Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-1266/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Ani Belić Radovani, uz sudjelovanje Ane Pocrnje kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene pravne osobe „Tekstil vlakno“ d.o.o. za usluge i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi ČK, zbog prekršaja iz članka 18. stavka 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada, kažnjivo po članku 170. stavku 1. točki 12. i stavku 2. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 84/21.), u povodu prigovora na prekršajni nalog Državnog inspektorata, Područni ured Split, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije klasa: UP/I-351-01/23-05/1, urbroj: 443-02-03-13-23-2 od 25. siječnja 2023. i izmjena optužnog prijedloga klasa: UP/I-351-01/23-05/1, urbroj: 443-02-03-13-23-12 od 11. listopada 2023., nakon glavne i javne rasprave zaključene 21. studenog 2025. u prisutnosti okrivljenika i odsutnosti ovlaštenog tužitelja na temelju članka 167. stavka 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 25. studenog 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona

okrivljena pravna osoba: „Tekstil vlakno“ d.o.o., OIB: 82120395750, sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavana,

okrivljena odgovorna osoba: ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći ČK i Č, rođena **.**.1987. u [adresa], VŠS, prvostupnik javne uprave, zaposlena u firmi „Tekstil vlakno“ d.o.o., mjesečna primanja cca 800,00 eura, lošeg imovnog stanja, udana, majka jednog djeteta, državljanka RH, s prebivalištem u [adresa]-

[adresa], prekršajno kažnjavana,

oslobađaju se od optužbe

da bi kao pravna i odgovorna osoba 16. siječnja 2023. na lokaciji Carinskog ureda Split, Kopilica 47, organizirali otpremu otpada pošiljke otpadnog tekstila ključnog broja otpada 20 01 11-tekstil, EU3030 (oznaka iz Priloga IX. Baselske konvencije) u količini od 6,16 t koji ne podliježe notifikacijskom postupku bez popratnog dokumenta iz Priloga VII Uredbe (EZ) broj 1013/2006 u Bosnu i Hercegovinu, uvozniku FASTCO d.o.o., Industrijska zona „polja“ 72230 Žepče i koja je iz skladišta trgovačkog društva „Tekstil vlakno“ d.o.o. sa lokacije Prisoje 16 A u Dicmu, dopremljena kamionom registarskih oznaka [registarska oznaka] na lokaciju Carinskog ureda Split, Kopilica 47, a što je utvrđeno inspekcijskim nadzorom obavljenim 16. siječnja 2023. na lokaciji Carinskog ureda Split,

čime bi postupili protivno članku 18. stavku 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada, kažnjivo po članku 170. stavku 1. točki 12. i stavku 2. Zakona o gospodarenju otpadom.

Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. i 3. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije pod gore navedenim brojem, izdao je prekršajni nalog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude, na koji nalog su okrivljenici uložili prigovore.

2. Postupajući po prigovorima na prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 238. stavka 9. Prekršajnog zakona, Sud je našao da su prigovori uloženi u zakonskom roku, isti su stavljeni izvan snage, a sukladno članku 221. stavku 1. točki 1. Prekršajnog zakona, proveden je žurni postupak.

3. Predstavnica pravne osobe i odgovorna osoba u pravnoj osobi ČK je navela da je ona odgovorna osoba u pravnoj osobi „Tekstil vlakno“ d.o.o. koja je registrirana i bavi se, između ostalog, kupnjom i prodajom robe te ima nekoliko second hand shop-ova u Splitu, a ima i dozvolu za gospodarenje otpadom od 24. travnja 2017. jer su joj iz Ministarstva zaštite okoliša na neki način prisilili da ishodi jer su tvrdili da ne može raditi taj posao bez dozvole za gospodarenje otpada. Godinama da se borila i tvrdila da ovo što radi ne pripada otpadu već ponovnoj uporabi robe, pa su je i kolege iz Slovenije na to upozoravali jer da će imati problema ukoliko joj se roba bude klasificirala kao otpad, međutim, inspektori u Splitu joj jednostavno nisu omogućavali rad bez takve dozvole i da ju je ona ishodila. Međutim, tvrdi da pošiljka robe koju je 16. siječnja 2023. predala Carinskom uredu Split nije otpad tako da i ne treba imati popratni dokument iz Priloga VII. Uredbe EZ-a koji je potreban jedino ukoliko se radi o otpadu. U Hrvatskoj se sva roba koja se prikupi preko javnih usluga npr. „Čistoće“, definira se kao otpad i kad bi takvu robu izvozila morala bi tražiti izuzeće od otpada jer ona ne izvozi otpad. Te prilike roba je bila prikupljena od Crvenog križa i građana „vrata do vrata“, i namijenjena prodaji, konkretno taj put za Bosnu i Hercegovinu. Da ona nema dozvolu za gospodarenjem otpadom ne bi ni imala problem jer bi izvozila prikupljenu robu kroz svoju tvrtku kao rabljenu odjeću. Nakon ovog događaja oni istu robu izvoze preko Slovenije, a izvezli su i za Makedoniju robu preko Zagreba za što je pružila dokaz deklaraciju od 4. lipnja 2024. Upozorili su je da bilo gdje iz Hrvatske ako bude izvozila da će se to vidjeti kroz sustav i da treba imati dokument Aneks VII. Uredbe EZ-a, a u tom slučaju bi trebala pitati za dozvolu svaku zemlju kroz koju prolazi roba odobrenje za izvoz, a niti bi tu robu takvu mogla izvoziti kao otpad jer je nitko ne bi ni kupio jer je ona zaista roba za daljnju uporabu. Izvoz kroz druge zemlje, kao što sad radi kroz Sloveniju, je znatno poskupio cijenu robu i to im se više ne isplati i ona da je na rubu zatvaranja tvrtke. Da su naknadno upisani u evidenciju Centara ponovne uporabe, što se može vidjeti na internetskim stranicama, dakle, i prije upisa u evidenciju Centara ponovne uporabe radili su iste poslove za koje su stalno prijavljivali da se bave otpadom. Oni su se upisali u trenutku kada je u Hrvatskoj bilo moguće, a čini joj se da je to bilo 2023.

4. U postupku je saslušan svjedok ŠK, inspektor u Državnom inspektoratu, koji je naveo da je on izdao prekršajni nalog za pravnu i odgovornu osobu koja organizira otpremu otpada koji ne podliježe notifikacijskom postupku nisu osigurali uvjete propisane člankom 18. stavcima 1. i 2. Uredbe EZ, a koja propisuje da prilikom otpreme otpada mora imati Aneks 7 prateće dokumentacije, a radilo se o izvozu otpada u BiH. Da su utvrdili da se radi o pošiljci otpada jer nisu imali Ankes 7, a radi se o društvu koje ima dozvolu za gospodarenjem otpadom, a njegova nadležnost nije bila da utvrđuje da li imaju dozvolu za trgovinu i izvoz rabljene odjeće. Na inspektoru nije da procjenjuje da li je nešto otpad ili nije tako da on nije gledao konkretnu odjeću ali da je ona prikupljena putem dozvole za gospodarenje otpadom. U vrijeme inspekcijskog nadzora nije postojao Centar za ponovnu uporabu koji je sada osnovan i putem kojih se to zakonski može prikupljati. U to vrijeme se nije moglo drugačije registrirati za prikupljanje ponovne uporabe već kroz gospodarenje otpadom. Na posebno pitanje suda da je okrivljenica tražila očevidnik ukidanja statusa otpada, da li bi mogla raditi te poslove u smislu prikupljanja ponovne uporabe, svjedok je izjavio da u tom slučaju ona ne bi mogla raditi poslove prikupljanja ponovne uporabe. U konkretnom slučaju da se radi o pošiljci rabljenog tekstila koji je prikupljen preko dozvole za gospodarenjem otpadom i bili su dostavljeni drugi računi koji nisu prihvaćeni, a bile su od Crvenog križa i nekih drugih udruga. Svjedok je izjavio da je osnovan Centar za ponovnu uporabu, a ne zna da li se isti nalaze u tom Centru.

5. U daljnjem dokaznom postupku pročitan je nalaz od 16. siječnja 2023. sa fotografijom, pročitana je Potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za pravnu osobu iz koje je vidljivo da je ista pravomoćno prekršajno kažnjavana zbog prekršaja iz članka 259. stavka 1. točke 4. Zakona o zaštiti okoliša i članka 192. stavka 1. točke 2. Opće poreznog zakona, te je pročitana Potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za odgovornu osobu iz koje je vidljivo da je ista pravomoćno prekršajno kažnjavana zbog prekršaja iz članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, članka 238. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 259. stavka 1. točke 4. Zakona o zaštiti okoliša i članka 192. stavka 4. točke 2. Opće poreznog zakona te je pročitan sudski registar Trgovačkog suda u Splitu za tvrtku „Tekstil vlakno“ d.o.o.

6. Odredba članka 18. stavka 1. Uredbe (EZ) broj 1013/2006 propisuje da otpad naveden u članku 3. stavcima 2. i 4. koji se planira otpremiti podliježe sljedećim postupovnim zahtjevima:

(a) Radi lakšeg praćenja pošiljaka takvog otpada, osoba u nadležnosti države polazišta koja organizira otpremu osigurava da je otpad popraćen dokumentom koji se nalazi u Prilogu VII.

(b) Dokument koji se nalazi u Prilogu VII. potpisuje osoba koja organizira otpremu prije početka otpreme, te postrojenje za oporabu ili laboratorij i primatelj po primitku predmetnog otpada.

6.1. Odredba članka 18. stavka 2. Uredbe (EZ) broj 1013/2006 propisuje da ugovor koji se spominje u Prilogu VII. između osobe koja organizira otpremu i primatelja otpada na oporabu stupa na snagu s početkom otpreme, a uključuje obvezu, u slučaju da se otprema ili oporaba otpada ne može završiti kako je planirano ili u slučaju da je otprema izvršena kao nezakonita otprema, osobe koja organizira otpremu ili, u slučaju da ta osoba nije u mogućnosti završiti otpremu ili oporabu otpada (npr. insolventna je) primatelja, da:

(a) vrati otpad ili osigura njegovu oporabu na drugačiji način; i

(b) u međuvremenu, ako je potrebno, osigura skladištenje otpada.

Na zahtjev relevantnih nadležnih tijela osoba koja organizira otpremu ili primatelj dostavlja presliku ugovora.

6.2. U Prilogu VII. Uredbe (EZ) broj 1013/2006 navedene su popratne informacije uz isporuke otpada spomenute u članku 3. stavcima 2. i 4.

6.3. Odredba članka 170. stavka 1. točke 12. Zakona o gospodarenju otpadom propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kazniti za prekršaj pravna osoba koja kao osoba koja organizira otpremu otpada koji ne podliježe notifikacijskom postupku ne osigura uvjete propisane člankom 18. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 1013/2006. Stavak 2. propisuje da za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna.

7. Uvidom u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu za tvrtku „Tekstil vlakno“ d.o.o. za usluge vidljivo je da je promet poslovanja, između ostalog, kupnja i prodaja robe, skupljanja, uporaba i/ili zbrinjavanje otpada odnosno djelatnost gospodarenja posebnim kategorijama otpada, izvoz otpada, i prijevoz tereta u unutarnjem i međunarodnom cestovnom prometu.

8. Nesporno je da je radi lakšeg praćenja i otpreme pošiljke otpada potrebno da otpad bude popraćen dokumentom iz Priloga VII. odredbe članka 18. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1013/2006.

8.1. Nesporno je da okrivljenici nisu imali naveden dokument.

9. Međutim, u ovom postupku sporno je da li je roba koju su prevozili okrivljenici otpad ili je to roba namijenjena daljnjoj prodaji. Ukoliko bi se radilo o otpadu tada bi okrivljenici prilikom izvoza te robe trebali osigurati uvjete propisane člankom 18. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) broj 1013/2006 u kojem su navedene popratne informacije uz isporuku otpada. Međutim, okrivljenici tvrde da navedena roba nije otpad već da je roba namijenjena daljnjoj prodaji dok saslušani svjedok navodi da nije utvrđivao da li se radi o otpadu na način da je pregledao robu već da je to utvrdio tako da kako okrivljenici imaju dozvolu za gospodarenjem otpadom, i da je to bio razlog zašto je naveo da se u prijevoznom sredstvu nalazi otpad.

10. Članak 3. točka 5. Pravilnika o gospodarenju otpadnim tekstilom i otpadnom obućom propisuje da je otpadni tekstil svaki tekstil koji posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti, dok točka 10. istog članka propisuje da je rabljeni tekstil i rabljena obuća tekstil i obuća koji se prema općim shvaćanjima smatraju novim proizvodima ili se koriste rabljeni u svrhu za koju su izvorno načinjeni. Rabljeni tekstil i rabljena obuća se ne smatraju otpadom.

10.1. Članak 3. točka 12. citiranog Pravilnika propisuje da sakupljač otpadnog tekstila i otpadne obuće mora imati dozvolu za obavljanje djelatnosti sakupljanja otpadnog tekstila i obuće.

11. Kako okrivljenici spore da bi navedena roba bila otpad, okrivljenici smatraju da se radi o rabljenom tekstilu, a ovlašteni inspektor nije ni utvrđivao da li se radi o otpadnom tekstilu ili rabljenoj odjeći za koju ne bi trebalo osigurati uvjete propisane člancima 18. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) broj 1013/2006 već da je posredno samo po činjenici koju je utvrdio da pravna i odgovorna osoba imaju dozvolu za gospodarenjem otpadom, zaključio je da se radi o otpadnom tekstilu, sud drži da u ovom postupku nije sa sigurnošću utvrđeno što se nalazilo u pošiljci, da li se radilo o otpadnom tekstilu ili rabljenoj odjeći. Sama činjenica da okrivljenici maju dozvolu za obavljanje djelatnosti sakupljanja otpadnog tekstila, nije dovoljna da bi se utvrdilo da su navedene prigode prilikom izvoza u pošiljci imali otpadni tekstil. Inspektor je, po mišljenju ovog Suda, trebao pregledati robu da bi utvrdio o kojoj se pošiljci radi, a što je propušteno tijekom inspekcijskog nadzora te inspektor to nije utvrđivao što je naveo u svom iskazu pred sudom, a čak je u dijelu inspekcijskog nalaza naveo da je „fizičkom“ kontrolom pošiljke utvrđeno da se radi o rabljenom tekstilu pakiranom u balama na 14 drvenih paleta, težina svaka 440 kg, dakle, ukupno 6.160 kg.

12. Sud smatra da nije na nedvojben način utvrđeno da li su okrivljenici počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret, odnosno da li su uz navedene pošiljke bili dužni osigurati uvjete propisane člancima 18. stavcima 1. i 2. Uredbe (EZ) broj 1013/2006 koje su dužni imati ukoliko bi se radilo o otpadnom tekstilu, pa postoji sumnja o krivnji okrivljenika te je potrebno, primjenjujući načelo in dubio pro reo, odlučiti u korist okrivljenika, pa su stoga po članku 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenici oslobođeni od optužbe.

13. Na temelju članak 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 3. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Splitu 25. studenog 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Ana Pocrnja, v. r.

Ana Belić Radovani, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom sudu, a putem ovog Suda, bez takse u 2 (dva) istovjetna primjerka.

Dostaviti:

- okrivljenoj pravnoj osobi,

- okrivljenoj odgovornoj osobi,

- ovlaštenom tužitelju,

- u spis.