REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1106/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Blajher, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Blajher & Fuchs u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4395/2019-2 od 9. prosinca 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 6977/2007-122 od 31. svibnja 2019. ispravljena rješenjem istog suda broj Pn- 6977/2007-126 od 28. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 25. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4395/2019-2 od 9. prosinca 2020. u dijelu pod stavcima I., III., IV. i V. izreke pa se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje d.d. Zagreb, Margaretska 3, isplati iznos od 35.786,42 kune, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena i to:

- na iznos od 31.497,14 kuna od dana 28. travnja 2018.godine do isplate,

- na iznos od 4.307,28 kuna od dana 24. travnja 2019.godine do isplate, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 20.812,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po istoj stopi tekućom od dana donošenja presude (dana 31. svibnja 2019.godine) do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje d.d. Zagreb, Margaretska 3, isplati zakonske zatezne kamate na iznos od 4.307,28 kuna od dana 28. travnja 2018. godine do 24. travnja 2019. godine, u roku od 15 dana.".

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"Ispravlja se presuda ovoga suda poslovni broj Pn-6977/07 od dana 31. svibnja 2019. godine u uvodu redak drugi, tako da umjesto "Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje d.d. Zagreb", treba pisati "Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Zagreb", te u izreci presude redak drugi, tako da umjesto "Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje d.d. Zagreb", treba pisati "Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Zagreb", te u izreci presude redak četrnaesti tako da umjesto "Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje d.d. Zagreb", treba pisati "Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje Zagreb", te u obrazloženju presude redak četrdesetdrugi tako da umjesto "dana 3. travnja 2004. godine" treba pisati "3. travnja 2003. godine", te u obrazloženju presude redak pedesetšesti tako da umjesto "od 6.479,09 kuna dana 9. travnja 2018. godine" treba pisati " od 6.479,09 kuna dana 27.travnja 2018. godine", te u obrazloženju presude redak devedeseti tako da umjesto"iznos od 6.479,09 kuna dana 17. travnja 2018. godine" treba pisati "iznos od 6.479,09 kuna dana 27. travnja 2018. godine.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6977/2007-122 od 31. svibnja 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-6977/2007-126 od 28. kolovoza 2019., pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo po osnovi glavnice platiti 31.479,09 kn sa zateznom kamatom od 28. travnja 2018. do isplate i naknaditi troškove parničnog postupka u svoti od 20.812,00 kn sa zateznom kamatom od 31. svibnja 2019., do isplate, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka pred sudom prvog stupnja u svoti od 20.960,00 kn i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva da mu tuženik po osnovi glavnice plati 31.479,09 kn sa zateznom kamatom od 28. travnja 2018. do isplate, i naknadi troškove parničnog postupka u svoti od 20. 812,00 kn sa zateznom kamatom od 31. svibnja 2019., do isplate, kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u svoti od 20.960,00 kn u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6977/2007-122 od 31. svibnja 2019., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 6977/2007-126 od 28. kolovoza 2019., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju 4.307,33 kn i to:

- 0,05 kn sa zateznom kamatom od 28. travnja 2018. do isplate,

- 4.307,28 kn sa zateznom kamatom od 24. travnja 2019. do isplate.

III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6977/2007-122 od 31. svibnja 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-6977/2007-126 od 28. kolovoza 2019., pod stavkom II. izreke i u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbe u svoti od 1.562,50 kn u roku od 15 dana.

V. Odbijaju se zahtjevi tužitelja za naknadom troškova žalbe i odgovora na žalbu tuženika, kao neosnovani.".

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1466/2021-2 od 31. ožujka 2021. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4395/2019-2 od 9. prosinca 2020. zbog pravnih pitanja:

"1. Kod odlučivanja o naknadi parničnog troška, moraju li se uzeti u obzir djelomične uplate, koje je tuženik izvršio nakon podnošenja tužbe (u tijeku trajanja sudskog postupka) kao uspjeh tužitelja u postupku?

2. U slučaju uplata tuženika, učinjenih nakon podnošenja tužbe, u tijeku trajanja parnice, gubi li tužitelj pravo na uračunavanje, a koje mu inače pripada temeljem obvezujućih normi iz čl. 313. ZOO/91, odnosno čl. 172. ZOO/05, ako o svojoj namjeri nije obavijestio tuženika?

3. Da bi se provelo uračunavanje i postupilo sukladno čl. 313. ZOO/91, odnosno čl. 172 ZOO/05, mora li tuženikovo dugovanje, kamata i glavnice, biti prethodno ustanovljeno sudskom presudom kao dospjela obveza, ili to pravo vjerovnik ostvaruje bezuvjetno, prema navedenim odredbama ZOO?".

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku zbog pravnih pitanja zbog kojih mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti odluku drugostupanjskog suda i prihvati tužbeni zahtjev, a tuženiku naložiti da mu naknadi troškove postupka ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu, a tužitelju naložiti da mu naknadi troškove revizijskog postupka.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu naknada bolovanja, troškova prijevoza, liječenja i stacionara, koje je isplatio svom osiguraniku ŽŽ stradalom u prometnoj nezgodi 28. travnja 2003., poslodavcu osiguranika i raznim medicinskim ustanovama u ukupnom iznosu 5.968,56 EUR (44.970,13 kuna), time da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva isplatu 4.749,00 EUR (35.786,42 kune) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama jer je tuženik tijekom trajanja postupka nesporno namirio dio tražbine.

9. U revizijskom stadiju postupka je sporno pravo tužitelja na uračunavanje uplata izvršenih nakon podnošenja tužbe odnosno redoslijed uračunavanja te odluka o naknadi troškova postupka tužitelju.

10. Prvostupanjski sud je, na temelju odredbe čl. 313. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO/91) i odredbe čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO/05) i čl. 31. ZOO/05, u vezi s odredbom čl. 122. st. 3. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 94/01, 88/02, 149/02, 117/02, 30/04, 177/04, 90/05 - dalje: ZZO) ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan i djelomično neosnovan. To stoga jer je prvostupanjski sud prihvatio varijantu nalaza i mišljenja vještaka koja je sačinjena sukladno gore navedenim odredbama ZOO/91., ZOO/05 i ZZO i utvrdio: da inicijalno utužene plaćene naknade bolovanja, troškovi prijevoza, troškovi liječenja i troškovi stacionara, iznose ukupno 44.970,13 kuna; da nakon uračunavanja suodgovornosti osiguranika tužitelja za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 30% preostaje dug od 31.479,14 kuna; da nakon obračuna zateznih kamata i uračunavanja obavljenih uplata, preostalo nepodmireno potraživanje tužitelja s danom posljednje evidentirane uplate (27. travnja 2018.), iznosi ukupno 35.786,42 kune; da se preostalo potraživanje sastoji od 31.479,14 kuna dospjele nepodmirene glavnice, na koju se obračunavaju daljnje zatezne kamate za razdoblje od 28. travnja 2018. do isplate, te od 4.307,28 kuna dospjelih nepodmirenih zateznih kamata. Stoga je zaključio da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 35.786,42 kune, sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 31.479,14 od dana 28. travnja 2018. do isplate te na iznos od 4.307,28 kuna od dana podnošenja zahtjeva 24. travnja 2019. do isplate. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj na temelju odredbe čl. 122. st. 3. ZZO ima pravo na zakonske zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa odnosno od nastanka štete, dok na obračunate zatezne kamate zakonske zatezne kamate teku od dana podnošenja zahtjeva sukladno odredbi čl. 31. ZOO/05.

11. Sud drugog stupnja je pozivom na odredbu čl. 373. točka 3. ZPP djelomično preinačio prvostupanjsku presudu te pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP istu djelomično potvrdio. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda, u slučaju ako dužnik plati glavnicu vjerovnik ima pravo koristiti pravo uračunavanja i primljenim iznosom naplatiti kamate, ali je o tome dužan obavijestiti dužnika jer se u suprotnom treba smatrati da se suglasio s ponudom dužnika da prvo plaća glavnicu. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, u situaciji kad je tuženik najavio plaćanje iznosa glavnice, kamata i troškova, ali tužitelj nije reagirao na način da ne prihvaća ponudu tuženika da prvo plaća glavnicu, već je upravo suprotno tome prihvatio takvu ponudu tuženika i na njegovo traženje dostavio tri računa na koja je tuženik uplatio glavnicu, kamate i troškove, tužitelj se naknadno nije mogao koristiti pravom o uračunavanju u smislu odredbe čl. 172. ZOO/05. Nadalje, drugostupanjski sud je ocijenio da u ovom slučaju nije ispunjena pretpostavka za primjenu odredbe čl. 172. ZOO/05 odnosno čl. 313. ZOO/91 jer tuženikovo dugovanje glavnice i kamata nije ustanovljeno kao dospjela obveza. To stoga jer je pravomoćnom međupresudom od 19. listopada 2018. donesenom u ovom predmetu, ustanovljena podijeljena odgovornost u omjeru od 30% na strani osiguranika tuženika, pa se obveza tuženika da nadoknadi tužitelju preostalo potraživanje u pogledu nepodmirenog dijela dospjele glavnice i kamate pravomoćno utvrđuje tek ovom odlukom.

12. Tužitelj u reviziji osporava pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se vjerovnik pravom na uračunavanje ovlašten koristiti isključivo ako o tome obavijesti dužnika jer je takvo shvaćanje protivno pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom u više odluka, primjerice odlukama broj Rev 1491/2002 od 29. rujna 2004., broj Rev-x 1063/2010 od 26. svibnja 2011., broj Rev-x 161/2013 od 18. prosinca 2018. i broj Rev- x 859/2010 od 14. svibnja 2013. Osporava i pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da je pretpostavka za primjenu čl. 313. ZOO/91 odnosno čl. 172. ZOO/05 da tuženikovo dugovanje glavnice i kamata mora biti prethodno utvrđeno sudskom presudom kao dospjela obveza. Navodi je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. ZPP odnosno da nije primijenio čl. 158. st. 2. ZPP jer je odluku o troškovima postupka zasnovao na pravnom shvaćanju da se o troškovima postupka odlučuje isključivo prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu zanemarivši činjenicu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 3. travnja 2006., da je tuženik nakon podnošenja tužbe izvršio četiri uplate te na taj način priznao tužbeni zahtjev u visini plaćenih iznosa, pa da je tužitelj i u tom dijelu uspio s tužbom i tužbenim zahtjevom.

13. Prema odredbi čl. 313. ZOO/91 ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, uračunavanje se vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Odredbom čl. 172. ZOO/05 propisano je da u slučaju ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

13.1. Navedenim odredbama propisan je obvezni redoslijed uračunavanja ispunjenja kad dužnik pored glavnice duguje kamate i troškove, tako da se prvo ispunjava sporedna tražbina (troškovi i kamate). Na taj način se štiti pravo vjerovnika koji ima pravo na takvo uračunavanje ispunjenja bez ispunjenja bilo kakvih uvjeta i stoga takav redoslijed ispunjenja dužnik nije ovlašten jednostrano mijenjati. Naime, kad bi se dužniku priznala jednostrana mogućnost ispunjenja prvog glavnog duga, a tek nakon toga troškova i kamata, dužnik bi takvim jednostranim aktom mogao isplatiti glavni dug, kamata bi prestala teći te bi se na taj način pogodovalo dužniku dok bi se vjerovnika stavilo u nepovoljniji položaj. Stoga je neutemeljen zaključak drugostupanjskog suda da je tužitelj, kao vjerovnik, izgubio pravo na uračunavanje odnosno red namirenja koji je zakonom izrijekom propisan jer nije obavijestio tuženika da ne prihvaća njegovu ponudu da prvo plaća glavnicu (tako i ovaj sud u odlukama broj Rev 1491/2002-2 od 29. rujna 2004., broj Rev-x 1063/2010-2 od 26. svibnja 2011. i broj Rev-x 161/2013-3 od 18. prosinca 2018). Navedeno je ujedno odgovor na drugo i treće pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari.

14. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

14.1. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka. Sukladno st. 2. istog članka, iznimno od st. 1. toga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

15. Iz spisa proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena 3. travnja 2006. radi isplate 5.968,56 EUR (44.970,13 kuna) i da je tuženik tijekom trajanja postupka izvršio četiri uplate: 13. studenoga 2006 uplatio je 10.000,00 kuna, 6. svibnja 2010. uplatio je 15.000,00 kuna 27. travnja 2018. izvršio je uplatu 6.479,09 kuna i 19.104,42 kune ili ukupno 50.583,51 kunu. Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke proizlazi da je drugostupanjski sud odluku o troškovima postupka donio ne cijeneći činjenicu da je tuženik dio duga namirio nakon podnošenja tužbe odnosno ne računajući uplate izvršene nakon podnošenja tužbe kao uspjeh tužitelja u sporu.

16. U odnosu na prvo pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje u odluci broj Rev 1325/13-2 od 15. rujna 2015. prema kojem u situaciji kad tuženik tijekom postupka učini nespornim dio utuženog iznosa štete, te ga isplati tijekom postupka, nakon čega tužitelj za taj isplaćeni iznos povuče tužbu te zahtjev ograniči na preostali sporni dio zahtjeva u odnosu na koji je postupak nastavljen, ukupni uspjeh tužitelja u sporu nije doveden u pitanje, pa time ni tužiteljevo pravo na naknadu parničnih troškova u skladu s njegovim ukupnim uspjehom, sve u smislu odredbe čl. 154. st. 2. u svezi s odredbom čl. 158. st. 2. ZPP. Suprotno tumačenje uspjeha tužitelja u sporu bilo bi protivno ustaljenoj sudskoj praksi (na koju ukazuje revizija), ali i nerazumno jer bi sadržajno "sankcioniralo" tužitelja u pravu na parnični trošak samo zbog toga što je tuženik tijekom postupka dio tužbenog zahtjeva priznao.

17. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje revizijskog suda, u kojem je sadržan odgovor na prvo pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije, vijeće je ocijenilo da je u okolnostima ovog predmeta drugostupanjski sud odlučujući o troškovima parničnog postupka pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 158. st. 2. ZPP te je isto utjecalo na donošenje pravilne i zakonite odluke o troškovima postupka i time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 158. st. 2. ZPP.

18. S obzirom da zbog pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjski sud nije ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja pravilnu primjenu materijalnog prava, pa nema uvjeta za preinaku pobijane presude, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuta je pobijana drugostupanjska presuda kao i odluka o troškovima postupka i predmet je vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 25. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić