REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-7414/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Katarini Jurišić, uz sudjelovanje Ivane Kraljić Ožbolt kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljenika AB zbog djela prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022. i 47/2023) i II okrivljenika ĆB, zastupanog po branitelju Luki Leniću, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022. i 47/2023), povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, VII policijske postaje, oznake 211-07/22-5/32749 od 11. svibnja 2025., nakon glavne i javne rasprave održane 20. studenog 2025. u nazočnosti I okrivljenika, II okrivljenika i branitelja II okrivljenika, 25. studenog 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I I okrivljenik: AB, sin A i Ć rođene C, rođen **.**.1985. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], VŠS, zaposlen kao komercijalist, s mjesečnim primanjima od 870,00 eura, lošeg imovnog stanja, razveden, otac dvoje maloljetne djece, prekršajno kažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo i

II okrivljenik: ĆB, sin D i CB rođene S rođen **.**.1987. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa], VSS, nezaposlen, bez primanja, lošeg imovnog stanja, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se postupak za koji drugi prekršaj ili kazneno djelo

Temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.),

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da bi 30. studenog 2022. u 15,30 sati u Zagrebu, Selska cesta bb, na kolniku narušavali javni red i mir na način da su zbog nesuglasica u prometu obojica izašli iz svojih osobnih automobila te se počeli međusobno vrijeđati raznim pogrdnim riječima, govoreći jedan drugom: „Jebem ti mater“, nakon čega su se i fizički sukobili međusobno se udarajući rukama po glavi i tijelu, uslijed kojeg fizičkog sukoba je II okrivljenik pao na tlo, čime ga je I okrivljenik doveo u ponižavajući položaj te ga nastavio udarati nogama po tijelu za vrijeme dok je ležao na tlu,

čime bi I okrivljenik remetio javni red i mir na naročito drzak način i time počinio djelo prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022. i 47/2023), dok bi II okrivljenik počinio djelo prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994., 114/2022. i 47/2023).

II Temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.) troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

O b r a z l o ž e n j e

1. PU zagrebačka, VII policijska postaja, pod oznakom: 211-07/22-5/32749 od 11. svibnja 2025., podnijela je optužni prijedlog protiv I i II okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. I okrivljenik AB je u svojoj obrani izjavio da se predmetnog događaja uopće ne sjeća zbog proteka vremena, već da jedino može reći da se sjeća da je prije nekoliko godina imao situaciju da se drugi sudionik svojim vozilom naslonio na njegovo vozilo i da su izišli iz automobila i nešto se svađali i pri tome malo pogurali. Naveo je da se ne sjeća da bi s bilo kim bio u fizičkom sukobu, kao niti drugih detalja. Dopustio je mogućnost da se to događalo na Selskoj cesti u Zagrebu, u blizini mosta, ali je ponovio da se detalja ne može sjetiti te da mu na ročištu nazočni II okrivljenik nije poznat, odnosno da se ne sjeća da bi ga bio vidio.

3. II okrivljenik ĆB je u svojoj obrani izjavio da je 30. studenog 2022. oko 15,30 sati bio sudionik u prometu u Zagrebu na Selskoj cesti gdje se kretao trakom za skretanje ulijevo kada se I okrivljenik AB naglo ubacio svojim vozilom i da je gotovo došlo do sudara, pri čemu je isti kada se zaustavio izišao iz vozila i nešto mu govorio, što on, naravno, kroz zatvoren prozor nije mogao čuti. Napomenuo je da je zapravo zbog ubacivanja I okrivljenika morao naglo kočiti, tako da do kontakta nije došlo. Nadalje je naveo da je, kako bi čuo što mu govori I okrivljenik, otvorio vrata i samo jednom nogom stupio na kolnik, kada je I okrivljenik prema njemu pristupio vrlo agresivno na način da ga je prikliještio tim vratima i počeo ga rukama udarati po glavi, na što je on izišao iz vozila i zapravo samo I okrivljenika primio da ga više ne udara. Naveo je da je on I okrivljenika objema rukama primio za tijelo da ga spriječi u fizičkom napadu i da mu nije uputio niti jedan direktan udarac, dok on njemu jest. Nakon toga I okrivljenik se oslobodio od njegovog stiska i primio ga u namjeri da ga udari koljenom u glavu, u čemu nije uspio i on je tada pao na tlo, time da je naglasio da je to bila jedna opasna situacija s obzirom na to da je prijetila opasnost da u tom guranju padnu na suprotnu prometnu traku. Dodao je ga je, kada je pao na tlo, I okrivljenik još nekoliko puta udario nogama po tijelu i potom prestao s napadom i krenuo prema svom vozilu. On je na to rekao da će zvati policiju, što je i učinio, i kada su došli policijski djelatnici rekli su im da se maknu na obližnje autobusno stajalište, što su i učinili i tamo su s njima obavljali razgovore. Završno je naveo da kada je zatražio policijsku intervenciju, isti su došli za dvadesetak minuta i kada je završena intervencija, da je tada potražio i liječničku pomoć. Na poseban upit svog branitelja je odgovorio kako misli da je na navedenom mjestu gdje je I okrivljenik vršio ubacivanje bila puna prometna crta te da su njihova vozila bila negdje sedmo ili osmo do skretanja. Na daljnji upit je odgovorio da je on bio udaljen svega 30-ak centimetara od drugog vozila kada se I okrivljenik krenuo ubacivati, iz kojeg razloga mu je dao zvučni signal, a da je prethodno bio kočio te da pretpostavlja da je taj zvučni signal bio povod tome da ga I okrivljenik napadne verbalno i fizički. Nadalje je odgovorio kako smatra da je ovlašten dati zvučni signal u prometu kada se nađe u takvoj situaciji. Na poseban upit sutkinje je odgovorio da je I okrivljenik i za vrijeme postupanja policijskih službenika njemu upućivao prijeteće rečenice. Na poseban upit svog branitelja je odgovorio da on ni u jednom trenutku u komunikaciji s I okrivljenikom nije vikao i galamio. Na daljnji upit je odgovorio da policijski djelatnici koji su došli na intervenciju nisu nazočili narušavanju javnog reda i mira s njegove strane. Nadalje je odgovorio da mu je I okrivljenik prije dolaska policijskih službenika u komunikaciji prijetio svojim utjecajem govoreći da on ima nekoga tko će učiniti da on bude kriv za tu situaciju.

3.1. Branitelj II okrivljenika je izjavio da na iskaz I okrivljenika stavlja primjedbu u smislu da je nevjerodostojan i neživotan jer je upravo nevjerojatno da se osoba koja nije evidentirana kao počinitelj prekršaja iz oblasti javnog reda i mira ne bi sjećala situacije koja bi se sastojala u fizičkom sukobu, a u kojoj bi druga strana zadobila i lake tjelesne ozljede i da smatra da se tu radi o sračunatom iznošenju obrane u cilju izbjegavanja odgovornosti. II okrivljenik je naveo da je on prilikom postupanja policijskih djelatnika rekao da se na obližnjem trgovačkom centru nalaze postavljene kamere i sugerirao da se iste izuzmu, tako da mu nije jasno zašto se to nije dogodilo, a na što se ovlaštena predstavnica tužitelja obvezala da će provjeriti zašto do toga nije došlo, time da se tužitelj u daljnjem postupku na isto nije očitovao.

4. U dokaznom postupku provedeno je suočenje između okrivljenika prilikom kojeg je I okrivljenik AB izjavio da iako se na samom početku nije mogao sjetiti cijelog događaja, da mu sjećanja dolaze i da tvrdi da nije počinio prometni prekršaj, već da se pokušao uključiti te da je II okrivljenik kada su se zaustavili prvi izašao iz vozila i njega fizički napao, na što ga je on primio i spustio na pod u namjeri da ga spriječi u daljnjem napadu i da ga II okrivljenik nije vrijeđao niti mu prijetio. Iskazao je žaljenje što je do toga uopće došlo. II okrivljenik ĆB je izjavio da u cijelosti ostaje kod svoje obrane i da tvrdi da je napadnut od strane I okrivljenika nakon što se isti pokušao doslovno ubaciti ispred njega ugrožavajući ga u prometu i, kao što je već rekao u svom iskazu, da ga je isti prikliještio vratima i udarao ga, a kada se on našao na tlu, da ga je nastavio udarati nogama. Uz sve to I okrivljenik je na njega vikao, psovao ga i prijetio mu, kao što je to već i rekao. Za vrijeme suočenja okrivljenici su iskazivali mirnim tonom, bez ikakvih tenzija. Na provedeno suočenje se branitelj II okrivljenika očitovao da se njegov branjenik za vrijeme provođenja suočenja okrenuo tijelom u pravcu I okrivljenika i gledao ga, dok I okrivljenik nije gledao u istog. Na navedeno se sud očitovao da su oba okrivljenika za vrijeme provođenja suočenja najvećim dijelom gledali u pravcu sutkinje, a tek po opomeni su se obraćali jedan drugome. Branitelj II okrivljenika je također naveo da je za vrijeme provođenja suočenja I okrivljenik stalno gledao u drugom pravcu, a ne u pravcu II okrivljenika niti se prema istom okrenuo tijelom.

4.1. Nadalje, u dokaznom postupku ispitana je svjedokinja DB koja je iskazala da je 30. studenog 2022. u 15,30 sati bila putnik u vozilu kojim je upravljao I okrivljenik AB, koji je njezin zaposlenik, i da su se kretali u Zagrebu Selskom cestom u pravcu Slavonske avenije, gdje je I okrivljenik u jednom trenutku trebao izvršiti prestrojavanje iz trake za ravno kojom su se kretali u traku za lijevo, što je značilo da mora prijeći tri trake, što je i učinio, i zapravo se „ubacioˮ ispred II okrivljenika jer drugačije tu radnju nije mogao provesti. U tom trenutku vozilo II okrivljenika udarilo je u vozilo I okrivljenika, na što su oba vozila stala i njih su obojica izašli iz vozila. Navela je da je ona bila u šoku i da nije izlazila iz vozila, tako da nije mogla točno potvrditi što se vani događalo, ali da je vidjela da se raspravljaju i da je došlo do naguravanja. Je li netko od njih dvojice pao na tlo, također se nije mogla očitovati, ali je navela da su u tom naguravanju obojica bili sagnuti prema tlu. To je trajalo nekoliko minuta i kada se AB vratio u automobil ona je vidjela da ima manje nateknuće na licu, ali nije bilo vidljivo da je zadobio neke veće ozljede. Potom je pozvana policija i I okrivljenik je otišao s policajcima, dok se II okrivljenik sam udaljio s mjesta događaja liječniku. Također je navela da nije čula što su okrivljenici jedan drugom govorili prilikom rasprave, a niti je vidjela da bi si međusobno upućivali direktne udarce. Koliko se sjeća, sam događaj nije privukao pozornost drugih sudionika u prometu, osim što je vozač jednog vozila u prolazu dovikivao neka se maknu s kolnika. Navela je da je do dolaska djelatnika policije sukob između okrivljenika prestao. Na poseban upit branitelja II okrivljenika je odgovorila da se sukob između okrivljenika događao na kolničkoj traci između vozila koja su bila u kontaktu, odnosno pored oba vozila i da se ne može očitovati tko je od okrivljenika prvi izašao iz vozila. Nadalje je odgovorila da se naguravanje odvijalo i u međuprostoru između kolnika te da ne zna tko je od sudionika bio bliži suprotnom kolniku. Također je odgovorila da je promet iz suprotnog smjera kontinuirano tekao. Na daljnji upit je odgovorila da ona nije izlazila iz automobila, u kojem je sjedila na mjestu suvozača. Na poseban upit II okrivljenika je odgovorila da je došlo do kontakta stražnjeg dijela vozila u kojem se ona nalazila i prednjeg dijela vozila II okrivljenika, budući da su oni već izvršili prestrojavanje, time da se nije mogla očitovati je li se radilo o lijevim ili desnim dijelovima vozila. Na poseban upit branitelja II okrivljenika je odgovorila da djelatnicima policije koji su došli na intervenciju ona nije govorila ništa vezano za prometnu nesreću jer je to nisu niti pitali.

4.2. Na iskaz svjedokinje branitelj II okrivljenika je stavio primjedbu prvenstveno vezano na dio iskaza o njenom odnosu prema I okrivljeniku, budući da je navela da mu je ona poslodavka, što proturječi izvještaju o utvrđenom od strane policije, ali i vlastitom iskazu danom na policiji u kojem je potvrdila da mu je tempore criminis bila djevojka, a što je vjerojatno i sada. Nadalje je naveo da je netočan navod da je došlo do prometne nesreće, budući da je ne utvrđuje niti spomenuti izvještaj, a niti iskaz svjedokinje policiji, budući da ona uopće ne spominje prometnu nesreću, već tek trubljenje II okrivljenika. Taj iskaz o prometnoj nesreći o načinu odvijanja prometne nesreće ujedno nije dao niti sam I okrivljenik, a svakako je neživotno da prilikom obrade od strane policije, ako bi došlo do prometne nesreće, ona tome ne bi posvetila dužnu pozornost. Na kraju, da je svjedokinja u posebnom odnosu s I okrivljenim, ukazuje i činjenica da ona događaj promatra s jako pregledne pozicije suvozača, pri čemu očito štiteći svog, kako ga je navela u iskazu policije, dečka, izbjegava prikazati kao osobu koja je tukla oborenog na tlo II okrivljenika i osobito što se nije željela izjasniti o tome tko je prvi izašao iz automobila. Dakle, I okrivljenik ili II okrivljenik. Zato taj iskaz sud treba promatrati krajnje oprezno, odnosno usmjerenim ka zaštiti posebnog odnosa koji svjedokinja ima prema I okrivljenom, a s druge strane, da svojim iskazom želi naštetiti poziciji II okrivljenog kao očite žrtve načina vožnje svoga dečka, osobito što je prema stanju sudskog spisa nakon ovog inkriminiranog događaja čak osam puta pravomoćno sankcioniran za prekršaje u cestovnom prometu čineći ih u stjecaju.

4.3. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u bolničku prijavu od 30. studenog 2022. izdanu od KBC Sestre milosrdnice na ime II okrivljenika ĆB iz koje je vidljivo da je istom toga dana u 17,36 sati ukazana liječnička pomoć u navedenoj ustanovi zbog zadobivene lake tjelesne povrede, dg. ostale i nespecificirane ozljede glave. Isto tako izvršen je uvid u povijest bolesti izdanu od Klinike za traumatologiju istoga dana u kojoj je u anamnezi navedeno da je II okrivljenik zadobio udarac po glavi

- hematomi po glavi, TP lijevo te parietalno desno straga, bolnost i hematom korijena nosa, hematom desne strane lica, raskrvavljena usna i ekskorijacija d lakta. Nadalje, izvršen je uvid u službenu zabilješku o dojavi iz koje je vidljivo da je intervenciju policije zatražio II okrivljenik 30. studenog 2022. u 15,39 sati. Prema priloženim izvacima iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa RH od 29. svibnja 2025. proizlazi da I okrivljenik nije prekršajno kažnjavan u pogledu istovrsnog prekršaja, dok II okrivljenik nije prekršajno evidentiran.

4.4. Na izvedene dokaze branitelj II okrivljenika se očitovao da sama medicinska dokumentacija priložena u spisu ukazuje na činjenicu da je njegov branjenik u konkretnom slučaju žrtva i da se branio od protupravnog napada I okrivljenika u nužnoj obrani. Na izvedene dokaze se I okrivljenik očitovao da je prilikom postupanja policijskih djelatnika i njemu ponuđena liječnička pomoć, budući da je po licu imao masnice, ali da je on tu pomoć odbio. Branitelj II okrivljenika je naveo da njegov branjenik ima i fotografije vezano za ozljede koje su nastale kritičnom zgodom koje će priložiti u spis. Na upit I okrivljenika II okrivljenik je odgovorio da ga je u bolnicu vozila supruga, dok se I okrivljenik očitovao da je isti s mjesta događaja otišao sam.

4.5. Na glavnoj raspravi branitelj II okrivljenika je dostavio u spis fotografije II okrivljenika na kojima je vidljivo da isti ima ozljede po licu, time da na fotografijama nije vidljiv datum kada su nastale. Na izvedeni dokaz I okrivljenik je stavio primjedbu da su te ozljede mogle nastati bilo kada, s obzirom na to da iz istih nije vidljiv datum. Na navedeno se branitelj II okrivljenika očitovao da predmetne fotografije samo potvrđuju medicinsku dokumentaciju koja se već nalazi u spisu.

5. U završnoj riječi I okrivljenik je izjavio da u cijelosti ostaje kod svoje obrane i da mu je iznimno žao što je uopće do takvog događaja došlo.

5.1. Branitelj II okrivljenika je u završnoj riječi izjavio da je provedenim postupkom utvrđeno da je upravo I okrivljenik kao očito osoba sklona kršenju propisa o sigurnosti prometa na cestama, budući da je na stanju spisa nakon inkriminiranog događaja čak osam puta pravomoćno sankcioniran za prekršaje iz sigurnosti prometa na cestama, upravo i u ovom događaju nastavio svoj slijed nepropisnog ponašanja. Međutim, to kao da mu nije bilo dosta, budući da je na sasvim solidarno, humano i etično ponašanje II okrivljenika izraženo kroz davanje zvučnog znaka upozorenja za opasnost koju stvara, a popraćeno i solidarnim naglim kočenjem i skretanjem II okrivljenika, eskaliralo prema potonjem, što je krajnje neočekivano i drsko ponašanje u vidu izlaska iz automobila i napada najprije verbalnog, a zatim i tjelesnog, na II okrivljenika u čijem se ponašanju, gledajući prometnu situaciju, nije naišlo ni na kakvo nepropisno sudjelovanje u prometu, već upravo solidarno, humano i etično, kako je propisano člankom 3. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Na kraju i sam I okrivljenik je na raspravi pred ovim sudom, kada je provođena dokazna radnja suočenja, naveo da ga II okrivljeni nije vrijeđao niti mu prijetio pa je optužba u osnovi neosnovana odnosno tendenciozna. Naime, u takvoj situaciji, a koja se odvijala na javnom mjestu pred očima i prema iskazu II okrivljenika i potvrdnom iskazu danas saslušane svjedokinje, postojali su brojni sudionici u prometu koji su ne samo mogli vidjeti i čuti nelegitimno ponašanje I okrivljenika u prometu, već i njegovu drskost i osobito iživljavanje prema II okrivljeniku kojega je ne samo ozlijedio u području glave, već i oborio na tlo na dio kolnika koji je vrlo blizak suprotnom smjeru kretanja te ga nastavio krajnje ponižavajuće, dok je bio u po njega bezopasnom položaju, udarati nogama. To nameće pitanje kako se uopće građani trebaju postaviti kada se prema njima krše propisi o sigurnosti prometa na cestama jer ako bi nekim slučajem morali ovako drsko i ponižavajuće, pitanje je koliko bi promet uopće bio protočan i bi li se uopće građani usudili sudjelovati u prometu upravljajući automobilima. Zaključno, obrana smatra da II okrivljenik nije počinio inkriminirano prekršajno djelo, već ga je počinio isključivo I okrivljenik, koji zapravo može biti sretan što policija nije pribavila od strane II okrivljenika predložene snimke nadzornih kamera, a s druge strane što nije podnijela kaznenu prijavu zbog nasilničkog ponašanja na javnom mjestu, budući da o tome kaznenom djelu postoji ustavnosudska praksa koja potvrđuje postojanje kaznenog djela nasilničkog ponašanja, pa tako na primjer i ustavnosudska odluka U- III-3987/2010 i druga koja zapravo potvrđuje da se radi o kaznenom djelu nasilničkog ponašanja.

5.2. II okrivljenik je u završnoj riječi izjavio da u cijelosti ostaje kod svoje obrane i da se pridružuje završnoj riječi svoga branitelja, time da još jedino može nadodati da se doista u trenutku napada I okrivljenika osjećao nemoćno i bespomoćno, i to najviše u vrijeme dok se nalazio na tlu.

6. Na temelju rezultata provedenog postupka, cijeneći obranu I i II okrivljenika, provedeno suočenje između istih, kao i iskaz ispitane svjedokinje, zasebno i u međusobnoj povezanosti te izvršenim uvidom u priloženu dokumentaciju i optužni prijedlog, sud smatra kako u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenici kritične zgode narušavali javni red i mir i time počinili djela prekršaja kako im se to stavlja na teret.

6.1. Naime, I okrivljenik je u svojoj obrani izjavio da se zbog proteka vremena događaja ne sjeća, time da je naknadno prilikom provođenja suočenja izjavio da se prisjetio situacije te je naveo da je nakon njegovog pokušaja uključivanja u promet II okrivljenik prvi izišao iz vozila i počeo ga fizički napadati, na što ga je on primio i spustio na pod da ga spriječi u daljnjem napadu. Naveo je i to da ga isti nije vrijeđao niti mu je prijetio. II okrivljenik je u svojoj obrani osporio da bi tom zgodom narušavao javni red i mir navodeći da mu se I okrivljenik prilikom vožnje naglo ubacio vozilom i kada su se zaustavili nešto mu govorio pa je on krenuo van iz vozila, na što ga je I okrivljenik najprije prikliještio vratima vozila i počeo ga udarati rukama po glavi, a on ga je samo primio rukama za tijelo da ga više ne udara. Naveo je da je on u tom napadu pao na tlo gdje ga je I okrivljenik nekoliko puta udario nogama po tijelu i potom prestao s napadom. Prilikom provođenja suočenja je izjavio da je I okrivljenik pri tome na njega vikao, psovao ga i prijetio mu.

6.2. Budući da su iskazi okrivljenika u potpunosti kontradiktorni, provedeno je suočenje između istih kojim navedene kontradiktornosti nisu otklonjene jer su isti po ocjeni ovog suda iskazivali u jednakoj mjeri uvjerljivo.

6.3. Nadalje, s obzirom na to da su okrivljenici porekli počinjenje djela prekršaja koji im se stavlja na teret, sud je stoga na sporne okolnosti kritične zgode ispitao svjedokinju DB, čije je ispitivanje predloženo po ovlaštenom tužitelju, a koja je u bitnom izjavila da je tom zgodom bila putnik u vozilu I okrivljenika, koji je vršio prestrojavanje i zapravo se „ubacio“ ispred II okrivljenika, pri čemu je njegovo vozilo udarilo u vozilo I okrivljenika. Nakon toga obojica su izašli van i vidjela je da se raspravljaju i da je došlo do naguravanja. Navela je da ona nije izlazila van iz vozila, tako da nije čula što su isti jedan drugom govorili, a isto tako da nije vidjela da bi si međusobno upućivali udarce. Isto tako je izjavila da taj događaj, koji se odvijao na kolničkoj traci, po njezinom opažanju nije privukao pozornost drugih sudionika u prometu te da je vidjela, kada se I okrivljenik vratio u vozilo, da isti ima manje oteknuće na licu.

6.4. Iz priložene bolničke prijave i povijesti bolesti je vidljivo da je II okrivljeniku dva i pol sata nakon događaja ukazana liječnička pomoć zbog zadobivene lake tjelesne povrede, dg. ostale i nespecificirane ozljede glave.

6.5. Dakle, iako iz iskaza ispitane svjedokinje proizlazi da je između okrivljenika došlo do rasprave, iz istog ne proizlazi da bi se isti međusobno vrijeđali pogrdnim riječima, govoreći jedan drugom: „Jebem ti mater“. Ista svjedokinja je također navela da je vidjela da je između okrivljenika došlo do naguravanja, ali da nije vidjela da bi jedan drugom upućivali direktne udarce, slijedom čega sud nije nedvojbeno utvrdio da bi se isti međusobno fizički obračunavati na način da su jedan drugog rukama udarali po glavi i tijelu i da bi I okrivljenik kada je II okrivljenik pao na tlo istoga nastavio udarati nogama po tijelu, kako im se to stavlja na teret prema optuženju.

6.6. Nadalje, iako iz priložene bolničke prijave i povijesti bolesti proizlazi da je II okrivljeniku toga dana, nekoliko sati nakon događaja, ukazana liječnička pomoć zbog zadobivene lake tjelesne ozljede, sud smatra da ista dokumentacija, sama po sebi, ne pruža dostatnu osnovu na kojoj bi se mogla utemeljiti eventualna odgovornost I okrivljenika za navedeni prekršaj, budući da svi drugi provedeni dokazi neosporno ne ukazuju na to da bi I okrivljenik počinio navedeni prekršaj na način kako je navedeno u optuženju, već zapravo dovode u sumnju počinjenje istog.

7. Slijedom navedenog, cijeneći sve provedene dokaze, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi okrivljenici tom zgodom narušavali javni red i mir kako im se to stavlja na teret.

7.1. S obzirom na to da u postupku od strane ovlaštenog tužitelja i okrivljenika nije predloženo provođenje nikakvih dokaza koji bi neosporno ukazivali na to da su okrivljenici kritičnom zgodom narušavali javni red i mir pod uvjetima i na način kako im se to stavlja na teret, sud smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi okrivljenici počinili iste prekršaje.

7.2. Sud nije prihvatio prijedlog branitelja II okrivljenika da se u postupku u svojstvu svjedoka ispitaju policijski službenici koji su došli na intervenciju i to na okolnosti prijetnji koje je I okrivljenik upućivao II okrivljeniku iz razloga što smatra da provođenje istih dokaza nije od utjecaja u odnosu na prekršajnu odgovornost okrivljenika vezano za narušavanje javnog reda i mira, već je riječ o dokazu koji se odnosi na eventualno počinjenje kaznenog djela prijetnje. Isto tako sud nije prihvatio prijedlog branitelja II okrivljenika da se na okolnosti vremena nastanaka fotografija koje je priložio u spis ispita supruga II okrivljenika cijeneći da provođenje istog dokaza ne bi bilo od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje, s obzirom na to da je sud mišljenja da sama medicinska dokumentacija za II okrivljenika nije dovoljna da bi se mogla utemeljiti eventualna odgovornost I okrivljenika.

8. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

9. Budući da su okrivljenici oslobođeni optužbe, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Zagrebu 25. studenog 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Ivana Kraljić Ožbolt

Katarina Jurišić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. I okrivljenik: AB, [adresa]

2. II okrivljenik: ĆB, [adresa]

3. branitelj II okrivljenika: odvjetnik Luka Lenić, Froudeova 3, [adresa] Zagreb

4. tužitelj: PU zagrebačka, VII policijska postaja Zagreb

5. spis