P-1057/2021-23
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužiteljice GS iz [adresa] hrvatske vojske 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko banke d. d. iz Zagreba, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, zastupani po Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 31. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 25. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 3. st. 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005. sklopljenog dana 03.06.2005. godine između tužitelja i tuženika, potvrđenog dana 07.06.2005. godine po javnom bilježniku Fedoru Paunoviću iz Vukovara pod brojem OV-4237/05., u dijelu odredbe koji glasi: - „…obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja.
II. Nalaže se tuženiku Addiko banci d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da plati tužiteljici GS iz [adresa] hrvatske vojske 4, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.114,53 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos:
2,23 € tekućom od 1.11.2008.
1,39 € tekućom od 1.1.2009.
3,54 € tekućom od 1.2.2009.
6,89 € tekućom od 1.3.2009.
1,75 € tekućom od 1.4.2009.
2,59 € tekućom od 1.5.2009.
23,45 € tekućom od 1.4.2010.
24,03 € tekućom od 1.5.2010.
24,10 € tekućom od 1.7.2010.
21,73 € tekućom od 1.9.2010.
22,24 € tekućom od 1.10.2010.
15,86 € tekućom od 1.11.2010.
193,30 € tekućom od 1.12.2010.
35,93 € tekućom od 1.1.2011.
28,96 € tekućom od 1.2.2011.
31,28 € tekućom od 1.3.2011.
28,27 € tekućom od 1.4.2011.
34,09 € tekućom od 1.5.2011.
43,47 € tekućom od 1.6.2011.
44,98 € tekućom od 1.7.2011.
65,12 € tekućom od 1.8.2011.
50,03 € tekućom od 1.9.2011.
44,78 € tekućom od 1.10.2011.
44,76 € tekućom od 1.11.2011.
44,94 € tekućom od 1.12.2011.
48,65 € tekućom od 1.1.2012.
51,67 € tekućom od 1.2.2012.
52,13 € tekućom od 1.3.2012.
52,18 € tekućom od 1.4.2012.
51,18 € tekućom od 1.5.2012.
52,57 € tekućom od 1.6.2012.
51,18 € tekućom od 1.7.2012.
51,80 € tekućom od 1.8.2012.
49,86 € tekućom od 1.9.2012.
48,68 € tekućom od 1.10.2012.
51,18 € tekućom od 1.11.2012.
50,92 € tekućom od 1.12.2012.
52,15 € tekućom od 1.1.2013.
48,54 € tekućom od 1.2.2013.
50,16 € tekućom od 1.3.2013.
52,60 € tekućom od 1.4.2013.
49,75 € tekućom od 1.5.2013.
47,45 € tekućom od 1.6.2013.
46,78 € tekućom od 1.7.2013.
47,96 € tekućom od 1.8.2013.
49,38 € tekućom od 1.9.2013.
52,37 € tekućom od 1.10.2013.
51,10 € tekućom od 1.11.2013.
52,82 € tekućom od 1.12.2013.
51,89 € tekućom od 1.1.2014.
54,01 € tekućom od 1.2.2014.
55,32 € tekućom od 1.3.2014.
54,18 € tekućom od 1.4.2014.
53,61 € tekućom od 1.5.2014.
52,90 € tekućom od 1.6.2014.
53,39 € tekućom od 1.7.2014.
54,86 € tekućom od 1.8.2014.
56,50 € tekućom od 1.9.2014.
56,18 € tekućom od 1.10.2014.
57,28 € tekućom od 1.11.2014.
461,64 € tekućom od 27.11.2014.
do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Addiko banci d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 naknaditi tužiteljici GS iz [adresa] hrvatske vojske 4, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu 2.740,59 eura sa zateznim kamatama počev od dana 25. studenoga 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom u 3. lipnja 2005. godine sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005., partija broj 25381855, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 5,25% godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem 3. lipnja 2005. godine sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2005., partija broj 25381855, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.
3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Bernardi Hunjadi te saslušao tužiteljicu GS.
3.1. Na glavnoj raspravi održanoj 31. listopada 2025. tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka ĐS.
3.2. Tužiteljica GS u svom iskazu navodi da je sa tadašnjom Slavonskom bankom d. d. sklopila ugovor o nenamjenskom kreditu. U banci joj nitko nije objašnjavao što znači promjenjiva kamatna stopa i što znači valutna klauzula. Rate kredita je ona otplaćivala. Početne rate kredita su bile 1.155,60 kuna, a najviša rata je bila oko 1.600,00 kuna. U banci ju nisu upozorili da HNB štiti tečaj kune u odnosu na valutu euro, ali ne i u odnosu na druge valute. Nije joj bio ponuđen kredit u drugoj valuti npr. u kunama ili euru. Kada su porasle rate kredita nije išla u banku već je bila u računovodstvu gdje je bila zaposlena i rekli su joj da je to tako. Da je znala da će rate kredita rasti ne bi uzimala takav kredit. Ugovor o kreditu je pročitala prije nego što sam je zaključila, ali na isti nije imala primjedbe. Možda su joj neke odredbe ugovora bile nejasne, a možda i ne, ali nije tražila nikakvo pojašnjenje jer joj je takav ugovor odgovarao. Poznato joj je da su bili krediti u drugoj valuti, ali joj je banka savjetovala da uzmem kredit u CHF jer joj je isti najpovoljniji. Ne sjeća se da li je postojala mogućnost sklapanja kredita sa fiksnom kamatnom stopom. Kredit je prije vremena otplatila.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.
5. Iz nalaza i mišljenja vještaka Bernarde Hunjadi od 23. lipnja 2025., proizlazi da razlika više plaćene rate zbog promjene tečaja iznosi 3.114,53 eura.
6. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.
7. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
8. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
9. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.
10. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.
11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
12. Među strankama nije sporno da je ugovorena valutna klauzula, te da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima a podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja.
13. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama inicijalnog tečaja na dan isplate kredita dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 591,04 CHF.
14. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 591,04 CHF obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.
15. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).
16. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
17. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
18. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.
19. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, da su dijelovi koji se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetni, jer su isti nerazumljivi, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).
20. Iznos od 3.114,53 eura koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku po osnovu tečajne razlike, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.
21. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike ukupan iznos od 3.114,53 eura osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.
22. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.
23. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
24. Tuženik je istakao prigovor da je predmetni ugovor sklopljen sa Slavonskom bankom d.d. Osijek a koja nije obuhvaćena izrekom presude u kolektivnom sporu, te da to što je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek ne mijenja činjenicu da je u kolektivnom sporu utvrđivana nezakonitost ugovornih odredbi šest taksativno navedenih banaka a među kojima nije Slavonska banka d.d. Osijek
24.1. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-16/22619-2 od 11. srpnja 2016. za Hypo Alpe Adria Bank d.d. utvrđeno je da je tome društvu pripojeno dioničko društvo Slavonska banka d.d. [adresa] sa sjedištem u [adresa]. Tuženik je univerzalni pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek budući je Slavonska banka d.d. Osijek pripojena Hypo Alpe Adria Bank d.d. a koja banka, a koja banka je Odlukom skupštine društva od 14. lipnja 2016. godine a kojom su izmijenjene odredbe statuta društva od 23. prosinca 2015. izmijenjen je statut u dijelu tvrtke/naziva društva tako da se Hypo Alpe Adria Bank d.d. sada zove Addiko bank d.d. Zagreb. Univerzalno pravno sljedništvo znači da pravni slijednik preuzima sva prava i sve obveze prednika pa se slijedom toga ranije citirane odluke o ništetnosti odnose i na pravne poslove pravnog prednika-Slavonske banke d.d. Osijek.
25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.
26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife,
zastupanje na ročištima od 20.2.2024., 3.4.2024., 25.8.2025., 1.10.2025. i 31.10.2025. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife,
trošak sastava obrazloženih podnesaka od 7.7.2020., 22.3.2021. i 14.8.2025. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude od 25.11.2025. u visini od 50 bodova odnosno 100,00 eura, sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife, što čini iznos od 1.750,00 eura uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 437,50 eura, što čini trošak zastupanja u iznosu od 2.187,80 eura.
26.1. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura sukladno Tbr. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi.
26.2. Stoga je ovaj sud temeljem tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 2.740,59 eura.
27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 25. studenoga 2025.
SUDAC
SAŠA REŠETAR
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DOSTAVITI
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
