REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina br. 3, 10010 Zagreb

Poslovni broj: P-930/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Moreni Šporčić Beti, dipl. iur., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Lana Popadić Katić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ŽB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ranko Tomašević, odvjetnik iz Odvjetničkog ureda Šarušić u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 03. rujna 2025. godine, u nazočnosti tužiteljice osobno i punomoćnice tužiteljice Lane Popadić, odvjetnice, te punomoćnika tuženika Ranka Tomaševića, odvjetnika, dana 25. studenoga 2025. godine.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 23. travnja 2007. godine, i to stana br. 236 u zgradi izgrađenoj na čest. br. 1391/5, zk. ul. br: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s adresom [adresa], na X. (desetom) katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i degažmana, u površini od 66,39 čm, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, koji Ugovor je sklopljen između tužiteljice HB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao prodavateljice, i tuženika ŽB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao kupca.

II./ Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, da na ime stana br. 236 u zgradi izgrađenoj na čest. br. 1391/5, zk. ul. br: [broj ZK uloška] k.o.: 335495, [adresa], s adresom [adresa], na X. (desetom) katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i degažmana, u površini od 66,39 čm, izvrši brisanje prava vlasništva s tuženika ŽB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], te ponovno uknjiži kao vlasnicu tužiteljicu HB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

III./ Nalaže se tuženiku ŽB, OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tužiteljici HB, OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 669,89 EUR (šestošezdesetdeveteuraiosamdesetdevetcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počevši od dana 25. studenoga 2025. godine pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV./ Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.971,71 EUR (dvijetisućedevetstosedamdesetjedaneuroisedamdesetjedancent) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počevši od dana 25. studenoga 2025. godine pa do isplate.

V./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom počevši od dana 25. studenoga 2025. godine pa do isplate, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica HB podnijela je ovome sudu tužbu protiv tuženika ŽB, radi raskida, odnosno utvrđenja ništetnosti ugovora, dana 08. ožujka 2012. godine, u kojoj navodi da je s tuženikom sklopila prividan kupoprodajni ugovor kao sredstvo osiguranja tražbine s osnova pozajmice, te da je nesporno da je od tuženika tijekom 2005. godine prvi puta pozajmila iznos od 30.000,00 eura s rokom vraćanja od šest mjeseci, odnosno do 08. listopada 2005. godine uz usmenu ugovorenu mjesečnu kamatu od 10%, koja pozajmica je bila sačinjena u formi Ugovora koji je solemniziran kod javne bilježnice. Nadalje, tužiteljica navodi da je u samom Ugovoru bilo netočno naznačeno da je ona pozajmila ukupni iznos od 48.000,00 eura, jer da je u taj iznos bila uključena i dogovorena mjesečna kamata od 10%. Osim toga, navodi da je na navedeni novčani iznos u zemljišnim knjigama upisana i hipoteka na stan na adresi [adresa], površine 66,39 m2, koji je u vlasništvu tužiteljice.

1.1. Nadalje, tužiteljica u tužbi navodi da je vratila pozajmljeni iznos i prije roka i da je tuženik nakon toga dao brisovno očitovanje, a da je nakon toga u dva navrata pozajmila novčani iznos od ukupno 30.000,00 eura s usmeno dogovorenom mjesečnom kamatom od 10%, s rokom vraćanja od četiri mjeseca, s time da je u ovjerenom Ugovoru bio naznačen netočan iznos od 45.000,00 eura jer da je u navedeni iznos bila uračunata i kamata. Osim toga, tužiteljica u tužbi navodi da je ponovno upisala hipoteku na navedeni stan, te da je sačinjena solemnizacija u formi javnobilježničkog akta u javnobilježničkom uredu. Također, navodi da je tuženiku s lipnjem 2007. godine svaki mjesec na ruke isplaćivala 3.000,00 eura, te da je tako isplatila 18.000,00 eura.

1.2. Također, tužiteljica u tužbi navodi da više nije mogla plaćati kamate i da je bila prisiljena od strane tuženika zaključiti prividan ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine u svojstvu prodavatelja za novčani iznos od 332.150,00 kn, a koji Ugovor je solemniziran u javnobilježničkom uredu dana 23. travnja 2007. godine, s time da tužiteljica navedeni iznos nikada nije primila iako je ovjerila svoj potpis i potvrdila primitak navedenog novčanog iznosa. Nadalje, navodi da stvarna volja stranaka nije bila usmjerena prema kupoprodaji predmetne nekretnine, već da se prividnim, odnosno fiktivnim ugovorom, tuženik htio osigurati u slučaju nevraćanja zelenaških kamata. Osim toga, tužiteljica navodi da na sve to upućuje činjenica da je nelogično i neživotno da tuženik ne bi zahtijevao stupanje u posjed predmetne nekretnine kako je ugovoreno, a da stvarna volja i namjera nije bila kupnja predmetne nekretnine, na što upućuje i činjenica koja proizlazi iz neovjerenog sadržaja kupoprodajnog ugovora zaključenog između sina tužiteljice i tuženika, a koji ugovor je trebao biti novo dodatno sredstvo radi osiguranja povrata pozajmice, s time da je isti trebao biti zaključen s danom 13. studenog 2008. godine, dakle gotovo godinu i pol nakon zaključenja Ugovora o kupoprodaji stana u [adresa]. Također, navodi da ona, niti njezin sin, nisu pristali na zaključenje takvog prividnog ugovora.

1.3. Nadalje, tužiteljica navodi da je predmetni Ugovor apsolutno ništetan prema odredbi čl. 26. Zakona o obveznim odnosima zbog previsoko ugovorenih kamata u iznosu od 10% i zbog toga što je suprotan moralu i dobrim običajima, jer da je zaključen iskorištavanjem tuđe nevolje i radi postizanja nesrazmjerne imovinske koristi, a da prividna suglasnost volja nije bila usmjerena ka kupoprodaji predmetne nekretnine, nego samo kao osiguranje pozajmice. Osim toga, tužiteljica navodi da je tuženik postupao nesavjesno, što proizlazi i iz činjenice da je podnio zahtjev za upis hipoteke tek kada tužiteljica više nije mogla plaćati mjesečne kamate, a da o protupravnosti pobude tuženika svjedoči podatak da je isti za sebe ugovorio korist koja je u očitom nesrazmjeru između vrijednosti predmetne nekretnine i prodajne cijene. Nadalje, tužiteljica u tužbi navodi da je dogovor između stranaka već prije sklapanja ugovora bio da se radi isključivo o fiktivnom pravnom poslu, s time da se tuženik neće legitimirati kao vlasnik, niti tražiti posjed nekretnine.

1.4. Nadalje, tužiteljica navodi u tužbi da joj kupovnina za predmetni stan nikada nije bila isplaćena, niti u najmanjem dijelu, a da tuženik nije nikada stupio u posjed predmetne nekretnine, već da je upravo ona cijelo vrijeme u posjedu nekretnine. Također, navodi da je između stranaka dogovoreno da će tuženik na poziv tužiteljice učiniti sve što je potrebno da se anuliraju fiktivni učinci predmetnog Ugovora, da se u zemljišnim knjigama uspostavi pravo stanje i restituira pravi vlasnik.

1.5. Slijedom navedenog, a s obzirom na činjenicu da se radi o prividnom ugovoru koji tuženik odbija raskinuti, tužiteljica, prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu podneskom od dana 09. lipnja 2025. godine, predlaže sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 23. travnja 2007. godine, i to stana br. 236 u zgradi izgrađenoj na čest. br. 1391/5, zk. ul. br: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s adresom [adresa], na X. (desetom) katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i degažmana, u površini od 66,39 čm, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, koji Ugovor je sklopljen između tužiteljice HB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao prodavateljice, i tuženika ŽB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao kupca, ništetan, te naložiti brisanje prava vlasništva u zemljišnim knjigama s imena tuženika na ime tužiteljice, uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno ukoliko sud ne usvoji taj tužbeni zahtjev, te da ukoliko bi sud smatrao da se radi o pobojnom ugovoru, podnosi alternativni tužbeni zahtjev, te predlaže sudu donijeti presudu kojom će se poništiti navedeni Ugovor, te naložiti brisanje prava vlasništva opisane nekretnine u zemljišnim knjigama s imena tuženika na ime tužiteljice, također uz naknadu parničnog troška s pripadajućim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

1.6. U tužbi tužiteljica je predložila sudu izvršiti uvid u presliku povijesnog zk izvatka, provesti dokaz saslušanjem tužiteljice, po potrebi i svjedoka, te po potrebi dokaz i suočenjem stranaka, kao i saslušanjem njezinoga sina.

2. U odgovoru na tužbu (str. 19 raspravnog spisa) tuženik je naveo da tužiteljica uz tužbu nije dostavila niti jedan ugovor o pozajmici na koje se poziva, te da u tužbi navodi da je vratila veći dio pozajmljenih sredstava, ali da ne dostavlja niti jednu potvrdu, pa da se stoga ne može očitovati na navode tužbe, a da, bez obzira na navedeno, ističe da tužiteljica nije nikada ništa vratila s osnova pozajmica. Nadalje, navodi da je točno da su stranke sklopile Ugovor o kupoprodaji stana tužiteljice, na adresi [adresa], s time da ističe da Ugovor nije sastavljen kao prividan, već da je to bio dogovor stranaka, s time da je tužiteljica sama tuženiku ponudila vlasništvo navedenog stana, obzirom mu nije bila u stanju vratiti dužne novce. Nadalje, tuženik navodi da se nije radilo o nikakvoj prisili, te da je tužiteljica sama zatražila uknjižbu prava vlasništva sa svojeg imena na ime tuženika, s time da je sud odbacio prijedlog tužiteljice zbog nepotpune dokumentacije.

2.1. Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je kasnije on sam dostavio novi prijedlog za uknjižbu i priložio svu potrebnu dokumentaciju, te da je njegov prijedlog usvojen i on upisan kao vlasnik, te da je nakon toga zatražio predaju stana u posjed, što da tužiteljica nije učinila, pa da je pokrenuo postupak pred sudom koji se vodi pod posl. br. Ps- 444/09, u kojem predmetu je ukinuta presuda zbog ogluhe, pa da se postupak vodi pod novim posl. br. Ps-212/11.

2.2. Osim toga, tuženik navodi da su navodi tužbe u vezi apsolutne ništavosti nerazumljivi, te da nikada nije bilo govora da bi se radilo o fiktivnom ugovoru, niti prividnom, već da je sklopljen Ugovor kojim je tuženik postao vlasnik predmetnog stana. Također, tuženik navodi da su svi navodi u tužbi tužiteljice potpuno neosnovani i iskonstruirani, i to samo i isključivo da tužiteljica ne bi izvršila svoje preuzete obveze.

2.3. Nadalje, tuženik predlaže odbiti tužbu tužiteljice kako zbog ništetnosti, tako i zbog pobojnosti Ugovora, uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dana objave presude do isplate.

3. U dokaznom postupku ovaj sud izvršio je uvid u presliku izvatka iz KPU (list 7-9 i list 46 raspravnog spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 13. studenog 2008. godine i presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 23. travnja 2007. godine (list 10-15 raspravnog spisa), potvrdu o imovnom stanju (list 16 raspravnog spisa), presliku smrtnog lista TB (list 57 raspravnog spisa), presliku potvrde od dana 20. rujna 2005. godine (list 74 i poleđina lista 74 raspravnog spisa), dopis javnog bilježnika Mladena Matoša od dana 20. ožujka 2019. godine (list 78 raspravnog spisa), presliku zapisnika Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-236/03 od dana 07. rujna 2004. godine (list 83-84 raspravnog spisa), presliku rješenja Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-236/2003-64 od dana 05. travnja 2005. godine (list 85 raspravnog spisa), presliku rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžovr-1436/04-2 od dana 16. studenog 2004. godine (list 86 i poleđina lista 86 raspravnog spisa), presliku brisovnog očitovanja od dana 04. srpnja 2005. godine (list 87 i poleđina lista 87, te str. 120-121 raspravnog spisa), presliku ovjerenog Ugovora o kratkoročnoj pozajmici između stranaka od dana 08. travnja 2005. godine (list 88-89, te str. 118-119 raspravnog spisa), dopis javnog bilježnika Mladena Matoša od dana 29. svibnja 2019. godine (list 91 raspravnog spisa), dopis MUP-a RH, PU Zagrebačke, VI. PP Zagreb od dana 25. rujna 2019. godine sa službenom zabilješkom (list 93-96 raspravnog spisa), presliku ovjerenog Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 05. prosinca 2006. godine iz predmeta ovoga suda posl. br. Z-79423/2006 (str. 157-159 raspravnog spisa), presliku uplatnice (str. 184 raspravnog spisa), presliku opomene pred ovrhu HEP Toplinarstva d.d. (str. 185 raspravnog spisa), te presliku zamolbe HB HEP Toplinarstvu d.d. (str. 186 raspravnog spisa).

3.1. Nadalje, proveden je dokaz uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-212/2011, Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z- 11825/09, Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-236/03 (Zs-1702/03), te Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Z-28575/07.

3.2. Na ročištu održanom dana 29. ožujka 2021. godine (str. 115 raspravnog spisa) tužiteljica je predočila izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika, te je utvrđeno da je izvornik u spisu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-236/03.

3.3. Nadalje, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka: CB (list 62 i poleđina lista 62 raspravnog spisa), BB (list 70 i poleđina lista 70 raspravnog spisa), JB (poleđina lista 70 i list 71 raspravnog spisa), te ĐB (list 72 i poleđina lista 72 raspravnog spisa).

3.3.1. Tijekom postupka stranke su odustale od saslušanja svjedoka: NB, OB, RB, SB, TB i FB.

3.4. Nadalje, proveden je dokaz saslušanjem i dopunskim saslušanjem tužiteljice (list 75-76, str. 114-116 i 179-180 raspravnog spisa), te saslušanjem tuženika (str. 180-182 raspravnog spisa), kao stranaka u postupku.

3.5. Na ročištu održanom dana 17. listopada 2018. godine svjedok ĐB predočio je potvrdu od dana 20. rujna 2005. godine, ovjerenu kod javnog bilježnika, te je tužiteljica navela da je to njezin potpis na predočenoj potvrdi.

4. Uvidom u presliku izvatka iz KPU (list 7-9 raspravnog spisa) broj [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je HB upisana kao vlasnica stana broj 236 na X. katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i degažmana u površini od 66,39 čm, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čestici br. 1391/5, s time da je pod brojem Z-79423/06 uknjiženo pravo zaloga temeljem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 05. prosinca 2006. godine za iznos od 45.500,00 EUR za korist ŽB.

4.1. Nadalje, utvrđeno je da je:

- upisana zabilježba odbačenog prijedloga HB radi uknjižbe prava vlasništva u korist ŽB zaprimljenog dana 24. travnja 2007. godine pod brojem Z- 28575/07,

- upisana hipoteka na nekretninama HB temeljem solemniziranog Ugovora o zajmu od dana 30. lipnja 2000. godine za zajam u iznosu od 48.000,00 DEM pod brojem Zs-6054/00, na ime nositelja prava ĆB,

- zabilježena ovrha na nekretninama temeljem rješenja o ovrsi od dana 18. ožujka 2003. godine pod posl. br. Ovr-236/03 i naredbe od dana 24. ožujka 2003. godine pod brojem Zs-1702/03,

- brisana zabilježba ovrhe upisana pod navedenim brojem temeljem rješenja posl. br. Ovr-236/2003-64 od dana 05. travnja 2005. godine pod brojem Z-8379/06,

- upisana hipoteka na nekretninama HB temeljem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 08. travnja 2005. godine pod brojem Zs-5391/05 za zajam u iznosu od 48.000,00 EUR, s time da je kao nositelj tog prava upisan ŽB,

- uknjiženo brisanje prava zaloga na temelju brisovnog očitovanja od dana 04. srpnja 2005. godine upisano u iznosu od 48.000,00 EUR s rokom vraćanja na dan 08. listopada 2005. godine za korist ŽB rješenjem suda broj Zs-5391/05 pod C red. br. 3, pod brojem Zs-14077/2005,

- te uknjiženo pravo zaloga temeljem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 05. prosinca 2006. godine za iznos od 45.500,00 EUR, s rokom otplate do dana 05. ožujka 2007. godine, te ostalih uvjeta iz Ugovora, za korist ŽB, pod brojem Z-79423/06.

4.2. Nadalje, uvidom u izvadak iz KPU od dana 16. rujna 2009. godine (list 46 raspravnog spisa) utvrđeno je da je ŽB upisan kao vlasnik stana broj 236 na X. katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i degažmana u površini od 66,39 čm, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čestici br. 1391/5, s time da je pod brojem Z-79423/06 uknjiženo pravo zaloga temeljem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 05. prosinca 2006. godine za iznos od 45.500,00 EUR za korist ŽB.

5. Uvidom u presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 13. studenog 2008. godine (list 10-11 raspravnog spisa) utvrđeno je da navedeni Ugovor prodavatelj nije potpisao, s time da su kao stranke Ugovora navedeni ČB i ŽB, radi kupoprodaje nekretnine u [adresa] za kupoprodajnu cijenu od 435.000,00 kn, na kojem Ugovoru je naveden datum sklapanja 13. studeni 2008. godine.

6. Uvidom u presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 23. travnja 2007. godine (list 12-15 raspravnog spisa) utvrđeno je da su navedeni Ugovor zaključili HB i ŽB radi kupoprodaje stana broj 236 na X. katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika i degažmana u površini od 66,39 čm, u [adresa], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], broj [broj poduloška], s time da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 332.150,00 kn, ali da nije navedeno da je kupac isplatio prodavatelju ugovoreni iznos, te da je ugovoreno da će kupac stupiti u posjed nekretnina u roku od trideset dana od dana potpisa Ugovora, s time da je Ugovor ovjeren kod javnog bilježnika dana 23. travnja 2007. godine pod br. OV-11771/07.

7. Uvidom u potvrdu o imovnom stanju (list 16 raspravnog spisa) utvrđeno je da HB u 2012. godini nije ostvarila ukupne dohotke, a niti u protekloj godini, te da od vrijednije imovine posjeduje stan površine 63 m2, koji je predmet sudskog spora i stan od 33 m2, oba u Zagrebu, te vozilo Renault Laguna 1997. godište.

8. Uvidom u presliku smrtnog lista TB (list 57 raspravnog spisa) utvrđeno je da je TB preminuo dana **.**.2016. u Zagrebu.

9. Uvidom u presliku potvrde od dana 20. rujna 2005. godine (list 74 i poleđina lista 74 raspravnog spisa) utvrđeno je da je HB potvrdila da je dana 05. rujna 2005. godine preuzela od gospodina ĐB iznos od 57.600,00 EUR koji iznos se obvezala vratiti do dana 05. siječnja 2006. godine.

10. Uvidom u dopis javnog bilježnika Mladena Matoša od dana 20. ožujka 2019. godine (list 78 raspravnog spisa) utvrđeno je da javni bilježnik ne može dostaviti predmet posl. br. OV-28855/06 i OV-11772/07 obzirom je registraturno gradivo uništeno.

10.1. Uvidom u dopis javnog bilježnika Mladena Matoša od dana 29. svibnja 2019. godine (list 91 raspravnog spisa) utvrđeno je da javni bilježnik ne može dostaviti ispravu ovjerenu dana 08. travnja 2005. godine pod posl. br. OV-6523/05, odnosno Ugovor o kratkoročnoj pozajmici zaključen između HB i ŽB, obzirom je protekao rok za čuvanje registraturnog gradiva, te je isto uništeno, sukladno odredbi čl. 7. i čl. 13. Zakona o arhivskom gradivu i arhivima i sukladno odredbi čl. 87. st. 4. Javnobilježničkog poslovnika.

10.2. S obzirom na navedeno, ovaj sud nije izvršio uvid u navedene predmete pod toč. 10. obrazloženja, niti u izvornik isprave naveden pod toč. 10.1. obrazloženja.

11. Uvidom u presliku zapisnika Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-236/03 od dana 07. rujna 2004. godine (list 83-84 raspravnog spisa) utvrđeno je da se postupak vodio u pravnoj stvari ovrhovoditelja ĆB, protiv ovršenice HB, te da je navedenog dana održana dražba i da je pristupljeno licitiranju, te da je najpovoljnija ponuda bila KB u iznosu od 236.579,11 kn, te da je rješenjem suda kupcu KB iz [adresa], dosuđena predmetna nekretnina za cijenu od 236.579,11 kn.

12. Uvidom u presliku rješenja Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-236/2003- 64 od dana 05. travnja 2005. godine (list 85 raspravnog spisa) utvrđeno je da se obustavlja ovrha određena rješenjem suda o ovrsi broj Ovr-236/2003 od dana 18. ožujka 2003. godine, te da se ukidaju sve provedene ovršne radnje, jer da je ovršenica u potpunosti izmirila dug, pa da ovrhovoditelj više nema nikakvih potraživanja, te da je predložio obustavu postupka.

13. Uvidom u presliku rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžovr-1436/04- 2 od dana 16. studenog 2004. godine (list 86 i poleđina lista 86 raspravnog spisa) utvrđeno je da se ukida rješenje Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-236/03 od dana 07. rujna 2004. godine i predmet vraća na ponovni postupak, obzirom je utvrđeno da ročište za dražbu održano dana 07. rujna 2004. godine nije bilo drugo javno ročište za dražbu nekretnine, već tek prvo, pa da se nekretninu nije moglo prodati ispod ¾ utvrđene vrijednosti.

14. Uvidom u presliku ovjerenog Ugovora o kratkoročnoj pozajmici između stranaka od dana 08. travnja 2005. godine (list 88-89, te str. 118-119 raspravnog spisa) utvrđeno je da su stranke zaključile navedeni Ugovor za iznos od 48.000,00 EUR, bez kamata, s rokom vraćanja do dana 08. listopada 2005. godine, s mogućnošću ranijeg povrata, uz suglasnost zajmoprimca da zajmodavac može upisati založno pravo u zemljišnim knjigama na nekretnini u [adresa]. Nadalje, utvrđeno je da će zajmoprimac ispunjenje tražbine dokazati pisanom izjavom zajmodavca da mu je tražbina plaćena, ovjerenom kod javnog bilježnika. Osim toga, utvrđeno je da je navedeni Ugovor ovjeren kod javnog bilježnika dana 08. travnja 2005. godine pod brojem OV-6523/05.

14.1. Uvidom u presliku brisovnog očitovanja od dana 04. srpnja 2005. godine (list 87 i poleđina lista 87, te str. 120-121 raspravnog spisa) utvrđeno je da je ŽB potpisao brisovno očitovanje za nekretninu koja se nalazi na adresi u [adresa], obzirom je HB u cijelosti podmirila dugovanje u iznosu od 48.000,00 EUR temeljem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 08. travnja 2005. godine, s rokom vraćanja do dana 08. listopada 2005. godine.

14.2. Uvidom u presliku ovjerenog Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 05. prosinca 2006. godine iz predmeta ovoga suda posl. br. Z-79423/2006 (str. 157-159 raspravnog spisa) utvrđeno je da su stranke zaključile navedeni Ugovor za iznos od 45.500,00 EUR, bez kamata, s rokom vraćanja do dana 05. ožujka 2007. godine, s mogućnošću ranijeg povrata, uz suglasnost zajmoprimca da zajmodavac može upisati založno pravo u zemljišnim knjigama na nekretnini u [adresa] na X. (desetom) katu. Nadalje, utvrđeno je da zajmoprimac ispunjenje tražbine dokazuje pisanom izjavom zajmodavca da mu je tražbina plaćena ovjerenom kod javnog bilježnika. Osim toga, utvrđeno je da je navedeni Ugovor ovjeren kod javnog bilježnika dana 05. prosinca 2006. godine pod broje OV-28855/06.

15. Uvidom u dopis MUP-a RH, PU Zagrebačke, VI. PP Zagreb od dana 25. rujna 2019. godine sa službenom zabilješkom (list 93-96 raspravnog spisa) utvrđeno je da je proveden obavijesni razgovor s HB dana 05. rujna 2007. godine, a koji razgovor je vezan za samoubojstvo ŠB, te u kojoj je tužiteljica HB opisivala i pozajmice od ŽB.

16. Uvidom u presliku uplatnice (str. 184 raspravnog spisa) utvrđeno je da je iz naloga za plaćanje vidljivo da je tužiteljica platila trošak izlaska sudskog ovršitelja, dok su ostali dijelovi naloga nečitki.

16.1. Uvidom u presliku opomene pred ovrhu HEP Toplinarstva d.d. od dana 14. travnja 2023. godine (str. 185 raspravnog spisa) utvrđeno je da je kao vlasnik naveden ŽB, za stan u [adresa], te da je opomena izdana na iznos od 284,26 EUR.

16.2. Uvidom u presliku zamolbe HB HEP Toplinarstvu d.d. (str. 186 raspravnog spisa) utvrđeno je da je HB dana 15. rujna 2017. godine podnijela zamolbu na opomenu pred tužbu izdanu protiv ŽB u kojem navodi da je ona vlasnica predmetnog stana pa da moli da se gospodina ŽB oslobodi terećenja.

17. Iz iskaza svjedokinje CB (list 62 i poleđina lista 62 raspravnog spisa) utvrđeno je da joj je tužiteljica prijateljica, te da zna da je pokojni ŠB posudio 30.000,00, s time da misli da su to već bili euri, od ŽB, a da je kamata bila 10% i da se plaćala, ali da ne zna koliko dugo. Nadalje, utvrđeno je da je svjedokinja tuženika vidjela jednom ili dva puta, a da o svemu ima spoznaje po pričanju ŠB i HB. Osim toga, iz iskaza svjedokinje CB utvrđeno je da su ŠB i HB plaćali dok su mogli. Nadalje, iz njezinog iskaza utvrđeno je da se ovaj postupak, koliko je njoj poznato, vodi radi ništetnosti ugovora i vezano za stan, a da zna da stan HB nije prodala, te da je vjerojatno bio osiguranje da će se dug vratiti, i to samo iz formalnih razloga.

17.1. Osim toga, iz iskaza svjedokinje CB, na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice sjeća li se u kakvom je materijalnom stanju bila gđa HB, utvrđeno je da je ona bila u lošem stanju, te da ne bi posuđivala da je imala, a da su morali posuditi te novce da riješe jednog drugog koji im je „sjeo“ na stan, a da su ti novci „sjeli“ da bi riješili onog prvog i da je sada taj dug. Osim toga, iz iskaza svjedokinje CB utvrđeno je da je stan bio na [adresa].

17.2. Osim toga, iz iskaza svjedokinje CB, na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice zna li je li kupoprodajna cijena plaćena po Ugovoru, utvrđeno je da nije jer da koliko je ona shvatila da je to samo tako napravljeno, jer da tko bi za 30.000,00 EUR prodao stan.

17.3. Nadalje, iz iskaza svjedokinje CB, na posebno pitanje punomoćnika tuženika koliko je stanova imala tužiteljica u vrijeme posuđivanja novaca, utvrđeno je da je tužiteljica imala jedan stan u [adresa] i jedan na [adresa], a da je stan na [adresa] bio cca 40 m2, a da ne zna je li itko u njemu stanovao.

17.4. Također, iz iskaza svjedokinje CB, na posebno pitanje punomoćnika tuženika koliko je vraćeno tuženiku, utvrđeno je da koliko su joj rekli oko 18.000,00 ili tako nešto, a da ona ne zna točno, ali da je „lijepa“ svota vraćena. Nadalje, iz njezinog iskaza utvrđeno je da ona nije nikada vidjela nikakvu potvrdu o vraćanju novca, te da sve spoznaje ima iz priča HB i g. ŠB, a da je to sve bila javna tajna, i to pozajmica između njih i tuženika, s time da ona nije nikada prisustvovala nikakvim transakcijama između njih.

17.5. Nadalje, iz iskaza svjedokinje CB, na posebno pitanje punomoćnika tuženika koliko novaca su posudili, te da li su još posuđivali novaca osim od tuženika, utvrđeno je da svjedokinja o tome nema spoznaja.

18. Iz iskaza svjedoka BB (list 70 i poleđina lista 70 raspravnog spisa) utvrđeno je da on stranke poznaje dugi niz godina i da zna da su tužiteljici trebali novci, te da joj je g. ŽB posudio, s time da je ona za garanciju dala u zalog stan, a da on ne zna je li vraćeno ili nije, niti pod kojim uvjetima su oni to dogovarali. Nadalje, iz iskaza svjedoka BB utvrđeno je da je jedanput, i to prvi put, tužiteljica posudila i uredno vratila, a da je to bila posudba preko njega, a da su drugi put to radili sami i da on o tome ništa ne zna, te da ne zna koliko je u pitanju, ali da zna da je problem. Nadalje, iz njegova iskaza utvrđeno je da on zna da je i drugi put posudila jer da ga je g. ŽB pitao zna li gdje je, jer da imaju neke neriješene situacije.

18.1. Nadalje, iz iskaza svjedoka BB, na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice je li upoznat da je uz pozajmice bila ugovorena i ugovorna kamata, utvrđeno je da vjerojatno je. Osim toga, iz iskaza svjedoka, a na daljnje posebno pitanje punomoćnice tužiteljice zna li je li gđa HB imala namjeru prodati stan u [adresa] ili je on trebao poslužiti kao sredstvo osiguranja, utvrđeno je da je on bio sredstvo osiguranja.

18.2. Također, iz iskaza svjedoka BB utvrđeno je da on ne zna je li g. ŽB isplatio kupoprodajnu cijenu za stan. Osim toga, iz njegovog iskaza utvrđeno je da je on upoznao gđu HB i g. ŽB, jer da su njoj i pok. suprugu trebali novci jer da su imali problema u radioni, pa da ih je on upoznao i da su prvi dio novca vratili, ali da su ponovno ušli u neku „kombinaciju“ i da su tada nastali problemi, s time da on zaista ne zna koji su uvjeti bili, koliko novaca su uzeli, niti kakva je bila kamata, a da može reći da je gđa HB tada bila u teškoj imovinskoj situaciji.

18.3. Nadalje, iz iskaza svjedoka BB, a na posebno pitanje tuženika je li prvi puta kad je posuđen novac stan bio pod ovrhom ili je trebala biti deložacija, utvrđeno je da je HB bila dužna ĆB i da se on upisao na stan. Nadalje, iz njegovog iskaza utvrđeno je da su uglavnom HB i ŠB bili u problemima i da im je onda tuženik pomogao na način da im je dao određenu količinu novaca da se ĆB „skine“ sa stana, s time da je prvi puta posudba bila bez ikakvog pisanja i ugovora, a da je on bio garancija i da se to taj puta ispoštivalo.

18.4. Također, iz iskaza svjedoka BB utvrđeno je da je on načuo od jednog i drugog da su radili ugovore, i to misli da ugovore o kupoprodaji, ali da on te ugovore nije vidio, a da je bilo i nekoliko kombinacija da se podigne kredit, da se skine hipoteka, da se sa stana hipoteka prebaci na kuću na moru, da se njoj daju novci i slično, ali da se onda nešto zakompliciralo jer da se nisu mogli dogovoriti, a da detalje on ne zna.

18.5. Nadalje, iz iskaza svjedoka BB, a na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice je li on pozajmljivao novac od g. ŽB, utvrđeno je da je, te da je imao određenu ugovornu kamatu, a da smatra da za ovaj postupak nije bitno u kojem je to iznosu bilo.

19. Iz iskaza svjedokinje JB (poleđina lista 70 i list 71 raspravnog spisa) utvrđeno je da ona tužiteljicu poznaje jer da su išle zajedno u školu, a da poznaje i svjedoka BB, jer da su skupa odrasli, a da tuženika ne poznaje, a da o predmetnoj stvari ima spoznaje po kazivanju same tužiteljice, a da zna da se radi o pozajmici i o ugovoru.

19.1. Nadalje, iz iskaza svjedokinje JB utvrđeno je da je ona radila u javnobilježničkom uredu Mladena Matoša u Zagrebu.

19.2. Nadalje, iz iskaza svjedokinje JB, a na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice je li radila ovjeru ili solemnizaciju ugovora između tužiteljice i tuženika, utvrđeno je da je, ali da se ne sjeća je li to bila solemnizacija ili samo ovjera potpisa.

19.3. Također, iz iskaza svjedokinje JB utvrđeno je da se ona ne sjeća je li g. ŽB kod njih potpisivao taj ugovor o solemnizaciji, te da se ne sjeća koje je iznose pozajmljivao tužiteljici.

19.4. Osim toga, iz iskaza svjedokinje JB utvrđeno je da je stranka donijela ugovor za ovjeru potpisa, i to jedanput ili dvaput. Nadalje, iz njezinog iskaza utvrđeno je da se ona ne sjeća je li razgovarala s g. ŽB na telefon dok je tužiteljica bila kod njih u uredu.

19.5. Nadalje, iz iskaza svjedokinje JB utvrđeno je da se ona sjeća da je g. BB dolazio kod njih, i to jednom ili dva puta, ali da se ne može sjetiti što je ovjeravao.

19.6. Također, iz iskaza svjedokinje JB, na poseban upit suda kako to da se ne sjeća, utvrđeno je da se ne sjeća zbog proteka vremena, i s obzirom na činjenicu da radi preko 22 godine i da svakodnevno dolaze stranke.

20. Iz iskaza svjedoka ĐB (list 72 i poleđina lista 72 raspravnog spisa) utvrđeno je da on poznaje stranke, s time da gđu HB poznaje dugi niz godina, jer da je radio u blizini, a da je tamo bila i jedna birtija „Zagorec“ gdje su on i njezin muž zalazili, a da je znala doći i tužiteljica, pa da su se tamo viđali, a da je znao i on dolaziti kod njih u radnju.

20.1. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĐB utvrđeno je da je s vremena na vrijeme, u više navrata, on davao EB, u ime dobrih odnosa, odnosno posuđivao novac, i to od jedne lipe do par sto eura, pa da se u jednom momentu nakupilo i više novaca, tako da je njegov dug sada prema njemu oko 12.000,00 eura. Također, iz iskaza svjedoka ĐB utvrđeno je da je EB sada pokojni, a da je on u više navrata od njega dobio po par tisuća i da je govorio „ ĐB daj, ĐB daj“, pa da mu je on to dao jer je mogao, a i vis- a-vis dobrih odnosa. Nadalje, iz iskaza svjedoka utvrđeno je da on želi u ime poštenja i morala da to sve bude na ime pokojnog EB, te da ga on oslobađa svih dugova i da nikada neće teretiti gđu HB ni za jednu lipu što je njemu dao. Osim toga, iz njegovog iskaza utvrđeno je da mu nije drago da je ovdje svjedok jer da je to tuđa stvar.

20.2. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĐB utvrđeno je da se on s pokojnim H, a kasnije HB, susretao često i u njihovom servisu, a da je prema njemu išla zamolba od HB i Ž da li im može pomoći, s time da je on rekao da im ne može pomoći i da ih je uputio u Brod banku u Zagrebu, ali da nisu dobili nikakav kredit jer da valjda nisu imali uvjete. Također, iz iskaza svjedoka ĐB utvrđeno je da je kod njega u par navrata dolazio H i pitao može li mu što dati, a da je on rekao da mu je dao previše.

20.3. Osim toga, iz iskaza svjedoka ĐB utvrđeno je da mu je gđa HB spominjala ĆB, kojem je bila dužna za stan, te da mu je vratila dug, a da se onda tu pojavio ŽB, pa da je rekla da će ako ikako bude mogla prema njemu (svjedoku) riješiti dug.

20.4. Također, iz iskaza svjedoka ĐB utvrđeno je da bi pokojni H znao reći „ ĐB, vratit će tebi HB, ona je barunica, ima četiri stana“, a da se poslije spominjalo da za dijete, od kumova iz Austrije, dobiva 500,00 eura do 18. godine, te da se govorilo da kad dijete bude punoljetno, da će ono dobiti novce.

20.5. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĐB utvrđeno je da je on pristao na posudbu, da je donio novce, da ih je dao gđi HB i dobio neku potvrdu, a kada je pitao kome daje novce da je gđa HB rekla „meni“. Osim toga, iz njegovog iskaza utvrđeno je da kada nije dobio novce da je dao predmet odvjetniku Žarku Brkiću, koji je na imovinu stavio hipoteku, te da se vidjelo da je imovina opterećena raznim hipotekama, te da je poslovni prostor u [adresa] isto opterećen, te da postoji određeni odnos između ŽB i HB, te da se njegova zabilježba nije mogla staviti, jer da je postojao neki proces kupoprodaje, pa da on tu nije imao nikakvih prava ni mogućnosti, a da je na drugom stanu u [adresa] bila zabilježba Zagrebačke banke.

20.6. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĐB utvrđeno je da on o odnosu ugovora između ŽB i HB nije ništa znao.

20.7. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĐB, a na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice ima li spoznaja da je ŽB pozajmio gđi HB novčani iznos, utvrđeno je da on ne zna nikakve detalje, da je davno bilo spomena o nekim posudbama, s time da on nije prisustvovao nikakvoj posudbi između gđe HB i g. ŽB, niti između gđe HB i nekih osoba, a da je konkretno upoznao g. ŽB kad je vidio da je na jednom stanu njegovo ime i da je on upisan kao formalni vlasnik ili nešto slično jer da je onda zvao informacije za broj i adresu od dotičnog gospodina. Nadalje, iz njegovog iskaza utvrđeno je da je on došao u Brezovicu i tamo sreo dijete od nekih 10-ak godina koje mu je dalo broj telefona, jer da on nije bio doma, pa da ga je on zvao na telefon, predstavio se i zamolio ga da li se mogu vidjeti, pa da je on došao u Kranjčevićevu u kafić gdje je g. ŽB bio sam za šankom. Osim toga, iz njegovog iskaza utvrđeno je da mu je on rekao da ima zemljišni problem i da mu je tužiteljica garantirala u nekoj potvrdi, a da je on bio malo tajanstven, te da ga je pitao može li se što napraviti. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĐB utvrđeno je da je on g. ŽB tada prvi puta vidio i upoznao.

20.8. Također, iz iskaza svjedoka ĐB utvrđeno je da on po priči zna da je gđa HB plaćala kamate, ali da on to osobno nije vidio, a da se ograđuje od bilo kakvog tereta jedne i druge strane da bi on o bilo čemu što precizno znao, te da je to tuđa stvar, a da on nigdje nije bio svjedok u svezi bilo kakvih novaca.

20.9. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĐB, a na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice ima li spoznaja kako je došlo do toga da je gđa HB posudila novce od ŽB, utvrđeno je da on ne zna, a da je možda to skopčano s ĆB, jer da mu je HB govorila da je riješila problem s ĆB i da će riješiti i njega.

20.10. Osim toga, iz iskaza svjedoka ĐB, a na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice zna li u kakvom se materijalnom stanju tada nalazila gospođa HB, utvrđeno je da je EB govorio da barunica ima 3, 4 stana i da ima novaca, pa da on nije osjećao da ona ima problem, a da on ne može reći je li žena imala problema ili ne. Također, iz njegovog iskaza utvrđeno je da na potvrdi nije navedeno nikakvo osiguranje nekretnine ili slično, a da je tada znao za bilo kakve probleme da bi onda 1.000,00 – 5.000,00 eura poklonio, ako bi mogao.

20.11. Također, iz iskaza svjedoka, a na daljnje posebno pitanje punomoćnice tužiteljice čemu je služio novac koji je naveden u potvrdi koju je predočio, utvrđeno je da je po priči gđe HB trebala vratiti određene dugove, ali da on ne bi tvrdio i da ne želi tvrditi da je to u ikakvoj vezi s g. ŽB, jer da on to ne zna, te da ne zna je li ona spominjala ime ŽB ili ne, a ako i je, da on to nije tada akceptirao.

20.12. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĐB, a na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice je li vezano za Ugovor o kupoprodaji razgovarao s gospođom HB, utvrđeno je da nije jer da se s njom više nije moglo razgovarati jer da ga je izbjegavala u smislu nekih ozbiljnih kontakata, te da su se priče prikazale sumnjive za rješavanje njegovog problema i da je na kraju to tako ispalo, s time da je bilo razgovora na način da je rekla „bit će sutra, bit će sutra“, te da čeka punoljetnost sina, a da se on od prvog momenta oslonio na riječ, dok nije vidio da je naivan. Nadalje, iz iskaza svjedoka ĐB, a na daljnje posebno pitanje punomoćnice tužiteljice tko ga je upoznao s gospođom HB, utvrđeno je da je to bio VB.

21. Iz iskaza tužiteljice (list 75-76, str. 114-116 i 179-180 raspravnog spisa) utvrđeno je da ju je njezin pokojni suprug upoznao s ŠB i UB, a da je njezin suprug preminuo 1994. godine i da je ona morala preuzeti firmu. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da su ŠB i UB bili njihovi kupci, a da je u firmi radila i njezina sestra ZB. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da su je 1999. godine UB i ŠB zamolili da bude jamac, te da je ona pristala, pomogla im, te da je upisana sporedna hipoteka na stanu u [adresa]. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je 2003. godine u novinama pročitala i saznala da Kreditna banka oglašava i upozorava na prodaju radione na Kajzerici, Remetinečka br. 7, od ŠB i UB, te Danijelinog stana na Vrbiku i njezinog stana na [adresa] od 40 m2, a da su joj oni rekli da ih banka time samo plaši i da će oni to riješiti. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da su oni imali servis za sve velike i poznate firme, i to GSKG, Magmu i Atlantic Trade, a da su im falili novci da plate rate u banci.

21.1. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da se tada pojavljuje AB i njegova supruga i da je ona opet bila garancija ŠB i UB, i to sa stanom u [adresa] gdje živi, jer da su joj rekli da im trebaju ti novci da plate kredite u banci, a da se sve odvijalo kod javnog bilježnika Marije Baković i da se tada to sve potpisalo, a da je ona donijela gruntovni list, te da je ĆB na ulici ŠB isplatio 30.000,00 DEM i brzo otišao. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ono što je ona potpisala vidjela da je na 48.000,00 DEM i da je ona pitala je li mu isplaćeno tih 18.000,00 DEM, a da joj je ŠB rekao da su to kamate, i da će oni to rješavati, jer da ona s tim nema ništa. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tada taj dokument, njegova zabilježba, njoj upisana na gruntovni list.

21.2. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da su joj u jednom trenutku stizali papirići u kaslić da se moraju naći, s time da joj je papiriće bacao AB i da su se oni našli, te da joj je rekao da su se posvađali UB, ŠB i on. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da ju je ĆB nagovarao da idu kod Darkove žene. Osim toga, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da su nakon nekog vremena počele tužbe i ovrhe za njezin stan u [adresa], a da ju je tada zastupao odvjetnik Fabijan Miše, te da su došli na sud, a da je ona u međuvremenu podnijela sve dokumente za podizanje kredita u Slatinskoj banci. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da se prva dražba nije održala, jer da je banka poslala pismo namjere u kojem piše da će g. AB biti isplaćen i da će njoj ostatak novca sjesti na tekući račun. Osim toga, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je njezin stan prodan na dražbi, a da joj je odvjetnik rekao da nema pravo na žalbu, te da je stan kupio neki mladi čovjek.

21.3. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da ju je LB upoznao s ŽB, te da joj je g. ŽB dao novce i vozio ju kod Marije Baković, da joj je dao eure i da je tamo isplatila AB koji joj je dao brisovno očitovanje i izjavu da nema nikakvih daljnjih potraživanja. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da joj je g. ŽB dao 30.000,00 eura, s time da joj je to pozajmio, te da mu je ona vraćala mjesečno po 3.000,00 eura, te da je vratila glavnicu i dobila brisovno očitovanje, a da joj je poslije, u kratkom periodu, g. ŽB posudio ponovno u jednom navratu 10.000,00 eura i jednom 20.000,00 eura, te da se to objedinilo na 30.000,00 eura, a da je Ugovor bio na četiri mjeseca sa po 10% kamate mjesečno, dakle 3.000,00 eura mjesečno. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tada pokušala riješiti taj problem i da je otišla u Beč. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da ju je g. ŽB nazivao, psihički ju napadao, te vršio pritisak na nju i da joj je govorio da je prevarantica, što da njoj nije bilo svejedno, jer da je samohrana majka. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da se ona vratila od straha iz Beča natrag i da nije uspjela riješiti kredit. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ona bila psihički u strahu, a da financija više nije imala, pa da je tada iz Zagreba otišla na [adresa] da se smiri i da razmisli o svemu, a da je kasnije saznala da će od ŠB i UB izgubiti stan na [adresa] jer da im firma ide na dražbu.

21.4. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je g. ŽB prisiljavao ŠB da je nazove, jer da je očekivao da će se ŠB javiti i da je tako bilo. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da se po njenom povratku u Zagreb, krajem 2007./2008. godine, dogodilo samoubojstvo ŠB. Osim toga, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tada u toj njihovoj radionici bilo puno ljudi, a da ŠB nigdje nije bilo, da su ga zvali na mobitel i da se nije javio, te da su ga našli na gornjem katu i da su svi koji su tamo bili morali ići u VI. postaju u Remetincu na ispitivanje.

21.5. Osim toga, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je dana 05. rujna 2007. godine ujutro trebala odvesti svoga sina kod javnog bilježnika da kuću na [adresa] prepišu na ŽB i da je ona bila spremna to napraviti da izgubi sve, jer da više nije bilo psihički za izdržati, te da je tada nazvala JB da se napiše kupoprodajni ugovor na ŽB, s time da joj je ona rekla da dođe poslije tri, jer da je gužva, međutim, kako se dogodilo samoubojstvo i kako su bili u policiji na ispitivanju da im je rekla što je morala taj dan napraviti, da ŽB prepiše kuću na [adresa], pa da su joj u policiji rekli da to ne radi, jer da oni njega čekaju.

21.6. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da ju je nakon dugo vremena ŽB nazvao da dođe u radionu-praonu BB i da donese gruntovni list s [adresa], te da ga je ona i donijela, pa da je ŽB pisao kupoprodajni ugovor i rekao joj da mora to odnijeti sinu da potpiše, a da je ona odlučila to ne napraviti, jer da joj je policajac rekao da to ne radi. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ŽB tražio da taj papir vrati i da ne zna zbog čega je ona taj kupoprodajni ugovor za [adresa] fotokopirala. Osim toga, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je agonija trajala cijelo vrijeme, a da je poslije tog samoubojstva bila spremna na sve, te da je došla k ŽB i rekla mu da novaca više nema i da joj skrati te muke, pa da se nakon toga neko vrijeme nisu čuli niti vidjeli, a da je onda dobila tužbu za iseljenje.

21.7. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da su se poslije toga sretali i da ga je lijepo pitala, pošto mu je sveukupno vratila 66.000,00 eura glavnice i kamata, koliko bi ga zadovoljilo da to sve skupa riješe da ne idu po sudovima, a da bi joj on govorio „ti znaš“, a nekada „nisi ti meni problem, tebe je lako riješiti, imam ja te u prolazu“, s time da ona ne zna koje u prolazu.

21.8. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da g. ŽB nije nikada pristao da joj da brisovno očitovanje pa da ona podigne kredit.

21.9. Nadalje, iz iskaza tužiteljice, a na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice, koji je bio povod da od g. ŽB pozajmi novce, utvrđeno je da je htjela spasiti stan na [adresa] koji je bio sporedna hipoteka za kredit i da bi u tom trenutku pristala na bilo kakvu kamatu samo da spasi stan. Nadalje, iz iskaza tužiteljice, a na posebno pitanje je li g. ŽB u tom trenutku kada je pozajmljivala novac znao u kakvoj se materijalnoj situaciji nalazi, utvrđeno je da je ona njemu rekla da joj novac treba da spasi stan.

21.10. Nadalje, iz iskaza tužiteljice, a na posebno pitanje koliko je primila prvi puta, utvrđeno je da je primila 30.000,00 eura, s time da su kamate 10%, da je vratila glavnicu u iznosu od 30.000,00 eura i svaki mjesec 3.000,00 eura, odnosno 48.000,00 eura, dakle 18.000,00 eura za kamatu. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da se sjeća da za zadnju isplatu nije imala 3.000,00 eura, nego 2.500,00 eura, a da je drugi dan kada je vratila 3.000,00 eura dobila kaznu da je dužna još 500,00 eura. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ona nakon isplate pozajmice prema prvom Ugovoru primila brisovno očitovanje, te da je sve dokumente, ugovore i brisovno očitovanje ona sama nosila u gruntovnicu. Nadalje, iz iskaza tužiteljice, na posebno pitanje koliko je primila u drugom Ugovoru, utvrđeno je da je primila 10.000,00 eura i 20.000,00 eura, što se objedinilo na 30.000,00 eura, a da su ostalo do 45.000,00 eura bile kamate, s time da je vraćala kamate šest mjeseci, iako je ugovor bio na četiri mjeseca, a da poslije više nije mogla plaćati, te da je u drugom Ugovoru ukupno vratila 18.000,00 eura, a da su to bile kamate svaki mjesec po 3.000,00 eura.

21.11. Nadalje, iz iskaza tužiteljice, a na posebno pitanje zašto je sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnine u Zagrebu između tužiteljice i tuženika u trenutku kada je postojao drugi Ugovor o kratkoročnoj pozajmici, utvrđeno je da je ŽB to tražio kao garanciju, te da ona stan u [adresa] nije nikada prodala, jer da u njemu živi. Također, iz iskaza tužiteljice, a na posebno pitanje je li joj g. ŽB platio kupoprodajnu cijenu navedenu u Ugovoru, utvrđeno je da od g. ŽB nije dobila nikakve novce od prodaje stana, već posudbu novaca, a da je prijedlog cijene u Ugovoru bio prijedlog g. ŽB i da je taj iznos morala napisati. Osim toga, iz iskaza tužiteljice, a na posebno pitanje je li g. ŽB ikada tražio stupanje ili predaju te nekretnine, utvrđeno je da nije.

21.12. Nadalje, iz iskaza tužiteljice, a na posebno pitanje tuženika na koji način je prisiljavao tužiteljicu, utvrđeno je da ju je prisiljavao tako što je morala ići na gruntovnicu i donijeti to sve na uvid, a da su u nekom razdoblju čak ljudi dolazili na [adresa] gledati kuću govoreći da ih je ŽB uputio, da se nije suglasio s time da ona digne kredit, niti da odrede koliko je još ostalo za isplatu.

21.13. Iz dopunskog iskaza tužiteljice utvrđeno je da joj se obratio AB i da joj je rekao da mu je UB rekao da nema novca da bi mu vratio i da neka se naplati na njezinom stanu u [adresa].

21.14. Nadalje, iz njezinog iskaza utvrđeno je da je nakon nekog vremena dobila poziv od suda da stan ide na dražbu, te da ju je tada zastupao odvjetnik Fabijan Miše, a da je ovrhu pokrenuo ĆB, s time da je onda još bila kreditno sposobna i da je od Slatinske banke zatražila hipotekarni kredit, ali dok je skupila dokumentaciju i poslala u banku da je tada već bila dražba. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je prva dražba bila odgođena, a da su dokumenti još bili u Slatinskoj banci, te da se na drugoj dražbi pojavio jedan „dečec“ s dva mobitela i kupio njezin stan, a da joj je njezin odvjetnik rekao da nema pravo žalbe. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je banka poslala pismo namjere u taj spis i da je sudac Heršak odgodio, da su napisali žalbu i da je spis otišao na Županijski sud i vratio se ponovno na Općinski, ali da joj je taj kredit kod Slatinske banke propao, jer da ona više nije bila upisana kao vlasnica stana.

21.15. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je sa Županijskog suda došlo rješenje 29. studenog 2004. godine da se poništava, a da je njezin odvjetnik Fabijan Miše rekao da ako hoće da je zastupa da mu da 10.000,00 kn, a da mu se ona zahvalila iako mu je cijelo vrijeme sve plaćala i da je on znao da će ona dobiti novce od banke. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je u kratkom vremenu, s time da misli da je to bilo odmah poslije Nove godine, bila dražba. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ona bila u problemu, da bi vjerojatno izgubila stan, te da ju je LB upoznao s ŽB, jer da joj je rekao da on ima prijatelja koji joj može pomoći, pa da je ŽB rekao da nema problema, te da je bio sa svime ovime upoznat. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ŽB rekao da ima novce, ali da je 10% mjesečno kamata, a da ona nije imala izbora jer da bi za par dana izgubila stan i morala „na cestu“. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da ju je g. ŽB vozio i rekao joj da traži ĆB, te da joj je ŽB dao novce i rekao joj da traži od ĆB da joj da potvrdu da nema više nikakvih daljnjih potraživanja.

21.16. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ĆB kod javnog bilježnika Marije Baković potpisao izjavu da je od HB u potpunosti izmiren po Ugovoru o zajmu i da nema nikakvih potraživanja, te da traži poništenje ovršnog postupka Ovr-236/03, te da je potpisao brisovno očitovanje. Osim toga, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je njoj ŽB dao 30.000,00 eura i da je ona to dala ĆB, s time da ŽB nije potpisala ništa, već da je par dana poslije došao da mu potpiše garanciju i da je ona morala osobno otići u gruntovnicu da se on upiše na njezin stan.

21.17. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da se radilo o pozajmici od 48.000,00 eura u koji iznos je uračunata i glavnica i kamata od 10%, na šest mjeseci, na iznos od 30.000,00 eura, s time da je ona njemu vratila 30.000,00 eura i da mu je šest mjeseci vraćala 3.000,00 eura kamata, da mu je ona to vratila, da je on potpisao brisovno očitovanje i da je ona to opet nosila u gruntovnicu da se to izbriše. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je stan glasio na nju.

21.18. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je onda bila druga pozajmica, jer da su nastali problemi zbog stana na [adresa] koji je bio njen stan, gdje je ona bila 1999. godine ŠB i UB kao treći jamac. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da ona misli da su od HBOR-a preko Kreditne banke digli oko 350.000,00 DEM, a da im je glavna hipoteka bila poslovni prostor u Remetinečkoj br. 7, da su oni u tom periodu imali parnice, a da njih jamce nije nitko pozivao, te da misli da je tek 2005. godine dobila poziv od suda i da je već bila gotova stvar da stanovi idu u prodaju, ali da se to odgađalo, a da su joj ŠB i UB rekli da što joj oni mogu, te da su joj 2015. godine uzeli stan na [adresa]. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ona pokušavala spasiti stan na [adresa] i da je za taj stan na [adresa] također od ŽB posudila novce, i to jednom 10.000,00 eura i drugi puta 20.000,00 eura i da je onda on sve stavio u 30.000,00 eura i da je Ugovor napisan s kamatama i da je ispalo 45.000,00 eura.

21.19. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je, što se tiče te pozajmice, da su oni napravili kupoprodajni ugovor na iznos od 332.150,00 kn dana 23. travnja 2007. godine za stan u [adresa].

21.20. Osim toga, iz njezinog iskaza utvrđeno je da je u drugom navratu pozajmice ŽB rekao da mora donijeti čiste papire iz gruntovnice i da je ona to donijela, te da je ŽB popunio sve što je trebalo, kao i cijenu stana, a da je ona to opet odnijela u gruntovnicu. Osim toga, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je taj Ugovor o kupoprodaji sklopila jer da je njoj ŽB posudio jednom 10.000,00 eura, a drugi puta 20.000,00 eura, što da je dala ŠB i UB, te da je ŽB zaračunao i kamate, a da se radilo o iznosu od 45.000,00 eura, da je Ugovor bio na četiri mjeseca, a da mu je ona plaćala kamate 10% šest mjeseci, a nakon toga da ga je zamolila, jer da više nije imala novaca, da bi u Zagrebačkoj banci digla kredit da ga isplati, ali da on nije htio pristati na to, jer da je trebao doći u banku da joj da brisovno očitovanje, i da zato nije mogla realizirati kredit da mu da novce. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ona sve objasnila djelatnici banke, te da joj je ona rekla da može dići kredit na stan u [adresa], ali da ŽB mora doći potpisati brisovno očitovanje, te da bi ona onda digla kredit i njega isplatila. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ŽB i dalje ostao upisan, a da ona više nije imala novaca i da ju je onda on tužio, odnosno tražio da se iseli iz stana u [adresa], ali da se ona nije iselila, te da živi u tom stanu od prvog dana kada ga je kupila 1994. godine, a kada se vratila iz Austrije.

21.21. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je njoj kod banke bilo bitno da dobije kredit da može isplatiti ŽB, a da s ŽB nikad nije bilo razgovora o prodaji stana, već da je on rekao da je taj kupoprodajni ugovor samo garancija dok mu ne vrati novce, a da je za taj Ugovor znao LB, koji je saslušan kao svjedok, jer da se to radilo u njegovoj firmi i da je on znao za kamatu od 10%.

21.22. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je ona s obzirom na prethodno iskustvo sa stanom na [adresa] ovaj kupoprodajni ugovor potpisala ŽB samo zato da sačuva stan u kojem je živjela i kojeg nije imala namjeru prodavati, jer da je htjela ŽB vratiti novce u novčanicama, a ne prodajom stana, jer da je htjela ŽB vratiti novce prodajom stana da bi onda prodala stan na [adresa], ali da ga nije mogla prodati jer da je bio pod hipotekom, s time da je ŽB znao da je i taj stan na [adresa] pod hipotekom, a da je znao i da je stan u [adresa] stan u kojem živi.

21.23. Nadalje, iz iskaza tužiteljice, a na posebno pitanje punomoćnice tužiteljice, utvrđeno je da je kamata od 10% bila mjesečna kamata, a da Ugovor na četiri mjeseca znači da joj je on rekao da joj može posuditi novce na četiri mjeseca i da je to rok vraćanja zajma. Nadalje, iz iskaza tužiteljice, a na daljnje posebno pitanje je li u trenutku kada je sklopila Ugovor o kupoprodaji za stan u [adresa] bila tuženiku nešto dužna, utvrđeno je da mu je prvi zajam u cijelosti vratila, a da je drugi bio na 30.000,00 eura, s time da mu je trebala svaki mjesec, slijedećih šest mjeseci, vraćati 10% kamata. Također, iz iskaza tužiteljice, na posebno pitanje, utvrđeno je da mu je ona počela plaćati mjesečno 3.000,00 eura, te da mu je šest mjeseci plaćala 3.000,00 eura i da onda više nije imala, a da više nije bila niti kreditno sposobna.

21.24. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da ju je nakon toga i nakon samoubojstva HBJ prisiljavao da njezin sin njemu prepiše vikendicu na [adresa].

21.25. Također, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da o plaćanju mjesečne kamate od 3.000,00 eura nisu radili nikakve potvrde, a da joj je HBJ rekao da može skinuti hipoteku sa stana u [adresa] ako mu njezin sin prepiše kuću na [adresa] kupoprodajnim ugovorom, s time da je to bilo nakon samoubojstva HBJ.

21.26. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da ona izričito tvrdi da je ovaj kupoprodajni ugovor prividan.

21.27. Također, iz iskaza tužiteljice, a na posebno pitanje je li tuženik ŽB ikada bio u stanu u [adresa], utvrđeno je da nije nikada bio u stanu i da niti ne zna kako stan izgleda, te da joj nije predao kupoprodajnu cijenu, a da je prijedlog kupoprodajne cijene bio njegov.

21.28. Osim toga, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da ju tuženik nije tražio da stupi u nekretninu, a da nije nikada bio na [adresa] na nekretnini, već da je samo poslao jednog čovjeka da pregleda kuću.

21.29. Nadalje, iz iskaza tužiteljice, a na posebno pitanje tko je pisao kupoprodajne ugovore i tko ih je popunio, utvrđeno je da je ugovor za [adresa] pisao ŽB, a za stan u [adresa] ona, s time da joj je ŽB rekao da napiše iznos i da ga je ona napisala.

21.30. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da se ona bojala tuženika prije potpisivanja jer da joj je prijetio i da je dolazio u kvart u kojem živi, te da joj je rekao jednom prilikom da mu ona nije problem, jer da on ima svoje u prolazu koji bi ju riješili, a da ju je zadnji puta kad je bila rasprava napao ispred suda, pa da i danas ima strah ili bojazan kada ga vidi ili sretne, a da se boji za sebe i za svoje dijete.

22. Iz iskaza tuženika (str. 180-182 raspravnog spisa) utvrđeno je da je on upoznao tužiteljicu negdje prije dvadesetak godina kada mu je prijatelj LB rekao da tužiteljica treba novac i da su joj ovršili stan, pa da ga je zamolio da joj pomogne. Nadalje, iz iskaza tuženika utvrđeno je da su njemu tada rekli da je stan na dražbi, te da joj je on tada posudio možda nekih 45.000,00 eura i da ju je čak i vozio u [adresa] gdje je trebala vratiti taj novac, te da joj je rekao da traži potvrdu da je platila taj iznos i da je ona to i učinila, a da je on njoj tada taj novac dao bez ikakve potvrde, a da su kasnije napravili Ugovor o pozajmici i da je nakon nekoliko mjeseci vratila taj iznos. Također, iz iskaza tuženika utvrđeno je da ga je tužiteljica nakon nekoliko mjeseci ili godinu dana ponovno tražila novac, a da nije znao za što joj treba pa da ju je pitao i da mu je rekla da je to za neki kredit, pa da joj je ponovno posudio novac, i to isto oko 45.000,00 eura i da su tada za taj iznos odmah potpisivali Ugovor o pozajmici i da je on dao brisovno očitovanje vezano za prvu pozajmicu, ali da mu taj drugi iznos nije nikada vratila.

22.1. Nadalje, iz iskaza tuženika utvrđeno je da je za prvi Ugovor o pozajmici on bio kod bilježnika kojeg je tužiteljica poznavala i rekla mu da će netko u uredu javnog bilježnika sastaviti Ugovor, a da za drugi Ugovor o pozajmici nije išao bilježniku on nego ona sama i da je sama otišla u gruntovnicu, tako da je on smatrao da nema nikakvih problema. Osim toga, iz iskaza tuženika utvrđeno je da su se oni nakon toga dogovorili oko kupnje stana jer da mu nije mogla vratiti dug i da je taj Ugovor odnijela isto sama u gruntovnicu i da misli da je rok za iseljenje bio dva mjeseca. Nadalje, iz iskaza tuženika utvrđeno je da je ona prvo govorila da ima neki kredit, te da se on mora ispisati sa stana, a da joj je on na to rekao da će on potpisati sve što treba u banci za kredit, a nakon što je sve uredno potpisano da mu je došao jedan čovjek i rekao mu da imaju zajednički problem, te da se zove ĐB i da je i on upisan kao vlasnik stana zbog duga tužiteljice prema njemu od 50.000,00 eura. Osim toga, iz iskaza tuženika utvrđeno je da je nakon toga shvatio da je tužiteljici vjerojatno trebao novac da njemu vrati dug i da je on zapravo prevaren.

22.2. Nadalje, iz iskaza tuženika utvrđeno je da je on godinama plaćao režije, te da mu se ovršuje mirovina, a da mu je HEP Toplinarstvo tri puta ovršilo kuću i da misli da je dug njima oko 3.000,00 eura, a da ne zna plaća li tužiteljica struju. Osim toga, iz iskaza tuženika utvrđeno je da su oni imali dva ugovora o pozajmici, a da je kasnije saznao da je tužiteljica imala jedan stan u [adresa], a da je to saznao iz novina kada je bila deložacija, s time da on nije imao dojam da je ona u teškom materijalnom stanju, već da je smatrao da nešto radi sa svojim partnerima i da joj treba novac, a da ga je poslije čudilo kada je vidio da ima tolike dugove na više strana i da mu nije bilo jasno kako se dovela u takvu situaciju.

22.3. Osim toga, iz iskaza tuženika utvrđeno je da on nikada nije stupio u posjed stana već jedino u vlasništvo u gruntovnici, te da je platio i porez, a da je pokušao na sudu u Vukovarskoj ući u posjed stana, te da je pokrenuo postupak, a da se to prvo dugo vodilo jer da tužiteljica nije primala sudske pošiljke, a da je onda prekinut postupak zato jer je tužiteljica pokrenula postupak protiv njega, tako da se taj postupak još uvijek vodi.

22.4. Nadalje, iz iskaza tuženika utvrđeno je da je između njih bio dogovor da ako ona digne kredit i ako se on ispiše iz stana da će mu onda za garanciju povrata novca dati jednu nekretninu na [adresa]. Osim toga, iz iskaza tuženika utvrđeno je da joj je on uvijek govorio da će potpisati bilo što za kredit u banci, a da se tada već bojao da će ostati bez svega, posebno kada mu je ĐB rekao da njemu duguje 50.000,00 eura, pa da je tražio [adresa] kao garanciju, ali da mu je ona tada rekla da ona nije vlasnik te nekretnine nego njezin sin koji je to naslijedio.

22.5. Nadalje, iz iskaza tuženika utvrđeno je da on nikada nije prijetio tužiteljici da mu vrati te novce jer da su si tada bili u dobrim odnosima. Također, iz iskaza tuženika utvrđeno je da on nikada nije bio u stanu u [adresa], a da nije išao gledati niti kuću na [adresa].

22.6. Nadalje, iz iskaza tuženika utvrđeno je da je on BB posuđivao novac, ali nešto sitno, ali da mu nije posuđivao novac uz kamate, a da tada još tužiteljicu nije niti poznavao. Osim toga, iz iskaza tuženika utvrđeno je da on nije znao da se u trenutku kada joj je on posuđivao novac vodila ovrha na nekretnini na [adresa], već da je tada samo znao da je neki stan založila za kredit za firmu, ali da nije znao koji stan, niti gdje. Nadalje, iz iskaza tuženika utvrđeno je da je drugi Ugovor za pozajmicu bio 45.000,00 eura i da mu je trebala vratiti 45.000,00 eura i da nisu imali dogovorenu nikakvu kamatu jer da bi mu onda sada već trebala vratiti 1,000.000,00 eura. Osim toga, iz iskaza tuženika utvrđeno je da je tužiteljica nakon potpisivanja Ugovora o pozajmici nosila Ugovor u gruntovnicu i da misli da je bila zabilježba tog drugog Ugovora, a i prvog Ugovora o pozajmici. Nadalje, iz iskaza tuženika utvrđeno je da mu tužiteljica poslije drugog Ugovora o pozajmici nije ništa platila.

22.7. Nadalje, iz iskaza tuženika utvrđeno je da se on sada ne može sjetiti koliki je bio iznos kupoprodajne cijene u Ugovoru, ali da to sigurno piše u Ugovoru, a da je ta cijena upisana na prijedlog tužiteljice. Također, iz iskaza tuženika utvrđeno je da je razlog sklapanja tog Ugovora kupoprodaja stana i da ne zna koji bi drugi razlog trebao biti, da su oni zajedno ispunili taj Ugovor, a da ga je tužiteljica odnijela u gruntovnicu, te da je nakon toga on platio porez oko 30.000,00 kn, odnosno oko 4.000,00 eura. Osim toga, iz iskaza tuženika, a na poseban upit punomoćnice tužiteljice zašto je kupio taj stan, utvrđeno je da je to bio njihov dogovor, a da je tada shvatio da ga je prevarila.

22.8. Osim toga, iz iskaza tuženika utvrđeno je da je on platio cijenu iz kupoprodajnog ugovora tužiteljici „kešom“ i da nema nikakve potvrde, te da joj je i pozajmice isto davao u „kešu“. Nadalje, iz iskaza tuženika utvrđeno je da su oni kupoprodajni ugovor radili poslije garancija i da je to bio upravo kupoprodajni ugovor, te da je on htio potpisati što treba za banku, ali da ona nije mogla nikako riješiti taj kredit pa da onda nije morao ništa niti potpisivati. Također, iz iskaza tuženika utvrđeno je da je Ugovor za Vir potpisan po njemu, a da se tužiteljica kasnije predomislila i da je rekla da ga neće potpisati i da neka sam smisli kako će doći do stana u [adresa]. Nadalje, iz iskaza tuženika utvrđeno je da su oni razgovarali oko [adresa] zato što je tužiteljica htjela da se on ispiše sa stana u [adresa] da bi ona dobila kredit. Osim toga, iz iskaza tuženika utvrđeno je da njemu ne dolaze računi za Toplinarstvo, već da pretpostavlja da dolaze na adresu stana u [adresa].

23. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 23. travnja 2007. godine, zaključenog između tužiteljice kao prodavateljice i tuženika kao kupca, za stan na adresi u [adresa], opisan pod toč. 6. obrazloženja, te davanje naloga Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu da na tom stanu izvrši brisanje prava vlasništva s tuženika i ponovno uknjiži kao vlasnika tužiteljicu, odnosno podredno za utvrđenjem da je navedeni ugovor pobojan, pa da se s tog osnova naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu da na istom stanu izvrši brisanje prava vlasništva.

23.1. Slijedom navedenog, a s obzirom na predmet spora, u ovom predmetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), i to čl. 247., čl. 285., čl. 322., čl. 329., te čl. 330.

23.1.1. Odredbom čl. 247. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

23.1.2. Sukladno odredbi čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima određeno je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, a sukladno st. 2. navedene odredbe određeno je da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

23.1.3. Sukladno odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, s time da je odredbom čl. 322. st. 2. određeno da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani da je ugovor valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, s time da će strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snositi odgovarajuće posljedice.

23.1.4. Nadalje, odredbom čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugoga, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekoga trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Odredbom čl. 329. st. 2. Zakona o obveznim odnosima određeno je da se na zelenaški ugovor na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora. Nadalje, st. 3. navedenog članka određeno je da ako oštećena strana zahtijeva da se njezina obveza smanji na pravičan iznos, da će sud udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a da u tom slučaju ugovor s odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi, s time da je st. 4. određeno da oštećena strana može podnijeti zahtjev za smanjenje obveze na pravičan iznos u roku od pet godina od sklapanja ugovora.

23.1.5. Odredbom čl. 330. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor pobojan kada ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kada je pri njegovu sklapanju bilo mana volje, te kada je to Zakonom o obveznim odnosima ili posebnim propisom određeno.

24. Ovaj sud poklonio je vjeru iskazu tužiteljice u pretežnom dijelu, obzirom je iskazivala uvjerljivo i životno logično, te je u tom dijelu njezin iskaz suglasan i dokumentaciji koja prileži spisu, te iskazu svjedokinje CB, kojoj je ovaj sud u cijelosti poklonio vjeru, obzirom je iskazivala uvjerljivo i suglasno iskazu tužiteljice, a radi se o dugogodišnjim prijateljicama, te stoga ovaj sud nije prihvatio prigovor punomoćnika tuženika iskazu svjedokinje jer da svoje spoznaje ima samo po čuvenju, obzirom svjedokinja, neovisno o tome što svoje spoznaje većinom ima iz pričanja tužiteljice, ima spoznaje i iz pričanja pok. ŠB. Osim toga, iskaz tužiteljice je u tom dijelu, u kojem joj je sud poklonio vjeru, suglasan i iskazu svjedoka BB, kojem je ovaj sud također poklonio vjeru u cijelosti, obzirom je iskazivao uvjerljivo i životno logično i suglasno iskazu tužiteljice, a njegovom iskazu je djelomično suglasan i iskaz tuženika, a osim toga radi se o osobi koja je upoznala stranke međusobno i bila aktivno uključena tijekom sklapanja prvog Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 08. travnja 2005. godine, te na čiji iskaz stranke nisu imale prigovora.

24.1. Također, iskaz tužiteljice je u tom dijelu suglasan i iskazu svjedoka ĐB, kojem je ovaj sud u pretežnom dijelu poklonio vjeru, obzirom je iskazivao uvjerljivo i suglasno iskazu tužiteljice, kao i iskazu svjedokinje CB i svjedoka BB, te kao i iskazu tuženika u pretežnom dijelu. Stoga ovaj sud smatra osnovanim prigovor punomoćnice tužiteljice iskazu svjedoka ĐB u dijelu koji je proturječan drugim saslušanim svjedocima, i to u dijelu koji se odnosi na navod svjedoka da on nije znao u kakvom se materijalnom stanju tada nalazila tužiteljica, jer da mu je pok. ŠB govorio da ona ima novaca i da ima tri ili četiri stana, obzirom je u tom dijelu njegov iskaz neuvjerljiv, jer da je tome tako onda ne bi pozajmljivao kontinuirano novce pok. ŠB, te kasnije tužiteljici HB, te je kontradiktoran samom svom iskazu u kojem je naveo da su ga tužiteljica i pok. ŠB molili za pomoć, da nisu mogli dobiti nikakav kredit u banci, da mu je tužiteljica spominjala da je dužna g. ĆB, te da je on pozajmio tužiteljici 57.600,00 eura da vrati određene dugove, iz čega je vidljivo da je tužiteljica u tom razdoblju bila u teškoj materijalnoj situaciji, čega je svjedok bio svjestan.

24.2. Osim toga, iskaz tužiteljice je u pretežnom dijelu i suglasan s iskazom tuženika, kojem je ovaj sud djelomično poklonio vjeru, i to u dijelu u kojem je iskazivao suglasno iskazu tužiteljice i naprijed navedenim svjedocima, te dokumentaciji koja prileži spisu.

25. Iz iskaza stranaka i naprijed navedenih svjedoka, kao i iz dokumentacije koja prileži spisu, koju je ovaj sud prihvatio kao mjerodavnu i vjerodostojnu, i to posebno samih Ugovora i izvadaka iz KPU, te uvidom u spis Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Zs- 1702/03 (Ovr-236/03) u kojem prileži rješenje istoga suda posl. br. Zs-5391/05 od dana 12. travnja 2005. godine, utvrđeno je da su stranke zaključile Ugovor o kratkoročnoj pozajmici dana 08. travnja 2005. godine za iznos od ukupno 48.000,00 eura, kako je napisano u čl. 1. Ugovora, te da su dana 05. prosinca 2006. godine zaključile ponovno Ugovor o kratkoročnoj pozajmici na iznos od ukupno 45.500,00 eura, kako je napisano u čl. 1. tog Ugovora, s time da su oba ugovora ovjerena po javnom bilježniku Mladenu Matošu, odnosno javnobilježničkoj prisjednici JB (nom. T) JB, s time da je za Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od dana 08. travnja 2005. godine tuženik dao brisovno očitovanje, i to dana 04. srpnja 2005. godine, koje je također ovjereno kod javnog bilježnika Jasminke Ankon, po javnobilježničkom prisjedniku. Tijekom dokaznog postupka utvrđeno je da javni bilježnik nije mogao dostaviti izvornike ovjerenih isprava, s obzirom na protek roka za čuvanje registraturnog gradiva, niti dostaviti javnobilježničke predmete posl. br. OV- 28855/06, OV-11772/07, niti OV-6523/05. Također, utvrđeno je da je na osnovu prvog Ugovora bila upisana hipoteka na nekretnini HB, i to na stanu u [adresa], s time da je dana 08. rujna 2005. godine na temelju brisovnog očitovanja od dana 04. srpnja 2005. godine uknjiženo brisanje prava zaloga u iznosu od 48.000,00 eura, da bi temeljem drugog Ugovora bilo uknjiženo pravo zaloga na iznos od 45.500,00 eura, sve kako je navedeno pod toč. 4. i 4.1. obrazloženja.

26. Ovaj sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje JB, koja je u vrijeme ovjera Ugovora radila u javnobilježničkom uredu Mladena Matoša, obzirom se ista zbog proteka vremena više ne sjeća je li radila ovjeru potpisa ili solemnizaciju ugovora, tko je potpisivao ugovor o solemnizaciji, je li razgovarala s tuženikom na telefon, što je ovjeravao g. BB, niti koje je iznose tuženik pozajmljivao tužiteljici, te stoga sud nije posebno razmatrao prigovore punomoćnice tužiteljice, niti punomoćnika tuženika, vezano za iskaz navedene svjedokinje.

27. S obzirom na navode tužiteljice da su zaključeni Ugovori o pozajmici bili uz zelenaške kamate, te da je zaključeni Ugovor o kupoprodaji nekretnina prividan ugovor koji je zaključen iskorištavanjem njezine nevolje, čime da je tuženik za sebe ugovorio korist koja je u očitom nesrazmjeru između vrijednosti predmetne nekretnine i prodajne cijene, pa da se radi o fiktivnom pravnom poslu jer da je volja stranaka bila usmjerena k osiguranju pozajmice, a ne kupoprodaji predmetne nekretnine, ističe se da je iz iskaza tužiteljice, kao i iz iskaza svjedokinje CB, BB i ĐB, kao i iz dokumentacije koja prileži spisu, te posebno iz dokumentacije predmeta Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Zs-1702/03 (Ovr-236/03) utvrđeno da je tužiteljica u vrijeme zaključenja Ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine, od dana 23. travnja 2007. godine, kao i godinama ranije, i to posebno u vrijeme zaključivanja Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 08. travnja 2005. godine i Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 05. prosinca 2006. godine, bila u teškom materijalnom stanju i stanju nužde, u zavisnosti o tuženiku, što je sve vjerojatno i dovelo do samoubojstva njezinog nevjenčanog supruga ŠB dana 05. rujna 2007. godine.

28. S obzirom na navedeno, ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem je naveo da on nije imao dojam da je tužiteljica u teškom materijalnom stanju, obzirom je i sam tuženik u iskazu naveo da su mu tada tužiteljica i LB rekli da je stan na dražbi, da mu je za drugu pozajmicu rekla da joj treba novac za neki kredit, da mu nije mogla vratiti taj dug, da je znao za deložaciju tužiteljice iz stana u [adresa] na [adresa], da je znao da je založila jedan stan za kredit za firmu, da mu poslije drugog Ugovora o pozajmici nije ništa platila, te da nije nikako mogla riješiti kredit, a, osim toga, u tom dijelu njegov je iskaz u suprotnosti s iskazima tužiteljice i naprijed navedenih svjedoka, kao i u suprotnosti s dokumentacijom koja prileži spisu, iz kojih iskaza i dokumentacije je nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica bila u teškom materijalnom stanju. Osim toga, ističe se da je tuženik u trenutku potpisivanja prvog Ugovora o kratkoročnoj pozajmici i pozajmljivanja novaca znao da je tužiteljica u obvezi isplatiti ĆB iznos od 30.000,00 eura jer je upravo on vozio tužiteljicu u [adresa] kod ĆB, te joj je on sam rekao da od njega zatraži potvrdu o primitku novca, a o teškoj materijalnoj situaciji tužiteljice mogao je saznati i uvidom u zemljišne knjige koje su javne knjige, a i uvidom u predmete koji su se tih godina vodili i temeljem kojih su izvršeni upisi u Knjigu položenih ugovora.

29. Ovaj sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem je navela da su uz pozajmice bile ugovorene i zelenaške kamate od 10%, obzirom je u tom dijelu njezin iskaz suglasan iskazu svjedoka BB, koji je također pozajmljivao od tuženika uz kamate i koji je u svom iskazu naveo da je i tužiteljica vjerojatno uz pozajmicu s tuženikom ugovorila i kamate. Naime, već iz prvog Ugovora o kratkoročnoj pozajmici s tuženikom, iako je tužiteljica ĆB trebala vratiti iznos od 30.000,00 eura, utvrđeno je da je pozajmica od tuženika na iznos od 48.000,00 eura, što odgovara dodatnom iznosu od po 3.000,00 eura mjesečno, tijekom šest mjeseci, na ime kamata, kako tužiteljica i navodi u svom iskazu. Stoga je ovaj sud poklonio vjeru iskazu tužiteljice i u dijelu u kojem je navela da su i u drugom Ugovoru u iznosu pozajmice uračunate i kamate od 10%. Naime, ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem je naveo da su pozajmice tužiteljici bile bez kamata, obzirom je u tom dijelu njegov iskaz neuvjerljiv, jer nije životno logično da bi netko osobi koju je netom upoznao pozajmio novac bez ikakvih kamata. Osim toga, u tom dijelu, kao i u dijelu iskaza u kojem je tuženik naveo da ni BB nije pozajmljivao novac uz kamate, njegov iskaz je u suprotnosti s iskazom tužiteljice, kojoj je ovaj sud u tom dijelu poklonio vjeru, kao i u suprotnosti s iskazom svjedoka BB, kojemu je ovaj sud u cijelosti poklonio vjeru.

30. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tuženiku vratila u cijelosti pozajmljeni iznos sukladno prvom Ugovoru o kratkoročnoj pozajmici, a sukladno drugom Ugovoru o kratkoročnoj pozajmici samo iznos od 18.000,00 eura, nakon čega, zbog teške materijalne situacije, više nije mogla vraćati pozajmljeni novac.

31. Iz iskaza tužiteljice i tuženika, te dokumentacije koja prileži spisu, kao i iz dokumentacije koja prileži spisu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Z-28575/07 i Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z-11825/09 utvrđeno je da su stranke zaključile Ugovor o kupoprodaji nekretnine, i to stana u [adresa], kako je navedeno pod toč. 6. obrazloženja, s time da je rješenjem sada Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z-28575/07 od dana 11. prosinca 2008. godine odbačen prijedlog za uknjižbu predlagateljice HB, a temeljem Ugovora o kupoprodaji od dana 23. travnja 2007. godine, te da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z-11825/09 od dana 24. kolovoza 2009. godine dopuštena uknjižba prava vlasništva za korist ŽB temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora.

32. Ovaj sud smatra da je iz dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da prava volja stranaka nije bila kupnja predmetne nekretnine, nego osiguranje tražbine. Naime, iz iskaza stranaka utvrđeno je da tuženik, kako i sam navodi, nije nikada išao pogledati stan u [adresa], a niti kuću na [adresa], koja je, prema iskazu tužiteljice u dijelu u kojoj joj je sud poklonio vjeru, bila također predmet razgovora radi prijenosa osiguranja sa stana u [adresa] na kuću u [adresa]. Osim toga, iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 23. travnja 2007. godine proizlazi da nije napisano da je kupac isplatio prodavatelju ugovorenu kupoprodajnu cijenu, a tuženik tijekom dokaznog postupka to nije niti dokazao, te je u svom iskazu sam naveo da nema nikakve potvrde o plaćanju kupoprodajne cijene.

32.1. Stoga sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem je naveo da je volja stranaka bila upravo sklapanje kupoprodajnog ugovora. Naime, u tom dijelu iskaz tuženika je u suprotnosti s iskazom tužiteljice u dijelu u kojem joj je ovaj sud poklonio vjeru, te je u suprotnosti s iskazima svjedokinje CB, a posebno u suprotnosti s iskazom svjedoka BB koji je naveo da je tužiteljica za garanciju u zalog dala stan, te da je stan trebao poslužiti kao sredstvo osiguranja.

32.2. Stoga sud smatra djelomično osnovanim prigovor punomoćnice tužiteljice iskazu tuženika kao proturječnim i protivnim iskazu tužiteljice i saslušanih svjedoka.

33. Ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem je navela da tuženik nikada nije tražio stupanje u posjed ili predaju predmetne nekretnine, obzirom je uvidom u predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-212/2011 utvrđeno da je ŽB, kao tužitelj, podnio sudu tužbu protiv HB, kao tuženice, dana 18. rujna 2009. godine, radi iseljenja tuženice iz stana u [adresa], površine 66,39 čm, te radi predaje istog slobodnog od osobnih stvari i povrata ključeva, a osim toga navedeno je u suprotnosti s iskazom same tužiteljice u kojem je navela da ju je tuženik tužio, odnosno tražio da se iseli iz stana u [adresa], ali da se ona nije iselila. Stoga je ovaj sud poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem je naveo da je sudskim putem zatražio stupanje u posjed stana. No, neovisno o navedenom, ovaj sud smatra da ta činjenica nije od značaja, s obzirom na sva ranija utvrđenja, te da iz nje ne proizlazi da bi prava volja stranaka bila kupoprodaja predmetnog stana.

33.1. Uvidom u navedeni predmet utvrđeno je da je rješenjem navedenoga suda posl. br. Ps-212/11-26 od dana 19. ožujka 2014. godine određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka istoga suda koji se tada vodio pod posl. br. P-1665/12.

34. Uvidom u predmet Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Zs-1702/03 (Ovr-236/03), te u stručni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Mirka Hvale, dipl. ing. arh. zaprimljenog na sudu dana 11. prosinca 2003. godine, s izračunom prometne vrijednosti nekretnina ovršenice HB lociranih u [adresa], utvrđeno je da je tadašnja prometna vrijednost objekta utvrđena u iznosu od 473.185,22 kn, odnosno 61.423,27 eura, s time da ukupna procijenjena vrijednost nekretnine sadrži vrijednost stana i zajedničkih dijelova zgrade i idealnog dijela zemljišta na kojemu je ista sagrađena, te predstavlja stvarnu vrijednost za kupnju i korištenje istih, a da je kod pretvorbe vrijednosti izraženih u kunama u protuvrijednost iskazanu u eurima primijenjen srednji tečaj HNB na dan izrade procjene.

34.1. Iz navedenog, a s obzirom na činjenicu da je u Ugovoru navedena kupoprodajna cijena od 332.150,00 kn (44.885,13 eura), proizlazi da je navedenim Ugovorom tuženik za sebe ugovorio korist koja je u očitom nesrazmjeru između vrijednosti predmetne nekretnine i prodajne cijene, pa da se očito radi o fiktivnom pravnom poslu. Osim toga, ističe se da je nelogično da bi tužiteljica zbog duga u iznosu od oko 27.500,00 eura, što je iznos od 45.500,00 eura umanjeno za plaćeni iznos od 18.000,00 eura, prodala stan u kojem je živjela ispod tržišne cijene, za samo 44.885,13 eura, prema srednjem tečaju HNB na dan sklapanja kupoprodajnog ugovora, i to stan čija je prometna vrijednost iznosila 61.423,27 eura.

35. Prosuđujući navedena činjenična utvrđenja kroz naprijed navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 23. travnja 2007. godine u cijelosti osnovan, obzirom je tužiteljica dokazala da je tuženik bio upoznat s njezinom teškom materijalnom situacijom, te da je navedeni Ugovor kojeg su stranke zaključile bio prividni ugovor, a koji je prikrivao ugovor o osiguranju tražbine tuženika iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od dana 05. prosinca 2006. godine. Također tužiteljica je u dokaznom postupku dokazala da se tuženik pri zaključenju navedenog kupoprodajnog ugovora koristio njezinim stanjem nužde, odnosno teškim materijalnim stanjem, njezinim nedovoljnim iskustvom i lakomislenošću, te da se stoga radi o zelenaškom ugovoru. Osim toga, tužiteljica je dokazala da je tuženikova pobuda za sklapanje Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 23. travnja 2007. godine bila nedopuštena, te da je tuženik u navedenom pravnom odnosu postupao protivno prisilnim propisima i moralu društva.

35.1. Slijedom navedenog, a na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te naprijed navedenih zakonskih odredbi, te sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.), kao i odredbi Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.), odlučeno je kao u izreci ove presude pod toč. I. i II.

36. Obzirom je ovaj sud usvojio glavni tužbeni zahtjev, to nije posebno odlučivao o podrednom tužbenom zahtjevu.

37. Tužiteljica potražuje trošak parničnog postupka, i to trošak sastava tužbe u iznosu od 132,72 eura, sastav odgovora na tužbu u iznosu od 132,72 eura, trošak pristupa na ročište za dan 31. svibnja 2017. godine u iznosu od 132,72 eura, trošak pristupa na ročište za dan 23. listopada 2017. godine u iznosu od 132,72 eura, trošak pristupa na ročište za dan 18. travnja 2018. godine u iznosu od 132,72 eura, trošak pristupa na ročište za dan 17. listopada 2018. godine u iznosu od 132,72 eura, trošak pristupa na ročište za dan 18. ožujka 2019. godine u iznosu od 132,72 eura, sastav podneska od dana 07. svibnja 2019. godine u iznosu od 33,18 eura, trošak pristupa na ročište za dan 27. svibnja 2019. godine u iznosu od 132,72 eura, trošak pristupa na ročište za dan 23. rujna 2019. godine u iznosu od 132,72 eura, trošak pristupa na ročište za dan 26. studenog 2019. godine u iznosu od 132,72 eura, sastav podneska od dana 18. veljače 2020. godine u iznosu od 33,18 eura, sastav podneska od dana 30. prosinca 2020. godine u iznosu od 33,18 eura, trošak pristupa na ročište za dan 20. ožujka 2021. godine u iznosu od 132,72 eura, trošak pristupa na ročište za dan 29. veljače 2024. godine u iznosu od 200,00 eura, trošak pristupa na ročište za dan 05. veljače 2025. godine u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od dana 28. travnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura, trošak pristupa na ročište za dan 23. svibnja 2025. godine u iznosu od 200,00 eura, trošak pristupa na ročište za dan 03. rujna 2025. godine u iznosu od 200,00 eura, trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 491,07 eura i na presudu u iznosu od 491,07 eura.

37.1. Tužiteljici je dosuđen trošak parničnog postupka, sukladno vrijednosti predmeta spora od 500,00 kn, odnosno 66,36 eura, kojoj vrijednosti predmeta spora tuženik nije prigovorio, i to trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 eura, trošak pristupa na ročište za dan 31. svibnja 2017. godine u iznosu od 50,00 eura, trošak pristupa na ročište za dan 23. listopada 2017. godine u iznosu od 50,00 eura, trošak pristupa na ročište za dan 18. travnja 2018. godine u iznosu od 50,00 eura, trošak pristupa na ročište za dan 17. listopada 2018. godine u iznosu od 50,00 eura, trošak pristupa na ročište za dan 18. ožujka 2019. godine u iznosu od 50,00 eura, sastav podneska od dana 07. svibnja 2019. godine u iznosu od 12,50 eura, odnosno 25% sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23.), trošak pristupa na ročište za dan 27. svibnja 2019. godine u iznosu od 50,00 eura, trošak pristupa na ročište za dan 23. rujna 2019. godine u iznosu od 50,00 eura, trošak pristupa na ročište za dan 26. studenog 2019. godine u iznosu od 12,50 eura, odnosno 25% sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, trošak pristupa na ročište za dan 29. veljače 2024. godine u iznosu od 50,00 eura, trošak pristupa na ročište za dan 05. veljače 2025. godine u iznosu od 50,00 eura, sastav podneska od dana 28. travnja 2025. godine u iznosu od 50,00 eura, trošak pristupa na ročište za dan 23. svibnja 2025. godine u iznosu od 25,00 eura, odnosno 50% sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, trošak pristupa na ročište za dan 03. rujna 2025. godine u iznosu od 50,00 eura, sve sukladno Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i toč. 4. i Tbr. 9. toč. 1., toč. 2. i toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., nadalje Tarife) i sukladno vrijednosti predmeta spora, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 6,62 eura obzirom će tužiteljica moći platiti sudsku pristojbu na presudu (koja iznosi 13,27 eura) uz oslobođenje od 50% propisanog iznosa pristojbe, ukoliko sudsku pristojbu uplati u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18. i 51/23.) i Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23.).

37.2. Tužiteljica je odbijena s dijelom zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka, s obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora, i to za trošak sastava tužbe u iznosu od 82,72 eura, sastav odgovora na tužbu u iznosu od 132,72 eura obzirom tužiteljica nije niti podnosila odgovor na tužbu, trošak pristupa na ročište za dan 31. svibnja 2017. godine u iznosu od 82,72 eura, trošak pristupa na ročište za dan 23. listopada 2017. godine u iznosu od 82,72 eura, trošak pristupa na ročište za dan 18. travnja 2018. godine u iznosu od 82,72 eura, trošak pristupa na ročište za dan 17. listopada 2018. godine u iznosu od 82,72 eura, trošak pristupa na ročište za dan 18. ožujka 2019. godine u iznosu od 82,72 eura, sastav podneska od dana 07. svibnja 2019. godine u iznosu od 20,68 eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife i vrijednosti predmeta spora, trošak pristupa na ročište za dan 27. svibnja 2019. godine u iznosu od 82,72 eura, trošak pristupa na ročište za dan 23. rujna 2019. godine u iznosu od 82,72 eura, trošak pristupa na ročište za dan 26. studenog 2019. godine u iznosu od 120,22 eura sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife i vrijednosti predmeta spora, sastav podneska od dana 18. veljače 2020. godine u iznosu od 33,18 eura obzirom navedeni podnesak od toga dana ne postoji u spisu, sastav podneska od dana 30. prosinca 2020. godine u iznosu od 33,18 eura obzirom navedeni podnesak od toga dana ne postoji u spisu, trošak pristupa na ročište za dan 20. ožujka 2021. godine u iznosu od 132,72 eura obzirom niti jedno sudsko ročište nije održano toga dana, trošak pristupa na ročište za dan 29. veljače 2024. godine u iznosu od 150,00 eura sukladno vrijednosti predmeta spora, trošak pristupa na ročište za dan 05. veljače 2025. godine u iznosu od 150,00 eura sukladno vrijednosti predmeta spora, sastav podneska od dana 28. travnja 2025. godine u iznosu od 150,00 eura sukladno vrijednosti predmeta spora, trošak pristupa na ročište za dan 23. svibnja 2025. godine u iznosu od 175,00 eura, obzirom joj je dosuđen trošak od 50%, a sukladno vrijednosti predmeta spora i Tbr. 9. toč. 2. Tarife, obzirom se na ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari, trošak pristupa na ročište za dan 03. rujna 2025. godine u iznosu od 150,00 eura sukladno vrijednosti predmeta spora, te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura obzirom punomoćnica tužiteljice nije pristupila navedenom ročištu.

37.2.1. Nadalje, tužiteljica je odbijena i s dijelom zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka u odnosu na trošak sudskih pristojbi, i to u iznosu od 962,25 eura, a kao prekomjerno postavljenim.

37.3. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku, te sukladno Tbr. 52. st. 5. i poglavlju XIX. st. 2. Tarife, obzirom tužiteljica nije dokazala kada joj je punomoćnica izdala račune za obavljene radnje, tužiteljici je ukupno dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 669,89 eura, sukladno važećoj Tarifi, te je stoga odlučeno kao u izreci ove presude pod toč. III.

37.4. Na odmjerene troškove parničnog postupka tužiteljici su dosuđene i pripadajuće zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude, odnosno od dana 25. studenoga 2025. godine, do isplate, obzirom se zatezne kamate na parnične troškove mogu stranci odrediti i u parničnom postupku, temeljem supsidijarne primjene odredbe čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24.), a po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

37.5. Tužiteljica je s obzirom na sve naprijed navedeno odbijena s dijelom zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka s iznosom od ukupno 2.971,71 euro, te s pripadajućim zateznim kamatama, kao akcesornom potraživanju, te je stoga, sukladno navedenim zakonskim odredbama, odlučeno kao u izreci ove presude pod toč. IV.

38. S obzirom na uspjeh u sporu tužiteljice, te sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama, tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u cijelosti, zajedno sa zateznim kamatama, kao akcesornom potraživanju, obzirom je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, te je stoga odlučeno kao u izreci ove presude pod toč.V.

U Zagrebu, dana 25. studenoga 2025. godine

Sudac:

Morena Šporčić Beti, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana primitka prijepisa presude.

Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun.