2 od 30.06.2020. (stranica 30-31), Rješenje Županijskog suda u Bjelovaru Gž-953/2019 od 28.02.2020. (stranica 32-34), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12.11.2020. (stranica) i Tabularnu ispravu od 13.11.2020. (stranica ).

6. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnima Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 12.11.2020 godine između CC TC kao prodavatelja i DC kao kupca temeljem kojega je CC prenio na PC pravo vlasništva nad k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i da se utvrdi ništetnost tabularne isprave od 13.11.2020.

8. U ovom postupku u tijeku prethodnog ispitivanja tužbe istaknuto je kao sporno pitanje da li postoji nadležnost suda Republike Hrvatske.

9. Vezano uz istaknuti prigovor nenadležnosti suda RH ovaj prvostupanjski sud ocjenjuje kako je istaknuti prigovor osnovan.

10. U vrijeme zaključenja spornog ugovora 12.11.2020. godine, na snazi je bio Zakon o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine 101/2017 i 67/2023) koji u članku 2. propisuje da se isti zakon primjenjuje na odnose kojima se uređuju pojedina pitanja iz članka 1. ovoga Zakona ako nisu uređeni pravno obvezujućim aktima Europske unije, međunarodnim ugovorima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i drugim zakonima koji su na snazi u Republici Hrvatskoj, a budući da je pitanje iz koje su države članice sudovi u čijoj je nadležnosti odlučivanje u građanskim i trgovačkim sporovima s međunarodnim elementom uređeno Uredbom (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (Službeni list Europske unije L 351/1 - dalje: Uredba), koja predstavlja pravno obvezujući akt Europske unije, tuženici se osnovano pozivaju na primjenu navedene Uredbe.

11. Iz stanja spisa sud utvrđuje da je u konkretnoj pravnoj stvari riječ o sporu u kojem su tuženici osobe nemaju domicil odnosno niti prebivalište niti boravište na teritoriju [adresa], ali imaju domicil u državni članici Europske unije tj. u Republici Sloveniji, a tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnine i tabularne isprave.

12. Iz dostavljenih odgovora na tužbu od strane oba tuženika nedvojbeno je kako tuženici ne daju svoj pristanak na nadležnost suda u Republici Hrvatskoj u smislu čl.16.st.3. ZPP-a.

13. Prema ocjeni ovog provostupanjskog suda u ovoj pravnoj stvari ne radi se o sporu o nekretnini, te s tim u svezi o isključivoj nadležnosti suda na čijem se području nekretnina nalazi iz čl.24.toč.1 Uredbe, već se radi o obveznopravnom tužbenom zahtjevu, slijedom čega se na konkretne tuženike primjenjuje čl.4.st.1. Uredbe kojim je propisano da se osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže pred sudovima te države članice, a to bi bila Republika Slovenija, slijedom čega se naslovni sud temeljem čl.16.st.3. ZPP-a proglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje u postupku i odbacio tužbu.

14. Odluka o parničnom trošku temelji SE na čl.154 st.1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka u svezi s čl.155.st.1. ZPP-a kojim je propisano da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

15. Vrijednost predmeta spora u ovoj parnici od dana podnošenja tužbe utvrđena je raspravnim rješenjem suda od 05.03.2024. godine u visini od 2.654,46 eura.

16. Tužitelji u ovoj pravnoj stvari imaju pravni položaj jedinstvenih suparničara u smislu čl. 201. ZPP-a, budući da se zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), te se oni smatraju jednom parničnom strankom.

17. Sukladno čl.161.st.3. ZPP-a suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari, bez obzira da li su u parnici tužitelji ili tuženici, odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani, odnosno tako i potražuju troškove od protivne strane.

18. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 37/2023 - dalje: Tarifa) Tbr.52.st.3. propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, u Tbr.54. propisano je da vrijednost boda iznosi 2,00 eura, u Tbr.7.st.1. propisano je da za naznačenu vrijednost predmeta spora odvjetniku pripada nagrada u visini od 100 bodova, te da po Tbr.46 Tarife na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima od 25%.

19. Sud je 1.-tuženiku priznao pravo na naknadu troškova izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav odgovora tužbu u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na 2 ročišta dana 05.03.2024. i 27.09.2024. svako u visini od 100 bodova što ukupno iznosi 400,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- PDV na obavljene radnje od 25% u ukupnom iznosu od 150,00 eura po Tbr.46. Tarife.

20. Sud je 2.-tuženiku priznao pravo na naknadu troškova izazvane vođenjem postupka kako slijedi:

- za sastav odgovora tužbu u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 eura po Tbr.8.toč.1. Tarife;

- za zastupanje na 2 ročišta dana 05.03.2024. i 27.09.2024. svako u visini od 100 bodova što ukupno iznosi 400,00 eura po Tbr.9. toč.1. Tarife;

- PDV na obavljene radnje od 25% u ukupnom iznosu od 150,00 eura po Tbr.46. Tarife.

21. Sud je odbacio kao preuranjen zahtjev oba tuženika naknadu troška za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 36,50 eura, obzirom da je sukladno čl.4.toč.2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018 i 51/2023) propisano da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku, razmjerno uspjehu u parnici.

22. Ukupno priznata visina troškova parničnog postupka 1. -tuženiku iznosi 750,00 eura, te 2.-tuženiku 750,00 eura, a obzirom da su tužitelji izgubili parnicu, isti su dužni solidarno, svakom tuženiku, nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, slijedom čega je temeljem čl.154 st.1. i čl.155.st.1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II i točkom III izreke ovog rješenja.

23. Zakonska zatezna kamata na trošak parničnog postupka teče od dana donošenja prvostupanjske odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka sukladno čl.151.st.3. ZPP-a.

24. Visina stope zatezne kamate na trošak parničnog postupka određena je po čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

25. Sud je temeljem čl.328.st.1. ZPP-a odredio rok u trajanju od 15 dana u kojem su tužitelji dužni dobrovoljno izvršiti činidbu.

26. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, slijedom čega je temeljem čl.154.st.1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom IV izreke ovog rješenja.

U Bujama – Buie, 25. studenog 2025.

Sudac:

Sven Babić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljima, putem punomoćnika,

2. Tuženicima, putem punomoćnika.