REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1279/2015

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB 61817894937,Trg Stjepana Radića 1, kojeg ju punomoćnici Odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui, u Zagrebu, Ilica 191F, radi isplate iznosa od 1.189,73 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tuženika, 25. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, iznos od 198,29 EUR sa zateznim kamatama od 25. svibnja 2015. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu 991,44 EUR sa zateznim kamatama od 25. svibnja 2015. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.145,72 EUR, u roku od petnaest dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.269,10 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. svibnja 2015. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnom tvrdi da je osiguranik tužitelja, OM, stradao 22. rujna 2004. pri povratku s posla kada je izašavši iz autobusa na autobusnoj stanici Remetinečki gaj u Zagrebu pao zbog raspuklog i odlomljenog rubnog kamena na nogostupu i kolniku, da je osiguraniku tužitelja zbog zadobivenih ozljeda priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem tužitelja od 21. srpnja 2010., a da uzrok umirovljenja u omjeru od 30% navedena ozljeda na radu, a bolest 70%, da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31 listopada 2014. trpio štetu isplatom invalidske mirovine, da je od 1. siječnja do 31. prosinca 2013. ukupno isplatio 3.486,52 EUR, od kojeg iznosa 313,79 EUR (razmjer x 30 %) za tužitelja čini štetu, da od 1. siječnja 2014. tužitelj ima pravo na naknadu isplaćenih svota mirovine u punom iznosu pa mu u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. listopada 2014. šteta iznosi 875,94 EUR (30 % od 2.919,81 EUR), dakle ukupna šteta iznosi 1.189,73 EUR, da je dopisom od 28. studenog 2014. pozvao tuženika da namiri štetu, no tuženik to nije učinio, a da tuženik odgovara za nastalu štetu jer kao jedinica lokalne samouprave odgovara za štetu nastalu neodržavanjem javnim površina u Gradu Zagrebu, u skladu s Odlukom o komunalnom redu (Službeni Glasnik Grada Zagreba broj: 04/08) po kojom se javnom površinom u Gradu Zagrebu smatraju između ostalog i pločnici, nogostupi, stajališta javnog gradskog prometa i slične površine, stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev, na temelju odredbi čl. 160 do 163. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12 i 133/13 dalje: ZOMO/98) i odredbi čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, dalje: ZOMO/13).

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pasivnu legitimaciju, štetu i štetnu radnju, uzročnu vezu između postupanja tuženika i nastale ozljede te ostvarenog prava na mirovinu , kao i prava tužitelja na naknadu štete te je predložio odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao prijavu o ozljedi na radu (str. 3. i 4. spisa), rješenje HZMO od 21. srpnja 2010. (str. 5. i 6. spisa), nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka na ponovnom pregledu (str. 7. i 8. spisa), obračun razmjernog iznosa invalidske mirovine (str. 9. i 10. spisa), potvrde o isplaćenoj invalidskoj mirovini (str. 11. spisa), odštetni zahtjev i povratnicu (str. 12. i 13. spisa), izvješće o saldu duga (str. 14. spisa), dopunu nalaza i mišljenje ortopedsko-traumatološkog vještačenja (str. 19. i 20. spisa), a saslušao je svjedoke OM i LM te je izvedeno medicinsko vještačenje po vještaku Veroniki Laušin, koji nalaz i mišljenje (str. 102. do 105. spisa) je sud pročitao te je i usmeno saslušao vještaka.

4. Sud nije izveo dokaz predložen od strane tužitelja za saslušanje svjedoka OMZ, kao i za suočenje tog svjedoka i vještaka, budući da je taj dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka tužitelj predložio protivno odredbi čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), odnosno tek nakon zaključenja prethodnog postupka, a ne radi se o dokazu kojeg tužitelj nije bez svoje krivnje mogao predloži ti prije zaključenja prethodnog postupka.

5. Također, sud je odbio tužiteljev dokazni prijedlog za izvođenje novog vještačenja po drugom vještaku medicinske struke, budući da se vještak Veronika Laušin očitovao na sve primjedbe koje je tužitelj iznio na nalaz i mišljenje te ih je u tom očitovanju, kao i u svom iskazu na ročištu otklonio.

6. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku OM, zbog profesionalne nesposobnosti za rad uslijed ozljede na radu, a zbog štetnog događaja od 22. rujna 2004. za kojeg smatra odgovorim tuženika jer kao jedinica lokalne samouprave nije održavao javne površine.

8. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete, kao i priznanja prava na invalidsku mirovinu i naknadu štete, odgovornost tuženika za štetni događaj i štetu.

9. S obzirom na to da je predmet spora naknada štete zbog isplaćene invalidske mirovine, a šteta tužitelju nastaje svakom mjesečnom isplatom mirovine, za isplatu učinjenu u razdoblju od siječnja 2013. do 31. prosinca 2013. primjenjuju se odredbe ZOMO/98, a za isplatu od 1. siječnja 2014. do 31. listopada 2014. odredbe ZOMO/13.

10. Odredbom čl. 160. ZOMO/98 propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u ovom Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: 1) novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti, 2) troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u svezi s korištenjem tog prava (st. 2.).

11. Odredbom čl. 161. ZOMO/98 propisano je da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe.

12. Odredbom čl. 161. st. 1. ZOMO/13 propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja 3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava (st.2.).

13. Odredbom čl. 162. st. 1. ZOMO/13 propisano je da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

14. U odnosu na sporan nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju ističe se da iz iskaza svjedoka OM (str. 31. spisa) proizlazi da je do ozljede došlo na način da je izlazeći iz autobusa stao na betonsku kocku koja se ljuljala pa mu se stopalo zarotiralo te je pao, a potom uz pomoć drugih putnika sjeo na klupu pa mu je zatim otekla noga, tek je ujutro otišao na KBC Rebro nakon čega mu je utvrđena ozljeda. Stranke nisu imale primjedbi na iskaz svjedoka, a ovaj sud je ocijenio iskaz svjedoka vjerodostojan i sukladan dokumentaciji u spisu.

15. Iz spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-8386/08, točnije pravomoćne presude tog suda od 7. travnja 2023. proizlazi da je do ozljede došlo kada je osiguranik tužitelja izašavši iz autobusa na autobusnoj stanici Remetinečki gaj pao uslijed oštećenja na nogostupu i kolniku te je zadobio ozljedu desne noge. Iz prijave o ozljedi na radu (str. 3. spisa) proizlazi da je do ozljede došlo 22. rujna 2004., poslije radnog vremena i da je zbog pada ozlijeđeno desno stopalo, koljeno i ručni zglob.

16. Sud je dakle iz isprava u spisu (prijave o ozljedi na radu, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-8386/08, kao i iskaza OM) utvrdio da je do štetnog događaja, odnosno ozljeđivanja osiguranika tužitelja došlo 22. rujna 2004. kada je osiguranik tužitelja izašavši iz autobusa, na autobusnoj stanici Remetinečki gaj, zbog oštećenog nogostupa i kolnika pao i ozlijedio desnu nogu.

17. Prema odredbama čl. 2. i 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04 i 110/04, dalje: ZKG) održavanje javnih površina komunalna je djelatnost koja se obavlja kao javna služba u djelokrugu jedinica lokalne samouprave, s time da se pod održavanjem javnih površina razumijeva, između ostaloga, i održavanje javnih prometnih površina. Jedinica lokalne samouprave dužna je prema odredbi čl. 4. ZKG, organizirati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti. Istim zakonom utvrđeni su opći uvjeti i način obavljanja komunalne djelatnosti i ostvarivanje posebnog društvenog interesa u obavljanju tih djelatnosti, pa je propisano da je u cilju uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti Odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje (čl. 16.) te su propisana i tijela nadležna za nadzor provedbi odredbi komunalnog reda (čl. 17.).

18. Tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, dužan je osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštiti imovina građana te spriječi nanošenje štete. Općim aktom jedinice lokalne samouprave, kojim se prenosi obveza održavanja javnih površina, na trgovačko društvo, tuženik se kao jedinica lokalne samouprave ne može osloboditi obveze da preko istog poduzima mjere kojima se osigurava provedba odredbi komunalnog reda, pa se ne može osloboditi ni odgovornosti za naknadu štete nastale zbog nepridržavanja tih obveza.

19. Kako autobusno stajalište Remetinečki gaj (okretište) predstavlja javnu prometnu površinu (u skladu s čl. 2. t. 1. Odluke o komunalnom redu „Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 7/97, 16/98 i 23/03), to je tuženik bio dužan osigurati održavanje te površine, slijedom čega je odgovoran, a time i u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran, za naknadu štete uzrokovane tužitelju propustom u održavanju te javnoprometne površine (čl. 154. i 184. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, u dalje: ZOO/91). Pri tom se ističe da tuženik nije predložio ni dostavio dokaze da javna prometna površina autobusno stajalište Remetinečki gaj nije imala oštećenja. Stoga je prigovor nedostatka pasivne legitimacije neosnovan, a neosnovano je i osporavanje odgovornosti tuženika za štetni događaj i nastalu štetu.

20. U odnosu na spornu uzročno-posljedičnu vezu između nastale ozljede i priznanja prava na invalidsku mirovinu, tužitelj je dostavio nalaz i mišljenje vještaka HZMO iz 2010. (str. 7. i 8. spisa) iz kojeg proizlazi da je predmetna ozljeda od 22. rujna 2004. uzrok invalidnosti u omjeru od 30%, a bolest u omjeru 70%.

21. Tuženik je osporio tužiteljeve tvrdnje navodeći da predmetna ozljeda, uganuće desnog gležnja, nije mogla uzrokovati takav invaliditet, kao i da je iz nalaza i mišljenja vještaka HZMO-a razvidno da je pravo na invalidsku mirovinu osiguranik tužitelja ostvario s osnove drugih ozljeda te je u prilog svojim tvrdnjama predložio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem.

22. S obzirom na navedeno osporavanje uzročno-posljedične vezu između ozljeđivanja u štetnom događaju i priznanja prava na invalidsku mirovinu izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Veroniki Laušin.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka (str. 102. do 105. spisa) proizlazi da je osiguranik tužitelja, OM, zadobio povredu desnog gležnja koji je nastao nezgodnim „izvrtanjem“ desne noge, odnosno da nije utvrđen prijelom kosti , nego samo distorzija desnog skočnog zgloba, kao i da se u pravilu takve ozljede saniraju bez komplikacija kroz nekoliko tjedana, ali da je u konkretnom slučaju oporavak bio spor, uz dugotrajno provođenje fizikalne terapije, povremene imobilizacije te artroskopiju s toaletom desnom TC zgloba, kao i da je osiguranik tužitelja imao dvije povrede desnog gležnja (1970. i 1976. godine) prije povrede iz 2004. i da se očito radi o sklonosti, stečenoj predispoziciji, odnosno o habitualnim distorzijama desnog skočnog zgloba, budući da je predmetna distorzija zgloba iz 2004. već treća distorzija istog skočnog zgloba, zbog čega je utjecala neznatno na profesionalnu nesposobnost za rad u omjeru od oko 5%, a ostale bolesti od 95%.

24. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje, a na tužiteljeve primjedbe se vještak očitovao podneskom od 4. rujna 2025. navodeći da je iz medicinske dokumentacije u spisu razvidno kako je tijelo tužitelja 2009. godine najprije ocijenilo da postoji profesionalna nesposobnost za rad, uzrok koje je bolest, a da je nakon tri mjeseca na temelju iste dokumentacije promijenjen uzrok na način da je 70% bolest, a 30% predmetna ozljeda, da je kod osiguranika tužitelja postojala predispozicija za distorziju desnog skočnog zgloba i da je ozljeda iz 2004. treća po redu ozljeda istog zgloba pa da je tek neznatno utjecala (svega 5%) na profesionalnu nesposobnost za rad, kao i da protek vremena od 2010. do 2025. ne utječe na nalaz i mišljenje.

25. U svom usmenom iskazu vještak je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te očitovanja na tužiteljeve prigovore te je jasno i obrazloženo odgovorio na sva tužiteljeva pitanja te je argumentirano i stručno otklonio tužiteljeve primjedbe.

26. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Veronike Laušin jer je izrađen stručno, objektivno, jasno i detaljno te jer u njemu nema proturječnosti.

27. Slijedom navedenog, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Veronike Laušin utvrdio da postoji uzročno-posljedična veza između ozljeđivanja i priznanja prava na invalidsku mirovinu, ali ne u omjeru od 30% kako je to tvrdio tužitelj u tužbi, već u omjeru od svega 5%, budući da je navedena ozljeda, distorzija desnog skočnog zgloba već treća po redu takva ozljeda istog skočnog zgloba pa je sud uvažio da je minimalno doprinijela priznanju prava na invalidsku mirovinu.

28. U odnosu na spornu visinu tužbenog zahtjeva ističe se da je tužitelj ispravama (točnije obračunom razmjernog iznosa invalidske mirovine (str. 9. i 10. spisa), potvrdama o izvršenoj isplati invalidske mirovine (str. 11. spisa) koje je dostavio u spis dokazao da je svom osiguraniku isplatio invalidsku mirovinu u razdoblju od siječnja 2013. do 31. listopada 2014., a tuženik nije predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno.

29. Budući da je razmjerni iznos invalidske mirovine koji odgovara preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe do stjecanja prava na punu starosnu mirovinu 1.045,96 EUR, za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2013. (koji se dobije umnoškom koeficijenta od 0,300 i isplaćene invalidske mirovine 3.486,52 EUR), te uzimajući da je predmetna ozljeda uzrokovala invalidnost u omjeru od 5% dolazi se do iznosa od 52,30 EUR na ime razmjernog iznosa invalidske mirovine zbog predmetne ozljede.

30. Za razdoblje od 1. siječnja do 31. listopada 2014. isplaćena je invalidska mirovina u punom iznosu od 2.919,81 EUR te uzimajući u obzir da je predmetna ozljeda uzrok invalidnosti u omjeru od 5%, dolazi se do iznosa od 145,99 EUR, a sveukupno 198,29 EUR.

31. Stoga je na temelju odredbi čl. 160. i 161. st. 1. ZOMO/98 te 161. i 162. st. 1. ZOMO/13, a budući da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik odgovoran za nastalu ozljedu, ali da je uzrok priznanja prava na invalidsku mirovinu predmetna ozljeda u omjeru od 5%, valjalo naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 198,29 EUR, dok je u preostalom dijelu za 991,44 EUR valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

32. Odluka o zateznim kamatama donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011) po stopi koja se primjenjuje za ostale odnose, a koja teče od podnošenja presude 25. svibnja 2015. jer je tako tužitelj tražio (iako ima pravo na zatezne kamate od prvog idućeg dana od isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu), stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

33. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a budući da su stranke djelomično uspjele u sporu. Tužitelj je uspio s 16,67 %, a tuženik s 83,33 %, a kada se od tuženikovog postotka (83,33 %) oduzme postotak tužiteljevog uspjeha (16,67 %) dobije se postotak od 66,66 %, stoga tuženiku pripada pravo na naknadu troška parničnog postupka.

34. Tuženiku je priznat trošak koji se odnosi na:

-sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu od 150,00 EUR,

- sastav podnesaka od 24. srpnja 2015. i 9. srpnja 2025. prema Tbr. 8. t. 1. Tarife za svaki od 150,00 EUR, ukupno 300,00 EUR,

- zastupanja na ročištima 24. studenog 2015., 23. ožujka 2016. i 29. listopada 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife za svako 150,00 EUR, ukupno 450,00 EUR,

- zastupanja na ročištu 22. travnja 2016. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife od 75,00 EUR,

- PDV od 25% od 243,75 EUR,

- trošak vještačenja od 500,00 EUR, ukupno 1.718,75 EUR.

35. Tuženik nema pravo na zatraženi trošak sastava podneska od 1. srpnja 2015. u iznosu od 150,00 EUR uvećano za PDV od 25%, ukupno 187,50 EUR jer taj podnesak ne prileži spisu, kao ni za trošak sastava podnesaka od 17. lipnja 2016. i 13. ožujka 2025. jer nisu bili potrebni za vođenje postupka.

36. Tuženiku ne pripada pravo na više zatraženi trošak zastupanja na ročištu 22. travnja 2016. u iznosu od 75,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, ukupno 93,75 EUR jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa mu je i priznat trošak prema Tbr. 8. t. 2. Tarife.

37. Tuženik nije platio sudsku pristojbu na odgovor na tužbu 39,82 EUR, a nije ni bio pozvan na plaćanje niti će biti jer je za to potraživanje nastupila zastara, stoga nema pravo na taj trošak jer mu nije ni nastao.

38. Uzimajući u obzir omjer tuženikovog uspjeha od 66,66 % priznat mu je trošak od ukupno 1.145,72 EUR (točka III. izreke ove presude), dok je u preostalom dijelu u iznosu od 1.269,10 EUR odbijen tuženikov zahtjev kao neosnovan (točka IV. izreke).

U Zagrebu 25. studenog 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

- kal. 30 dana