REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ovr-296/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Posojilnica Bank Egen, Paulitschgasse 57, Klagenfurt, Republika Austrija, OIB: 24250429800, zastupanog po punomoćniku Marku Kallay, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o. Zagreb protiv ovršenika HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lani Sokol Gjergja, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 16. listopada 2025., poslovni broj: Ovr-1365/2024-6, 25. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovrhovoditelja Posojilnica Bank Egen, Paulitschgasse 57, Klagenfurt, kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 16. listopada 2025., poslovni broj: Ovr-1365/2024-6, u pobijanoj točki I izreke.

II Ovrhovoditelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

III Ovršenik se odbija sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovrhovoditelju platiti ovršeniku trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.204,19 eura, sa zateznom kamatom od 16. listopada 2025. do isplate. S preostalim dijelom troška ovršenik je odbijen.

2. Protiv točke I prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže uvažiti žalbu i žalbene razloge ovrhovoditelja te preinačiti pobijano rješenje te odbiti zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, a podredno predmetno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

2.1. U žalbi navodi da nije zaprimio ikakvu odluku prvostupanjskog suda kojom bi se utvrdio završetak ovršnog postupka, a od koje odluke bi strankama postupka krenuo teći rok od 30 dana za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova postupka, sukladno odredbi članka 14. stavka 6. Ovršnog zakona i da je zahtjev ovršenika preuranjen, odnosno izvan roka pa da je prvostupanjski sud takav zahtjev ovršenika trebao odbiti kao nedopušten i da je osim toga takvim postupkom prvostupanjskog suda ovrhovoditelju uskraćeno pravo na naknadu troškova sastava podneska od 16. travnja 2024., kojima se očitovao na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao i na prijedlog za odgodu ovrhe, imajući u vidu da je ovršenik s navedenim prijedlozima pravomoćno odbijen rješenjem prvostupanjskog suda od 29. travnja 2024. pa da u tom dijelu trošak pripada ovrhovoditelju, a ne ovršeniku.

2.2. Dalje navodi da je sudska praksa zauzela stajalište da u situaciji kada prvostupanjski sud nije donio meritorno rješenje o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nego je ovršenika uputio na parnicu, ovršeniku ne pripada pravo na naknadu troškova. Poziva se na sudske odluke poslovni broj: Ovr-83/2025

– Općinskog suda u Vukovaru i poslovni broj Gž Ovr-251/2022-1 – Županijskog suda u Šibeniku, zatim da je ovrhovoditelj u parnici koja je uslijedila nakon odbijanja ovršenikovog prijedloga, uredno podmirio troškove dosuđene presudom u korist ovršenika pa da bi prihvaćanjem ponovljenog zahtjeva ovršenika došlo do dvostruke naplate istih troškova i da rješenje nema valjanu pravnu osnovu te da nije rezultat pravilne primjene materijalnog prava i da osim toga rješenje ima manjkavosti te je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

3. U odgovoru na žalbu ovršenik predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno je prvostupanjski sud naložio ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi troškove postupka, sukladno članku 14. stavku 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 dalje: OZ).

6. Odredbom članka 14. stavka 5. OZ-a propisano je da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili.

7. Ovršenik je, nakon što je ovrhovoditelj 6. ožujka 2024., dostavio zahtjev za izravnu naplatu na temelju bjanko zadužnice od 3. travnja 2008, ovjerene po javnoj bilježnici Ljubiniki Svedrović, pod brojem OV-5100/08, na iznos od 132.722,81 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate, Financijskoj agenciji, podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu ovrhe, na temelju kojih je zaključkom suda prvog stupnja, poslovni broj: Ovr-1365/2024-3 od 29. travnja 2024. upućen u roku od 15 dana pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, dok je prijedlog za odgodu ovrhe rješenjem poslovni broj: Ovr- 1365/2024-3, od 29. travnja 2024., odbijen kao neosnovan. U parničnom postupku pokrenutom sukladno zaključku prvostupanjskog suda, pravomoćnom presudom poslovni broj: P-3367/2024-20, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 15. srpnja 2025., proglašena je nedopuštenom pljenidba novčanih sredstava ovršenika na temelju bjanko zadužnice od 3. travnja 2008. ovjerene po javnoj bilježnici Ljubiniki Svedrović, pod brojem OV-5100/08, kao i prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja te je naložena Financijskoj agenciji obustava postupka po zahtjevu za izravnu naplatu. Ovrhovoditelju kao tuženiku naloženo je plaćanje troškova postupka ovršeniku kao tužitelju, u iznosu od 16.128,62 eura, koji troškovi prema obrazloženju predmetne odluke obuhvaćaju samo parnične troškove pa se u konkretnom slučaju ne radi o dvostrukoj naplati troškova niti o povredi načela pravičnosti.

8. Stoga je ovršenik osnovano pokrenuo postupak propisan člankom 210. OZ-a, na temelju kojeg su u parničnom postupku, pljenidba i prijenos proglašeni nedopuštenim pa je ovrhovoditelj neosnovano ovršeniku prouzročio troškove ovršnog postupka, koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i temeljem članka 14. stavka 5. OZ-a, obvezao ovrhovoditelja na plaćanje istih ovršeniku, slijedom čega su svi suprotni žalbeni navodi ovrhovoditelja neosnovani. Osim toga, neosnovani su i žalbeni navodi da je ovršenik s prijedlogom za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava odbijen prvostupanjskom odlukom, s obzirom da prvostupanjski ovršni sud o prijedlogu ovršenika nije meritorno odlučivao, već je sukladno odredbama Ovršnog zakona, zaključkom ovršenika uputio u parnicu u kojoj su pljenidba i prijenos proglašeni nedopuštenima. Prvostupanjski sud odlučio je rješenjem o prijedlogu za odgodu ovrhe, koji troškovi nisu priznati ovršeniku.

9. S obzirom da u ovršnom postupku nije doneseno deklaratorno rješenje o dovršetku ovrhe te da je ovršenik troškove ovršnog postupka popisao već pri podnošenju pravnog sredstva iz članka 210. OZ-a, prvostupanjski sud je o istim troškovima mogao odlučiti i prije dovršetka ovrhe pa žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima ukazuje na to da je ovršenik zahtjev za naknadu troškova podnio preuranjeno i da je takav zahtjev prvostupanjski sud trebao odbaciti kao nedopušten, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Pri tome je potrebno ukazati na pravno shvaćanje Vrhovnog suda izraženo u odluci poslovni broj: Rev-347/2022 od 6. prosinca 2023., koje glasi: "Ovršni zakon ne sadrži posebne odredbe kojima bi ograničavao pravo stranke u postupku (u konkretnom slučaju ovršenika) da tijekom postupka prilikom poduzimanja svake radnje u postupku istodobno podnese zahtjev za naknadom troškova postupka, kao i da sve te troškove može obuhvatiti jednim zahtjevom za naknadom postupka. Također ovakvo ograničenje nije propisano niti odredbama ZPP koji se temeljem čl. 21. st. 1. OZ na odgovarajući način primjenjuje u ovršnom postupku. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi: Zahtjev za naknadom troškova postupka koji je podnesen na kraju postupka („zbirni zahtjev“) je zaseban zahtjev za naknadom troškova postupka koji ne isključuje obvezu suda da odluči o zahtjevima za naknadom troškova postupka koji su eventualno podneseni ranije, prilikom poduzimanja radnji u postupku."

10. Dakle, u konkretnom slučaju pravno sredstvo ovršenika - prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim – ima se smatrati žalbom u smislu odredbe članka 210. stavak 2. OZ-a pa se kao vrijednost predmeta spora upravo uzima tražbina koja se ostvaruje u ovršnom postupku, i to glavnica, bez kamata pa iz svega navedenog slijedi da prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo, a niti je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Prvostupanjska odluka nema takvih manjkavosti zbog kojih se ne može ispitati, već je suprotno žalbenim navodima jasna i obrazložena te utemeljena na zakonskim propisima. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), u svezi sa člankom 381. ZPP-a, a koji se primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a.

11. Zbog navedenog žalba ovrhovoditelja odbijena je kao neosnovana te je prvostupanjsko rješenje potvrđeno u pobijanoj točki I izreke, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a, u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a.

12. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 14. stavkom 4. i člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

13. Ovršenik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio nužan za žalbeni postupak u smislu članka 155. ZPP-a, u svezi članka 21. stavka 1. OZ-a.

14. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 25. studenog 2025.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović