REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1908/2020-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužiteljice ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnika Ivica Urek, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., [adresa] OIB: 26187994862, radi naknada štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. listopada 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivice Ureka - odvjetnika i punomoćnika tuženika ED - punomoćnika po zaposlenju, dana 25. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. iz [adresa], V. Jagića 33, OIB: 26187994862, da isplati tužiteljici ĆD, iz [adresa], Graberje 152, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 70.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana štetnog događaja tj. 08.01.2020. godine do dana isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku, CROATIA OSIGURANJE d.d. iz [adresa], V. Jagića 33, OIB: 26187994862, da naknadi tužiteljici, ĆD iz [adresa], Graberje 152, OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 8. siječnja 2020. godine oko 19.30 sati došlo do prometne nesreće u [adresa] I kod kbr. 4, koju je skrivio KD upravljajući vozilom marke Toyota RAV4, registracijskih oznaka [registarska oznaka], na način da je oduzeo prednost vozilu registracijskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu tužiteljice, kojim je upravljao SD, zbog čega je došlo do sudara dvaju vozila te da je tom prilikom na vozilu tužiteljice nastala materijalna šteta, da je u vrijeme nastanka predmetne nesreće vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika, br. police 016242303680, da je vozač vozila osiguranika tuženika priznao isključivu krivnju za štetni događaj, da je u predmetnoj prometnoj nesreći oštećeno osobno vozilo marke RENAULT MEGANE, reg. oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije] u vlasništvu tužiteljice, da je šteta prijavljena 13. siječnja 2020., a zahtjev je tuženik obradio na način da je isti odredio štetu na vozilu kao totalnu, te je utvrdio odštetni zahtjev neosnovanim zbog nedostatka dokumentacije. Tužiteljica stoga zahtjeva da joj tuženik naknadi pretrpljenu štetu na vozilu reg. oznake i broja [registarska oznaka] u iznosu od 70.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 8. siječnja 2020.g., kao dana nastanka štetnog događaja, do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava štetni događaj i dinamiku istoga te odgovornost osiguranika tuženika za isti, navodi da štetni događaj nije prijavljen policiji, a tužitelj nije uz tužbu dostavio niti jedan dokaz da bi do istoga došlo, kao niti da bi za isti bio odgovoran osiguranik tuženika. Tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju po polici osiguranja broj: [broj police osiguranja], ali osporava isključivu krivnju vozača vozila osiguranika tuženika. Tuženik navodi da izvješće o prometnoj nesreći nije dokaz krivnje, već ima svrhu razmijene podataka o sudionicima prometne nesreće te da je izvješće popunjeno samo parcijalno i iz njega da nije vidljiva dinamika prometne nesreće. Tuženik navodi da osporava potraživanu visinu naknade štete, kao i zahtjev za zateznim kamatama, navodi da je izvršio izvid štete te se došlo do saznanja da bi bila riječ o tzv. totalnoj šteti. Tuženik predlaže odbiti tužbu sa tužbenim zahtjevima u potpunosti uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: izvješće o prometnoj nesreći (list 5 spisa), presliku prometne knjižice (list 6-7 spisa), obavijest o broju štetovnog spisa (list 8 spisa), dopise Croatie osiguranje d.d. od 13.2.2020. (list 9, 10 spisa), e mail korespondenciju (list 11 spisa), izvid štete, obračun štete, fotografije (list 19-34 spisa), izveo dokaz saslušanjem svjedoka MD i FD te saslušanjem tužiteljice.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete na vozilu za koju tužiteljica tvrdi da je nastale kao posljedica štetnog događaja za koji tužiteljica tvrdi da se dogodio dana 8. siječnja 2020.

6. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija po polici osiguranja broj: [broj police osiguranja] ali je sporan nastanak štetnog događaja, dinamika istog, odgovornost tuženika te visina zahtjeva.

7. Saslušan kao svjedok MD je iskazao da je upravljao vozilom marke Toyota, ulicom I. Trnava iz smjera juga prema sjeveru, da je bila večer 8. siječnja i da je htio iz desne trake skrenuti lijevo, do kućnog broja, misli 6a ili 6b, da se nije dobro uvjerio i vozilo Renault Megane, crni karavan koje je došlo iz suprotnog smjera, je uslijed kočenja muške osobe koja je upravljala tim vozilom odbacilo u desno, a uz sam kolnik je bandera te je to vozilo udarilo u banderu, tako da nije niti došlo do automobila s kojim je on (svjedok) upravljao niti udario u taj automobil. Svjedok je dalje iskazao da je muškarac koji je vozio Megan rekao da je auto iznajmljeno i da je nakon što je nazvao vlasnika rekao da mu je isti rekao da može popuniti europsko izvješće, pri čemu se svjedok nije sjećao kako se zvala muška osoba koja je vozila Renault Megan, da su ispunili europsko izvješće i da je došla vučna služba koju je poslao vlasnik vozila Renault Megan. Svjedok je iskazao da je upravljajući vozilom oduzeo prednost Renault Megane vozilu.

8. Saslušan u svojstvu svjedoka SD, za kojeg tužiteljica u tužbi tvrdi da je u upravljao vozilom Renault Megan, reg. oznake [registarska oznaka] na kojem je nastala šteta, je iskazao da u predmetnoj prometnoj nesreći nije sudjelovao te je izjavio da potpis na izvješću o prometnoj nesreći na listu 5 spisa nije njegov potpis.

9. Saslušana tužiteljica je iskazala da je bila vlasnica vozila marke Renault Megan kojeg je dala u najam svojem bratu koji ima tvrtku za iznajmljivanje automobila, da joj je brat rekao da je auto razbijen, ali da osoba koja je vozila auto nije kriva, da ne zna kako se zove osoba koja je vozila auto, ali da to zna njezin brat jer da ima ugovor s njim.

10. Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11. Odredbom čl. 1072. st. 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju li više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj dok je odredbom st. 2. toga članka propisano da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Odredbom čl. 1072. st. 4. ZOO-a propisano je da se krivnjom vlasnika smatra i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili kojoj je vozilo povjerio.

12. U smislu navedenih odredbi, u parnici radi naknade štete tužitelj je dužan dokazati sve zakonom propisane pretpostavke odgovornosti za štetu: štetnu radnju štetnika, uzročnu vezu između štetne radnje i štete i protupravnost. Tek dokazivanjem da su kumulativno ispunjenje sve navedene pretpostavke sud može udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja i naložiti tuženiku da naknadi nastalu štetu tužitelju.

13. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a i 299. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

14. U odnosu na iskaz svjedoka MD valja istaknuti da sud dopušta mogućnost da je saslušani svjedok upravljao vozilom na način kako je iskazao. Međutim, iskazom navedenog svjedoka tužiteljica nije nedvojbeno dokazala odlučnu činjenicu da je upravo radi radnje saslušanog svjedoka kao vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka] došlo do štetnog događaja na način kako to tužiteljica opisuje u tužbi te da bi kao posljedica tako opisanog događaja nastala šteta na vozilu u vlasništvu tužiteljice. Tužiteljica nije nedvojbeno dokazala navod iz tužbe da je vozač vozila Toyota RAV4 oduzeo prednost vozilu reg oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu tužiteljice kojim je upravljao SD zbog čega da je došlo do sudara dvaju vozila. Naime, saslušani svjedok MD je naveo da se ne sjeća imena i prezimena osobe koja je upravljala vozilom u vlasništvu tužiteljice te da je vozilo tužiteljice udarilo u banderu tako da nije niti došlo do automobila s kojim je on (svjedok) upravljao niti udario u taj automobil. Dakle, iz iskaza saslušanog svjedoka MD proizlazi da nije došlo do sudara dvaju vozila kako to tvrdi tužiteljica.

15. U tom smislu sud je iskaz tužiteljice ocijenio kao neuvjerljiv. Ovo prije svega jer tužiteljica u odnosu na navode kako je predmetno vozilo dala u najam svojem bratu koji ima tvrtku za iznajmljivanje vozila nije dostavila nikakve materijalne dokaze kao npr. ugovor, a životno je logično da bi brat tužiteljice odnosno njegova tvrtka koja je prema tvrdnjama tužiteljice iznajmila predmetno vozilo imala materijalni dokaz o istom iz kojeg bi nedvojbeno proizlazilo da je to vozilo zaista bilo iznajmljeno i kojoj osobi, a imajući u vidu da je saslušani svjedok SD iskazao da nije sudjelovao kao vozač automobila u prometnoj nesreći koju tužiteljica opisuje u tužbi. Nije životno logično da tužiteljica koja tvrdi da joj je na vozilu nastala šteta, barem prije podnošenja tužbe ne bi zatražila sve potrebne podatke i dokumentaciju vezano za isto ili barem na te okolnosti predložila saslušanje svojeg brata za kojeg je u iskazu navela da zna tko je upravljao vozilom, a koji dokaz tužiteljica nije predložila.

16. U okolnostima kada tužiteljica nije nedvojbeno dokazala identitet vozača vozila na kojem je prema tvrdnjama tužiteljice nastala šteta i u okolnostima kada saslušani svjedok MD navodi da je to vozilo udarilo u banderu, a ne u vozilo kojim je upravljao saslušani svjedok, kako to tužiteljica tvrdi u tužbi, iskaz saslušanog svjedoka MD sam po sebi ne dokazuje odlučnu činjenicu – nastanak štetnog događaja na način kako to tužiteljica opisuje u tužbi - da je vozač vozila Toyota RAV4 oduzeo prednost vozilu reg oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu tužiteljice, kojim je upravljao SD, zbog čega da je došlo do sudara dvaju vozila uslijed čega je nastala šteta na vozilu u vlasništvu tužiteljice. Dakle, tužiteljica nije nedvojbeno dokazala nastanak štetnog događaja onako kako ga opisuje u tužbi i da bi postojala uzročno posljedična veze između tako opisanog štetnog događaja i nastale štete.

17. U takvim okolnostima te pored činjenice da na lice mjesta nisu bili pozvani djelatnici policije koji bi svojim radnjama poduzetim nakon prijave utvrdili bilo kakve činjenice iz kojih bi proizlazila osnovanost tvrdnji tužiteljice glede dinamike nastanka navodne prometne nezgode sud smatra da u ovoj pravnoj stvari nema dovoljno dokaza na temelju kojih bi sud mogao nedvojbeno utvrditi nastanak štetnog događaja onako kako to tužiteljica opisuje u tužbi.

18. Uzgred, dovodeći u vezu iskaze tužiteljice i saslušanog svjedoka sud nalazi neživotnim da bi u tako opisanoj situaciji sudionici prometne nesreće tek razmijenili izvješće o prometnoj nesreći, a da se pri tome svjedok MD ne bi sjećao kako se zvala osoba koja je upravljala vozilom marke Renault Megan, tim više jer tužiteljica u svojem iskazu tvrdi da je predmetno vozilo dano u najam.

19. Slijedom navedenog sud smatra da tužiteljica, na kojoj je teret dokaza u ovoj pravnoj stvari, nije ponudila dokaze iz kojih bi se steklo nedvojbeno uvjerenje da se štetni događaj koji tužiteljica opisuje u tužbi dogodio upravo onako kako to navodi tužiteljica odnosno tužiteljica nije dokazala pretpostavke odgovornosti naknade štete: štetnu radnju štetnika, uzročnu vezu između štetne radnje i štete i protupravnost, a posljedično ni odgovornost tuženika pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

20. U nedostatku dokaza iz kojih bi nedvojbeno bio utvrđen nastanak prometne nezgode opisane u tužbi sud nije izveo dokaz prometnom vještačenjem na okolnost dinamike nastanke prometne nezgode jer bi prema mišljenju suda u takvim okolnostima vještak nalaz i mišljenje mogao dati samo na temelju pretpostavki.

21. Obzirom zahtjev tužiteljice nije osnovan to u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka.

22. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 25. studenog 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun. - uz rješenje za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 139,36 eur

2. tuženik

3. spis